Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 4/10
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 724/07, rješavajući apelaciju Blaška Ilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2. i 4. tačka 9, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Krstan Simić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Djelimično se usvaja apelacija Blaška Ilića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu u predmetima Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-I-07-017765 i broj I-2337/05.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak izvršenja u predmetima broj 032-0-I-07-017765 i broj I-2337/05.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Blaška Ilića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-06-001548 od 5. decembra 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj P-2585/05 od 5. septembra 2006. godine, u odnosu na povredu prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Blaška Ilića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-06-001548 od 5. decembra 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj P-2585/05 od 5. septembra 2006. godine, u odnosu na povredu prava na jednakost pred zakonom, u smislu člana II/2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Blaško Ilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 2. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelant je podnio apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-06-001548 od 5. decembra 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-2585/05 od 5. septembra 2006. godine.
  • 2.
    Apelant je 27. novembra 2008. godine dopunio apelaciju zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 032-0-I-07-017765 od 28. decembra 2008. godine i Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj I-2337/05 od 18. oktobra 2005. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 3.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 17. juna 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju. Istog dana zatražen je i odgovor na apelaciju od učesnika u postupku, Tvornica transportnih uređaja d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: izvršenik).
  • 4.
    Kantonalni sud je dostavio odgovor 23. juna 2009. godine, a izvršenik 6. jula 2009. godine. Općinski sud nije dostavio odgovor.
  • 5.
    Ustavni sud je od Općinskog suda 28. augusta 2009. godine ponovno zatražio da dostavi odgovor na apelaciju, te kopiju spisa broj 032-0-I-07-017765 i spisa broj I-2337/05.
  • 6.
    Općinski sud je dostavio odgovor i kopiju traženih spisa 7. septembra 2009. godine.
  • 7.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Općinskog suda i izvršenika dostavljeni su apelantu 14. septembra 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 8.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz uvida u relevantne spise Općinskog suda, zatim iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
    • a)
      Rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-001548 od 5. decembra 2006. godine i

Rješenje Općinskog suda broj P-2585/05 od 5. septembra 2006. godine

  • 9.
    Rješenjem Općinskog suda broj P-2585/05 od 5. septembra 2006. godine odbijen je apelantov prijedlog za oslobađanje plaćanja troškova postupka u predmetu koji se pod navedenim brojem vodi u ovom sudu. Naime, apelant je na pripremnom ročištu predložio da na okolnost visine postavljenog zahtjeva, u tužbi kojom je predmetni postupak pokrenut, vještak ekonomske struke obavi vještačenje. Sud je ovaj prijedlog usvojio, te naložio apelantu da uplati iznos od 100,00 KM. Sud je na osnovu predočenih relevantnih izjava i dokumenata zaključio da su apelant i njegova supruga penzioneri sa mjesečnim primanjima od 267,18 KM i 294,24 KM. Također, sud je zaključio da je apelant u stanju da podmiri troškove vještačenja u navedenom iznosu, bez štete za nužno izdržavanje sebe i svoje porodice. Sud nije prihvatio potvrdu od 20. februara 2006. godine koju je predočio apelant i u kojoj je navedeno da apelantov sin studira u inostranstvu. Naime, sud nije prihvatio potvrdu zbog toga što je nije ovjerila ustanova koja ju je izdala, niti ju je preveo stalni sudski tumač, a sam apelant nije sudu ponudio dokaze kojima bi se utvrdio iznos novčanih sredstava koja on izdvaja za izdržavanje sina u inostranstvu.
  • 10.
    Kantonalni sud je Rješenjem broj 003-0-Gž-06-001548 od 5. decembra 2006. godine odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno ocijenio dokaze koje je apelant podnio o svom imovnom stanju, te, u skladu s tim, pravilno zaključio da je apelant u mogućnosti da snosi troškove vještačenja u iznosu od 100,00 KM, bez štete za nužno izdržavanje sebe i svoje porodice. Također, sud je istakao da je imao u vidu prirodu i vrijednost predmetnog spora, te da se ukupni apelantovi troškovi upravo i sastoje u troškovima finansijskog vještačenja, a koje će mu, u slučaju uspjeha u sporu, tužena strana nadoknaditi.
    • b)
      Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj 032-0-I-07-017765 od 28. decembra 2008. godine
  • 11.
    Apelant je tužbom od 4. januara 2002. godine pokrenuo postupak u Općinskom sudu protiv izvršenika zbog neuplaćenih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.
  • 12.
    Rješenjem broj P-33/02 od 3. juna 2002. godine Općinski sud se proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari. U obrazloženju je istaknuto da se radi o upravnoj stvari koja treba da se rješava u upravnom postupku, te da je nosilac osiguranja, tj. Fond penzijskog i invalidskog osiguranja, ovlašten da utvrdi dugovanja na osnovu neuplaćenih doprinosa i da na osnovu provedenog upravnog postupka rješenjem naloži njihovu uplatu.
  • 13.
    Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-1024/02 od 27. decembra 2002. godine odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
  • 14.
    Apelant se 19. juna 2002. godine obratio Domu/Komisiji za ljudska prava žaleći se na navedena rješenja Općinskog i Kantonalnog suda.
  • 15.
    Ustavni sud je Odlukom broj CH/02/11185 od 5. juna 2007. godine utvrdio da je apelantu prekršeno pravo na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Dalje, Ustavni sud je naložio Federaciji Bosne i Hercegovine da osigura da Kantonalni sud u roku od šest mjeseci donese meritornu odluku u vezi sa apelantovom tužbom od 4. januara 2002. godine.
  • 16.
    Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-001227 od 31. oktobra 2007. godine izvršenik je obavezan da apelantu uplati neuplaćene doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, a za period i u ukupnom iznosu kako je označeno u izreci presude, u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
  • 17.
    Kako izvršenik u ostavljenom roku nije izvršio naloženu uplatu, apelant je 17. decembra 2007. godine podnio prijedlog za izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.
  • 18.
    Općinski sud je Rješenjem broj 032-0-I-07-017765 od 28. decembra 2008. godine odredio predloženo izvršenje. Navedeno rješenje uručeno je izvršeniku 31. januara 2008. godine.
  • 19.
    Izvršenik je 6. februara 2008. godine na navedeno rješenje o izvršenju uložio prigovor. U prigovoru je istakao da on nema pravo vlasništva nad imovinom koja bi trebalo da bude predmet zapljene, procjene i prodaje u svrhu apelantovog namirenja. U prilog ovim navodima je istaknuto da se pred sudom vodi postupak radi vraćanja u vlasništvo izvršenikove pokretne i nepokretne imovine, a koja je, prema ugovoru o kupoprodaji iz januara 2002. godine, postala vlasništvo firme "TLT". Izvršenikov prigovor je, na osnovu zaključka od 27. marta 2008. godine, dostavljen apelantu na odgovor 2. aprila 2004. godine.
  • 20.
    U odgovoru na izvršenikov prigovor od 4. aprila 2008. godine apelant je istakao da je iz ugovora o kupoprodaji vidljivo da se u kupljenu imovinu ne ubraja i izvršenikova imovina koja se nalazi u Mramoru i u kojoj izvršenik, sa manjim brojem zaposlenih, obavlja djelatnost.
  • 21.
    Na osnovu uvida u predmetni spis Općinskog suda, nakon apelantovog odgovora na izvršenikov prigovor daljnje radnje u postupku nisu preduzimane.
    • c)
      Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj I-2337/05 od 18. oktobra 2005. godine
  • 22.
    Tužbom od 16. novembra 2004. godine apelant je pokrenuo postupak protiv izvršenika radi ispate neisplaćenih plaća za period od novembra 2001. godine do augusta 2002. godine.
  • 23.
    Presudom Općinskog suda broj P-3137/04 od 22. juna 2005. godine izvršenik je obavezan da apelantu nadoknadi neisplaćene plaće, za period i u iznosima kako je označeno u izreci presude, u roku od 15 dana od dana donošenja presude i pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
  • 24.
    Kako izvršenik u ostavljenom roku nije izvršio naloženu obavezu, apelant je 12. augusta 2005. godine podnio prijedlog za izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikove imovine.
  • 25.
    Općinski sud je Rješenjem broj I-2337/05 od 18. oktobra 2005. godine odredio predloženo izvršenje. Rješenje o izvršenju je dostavljeno izvršeniku 6. decembra 2005. godine.
  • 26.
    S obzirom na to da izvršenik nije postupio u skladu sa rješenjem, Općinski sud je donio zaključak (nisu označeni datum i broj) o provođenju prinudnog izvršenja. Zaključkom je određeno da se 28. februara 2006. godine izvrše popis, procjena i prodaja izvršenikovih pokretnih stvari. Zaključak je apelantu dostavljen 16. februara 2006. godine, a izvršeniku 17. februara 2006. godine. Pokušaj popisa i pljenidbe izvršenikove imovine od 28. februara 2006. godine je propao, a prema predočenoj kopiji zapisnika, zbog toga što je izvršenik izjavio da imovina pripada firmi "TLT", te da ugovor o kupoprodaji, kojim je navedena firma postala vlasnik izvršenika, još uvijek nije raskinut. Izvršenik je predložio da se izvršenje odloži do raskida ugovora.
  • 27.
    Općinski sud je, u skladu sa članom 125. Zakona o izvršnom postupku, 14. aprila 2006. godine obavijestio apelanta o bezuspješnom pokušaju popisa izvršenikove imovine. Dalje, Općinski sud je obavijestio apelanta da u roku od tri mjeseca od prijema obavijesti može predložiti da se provede popis, odnosno, ukoliko to ne zatraži ili se prilikom novog popisa ne nađe imovina koja može biti predmet izvršenja, sud će obustaviti izvršenje. Obavijest je apelantu dostavljena 19. maja 2006. godine.
  • 28.
    Apelant je prijedlogom od 18. augusta 2006. godine zatražio ponovno provođenje popisa, pljenidbe, procjene i prodaje izvršenikove pokretne i nepokretne imovine. Urgencijom od 19. decembra 2006. godine apelant je od suda zatražio da postupi u skladu sa njegovim prijedlogom od 18. augusta 2006. godine.
  • 29.
    Općinski sud je zaključkom od 13. maja 2008. godine odredio provođenje prinudnog izvršenja za 20. maj 2008. godine. Izvršenik je podneskom od 16. maja 2008. godine obavijestio Općinski sud da su sve stvari u Mramoru pod hipotekom. Izvršenik je predočio Rješenje Porezne uprave-Kantonalni ured Tuzla, broj 10-3/02-15-20-01-00301-14 od 10. septembra 2004. godine. Tim rješenjem je konstituirana hipoteka na izvršenikovim nekretninama označenim u dispozitivu rješenja radi naplate javnih prihoda. Također, predočene su i službene zabilješke Porezne uprave-Kantonalni ured Tuzla, sačinjene 21. aprila 2003. godine, 24. augusta 2004. godine i 7. septembra 2004. godine. Prema tim zabilješkama je sukcesivno vršeno pečaćenje izvršenikove imovine, te mu je naloženo da dostavi ugovore o zakupu, potraživanja od drugih firmi, izvode iz banke i popis pokretne imovine.
  • 30.
    Pokušaj popisa i pljenidbe izvršenikove imovine od 20. maja 2008. godine, prema zapisniku sačinjenom na licu mjesta, a na apelantov pristanak, odložen je za 15 dana. Popis i pljenidba su odloženi i nakon izvršenikove izjave da je sva pokretna i nepokretna imovina pod hipotekom, te nakon prijedloga da se ostavi naknadni rok od 30 dana radi pokušaja rješavanja ovog spora mirnim putem.
  • 31.
    Iz predmetnog spisa Općinskog suda proizlazi da je nakon 20. maja 2008. godine ponovni pokušaj popisa i pljenidbe izvršenikove imovine bio zakazan za 26. maj 2009. godine. Apelant nije pristupio popisu i pljenidbi jer nije izvršena dostava. U zapisniku je navedena izvršenikova izjava da "nema pokretne imovine koja može biti predmet izvršenja po Zakonu o izvršnom postupku, te da nema gotovog novca da izmiri dug".

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 32.
    Navodi iz apelacije mogu se sumirati na sljedeći način.

Apelacija od 2. marta 2007. godine

  • 33.
    Apelant smatra da su mu Rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-001548 od 5. decembra 2006. godine i Rješenjem Općinskog suda broj P-2585/05 od 5. septembra 2006. godine povrijeđeni pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije i pravo na jednakost pred zakonom, u smislu člana II/2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. U apelaciji je iznesena hronologija parničnog postupka u okviru kojeg su donesena osporena rješenja, te apelantova obraćanja različitim organima s ciljem reguliranja prava na penziju. Dalje, apelant ističe da je s ciljem reguliranja svojih prava na penziju u junu 2002. godine podnio prijavu i Domu/Komisiji za ljudska prava, ali da taj postupak do podnošenja apelacije Ustavnom sudu nije okončan.

Dopuna apelacija od 27. novembra 2007. godine

  • 34.
    Apelant smatra da mu je neprovođenjem Rješenja o izvršenju broj 032-0-I-07-017765 od 28. decembra 2008. godine i Rješenja o izvršenju broj I-2337/05 od 18. oktobra 2005. godine povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom, u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 35.
    Apelant ističe da Općinski sud ne preduzima ništa u pogledu izvršenja Rješenja broj 032-0-I-07-017765 od 28. decembra 2008. godine, te da mu je, na usmena obraćanja, sudija zadužen za taj predmet odgovorio da "prije njegovog rješenja treba provesti 17764 rješenja o izvršenju".
  • 36.
    U vezi sa Rješenjem o izvršenju broj I-2337/05 od 18. oktobra 2005. godine apelant iznosi hronologiju postupka onako kako je već izneseno u dijelu ove odluke označenom kao Činjenice predmeta.
  • 37.
    Dalje, apelant ističe da, zbog nemogućnosti da realizira svoje presude i rješenja o izvršenju, nije u mogućnosti da ostvari svoja "prava na jednakost pred zakonom". S tim u vezi, navodi da su svi izvršenikovi radnici, koji su do danas stekli pravo na pune penzije, ta prava i ostvarili. Dakle, samo on nije ostvario to pravo niti može da ga ostvari jer izvršenik neće da uplati neuplaćene doprinose za penzijsko-invalidsko osiguranje, a na što je obavezan pravosnažnom i izvršnom presudom.
  • 38.
    Apelant ističe da izvršenik od 2005. godine ponovno egzistira i posluje u svojim ranijim prostorima, te da koristi pokretne i nepokretne stvari sa raspoloživim osnovnim sredstvima i to na adresi koju je navodio u svojim prijedlozima za izvršenje. Dalje, u pogledu ugovora o kupoprodaji, prema kojem je vlasnik izvršenika postala firma "TLT", podnesena je tužba Općinskom sudu. Općinski sud je, povodom podnesene tužbe, donio Presudu broj Ps-245/04 od 16. februara 2005. godine. Protiv te presude izjavljena je žalba Kantonalnom sudu pod brojem Pž-81/05 od 20. maja 2005. godine, a o kojoj do danas nije odlučeno. Za sve vrijeme vođenja ovog postupka izvršenik u prostoru i imovini kupca uspješno posluje ostvarujući dobit, te izmirujući i doprinose za penzijsko-invalidsko osiguranje zaposlenim. To se može zaključiti na osnovu izjava izvršenikovog direktora u medijima. Dalje, apelant ističe da je izvršenikov zvanični račun blokiran još od 1997. godine. Također, ističe da izvršenik sadašnje uspješno poslovanje ostvaruje preko računa novoosnovanog preduzeća čije je sjedište u krugu izvršenika, a sa kojeg vrši i uplate doprinosa zaposlenim.

b) Odgovor na apelaciju

  • 39.
    Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da su neosnovani navodi iz apelacije kojima se osporavaju Rješenje ovog suda broj 003-0-Gž-06-001548 od 5. decembra 2006. godine i Rješenje Općinskog suda broj P-2585/05 od 5. septembra 2006. godine.
  • 40.
    U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da su neosnovani navodi iz apelacije u vezi sa Rješenjem broj 032-0-I-07-017765 od 28. decembra 2008. godine i Rješenjem o izvršenju broj I-2337/05 od 18. oktobra 2005. godine. Općinski sud ističe da je i u samoj apelaciji navedeno da je izvršenikov račun blokiran i da izvršenik nema imovinu u svom vlasništvu na kojoj bi izvršenje moglo da se provede. Najzad, Općinski sud je zaključio da iz apelacije proizlazi da sud preduzima sve zakonom propisane radnje kako bi se apelantovo pravo realiziralo, a što apelant u suštini i ne spori.
  • 41.
    Izvršenik u odgovoru na apelaciju nije osporio apelantova prava koja su mu priznata pravosnažnim i izvršnim presudama, ali je istakao da nije u mogućnosti da izvrši naloženo plaćanje. Izvršenik je naveo da u ovom trenutku ne raspolaže imovinom koja bi mogla biti zaplijenjena i prodata, a kako bi se apelantova potraživanja namirila. Izvršenik ističe da mu je, u skladu sa Rješenjem Općinskog suda broj Ps-55/03. od 1. oktobra 2003. godine, omogućeno da faktički uđe u posjed nepokretne i pokretne imovine firme "TLT", koja je izvršenika kupila u procesu privatizacije, a do okončanja sudskog postupka pokrenutog zbog raskida ugovora o kupoprodaji, prema kojem je označena firma kupila izvršenika. Kao dokaz da ne posjeduje nikakvu imovinu, odnosno da je ona prodata, izvršenik je priložio ugovor o kupoprodaji od januara 2002. godine, ugovor o izmjenama i dopunama navedenog ugovora od augusta 2002. godine, te Rješenje Općinskog suda broj Ps-55/03. od 1. oktobra 2003. godine.

V. Relevantni propisi

  • 42.
    Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda

potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Član 8.

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja

(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

Š...Ć

(3) Ako izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može da se provede, tražilac izvršenja može, radi namirenja istog potraživanja, da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 36.

Prijedlog za izvršenje

(1) Prijedlog za izvršenje mora da sadrži zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.

Š...Ć

(4) Ako se traži izvršenje na pokretnim stvarima u prijedlogu za izvršenje ne moraju biti bliže naznačene te stvari.

Član 63.

Obustava izvršenja

Š...Ć

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

Član 64.

Dovršenje izvršenja

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

  • 43.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 44.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 45.
    U skladu sa članom 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
  • 46.
    Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 47.
    Najzad, u skladu sa članom 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, apelacija neće biti dopustiva ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
    • a)
      Dopustivost u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-001548 od 5. decembra 2006. godine i Rješenje Općinskog suda broj P-2585/05 od 5. septembra 2006. godine
  • 48.
    Apelant se žali na to da su mu osporenim rješenjima povrijeđeni pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, te pravo na jednakost pred zakonom iz člana II/2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 49.
    Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju, prima facie, dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine). Apelacija je neosnovana i ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema "opravdan zahtjev" (vidi Evropski sud, Mezotúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije "žrtva" kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
  • 50.
    U pogledu apelantovih tvrdnji o tome da mu je osporenim rješenjima, kojima se odlučivalo o oslobađanju od troškova postupka, povrijeđeno pravo na život, Ustavni sud primjećuje da u samoj apelaciji ničim nije obrazloženo u čemu se sastoje povrede navedenog prava. Na osnovu onoga što je predočeno Ustavnom sudu, očigledno je da se u predmetnom postupku nije ni odlučivalo o ovom pravu. Dakle, s obzirom na to da u apelaciji manjkaju, prima facie, dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je u konkretnom slučaju navedena povreda ovog prava moguća, Ustavni sud zaključuje da su ovi apelantovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
  • 51.
    U pogledu apelantovih tvrdnji da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom iz člana II/2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, u skladu sa svojom dosadašnjom praksom, podsjeća na to da odredba entitetskog Ustava, na koji se pozvao apelant, bez dovođenja u vezu sa odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, nije primjenjiva u konkretnom slučaju (vidi Ustavni sud, neobjavljena Odluka broj AP 2001/06 od 14. jula 2008. godine, tačka 14). Stoga, slijedi da je u ovom dijelu apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
    • b)
      Dopustivost u odnosu na Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj 032-0-I-07-017765 od 28. decembra 2008. godine i Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj I-2337/05 od 18. oktobra 2005. godine
  • 52.
    Apelant se žali na to da mu je neprovođenjem navedenih rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom, u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 53.
    Apelant se žali na nemogućnost izvršenja pravosnažnih sudskih odluka budući da izvršni postupci nisu okončani i da u trenutku podnošenja apelacije traju duže od jedne, odnosno duže od tri godine. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno da se izvrši sudska presuda, kao što je u konkretnom slučaju. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi pojedinac ostvario svoja prava. Ustavni sud naglašavada je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja su pojedincu na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Dalje, Ustavni sud ukazuje na to da postoji već izgrađena praksa Evropskog i Ustavnog suda o tome da izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, prema toj praksi, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
  • 54.
    Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

  • 55.
    Apelant smatra da mu je neprovođenjem Rješenja o izvršenju Kantonalnog suda broj 032-0-I-07-017765 od 28. decembra 2008. godine i Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj I-2337/05 od 18. oktobra 2005. godine povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom, u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 56.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 2.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
  • 57.
    U konkretnom slučaju apelant je pokrenuo izvršne postupke radi realizacije svojih prava utvrđenih u pravosnažnim presudama. U vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda (vidi Evropski sud, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, stav 40) prema kojoj član 6. stav 1. osigurava svakome pravo da pred sud ili tribunal iznese zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze. To obuhvata "pravo na sud" u čijem okviru je pravo na pristup sudu, tj. pravo da se pokrene postupak pred sudovima u civilnim stvarima (vidi Evropski sud, Philis protiv Grčke, presuda od 27. augusta 1991. godine, serija A-209, str. 20, stav 59). Međutim, to pravo bi bilo iluzorno da domaći pravni sistem država ugovornica dopušta da konačne izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi neprihvatljivo da član 6. Evropske konvencije treba detaljno da propisuje proceduralne garancije date strankama - postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan - bez zaštite provođenja sudske odluke. Tumačiti član 6. Evropske konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi, sigurno, u situacije inkompatibilne principima vladavine prava koje su države ugovornice preuzele kada su ratificirale Konvenciju (vidi Evropski sud, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36). Stoga, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio "suđenja" u smislu člana 6. Evropske konvencije. Osim toga, Evropski sud je već prihvatio taj princip u predmetima koji se tiču dužine postupka (vidi Evropski sud, Di Pede protiv Italije; i Zappia protiv Italije, presuda od 26. septembra 1996. godine, Izvještaji o presudama i odlukama 1996-IV, str. 1383-1384, st. 20-24. i str. 1410. i 1411, st. 16-20).
  • 58.
    Osim navedene prakse Evropskog suda, postoji i niz odluka koje su donijele institucije osnovane u skladu sa Aneksom 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, Dom za ljudska prava (vidi predmet broj CH/96/17, Blentić protiv Republike Srpske, Odluka o prihvatljivosti i meritumu, uručena 3. decembra 1997. godine) i Ombudsmen za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (vidi predmet broj (B) 746/97, B. D. protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Izvještaji od 24. marta 1999. godine). U tim predmetima je utvrđeno kršenje člana 6. Evropske konvencije zbog neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka. Također, Ustavni sud je u svojoj jurisprudenciji već zaključio da su vlasti obavezne osigurati izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, a da primjena zakona koji to onemogućava krši apelantovo pravo na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine). Iz navedenog proizlazi da postoji izgrađena praksa u pogledu stanovišta da neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na pravično suđenje.
  • 59.
    Apelant je pokrenuo izvršni postupak radi realizacije prava utvrđenog u Presudi Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-001227 od 31. oktobra 2007. godine, a kojom je okončan postupak koji je apelant pokrenuo tužbom protiv izvršenika u Općinskom sudu od 4. januara 2002. godine. Iz predmetne presude proizlazi da apelant prema izvršeniku ima potraživanje na osnovu neuplaćenih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Postupak izvršenja pokrenut prijedlogom za izvršenje od 17. decembra 2007. godine, odnosno Rješenjem o izvršenju od 28. decembra 2007. godine, do danas nije okončan. Najzad, u relevantnom periodu sud nije preduzeo niti jednu radnju s ciljem izvršenja navedenog rješenja, niti je odlučio o izvršenikovom prigovoru na koji je apelant blagovremeno dostavio odgovor.
  • 60.
    Također, apelant je pokrenuo izvršni postupak radi realizacije prava utvrđenog u Presudi Općinskog suda broj P-3137/04 od 22. juna 2005. godine, a kojom je okončan postupak koji je apelant pokrenuo protiv izvršenika tužbom u ovom sudu od 16. novembra 2004. godine. Iz predmetne presude proizlazi da apelant prema izvršeniku ima potraživanje na osnovu neisplaćenih plaća. Postupak izvršenja pokrenut prijedlogom za izvršenje od 12. augusta 2005. godine, odnosno Rješenjem o izvršenju od 18. oktobra 2005. godine, do danas nije okončan. Od oktobra 2005. godine do donošenja odluke Ustavnog suda, sud je u tri navrata bezuspješno pokušavao da provede popis i pljenidbu izvršenikove imovine. Na osnovu onoga što je predočeno Ustavnom sudu, te na osnovu odgovora na apelaciju, ne može se zaključiti zašto su popis i pljenidba u sva tri bezuspješna pokušaja određivana samo na izvršenikovoj pokretnoj imovini, a ne i na njegovim nekretninama. Naime, u prijedlogu za izvršenje alternativno je navedena i izvršenikova nepokretna imovina, a iz ugovora o izmjenama i dopunama ugovora o kupoprodaji predmeta tendera od 22. januara 2002. godine proizlazi da se kupac, u skladu sa članom 2. navedenog ugovora, obavezao da u roku od 15 dana prodavcu, tj. izvršeniku, vrati treći i četvrti sprat upravne zgrade koja se nalazi u ulici 18. Hrvatske brigade broj 25 u Tuzli. Naime, zgrada se nalazi na adresi koju je apelant u svojim prijedlozima označavao kao izvršenikovo sjedište, te na kojoj je sud i pokušavao da izvrši popis i pljenidbu pokretne imovine. Najzad, nakon 26. maja 2009. godine sud nije preduzeo niti jednu radnju s ciljem okončanja postupka izvršenja.
  • 61.
    Pravo na jednakost pred zakonom podrazumijeva i mogućnost jednakog pristupa sudu svim licima na teritoriji Bosne i Hercegovine, odnosno pravo da o građanskim pravima tih lica rješava, pod jednakim uvjetima, nadležan sud u postupku koji je predviđen zakonom (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 402/04 od 23. marta 2005. godine, stav 24, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 32/05). Međutim, pravo na pristup sudu traje sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U protivnom, efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bio bi iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to građansko pravo ne može zaživjeti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9; i Odluka broj U 38/02 od 19. decembra 2003. godine, st. 50-51, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 8/04).
  • 62.
    Na osnovu navedenog, jasno proizlazi da apelant nije bio onemogućen da o njegovim zahtjevima u pogledu neuplaćenih doprinosa i neisplaćenih plaća, a koji su se odnosili na građanska prava i obaveze, bude raspravljano pred sudom koji je i donio odluke. Međutim, apelant ni nakon više od jedne, odnosno nakon više od tri godine nije u mogućnosti da realizira svoja prava utvrđena pravosnažnim sudskim odlukama.
  • 63.
    Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 64.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što pravosnažna presuda nije izvršena u periodu od tri godine, odnosno što ni nakon više od jedne godine nadležni sud nije preduzeo niti jednu radnju s ciljem provođenja rješenja o izvršenju.
  • 65.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 66.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.