Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 4/10
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2198/07, rješavajući apelaciju Nedeljka Petrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Krstan Simić, sudija

Usvaja se apelacija Nedeljka Petrovića.

Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Uvl-101/05 od 23. maja 2007. godine i ostavlja na snazi Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj U-36/05 od 8. septembra 2005. godine.

Ova odluka dostavlja se Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenju za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci kako bi se osigurala ustavna prava podnosiocu apelacije koja su mu povrijeđena.

Nalaže se Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, Odjeljenju za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Nedeljko Petrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Dragica Glušac, advokat iz Banje Luke, podnio je 30. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl-101/05 od 23. maja 2007. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 9. novembra 2007. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 29. novembra 2007. godine, a Okružni sud 28. novembra 2007. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 1. oktobra 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banja Luka (u daljnjem tekstu: Fond), donio je Rješenje broj 3229895830 od 29. septembra 2004. godine kojim je apelantu priznato pravo na srazmjerni dio penzije počevši od 14. septembra 2004. godine u iznosu od 309,47 KM. Tim rješenjem je utvrđeno da će se isplata penzije vršiti od 14. septembra 2004. godine, kao i način isplate penzije.
  • 7.
    Protiv prvostepenog rješenja apelant je izjavio žalbu u kojoj je naveo da datum sticanja prava na penziju nije pravilno određen, jer je na dan prestanka radnog odnosa, 30. juna 2003. godine, ispunjavao potrebne uvjete. Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Odjeljenje), donijelo je Rješenje broj 3229895830 od 20. oktobra 2004. godine kojim je žalbu odbilo. U obrazloženju rješenja Odjeljenje je navelo da je prvostepeni organ pravilno utvrdio da je potreban penzijski staž od 40 godina, kao uvjet za sticanje prava na starosnu penziju, apelant ispunio 13. septembra 2004. godine, kada su mu uplaćeni dugovani doprinosi za PIO, za period rada od 1. januara do 31. decembra 2001. godine. Drugostepeni organ se pozvao na član 41. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon o PIO) i član 135. stav 4, te je utvrdio da je u skladu sa navedenom odredbom apelant stekao uvjete za penziju 13. septembra 2004. godine.
  • 8.
    Apelant je pokrenuo upravni spor tužbom pred Okružnim sudom koji je donio Presudu broj U-36/05 od 8. septembra 2005. godine, kojom je tužbu uvažio i osporeno drugostepeno rješenje poništio. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je apelantov penzijski staž 40 godina devet mjeseci i dva dana, te da je imenovani u vrijeme podnošenja zahtjeva imao ispunjen uvjet iz člana 46. stav 4. Zakona o PIO da bi ostvario pravo na starosnu penziju. Okružni sud je naveo da činjenica da je dio doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje apelantu uplaćen nakon podnošenja zahtjeva ne može uticati na datum ostvarivanja prava na penziju i određivanje dana početka isplate penzije. Okružni sud je dalje naveo da se uplata doprinosa vrši u korist Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja, pa je zakon ostavio mogućnost Fondu da, kao korisnik, vrši kontrolu uplate i plaćanja doprinosa, da određuje rokove za propuštenu uplatu i mogućnost prinudne naplate, kao i druga prava. Okružni sud je utvrdio da je neblagovremena uplata doprinosa propust Fonda da poduzme mjere u svrhu naplate doprinosa, a zbog propusta da se takve mjere poduzmu posljedice ne može snositi radnik kao osigurano lice. Okružni sud je zaključio da u suprotnom radnik ne bi mogao ostvariti svoja prava, kao i pravo na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kako je zaključio Ustavni sud u Odluci AP 311/04. Okružni sud je zbog toga zaključio da je pogrešan stav drugostepenog organa da pravo na penziju apelantu pripada od dana kada su mu uplaćeni doprinosi, jer je odredbom člana 135. Zakona o PIO propisano da pravo na penziju pripada od dana kada su ispunjeni uvjeti za sticanje prava propisani zakonom, a u apelantovom slučaju to je od 1. jula 2003. godine.
  • 9.
    Vrhovni sud je, rješavajući zahtjev za vanredno preispitivanje presude, donio Presudu Uvl-101/05 od 23. maja 2007. godine kojom je zahtjev uvažio i presudu Okružnog suda preinačio tako što je tužbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je drugostepeni organ, odlučujući o apelantovoj žalbi, pravilno potvrdio rješenje kojim je utvrđen početak isplate penzije sa danom konačnog izmirenja neuplaćenih doprinosa za PIO. Ovakvo zaključivanje, prema ocjeni Vrhovnog suda, proizlazi iz odredbe člana 41. Zakona o PIO, prema kojoj se u staž osiguranja računa ono vrijeme za koje su uplaćeni doprinosi za PIO. Prema stavu Vrhovnog suda, neuplaćenost doprinosa isključuje mogućnost da se osiguraniku određen period radnog staža računa u staž osiguranja, a takva činjenično-pravna situacija ne dozvoljava tom licu da ostvari pravo na starosno penzionisanje. Vrhovni sud je dalje istakao da je članom 135. Zakona o PIO utvrđen prvi početni dan od kada nekome pripada pravo na starosnu penziju, a da je uvjete propisane zakonom apelant stekao tek naknadnom uplatom doprinosa. Vrhovni sud je naveo da je nepravilan zaključak Okružnog suda da je apelant stekao pravo na penziju od dana prestanka radnog odnosa, jer je njegov radni staž upisan u radnu knjižicu i prilikom odlučivanja je trebalo uzeti u obzir odredbe Zakona o radu. Vrhovni sud je naveo da ovakav zaključak ne proizlazi iz zakonskih odredbi jer je izričito propisano da se staž osiguranja priznaje samo za ono vrijeme za koje su uplaćeni doprinosi za PIO od kada se računa i početak isplate penzija.

IV. Apelacija

a) Navodi iz zahtjeva

  • 10.
    Apelant se žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ali nije precizirao u čemu se povreda sastoji.

b) Odgovor na apelaciju

  • 11.
    U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da nije došlo do povrede prava na koje se apelant žali, te da je odluka Vrhovnog suda u skladu sa odredbama čl. 41. i 135. Zakona o PIO i da je uvjete za penzionisanje apelant stekao naknadnom uplatom doprinosa za PIO.
  • 12.
    Okružni sud je naveo da se neće očitovati na apelaciju jer je ona podnijeta protiv presude Vrhovnog suda.

V. Relevantni propisi

  • 13.
    U Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02, 47/02, 110/03 i 67/05) relevantne odredbe glase:

"Član 41.

Staž osiguranja u smislu čl. 26. do 34. ovog zakona računa se osiguraniku za vrijeme za koje je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje.

Član 133.

Postupak za ostvarivanje prava na starosnu i invalidsku penziju pokreće se na zahtjev osiguranika. Zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju može se podnijeti nakon prestanka osiguranja.

Član 135. st. 1. i 2.

Pravo na ličnu i porodičnu penziju pripada od dana kada su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava koji su propisani ovim zakonom.

Ako je zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu i porodičnu penziju podnesen nakon ispunjenja uvjeta za ostvarivanje prava, pravo na isplatu penzije pripada od dana podnošenja zahtjeva, ako je podnosilac ispunjavao uvjete za stjecanje prava i na taj dan."

VI. Dopustivost

  • 14.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 15.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 16.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda Uvl-101/05 od 23. maja 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 8. juna 2007. godine, a apelacija je podnesena 30. jula 2007. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 17.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 18.
    Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da mu je tom presudom povrijeđeno pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 19.
    Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • k)
    Pravo na imovinu."

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. "

  • 20.
    Ustavni sud primjećuje da je predmetna apelacija prema svom činjeničnom i pravnom supstratu identična apelaciji broj AP 1989/06. U predmetu broj AP 1989/06 (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti i meritumu od 11. marta 2008. godine, "Službene novine Bosne i Hercegovine", broj 47/08) apelantica je pokrenula pitanje kršenja prava na imovinu zbog odluke Vrhovnog suda o početku isplate penzije od momenta naknadne uplate doprinosa za PIO. Ustavni sud je, razmatrajući navedenu apelaciju, zaključio da se početak ostvarivanja prava na penziju, odnosno početak isplate penzije, određuje u smislu odredaba člana 133. Zakona o PIO, a u vezi sa članom 135. Zakona o PIO. Vrhovni sud je proizvoljno tumačio relevantne odredbe Zakona o PIO o isplatama penzije, jer retroaktivna uplata doprinosa ne može utjecati na početak ostvarivanja prava na penziju i određivanja dana početka isplate penzije. Zbog toga osporena odluka ne zadovoljava traženi princip "zakonitosti" odluke kojom se miješa u apelanticinu imovinu. Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da je povrijeđeno apelanticino pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 21.
    Budući da je u svojoj Odluci broj AP 1989/06 već razmatrao isto pravno pitanje, Ustavni sud se u pogledu apelantovih žalbenih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. S obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 1989/06 u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 22.
    Ustavni sud zaključuje da je Vrhovni sud u konkretnom slučaju proizvoljnim tumačenjem relevantnih odredaba Zakona o PIO povrijedio princip "zakonitosti" osporene odluke, zbog čega je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 23.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 24.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.