Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 4/10
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 41/07, rješavajući apelaciju Zorana Tešanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Krstan Simić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Zorana Tešanovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukidaju se Rješenje Suda Bosne i Hercegovine broj Iž-46/06 od 26. oktobra 2006. godine i Odluka Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 04-07-5-1760-1-35/06 od 19. oktobra 2006. godine.

Predmet se vraća Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Zoran Tešanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa Jelica Vuković, advokat iz Sarajeva, podnio je 29. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelant je podnio apelaciju protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Iž-46/06 od 26. oktobra 2006. godine, Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 04-07-5-1760-1-35/06 od 19. oktobra 2006. godine i Odluke Općinske izborne komisije Općine Novi Grad broj 15-13-31/06 od 18. oktobra 2006. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, kao učesnika u postupku, zatraženo je 27. juna 2007. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 9. jula 2007. godine, a Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine 12. jula 2007. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Suda BiH i Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine dostavljeni su apelantu 1. jula 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Amir Zukić, urednik informativnog programa BHT1, podnio je 18. septembra 2006. godine prigovor Općinskoj izbornoj komisiji Općine Novi Grad (u daljnjem tekstu: OIK) zbog apelantovog ponašanja od 14. septembra 2006. godine u prostorijama Deska BHT1. Navedeni prigovor je odlukom OIK-a od 20. septembra 2006. godine odbačen, jer ga je, kako je navedeno u izreci, podnijelo neovlašteno lice. Rješavajući u žalbenom postupku, Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIKBiH) je svojom odlukom od 26. septembra 2006. godine poništila odluku OIK-a i apelantu izrekla novčanu kaznu u iznosu od 6.000,00 KM. Kazna je izrečena zbog povrede pravila ponašanja u izbornoj kampanji iz člana 7.3. stav 1. tačka 3. Izbornog zakona BiH. Protiv odluke CIKBiH apelant je Sudu BiH izjavio žalbu. Sud BiH je Rješenjem broj Iž-23/06 od 13. oktobra 2006. godine uvažio žalbu i predmet vratio CIKBiH na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Sud BiH je istakao da su u konkretnom postupku povrijeđena pravila rješavanja o prigovorima zato što postupak nije vođen po službenoj dužnosti. Zbog toga je CIKBiH upućen da u roku od 24 sata odluči o tome da li je OIK podnesenu prijavu protiv apelanta trebao ocijeniti kao inicijativu i odlučiti da li će se pokrenuti postupak po službenoj dužnosti ili je postupao u skladu sa zakonom. Naime, od toga, kako je istakao Sud BiH, zavisi pravilnost i zakonitost osporene odluke.
  • 7.
    CIKBiH je, postupajući prema uputstvima Suda BiH, donio Odluku broj 04-07-5-1760-1-35-1/06 od 16. oktobra 2006. godine. Tom odlukom je stavio van snage svoju raniju odluku od 26. septembra 2006. godine i to u dijelu u kojem je apelantu izrečena sankcija, zatim je usvojio žalbu od 20. septembra 2006. godine i poništio odluku OIK-a od 20. septembra 2006. godine. Cio predmet vraćen je OIK-u kako bi, radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, proveo ponovni postupak u skladu sa članom 6.2. st. (2) i (3) Izbornog zakona BiH.
  • 8.
    U ponovnom postupku OIK je Odlukom broj 15-13-31/06 od 18. oktobra 2006. godine prihvatio prijavu Amira Zukića (u daljnjem tekstu: podnosilac žalbe) kao inicijativu. Dalje, protiv apelanta je pokrenut postupak po službenoj dužnosti zbog povrede pravila ponašanja političkih subjekata u izbornoj kampanji iz člana 7.3. stav (1) tačka 3. Izbornog zakona BiH. U tom postupku, kako je navedeno u obrazloženju, uvidom u cio dostavljeni spis CIKBiH nedvojbeno je ocijenjeno da se prijava podnosioca žalbe treba smatrati inicijativom u smislu člana 6.2. stav (2) Izbornog zakona BiH, na što pravna i fizička lica imaju pravo preko nadležne izborne komisije. Predmetna inicijativa, kako je dalje navedeno, sadrži sve potrebne elemente (pismena forma u kojoj su navedeni mjesto, vrijeme, sadržaj učinjene povrede i učinilac). To je bilo ključno u opredjeljenju da se, u skladu sa izbornim propisima, po službenoj dužnosti pokrene postupak protiv apelanta. Navedena odluka je dostavljena CIKBiH.
  • 9.
    CIKBiH je, rješavajući po službenoj dužnosti u ponovnom postupku, donio Odluku broj 04-07-5-1760-35/06 od 19. oktobra 2006. godine kojom je usvojena podnosiočeva žalba i poništena odluka OIK-a od 20. septembra 2006. godine. U stavu 2. dispozitiva navedene odluke, apelantu je u svojstvu kandidata Partije demokratskog progresa (u daljnjem tekstu: PDP) za srpskog člana Predsjedništva BiH izrečena novčana kazna u iznosu od 6.000,00 KM, zbog povrede pravila ponašanja u izbornoj kampanji iz člana 7.3. stav 1. tačka 3. Izbornog zakona BiH. U obrazloženju odluke CIKBiH je naveo da je inicijativa od 20. septembra 2006. godine podnesena zbog ponašanja apelanta kao kandidata PDP-a za srpskog člana Predsjedništva BiH u izbornom procesu i zbog miješanja u uređivačku politiku BHT1. Inicijativa je, kako proizlazi iz obrazloženja, istog dana dostavljena apelantu na izjašnjenje. U ponovnom postupku CIKBiH je na osnovu apelantovog izjašnjenja datog u prethodnom postupku u kojem je negirao navode žalbe, sada inicijative, kao neosnovane, netačne i neargumentirane, te imajući u vidu, kako je navedeno, nespornu činjenicu da javni servisi u periodu predizborne kampanje pripremaju emisije u skladu sa svojim uređivačkim principima i izbornim pravilima, utvrdio činjenično stanje prema kojem je apelant prekršio odredbe člana 7.3. stav 1. tačka 3. Izbornog zakona BiH. CIKBiH je zaključio da insistiranje apelanta kao kandidata PDP-a za srpskog člana Predsjedništva BiH, iako je u to vrijeme bio zamjenik ministra civilnih poslova BiH u Grčkoj, na tome da se emisija o stranim ulaganjima na BHT1 emitira suprotno uređivačkim principima Javnog RTV servisa i bez saglasnosti Međunarodnog odjela Javnog servisa BiH predstavlja pokušaj miješanja u uređivačku politiku. Time je povrijedio pravila ponašanja u izbornoj kampanji iz Poglavlja 7, odnosno, prekršio je član 7.3. stav 1. tačka 3. Izbornog zakona BiH. Odredbom člana 7.3. Izbornog zakona BiH je propisano, kako je dalje navedeno, da nije dopušteno u predizbornoj kampanji sprječavati novinare da obavljaju svoj posao u skladu sa pravilima profesije i izbornim pravilima. Prilikom izricanja sankcije, CIKBiH je, kako je navedeno, uzeo u obzir težinu povrede i ocijenio da se radi o grubom kršenju odredaba Izbornog zakona BiH. CIKBiH je naveo i da se, zbog otvorenog sprječavanja urednika informativnog programa BHT1 da obavlja svoj posao u skladu sa pravilima profesije i izbornim pravilima, radi o apelantovoj ličnoj odgovornosti. Dalje, istaknuto je da je apelant kao javni funkcioner pokušao da iskoristi svoju funkciju zamjenika ministra Ministarstva civilnih poslova BiH, što je suprotno članu 16.3. stav 2. Izbornog zakona BiH.
  • 10.
    Apelaciono upravno vijeće Suda BiH je, odlučujući o apelantovoj žalbi protiv rješenja CIKBiH od 19. oktobra 2006. godine, Rješenjem broj Iž-46/06 od 26. oktobra 2006. godine odbilo apelantovu žalbu. U obrazloženju rješenja sud je istakao da je žalba izjavljena zbog povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ocjenjujući postupanje CIKBiH u konkretnom predmetu, Sud BiH smatra da je CIKBiH u potpunosti postupio u skladu sa Rješenjem Suda BiH broj Iž-23/06 od 13. oktobra 2006. godine. Naime, otklonjene su nepravilnosti u načinu pokretanja postupka i sankcioniranja apelantovog ponašanja u izbornoj kampanji tako što je povodom podnosiočeve žalbe pokrenut postupak po službenoj dužnosti. U ponovljenom postupku CIKBiH je utvrdio, kako je dalje navedeno, da se apelantovo ponašanje prema uredniku informativnog programa BHT1 kao i ostalom osoblju redakcije BHT1, čije se svjedočenje nalazi u spisu predmeta, pravilno ocjenjuje kao apelantovo miješanje u uređivačku politiku. Naime, njegovo insistiranje na tome da se emisija o stranim ulaganjima na BHT1, u kojoj je on trebao učestvovati u svojstvu zamjenika ministra Ministarstva civilnih poslova BiH, emitira suprotno principima Javnog RTV servisa nije u skladu sa odredbom člana 16.3. stav 2. Izbornog zakona BiH. Tim članom je propisano da funkcioneri na svim nivoima vlasti, a koji su kandidati na izborima, ne smiju imati povlašten položaj u odnosu na druge učesnike u izbornom procesu. U vezi sa izrečenom novčanom kaznom, taj sud je zaključio da je ona primjerena, s obzirom na apelantovo ponašanje prema medijima i funkciju koju je u tom trenutku obavljao, te da je u skladu sa odredbom člana 6.7. stav 1.1. Izbornog zakona BiH.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 11.
    Apelant je u navodima apelacije istakao da su mu u postupku u kojem su donesene osporene odluke povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Suština apelantovih navoda o povredi njegovih prava odnosi se, kako je istakao, na kršenje procesnopravnih i materijalnopravnih propisa, te na nemogućnost da kao stranka učestvuje u postupku. Smatra da postupak nije bio fer i nepristran, budući da mu je uskraćeno pravo da učestvuje u postupku u svojstvu stranke na koju se odnosi inicijativa "trećeg lica", a tom licu su istovremeno data prava koja mu ne pripadaju. Ističe da mu nikada nije dostavljena odluka OIK-a od 18. oktobra 2006. godine kojom je ranije podnesena prijava prihvaćena kao inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti. Osim toga, smatra da je u navedenom postupku povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja, jer mu je u svojstvu kandidata PDP-a za srpskog člana Predsjedništva BiH u izbornom procesu izrečena novčana kazna zbog mišljenja koje je iznio u otvorenom pismu nadležnim upravnim organima Javnog RTV servisa BHT1 o nekorektnom ponašanju podnosioca žalbe. Zbog nemogućnosti da u svojstvu stranke učestvuje u postupku, povrijeđeno mu je i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    U odgovoru na navode iz apelacije Sud BiH je naveo da su u obrazloženju osporenog rješenja dati razlozi za takvu odluku i da u cijelosti ostaje pri tim razlozima. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
  • 13.
    CIKBiH je u svom odgovoru na apelaciju predložio da se apelacija odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neosnovana, jer apelantu u postupku nije uskraćena mogućnost da kao stranka učestvuje u postupku. Također, ističe da su apelantu svi akti na koje je imao pravo dati odgovor tokom postupka dostavljeni uz poziv da se izjasni o svim činjenicama i aktivnostima koje su važne za donošenje predmetne odluke. Na taj način, CIKBiH je, kako je dalje navedeno, postupio u skladu sa odredbama Izbornog zakona BiH i odredbama Zakona o upravnom postupku BiH.

V. Relevantni propisi

  • 14.
    U Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 4/04, 20/04, 25/05, 77/05, 11/06 i 32/07) relevantne odredbe glase:

Član 6.3. stav (3)

(3) Prigovor se dostavlja bez odlaganja svim stranama navedenim u prigovoru. Strane navedene u prigovoru mogu se u roku od 24 sata od prijema prigovora u pisanoj formi izjasniti o navodima prigovora. Nadležni organi mogu odrediti saslušanje strana.

Član 6.4. stav (2)

(2) Općinska izborna komisija dužna je da razmotri prigovor i da donese odluku u roku od 48 sati nakon isteka roka utvrđenog članom 6.3. stav (3) ovog Zakona. Općinska izborna komisija dužna je da o svojoj odluci odmah obavijesti podnosioca prigovora, kao i druge strane. Prilikom rješavanja prigovora, općinska izborna komisija može postupati na osnovu utvrđenih činjenica ili održavati rasprave.

Član 6.6. stav (5)

(5) Prilikom rješavanja prigovora i žalbi, Centralna izborna komisija BiH može postupati na osnovu utvrđenih činjenica ili održavati rasprave. Centralna izborna komisija BiH može dopustiti stranama da podnesu nove dokaze ili svoje odluke zasnivati na dokumentaciji iz spisa komisija nižeg stepena.

Član 7.3. stav (1)3.

(1) Kandidatima i pristalicama političkih stranaka, listi nezavisnih kandidata i koalicija, kao i nezavisnim kandidatima i njihovim pristalicama, te zaposlenima ili na drugi način angažiranim u izbornoj administraciji nije dopušteno:

  • 3)
    sprječavati novinare da obavljaju svoj posao u skladu sa pravilima profesije i izbornim pravilima.

Član 16.3.

(1) U emisijama elektronskih medija nijedan politički subjekt ne može imati povlašten položaj u odnosu prema drugom političkom subjektu.

(2) Funkcioneri na svim nivoima vlasti koji su kandidati na izborima ne smiju imati povlašten položaj prema drugim učesnicima u izbornom procesu.

(3) Informiranje o redovnim aktivnostima funkcionera na svim nivoima vlasti dopušteno je u okviru informativnih programa elektronskih medija, bez navođenja njihove kandidature na izborima i stranačke pripadnosti, kad god se radi o aktivnostima koje proizlaze iz zakonom utvrđenog djelokruga organa kojima pripadaju.

Član 16.4.

Elektronski mediji će posebno voditi računa o tome da se principi uravnoteženosti, poštenja i nepristranosti poštuju u informativnim emisijama, pogotovo u emisijama aktuelnih vijesti, zatim u intervjuima, te u raspravama o aktuelnim političkim temama, poput okruglih stolova i slično, koje tematski nisu u direktnoj vezi sa izbornim aktivnostima političkih subjekata, ali bi mogle utjecati na raspoloženje birača.

  • 15.
    U Zakonu o upravnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04 i 88/07) relevantne odredbe glase:

Princip materijalne istine

Član 9.

U postupku se mora utvrditi pravo stanje stvari i s tim ciljem se moraju potpuno i pravilno utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Princip saslušanja stranke

Član 10.

(1) Prije donošenja rješenja, stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja.

(2) Rješenje se može donijeti bez prethodnog izjašnjenja stranke samo u slučajevima kad je to zakonom određeno.

Član 41.

Stranka je lice na čiji je zahtjev pokrenut postupak ili protiv kojeg se vodi postupak, ili koje radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo učestvovati u postupku.

Član 115. stav 1.

Nadležni organ pokrenut će postupak po službenoj dužnosti kad to određuje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili kad utvrdi ili sazna da, s obzirom na postojeće činjenično stanje, treba radi zaštite javnog interesa pokrenuti upravni postupak.

Član 140.

Službeno lice koje vodi postupak određuje, na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke, usmenu raspravu u svakom slučaju kad je to korisno za razjašnjenje stvari, a mora je odrediti:

  • 1)
    u stvarima u kojima učestvuju dvije ili više strana s protivnim interesima, ili
  • 2)
    kad se treba izvršiti uviđaj ili saslušanje svjedoka ili vještaka.

Član 150.

Činjenice na osnovu kojih se donosi rješenje utvrđuju se dokazima.

  • 16.
    U Zakonu o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 19/02) relevantne odredbe glase:

Član 11.

Konačni upravni akt može se osporavati:

  • 1)
    ako u aktu nije primijenjen ili je nepravilno primijenjen zakon Bosne i Hercegovine, odnosno propis zasnovan na zakonu ili opći akt, pri vršenju dužnosti nadležnih institucija;
  • 2)
    ako je akt donijela nenadležna institucija Bosne i Hercegovine;
  • 3)
    ako se u upravnom postupku koji je prethodio donošenju akata nije postupilo po pravilima postupka, a naročito ako činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, ili ako je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja;
  • 4)
    ako je nadležna institucija, rješavajući po slobodnoj ocjeni, prekoračila granice ovlaštenja koja su joj data pravnim propisima i suprotno cilju u kojem joj je ovlaštenje dato.

Član 81.

Kad Apelaciono odjeljenje utvrdi da je žalba osnovana, donijet će odluku kojom će odrediti da se uklone nepravilnosti kojima je povrijeđeno izborno pravo. U protivnom, odbit će žalbu.

Apelaciono odjeljenje će odlukom iz stava 1. ovog člana odrediti mjere koje treba preduzeti, da bi se otklonile nepravilnosti kojima je povrijeđeno izborno pravo podnosioca žalbe, ostavljajući rok za izvršenje i odrediti sankcije za slučaj neizvršenja odluke.

Član 82.

Odluka Apelacionog odjeljenja povodom žalbe uložene zbog povrede izbornog prava je konačna i obavezujuća.

VI. Dopustivost

  • 17.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 18.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 19.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Suda BiH broj Iž-46/06 od 26. oktobra 2006. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 30. oktobra 2006. godine, a apelacija je podnesena 29. decembra 2006. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 20.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 21.
    Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 22.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 23.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

  • 24.
    Osnovno pitanje o kojem Ustavni sud treba usvojiti stav tiče se primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. To znači da Ustavni sud treba odgovoriti na pitanje da li se u konkretnom slučaju radi o "krivičnoj" optužbi protiv apelanta. Apelant je, kako proizlazi iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu, kažnjen za radnje koje su u Izbornom zakonu BiH klasificirane kao povrede pravila ponašanja. Ustavni sud napominje da je prilikom primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetu broj AP 952/05 (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 952/05 od 8. jula 2006. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 87/06) analizirao ista pravna pitanja i zaključio da je član 6. Evropske konvencije primjenjiv, bez obzira na to što se ne radi o optužbi koja je klasificirana kao krivična. Ustavni sud je u toj odluci utvrdio da se norme kojima su propisane povrede pravila ponašanja u izbornom procesu odnose praktično na sve građane, imaju opći karakter i ne primjenjuju se samo na neku specifičnu grupu ili profesiju, a disciplinske sankcije se uglavnom ustanovljavaju kako bi se osiguralo da pripadnici određenih grupa poštuju određena pravila. Svrha kažnjavanja za povrede pravila ponašanja u konkretnom slučaju usmjerena je na sprječavanje novinara da obavljaju svoj posao u skladu sa pravilima profesije i izbornim pravilima (član 7.3. stav 1. tačka 3). Iz navedenog proizlazi da je Ustavni sud nadležan da ispita jesu li u postupku u kojem je apelantu izrečena sankcija poštovani standardi prava na pravično suđenje.
  • 25.
    Navodi apelacije u vezi sa pravom na pravično suđenje odnose se na povrede odredaba postupka, pravilnost utvrđivanja činjeničnog stanja i pogrešnu primjenu materijalnog prava. U okviru povreda koje se odnose na pravilnost primjene odredaba postupka, apelant je naveo da mu je u konkretnom postupku povrijeđeno pravo da bude saslušan kao stranka i da je time narušen princip ravnopravnosti stranaka u postupku. Također je istakao da ni njegovi pismeni navodi koje je dostavio nadležnim organima, donosiocima osporenih odluka, nisu uopće ocijenjeni u pogledu sadržaja. Dalje, apelant je istakao da izrečena kazna nije rezultat dokaza i činjenica, već rezultat nepravilne primjene i tumačenja propisa u postupku u kojem nije imao status ravnopravne stranke. U skladu sa navedenim, Ustavni sud će ispitati da li je predmetni postupak zadovoljio standarde iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 26.
    U vezi sa tim navodima, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije zahtijeva uspostavljanje pravične ravnoteže među stranama u postupku (vidi Evropski sud za ljudska prava, De Haes i Gijsels protiv Belgije, presuda od 24. februara 1997. godine, Izvještaji 1997-I), tj. da postoji ravnopravnost strana u postupku. Prema stavu Evropskog suda za ljudska prava, princip ravnopravnosti strana znači da stranama u postupku mora biti data razumna mogućnost izlaganja svog predmeta, uključujući i iznošenje dokazne građe pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Evropski sud za ljudska prava, Dombo Beheer B.V. protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1993. godine, serija A, broj 274).
  • 27.
    U konkretnom slučaju, iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu, osporenih odluka i rješenja donesenih povodom kršenja odredaba člana 7.3. stav (1) 3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine proizlazi da je CIKBiH, ocjenjujući navode podnosioca žalbe, apelantovo izjašnjenje i njegovo otvoreno pismo broj 02-50-282/06 od 15. septembra 2006. godine, upućeno rukovodstvu BHT1, utvrdio da je apelant povrijedio pravila ponašanja u izbornoj kampanji jer se pokušao umiješati u uređivačku politiku podnosioca žalbe. U obrazloženju odluke CIKBiH je naveo da je ocijenio navode žalbe (inicijative) od 20. septembra 2006. godine, apelantovo izjašnjenje od 22. septembra 2006. godine, u kojem je negirao navode žalbe, i apelantovo otvoreno pismo od 15. septembra 2006. godine, pri čemu sadržaj tog pisma ni u osnovnim elementima u osporenoj odluci nije naveden. Osim dokaza u koje je izvršio uvid, CIKBiH je, kako proizlazi iz obrazloženja, imao u vidu nespornu činjenicu da javni servisi u periodu predizborne kampanje pripremaju emisije u skladu sa svojim uređivačkim principima i izbornim pravilima. Nakon toga CIKBiH je zaključio da apelantovo insistiranje u svojstvu kandidata PDP-a za srpskog člana Predsjedništva BiH da se emisija na BHT1 emitira suprotno uređivačkim principima Javnog RTV servisa i bez saglasnosti Međunarodnog odjela Javnog servisa BiH predstavlja pokušaj miješanja u uređivačku politiku.
  • 28.
    Iz navedenog proizlazi da je činjenično stanje utvrđeno bez saslušanja apelanta kao stranke u postupku i ocjene njegovih navoda koje je dao prilikom izjašnjenja na podnosiočevu žalbu, kasnije inicijativu, te prilikom izjavljivanja žalbe protiv odluke CIKBiH. Ni Sud BiH, koji je donio odluku povodom apelantove žalbe, nije naveo jasne razloge zbog kojih je apelantovu žalbu ocijenio kao neosnovanu niti je naveo razloge zbog kojih apelant nije saslušan kao stranka u postupku.
  • 29.
    Iz navedenog nesporno proizlazi da apelant u postupku u kojem mu je izrečena kazna zbog povreda pravila ponašanja u izbornoj kampanji iz člana 7.3. stav (1) tačka 3. Izbornog zakona BiH nije saslušan kao stranka, iako odredba iz člana 6.3. stav (3) Izbornog zakona BiH propisuje da nadležni organ, rješavajući o inicijativi, može odrediti saslušanje stranaka, a prema odredbi iz člana 6.4. st. (1) i (2) OIKBiH, prilikom rješavanja prigovora, može postupati na osnovu utvrđenih činjenica ili održavati rasprave. Ustavni sud, također, naglašava da je i odredbom člana 10. Zakona o upravnom postupku BiH propisano da se prije donošenja rješenja stranci mora pružiti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja. Dovođenjem u vezu ove zakonske odredbe sa odredbom člana 140. istog Zakona, koja obavezuje zakazivanje usmene rasprave kad je to korisno za razjašnjenje stvari, a u svakom slučaju u stvarima u kojima učestvuju dvije ili više strana sa protivnim interesima, i garancijama koje pruža član 6. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantu nije bilo omogućeno pravo na saslušanje u svojstvu stranke u postupku utvrđivanja "krivične" optužbe protiv njega. Apelant u tom postupku nije imao mogućnost da sudu iznese svoje argumente i dokaze, te je time doveden u "znatno podređen položaj" u odnosu na drugu stranu. Time je prekršen princip ravnopravnosti strana u postupku kao neodvojivi element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to da propust učinjen u CIKBiH nije otklonjen ni u postupku pred Sudom BiH, Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 30.
    U skladu sa utvrđenom povredom prava na pravično suđenje zbog uskraćivanja prava apelantu da u postupku bude saslušan kao stranka i da sudu iznese svoje argumente, Ustavni sud smatra da nije potrebno ispitivati ostale aspekte ovog člana na koje je apelant ukazao.

Ostali navodi

  • 31.
    U skladu sa zaključkom u vezi sa povredom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu prava iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 32.
    U konkretnom slučaju, postupak u kojem je apelant kažnjen novčanom kaznom zbog povrede pravila ponašanja u izbornoj kampanji smatra se "krivičnim" postupkom, pa je donošenjem osporenih odluka protiv apelanta, a bez njegovog saslušanja, prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 33.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 34.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.