Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 18/10

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 585/07, rješavajući apelaciju Slavice Vujmilović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

>Miodrag Simović, predsjednik>

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Krstan Simić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Slavice Vujmilović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-09-000269 od 29. maja 2009. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Slavica Vujmilović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke podnijela je 6. februara 2007. godine prijavu Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija). Apelantica je zatražila zaštitu zbog dugog vođenja postupka u Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetnom postupku podnesenom radi naknade štete. Na osnovu člana 5. Sporazuma, a u skladu sa članom XIV Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koji su strane potpisale 25. septembra 2003. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 35/03), Komisija je 14. februara 2007. godine navedenu prijavu dostavila Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Prijava je registrirana pod brojem AP 585/07. Apelantica je 3. augusta 2007. godine na traženje Ustavnog suda dopunila/precizirala apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 5. juna 2009. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju i spis broj P 3211/97. Ustavni sud je 12. augusta 2009. godine zatražio spis i od Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud).
  • 3.
    Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 22. juna 2009. godine, te je, u vezi sa traženim spisom, obavijestio Ustavni sud da je u međuvremenu donesena prvostepena presuda i da se predmet nalazi u Okružnom sudu radi odlučivanja o žalbi tužene. Međutim, Okružni sud je 25. augusta 2009. godine obavijestio Ustavni sud da je odlučio o žalbi, te da je Osnovnom sudu dostavljen cijeli spis. Osnovni sud je 12. septembra 2009. godine Ustavnom sudu dostavio traženi spis.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantici 20. oktobra 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Apelantica je 26. decembra 1997. godine Osnovnom sudu podnijela tužbu protiv "Krajina-osiguranja" d.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: prvotuženi), Republike Srpske, koju zastupa Republičko vojno pravobranilaštvo (u daljnjem tekstu: drugotužena), Općine - Grada Banja Luka, koju zastupa Republičko javno pravobranilaštvo (u daljnjem tekstu: trećetužena), DP "Matex" (u daljnjem tekstu: četvrtotuženi) i Đoke Stančevića (u daljnjem tekstu: petotuženi). Apelantica je podnijela tužbu radi naknade štete prouzrokovane saobraćajnom nesrećom koju je skrivio petotuženi.
  • 7.
    Osnovni sud je nakon podnošenja tužbe pa do donošenja presude zakazao pet ročišta. Na ročištu od 24. oktobra 2008. godine Osnovni sud je zaključio glavnu raspravu. Osnovni sud je prvu procesnu radnju preduzeo 13. juna 2006. godine, te je dostavio tužbu na odgovor tuženima. Prvo ročište za glavnu raspravu sud je zakazao za 9. oktobar 2007. godine. Međutim, ono je odloženo zbog neurednog dostavljanja za četvrtotuženog. Na ročištima od 14. novembra 2007. godine i 4. juna 2008. godine sud je konstatirao da je apelantica povukla tužbu u odnosu na trećetuženu i četvrtotuženog. Također, sud je odredio medicinsko vještačenje, pa je apelanticu obavezao da uplati na depozit suda iznos od 400,00 KM na ime medicinskog vještačenja. Sud je 15. novembra 2007. godine i 11. aprila 2008. godine izvan ročišta donio rješenje kojim je odredio medicinsko vještačenje u ovoj pravnoj stvari koje će izvršiti vještaci dr. Dragoljub Ećim i dr. Dragan Danelišen. Također je naložio apelantici da uredi tužbu tako da tačno navede adresu trećetuženog. Ročište zakazano za 21. august 2008. godine sud je odgodio zbog korištenja godišnjih odmora, a ročište zakazano za 22. septembar 2008. godine je odložio kako bi se pribavili dokazi koje je na pripremnom ročištu predložila prvotužena (službena zabilješka o saobraćajnoj nesreći, crtež lica mjesta i fotodokumentacija, nalaz i mišljenje vještaka saobraćajne struke i krivični spis K-483/97). Sud je na ročištu održanom 24. oktobra 2008. godine, nakon što je proveo dokazni postupak, ostvario uvid u krivični spis suda broj K-483/97, nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke i isprave sačinjene o saobraćajnoj nesreći, zaključio glavnu raspravu, a presudu izradio 24. novembra 2008. godine.
  • 8.
    Presudom Osnovnog suda broj P-3211/97 od 24. novembra 2008. godine djelimično je usvojen apelanticin tužbeni zahtjev, a drugotužena i petotuženi su obavezani da apelantici na ime naknade štete solidarno isplate iznose pobliže navedene u izreci prvostepene presude. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa i zahtjev za naknadu troškova u odnosu na ove tužene odbijen je kao neosnovan. U odnosu na prvotuženu tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan. U odnosu na trećetuženu i četvrtotuženog utvrđeno je da je tužba povučena.
  • 9.
    Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-09-000269 od 29. maja 2009. godine žalba drugotužene je odbijena i potvrđena je navedena presuda Osnovnog suda u osporenom dosuđujućem dijelu odluke o tužbenom zahtjevu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 10.
    Apelantica u apelaciji navodi da postupak pred Osnovnim sudom u predmetnom sporu traje duže od deset godina. Ističe da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jedan od osnovnih principa pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

b) Odgovor na apelaciju

  • 11.
    U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je u ovom predmetu donio presudu 24. novembra 2008. godine, te da se predmet nalazi u Okružnom sudu radi odlučivanja o žalbi drugotužene.
  • 12.
    Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je spis prvostepenog suda dostavljen ovom sudu 11. maja 2005. godine kako bi riješio o žalbi drugotužene protiv presude Osnovnog suda. Također je naveo da je 29. maja 2009. godine donio presudu povodom žalbe drugotužene kojom je žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu u dosuđujućem dijelu odluke o tužbenom zahtjevu. Nakon donošenja drugostepene odluke, odluka je dostavljena strankama. Također, spis i drugostepena odluka su dostavljeni prvostepenom sudu.

V. Relevantni propisi

  • 13.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

  • 14.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03 i 74/05) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

VI. Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    U konkretnom slučaju apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku u postupku u kojem su, u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom, okončani postupci u Osnovnom sudu i Okružnom sudu, a povodom žalbe drugotužene na prvostepenu presudu. Iako je podnesena prije nego što je predmetni postupak okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva zbog toga što Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 18.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 19.
    Apelantica smatra da joj je zbog nerazumno dugog trajanja parničnog postupka pred Osnovnim sudom, koji je pokrenula radi naknade štete, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Š...Ć

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku. Š...Ć

Suđenje u razumnom roku

a) Relevantni principi

  • 20.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

  • 21.
    Apelantica je 26. decembra 1997. godine u Osnovnom sudu pokrenula postupak radi naknade štete. Postupak je u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom okončan Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-09-000269 od 29. maja 2009. godine. Dakle, postupak je u ovom predmetnom slučaju trajao punih 11 godina.

b) Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 22.
    U konkretnom slučaju se radi o parničnom postupku radi naknade štete koji nema nikakvih specifičnosti zbog kojih bi se zaključilo da je posebno složen. Osnovni sud je apelanticinu tužbu od 1997. godine dostavio tuženima na odgovor tek u junu 2006. godine, iako je, prema relevantnim odredbama člana 69. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), bio dužan da u roku od 30 dana dostavi ispravnu i potpunu tužbu na odgovor tuženima. Nadležnom sudu je, dakle, trebalo šest, odnosno tri godine nakon stupanja na snagu novog ZPP da tužbu dostavi na odgovor tuženima. Potpuni izostanak bilo kakve procesne aktivnosti povodom predmetne tužbe u periodu od podnošenja tužbe do dostavljanja tužbe na odgovor ne može opravdati neaktivnost suda punih devet godina. Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju, s obzirom na to da nije bio u posjedu spisa, ali iz daljnjeg toka postupka Ustavni sud zaključuje da nisu postojale nikakve okolnosti koje bi opravdale ovako dugo nepostupanje suda. Dakle, nikakve procesne radnje nisu preduzimane u periodu od podnošenja tužbe do juna 2006. godine, kada je tužba dostavljena na odgovor tuženima. S druge strane, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je apelantica na bilo koji način doprinijela dužini postupka u konkretnom slučaju. Ustavni sud zaključuje da nema nikakvog opravdanja za neaktivnost, odnosno za nepreduzimanje niti jedne radnje Osnovnog suda punih devet godina. Dalje, Osnovnom sudu je trebalo preko 10 godina da donese meritornu odluku o apelanticinoj tužbi radi naknade štete. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, nakon što mu je prvostepeni spis dostavljen 11. maja 2009. godine, odluku o žalbi donio 29. maja 2009. godine. Dakle, to pokazuje da je Okružni sud postupao ažurno, te da nije doprinio odugovlačenju postupka. Odugovlačenje postupka može se u potpunosti staviti na teret ponašanju Osnovnog suda.
  • 23.
    Imajući u vidu iznesenu ocjenu svakog od elemenata koji su predmet razmatranja u kontekstu ocjene razumnosti trajanja dužine postupka, te uzimajući u obzir i značaj koji ishod tog postupka ima za apelanticu, zatim ponašanje nadležnog prvostepenog suda, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 24.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, ova povreda se ogleda u tome što se sveukupno trajanje postupka može staviti na teret Osnovnom sudu, te što taj sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka, posebno imajući u vidu činjenicu da je prvostepena odluka donesena nakon punih 10 godina.
  • 25.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 26.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.