Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 99/09
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 986/07, rješavajući apelaciju T. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija T.K.

Utvrđuje se povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-3144/05 od 22. januara 2007. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    T.K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa zajednička advokatska kancelarija Grgić & Co iz Ljubuškog, podnio je 30. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-3144/05 od 22. januara 2007. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i "Sarajevo-osiguranja" d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: izvršenik), kao učesnika u postupku, zatraženo je 14. jula 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 21. augusta 2009. godine, a izvršenik 28. jula 2009. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni apelantu 28. augusta 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Apelant je, na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu broj P-606/91 od 21. maja 1998. godine, Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 19. septembra 2005. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika, radi naplate novčanog potraživanja. Navedenom presudom izvršenik je obavezan da apelantu na ime tuđe njege i pomoći naknadi štetu za period od 15. juna do 16. decembra 1987. godine, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do konačne isplate, kao što je navedeno u izreci spomenute presude.
  • 7.
    Odlučujući o apelantovom prijedlogu, Općinski sud je donio Rješenje broj I-4142/05 od 21. septembra 2005. godine, kojim je dozvolio predloženo izvršenje. Protiv rješenja o izvršenju izvršenik je izjavio prigovor u kojem je predložio da sud uvaži prigovor u pogledu izvršenja zakonske zatezne kamate na glavni dug koju tražilac izvršenja zahtijeva od 15. juna 1987. godine pa nadalje, do konačne isplate.
  • 8.
    Odlučujući o prigovoru izvršenika, Općinski sud je 1. novembra 2005. godine donio Rješenje broj I-4142/05, kojim je prigovor izvršenika odbio kao neosnovan i ostavio na snazi rješenje o izvršenju od 21. septembra 2005. godine. U pogledu neosnovanosti navoda iz prigovora, Općinski sud je u obrazloženju rješenja istakao da je rješenje o izvršenju doneseno na osnovu izvršne isprave, Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu broj P-606/91 od 21. maja 1998. godine kojom je izvršenik obavezan da apelantu isplati glavni dug i pripadajuću kamatu. Prigovor izvršenika u pogledu izvršenja zateznih kamata za period ratnog stanja i citiranje odredaba Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja je, po ocjeni Općinskog suda, neosnovan, jer se odredbe navedenog zakona ne odnose na potraživanja u konkretnoj pravnoj stvari (ne radi se o potraživanju nastalom iz dužničko-povjerilačkih odnosa) s obzirom da je obaveza nastala iz odgovornosti za štetu. Prigovor u pogledu obračuna zakonskih zateznih kamata je po ocjeni suda također neosnovan, jer obračun kamata vrši banka a ne sud.
  • 9.
    Izvršenik je protiv rješenja Općinskog suda, kojim je odbijen njegov prigovor, Kantonalnom sudu izjavio žalbu. Odlučujući o žalbi, Kantonalni sud je donio Rješenje broj Gž-3144/05 od 22. januara 2007. godine kojim je uvažio žalbu izvršenika i pobijano rješenje od 1. novembra 2005. godine preinačio u dijelu koji se odnosi na stav 2. izreke, tako što je odbijen apelantov zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na ime glavnog duga, počevši od 15. juna 1987. godine do konačne isplate.
  • 10.
    Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud u predmetnom postupku pravilno utvrdio činjenično stanje, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je istakao da je odredbama Zakona o visini kamatne stope na neizmirena dugovanja utvrđeno da se ovim zakonom propisuje način obračuna zateznih kamata po neizmirenim dugovanjima na osnovu ugovora iz dužničko-povjerilačkih odnosa i dugovanja nastalih na osnovu naknade štete iz osnove obaveznih osiguranja u periodu od 1. decembra 1989. godine do njegovog stupanja na snagu, te da se ne obračunava kamata za period ratnog stanja od 18. septembra 1991. godine do 23. novembra 1995. godine. Cijeneći da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o potraživanju nastalom iz odgovornosti za štetu, te da neizmirena dugovanja potpadaju pod odredbe citiranog Zakona, Kantonalni sud je preinačio prvostepeno rješenje obrazlažući da nije bilo moguće dozvoliti izvršenje zakonske zatezne kamate na ime glavnog duga počevši od 15. juna 1987. godine pa nadalje, do konačne isplate.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 11.
    Apelant smatra da mu je pobijanim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Istakao je da u konkretnom slučaju nije mogao biti primijenjen Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja, koji je stupio na snagu 2004. godine i odnosio se isključivo na potraživanja iz ugovora u privredi, a ni u kojem slučaju na potraživanja gdje je jedna od stranaka fizička osoba. Smatra da je primijenjeni zakon protivan Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji, jer je donesen isključivo radi zaštite interesa određenih subjekata.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju Rješenja broj Gž-3144/05 od 22. januara 2007. godine, te da u konkretnoj situaciji nije povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu.
  • 13.
    Izvršenik je u odgovoru na apelaciju istakao da su apelantovi navodi neosnovani i paušalni, jer bi neprimjenjivanje Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja predstavljalo povredu postupka. Primjenom navedenog zakona ostvarena je pravednost i zakonitost, jer je onemogućeno neosnovano bogaćenje pojedinaca.

V. Relevantni propisi

  • 14.
    Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja ("Službene novine Federacije BiH" br. 56/04, 68/04 i 29/05) u relevantnom dijelu glasi:

"Član 1.

Ovim zakonom propisuje se način obračuna zateznih kamata po neizmirenim dugovanjima na osnovu ugovora iz dužničko-povjerilačkih odnosa i dugovanja nastalih na osnovu naknade štete iz osnove obaveznih osiguranja u periodu od 1.12.1989. godine do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službene novine Federacije BiH" broj 51/01).

Član 2.

Na iznos duga iz člana 1. ovog Zakona, nastalog na osnovu dužničko-povjerilačkih odnosa na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, plaća se zatezna kamata po stopi od 12% godišnje.

Zatezna kamata iz stava 1. ovog člana neće se obračunavati za period ratnog stanja od 18.9.1991. godine do 23.11.1995. godine.

Član 3.

Obračun zateznih kamata iz člana 1. ovog Zakona vrši se primjenom metoda prostog kamatnog računa za godišnje periode, a konformnog kamatnog računa za ispodgodišnje periode.

Obračun zatezne kamate po pravosnažnim sudskim rješenjima vrše komercijalne banke kod kojih dužnik ima otvorene transakcijske račune, uz naplatu provizije.

Član 4.

Postupci za utvrđivanje visine zatezne kamate iz člana 1. ovog Zakona koji nisu okončani do dana stupanja na snagu ovog Zakona ili su okončani a nisu izvršeni, okončat će se prema odredbama ovog Zakona i kamatnoj stopi od 12% godišnje."

VI. Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 17.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj Gž-3144/05 od 22. januara 2007. godine. Apelant je osporeno rješenje primio 8. februara 2007. godine, a apelacija je podnesena 30. marta 2007. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 18.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 19.
    Apelant smatra da mu je konačnim Rješenjem Kantonalnog suda Gž-3144/05 od 22. januara 2007. godine povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud napominje da je isto činjenično i pravno pitanje razmotrio u svojim odlukama AP 1311/06 od 31. januara 2009. godine i AP 2332/06 od 26. februara 2009. godine (dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenim odlukama Ustavni sud je utvrdio da je otpisivanje zakonske zatezne kamate apelantu za period rata po osnovu člana 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja "nezakonito" u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je zakon retroaktivno mijenjao uvjete za isplatu pravosnažno dosuđene zakonske zatezne kamate. Stoga je Ustavni sud zaključio da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 20.
    S obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 1311/06 od 31. januara 2009. godine u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud se u pogledu apelantovih žalbenih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Zbog tih razloga, Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 21.
    Ustavni sud zaključuje da je otpisivanje zakonske zatezne kamate apelantu za period rata, izvršeno po osnovu člana 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja, "nezakonito" u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je zakon retroaktivno mijenjao uvjete za isplatu pravosnažno dosuđene zakonske zatezne kamate. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 22.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 23.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.