USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 99/09
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1422/07, rješavajući apelaciju Zehide Zahirović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Krstan Simić, sudija
Usvaja se apelacija Zehide Zahirović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu broj P-157/01 pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u predmetu broj P-157/01.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Zehida Zahirović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Male Kladuše, koju zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 15. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu broj P-157/01 pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 18. marta 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju, kao i spis predmeta broj P-157/01.
- 3.Općinski sud je odgovor na apelaciju i spis predmeta dostavio 25. marta 2009. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnositeljici apelacije 8. jula 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Apelantica je podnijela tužbu Općinskom sudu 29. augusta 2000. godine radi raspodjele bračne tečevine sa prijedlogom da se izda privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja spornih nekretnina. U tužbi je navela da je sa tuženim stupila u vanbračnu zajednicu u martu 1969. godine, te da je s njim zaključila brak 1970. godine u kojem su stekli sina. Brak stranaka je faktički prekinut u martu 1996. godine, a razveden po tužbi apelanticinog supruga.
- 7.Rješenjem P-338/00 od 11. oktobra 2000. godine Općinski sud je usvojio privremenu mjeru kojom je tuženom Z.Z., apelanticinom suprugu, zabranio da otuđi i optereti nekretnine stečene u braku.
- 8.Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 12. decembar 2000. godine.
- 9.Presudom zbog izostanka Općinskog suda broj P-338/00 od 21. decembra 2000. godine je utvrđeno da je apelantica u braku sa tuženim suprugom stekla - (jednu polovinu) imovine ( bračnu tečevinu), kako je navedeno u izreci prvostepene presude.
- 10.Tuženi je 12. februara 2001. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, pa je Općinski sud, na ročištu održanom 11. maja 2001. godine, donio rješenje kojim je dopustio povrat u prijašnje stanje i Presudu Općinskog suda broj P: 338/00 od 21. decembra 2000. godine stavio van snage.
- 11.Pošto nakon 11. maja 2001. godine Općinski sud nije preduzimao nikakve pravne radnje radi nastavka postupka, on se i dalje nalazi na rješavanju pred Općinskim sudom.
- 12.Apelantica je 22. augusta 2008. godine od Općinskog suda zatražila da se postupak u ovoj pravnoj stvari nastavi.
IV. Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
- 13.Apelantica se žali da joj je, zbog neaktivnosti suda i propusta da okonča postupak nakon usvajanja prijedloga za povrat u prijašnje stanje 11. maja 2001. godine, onemogućeno da dobije pravosnažnu sudsku odluku u čemu vidi povredu prava na pravično suđenje u odnosu na "razuman rok" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da, nakon ročišta održanog 11. maja 2001. godine, nije ništa urađeno u predmetu, jer je "do tada postupajući sudija nakon kraćeg vremena prešao u advokate". Sâm sud je napravio daljnji propust u radu, jer predmet nije dodijelio u rad nekom od drugih sudija, pa tako sudski postupak traje devet godina. Apelantica moli Ustavni sud da usvoji apelaciju i odredi primjeren rok prvostepenom sudu da provede i okonča prvostepeni postupak.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.U odgovoru Općinskog suda na apelaciju se navodi da su tačni apelanticini navodi o historijatu predmeta. Nije tačan, navodi Općinski sud, samo podatak da, nakon prestanka mandata sudije koji je donio presudu i rješenje o dozvoli prijedloga za povrat u prijašnje stanje, za spis niko nije bio zadužen. Za spis je uvijek bio zadužen neki od sudija, ali ovaj sud od tog vremena nikad nije imao potreban broj sudija, a ima veoma veliki broj neriješenih predmeta u odnosu na broj sudija. Neke sudije, navodi dalje Općinski sud, zadužene su sa po 1.500 parničnih predmeta, a u postupku izvršenja jedan sudija duži više od 9.000 predmeta, a ovaj konkretni spor nije hitne prirode. Zbog tih razloga, zaključuje Općinski sud, predmet nije uziman u rad i postupak još nije okončan.
V. Relevantni propisi
- 15.U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 18.Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
- 20.U apelaciji apelantica je navela da je u postupku pred Općinskim sudom prekršeno njeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravičan postupak
- 21.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Š...Ć
- 22.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudomŠ...Ć.
a. Relevantni principi
- 23.Ustavni sud ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 24.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 25.Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
a. Period koji se uzima u obzir
- 26.Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela tužbu Općinskom sudu 29. augusta 2000. godine radi utvrđivanja bračne tečevine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelanticine tužbe (do donošenja ove odluke) traje punih devet godina. Budući da je riječ o parničnom postupku u kojem je apelantica stranka čiji je pravni interes da se taj postupak okonča, Ustavni sud će razmotriti period od 29. augusta 2000. godine do danas, da bi se utvrdilo da li je povrijeđeno apelanticino pravo na donošenje odluke u "razumnom roku".
b. Analiza razumnosti trajanja postupka
- 27.U konkretnom slučaju radi se o postupku utvrđivanja raspodjele stečene bračne imovine između apelantice i njenog supruga. Iz dokumentacije spisa, kao i navoda apelacije proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu, odnosno Ustavni sud smatra da nije riječ o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebalo da razmotri.
- 28.Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica tek 22. augusta 2008. godine od Općinskog suda zatražila da se postupak u ovoj pravnoj stvari nastavi. Ali, činjenica da je samo jednom u periodu od devet godina urgirala da se postupak nastavi ne može se njoj staviti na teret, niti pripisati odgovornost za dužinu trajanja konkretnog postupka. Ustavnom sudu nisu predočeni razlozi zbog kojih je odgađan nastavak postupka nakon usvajanja prijedloga za povrat u prijašnje stanje, odnosno ne može se zaključiti da je odgađanje uzrokovala apelantica na bilo koji način. Konačno, Općinski sud nije dao niti jedan konkretan razlog zbog kojeg bi ovaj postupak mogao trajati ovako dugo usljed apelanticinog ponašanja, niti takav zaključak proizlazi i stanja spisa i priložene dokumentacije.
- 29.Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, povodom apelanticine tužbe podnesene Općinskom sudu 29. augusta 2000. godine radi utvrđivanja bračne tečevine, donio Presudu zbog izostanka broj P-338/00 od 21. decembra 2000. godine. Dalje, tuženi je 12. februara 2001. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Općinski sud je održao ročište 11. maja 2001. godine i donio rješenje kojim je dopustio povrat u prijašnje stanje i Presudu Općinskog suda broj P: 338/00 od 21. decembra 2000. godine stavio van snage. Nakon donošenja rješenja o povratu u prijašnje stanje, sud nije preduzimao nikakve pravne radnje. Iz predočenog Ustavnom sudu proizlazi da u periodu od 11. maja 2001. godine do 22. maja 2009. godine, kada je Općinski sud dostavio svoj odgovor na apelaciju, nije zakazano niti jedno ročište, niti je Sud preduzeo bilo koju drugu procesnu radnju u skladu sa zakonom čiji bi rezultat bio okončanje postupka.
- 30.Ustavni sud podsjeća da opterećenost velikim brojem predmeta i stalne promjene referenata, odnosno sudija koje rade na predmetima ne može prihvatiti kao opravdanje, budući da su države ugovornice Evropske konvencije dužne organizirati administriranje pravde na takav način da sudovi ispunjavanju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Istina, sud je naveo da je za spis uvijek bio zadužen neki od sudija. Međutim, ne može se prihvatiti kao opravdanje za dužinu postupka to što ovaj sud od tog vremena nikad nije imao potreban broj sudija, a ima veoma veliki broj neriješenih predmeta u odnosu na broj sudija. Dalje, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A broj 66, st. 25-32). U vezi sa ovim principima, Ustavni sud smatra da Općinski sud nije dao zadovoljavajuće obrazloženje zbog čega je trebalo da postupak traje devet godina i da još nije okončan, te da je postupak, u situaciji kad je usvojen prijedlog za povrat u prijašnje stanje, vraćen na početak.
- 31.Stoga, navodi Općinskog suda dati u odgovoru na apelaciju da taj sud "nikad nije imao potreban broj sudija, a da ima veoma veliki broj neriješenih predmeta u odnosu na broj sudija" ne može biti opravdanje za to da postupak traje duže od devet godina u predmetu koji se ne može ocijeniti kao složen i kad se iz predočenog ne može zaključiti da je apelantica svojim ponašanjem na bilo koji način doprinijela dužini postupka. Ovo tim prije što postupak u konkretnom slučaju, u vremenu od usvajanja prijedloga za povrat u prijašnje stanje 2001. godine, Općinski sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju koja bi vodila okončanju postupka. Najzad, Općinski sud, osim nepopunjenosti suda i velikog broja neriješenih predmeta, nije ponudio niti jedan drugi razlog koji bi se mogao smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
- 32.Također, Ustavni sud naglašava da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Konačno, ovakvo postupanje suda u konkretnom postupku, koje je opisano u prethodnim tačkama ove odluke, ne može se smatrati relevantnim da bi se opravdalo nedonošenje konačne odluke u konkretnom predmetu koji nije naročito složen.
- 33.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da ukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 34.S obzirom na to da se, u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, postupak za utvrđivanje bračne tečevine nalazi na rješavanju pred Općinskim sudom, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Općinskom sudu da taj postupak hitno okonča.
VIII. Zaključak
- 35.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da parnični postupak povodom apelanticine tužbe radi utvrđenja njenog doprinosa zajedničkoj bračnoj tečevini traje devet godina i da nije okončan ni u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda. Takvo neopravdano trajanje ukupnog postupka može se isključivo pripisati ponašanju nadležnog Općinskog suda, a taj sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim za ovako dugo trajanje postupka.
- 36.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 37.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.