Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 18/10

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1179/07, rješavajući apelaciju Radmile Điđić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

>Miodrag Simović, predsjednik>

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Krstan Simić, sudija

Usvaja se apelacija Radmile Điđić, Fatime Maslo, Mensure Delić, Melise Vidović, Mande Mičić, Jelene Jurković, Šefike Poljo, Habibe Bilić, Senije Kobilica, Mare Čurčić, Emire Brkić, Enese Durmić, Fadile Omerović, Azre Abazović, Gordane Lukić, Mirsade Šehić i Senade Huskić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000144 od 16. januara 2007. godine.

Ostavlja se na snazi Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-1322/05 od 1. decembra 2005. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Radmila Điđić, Fatima Maslo, Mensura Delić, Melisa Vidović, Manda Mičić, Jelena Jurković, Šefika Poljo, Habiba Bilić, Senija Kobilica, Mara Čurčić, Emira Brkić, Enesa Durmić, Fadila Omerović, Azra Abazović, Gordana Lukić, Mirsada Šehić i Senada Huskić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Zenice, koje zastupa Anto Petrušić, advokat iz Zenice, podnijele su 24. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelantice su podnijele apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000144 od 16. januara 2007. godine. Budući da uz apelaciju nije bila dostavljena punomoć za zastupanje, Ustavni sud je 25. marta 2008. godine od zastupnika apelantica zatražio da, u smislu člana 19. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dopuni apelaciju, odnosno dostavi traženu punomoć. Apelantice su 14. aprila 2008. godine dostavile dopunu apelacije.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog pravobranilaštva Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) zatraženo je 17. maja 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Vrhovnog suda i Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je 7. maja 2008. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud je dostavio odgovor 6. juna 2007. godine, Pravobranilaštvo 20. juna 2007. godine, Kantonalni sud 10. aprila 2008. godine i Općinski sud 17. aprila 2008. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda i Pravobranilaštva dostavljeni su apelanticama 6. oktobra 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Presudom Općinskog suda broj P-30/05 od 15. augusta 2005. godine usvojen je tužbeni zahtjev apelantica. Također je naloženo Zeničko-dobojskom kantonu (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelanticama na ime neisplaćenih plaća, naknada za topli obrok i korištenje godišnjeg odmora-regresa za period od 1. januara 2002. godine do 30. decembra 2004. godine isplati iznose pobliže navedene u dispozitivu predmetne presude. U presudi je, također, navedeno da apelanticama pripada i pravo na zakonsku zateznu kamatu, u skladu sa odredbama člana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) i člana 2. Zakona o visini stope zatezne kamate. U postupku pred Općinskim sudom, nakon provedenog dokaznog postupka, između ostalog i vještačenja vještaka ekonomsko-finansijske struke, utvrđeno je da su apelantice službenice Ministarstva unutrašnjih poslova tuženog, raspoređene na poslove i zadatke održavanja čistoće. Dalje, utvrđeno je da su se apelantice, prema odredbama Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon) i Zakona o radu, obratile tuženom zahtijevajući isplatu razlike plaća, toplog obroka i regresa za sporni period. Apelantice su podnijele ovaj zahtjev zbog toga što tuženi nije tada primjenjivao Kolektivni ugovor nego je plaće za te kategorije službenika obračunavao na osnovu svojih podzakonskih propisa. Općinski sud je u postupku, također, utvrdio da je apelanticama, mimo navedenog Kolektivnog ugovora, u spornom periodu isplaćivana plaća u iznosu nižem od 70% od visine prosječne netoplaće isplaćene po zaposlenom u FBiH u protekla tri mjeseca, te da im je, s tim u vezi, isplaćivana i naknada za topli obrok i regres u iznosu manjem od propisanog. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je zaključio da apelanticama pripada pravo na isplatu razlike plaća, toplog obroka i regresa za sporni period, te pravo na zakonsku zateznu kamatu, u skladu sa članom 277. stav 1. ZOO-a.
  • 7.
    Protiv navedene presude tuženi je izjavio žalbu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je Presudom broj Gž-1322/05 od 1. decembra 2005. godine odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu. Istovremeno, Kantonalni sud je odbio zahtjev apelantica za naknadu troškova za odgovor na žalbu. U obrazloženju presude Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da Zakonom nije regulirano pitanje najniže plaće službenika, najnižeg iznosa naknada za topli obrok i korištenje godišnjeg odmora, pa da se, s tim u vezi, primjenjuju odredbe člana 24. stav 2. i odredbe čl. 31. i 32. Kolektivnog ugovora. Dalje, Kantonalni sud je istakao da je tuženi, u skladu sa odredbama člana 130. Zakona, mogao utvrditi plaće i službenike rangirati u platne razrede, ali tako utvrđene plaće nisu mogle biti niže od najniže plaće utvrđene odredbom člana 24. stav 2. Kolektivnog ugovora. Kako je tuženi u konkretnom slučaju postupio suprotno navedenim odredbama Kolektivnog ugovora, Kantonalni sud je utvrdio da je prvostepena presuda donesena na osnovu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
  • 8.
    Protiv navedene presude tuženi je izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je Presudom broj 070-0-Rev-000144 od 16. januara 2007. godine reviziju djelimično uvažio i obje nižestepene presude preinačio. Presude su preinačene u dijelu koji se odnosio na dosuđene zakonske zatezne kamate i to tako što kamate počinju teći od 6. jula 2005. godine kao dana podnošenja tužbenog zahtjeva. Osim toga, Vrhovni sud je u preostalom dijelu reviziju odbio. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da su potraživanja iz predmetnog spora po svojoj prirodi povremena potraživanja a da nižestepeni sudovi prilikom određivanja kamata nisu primijenili relevantnu odredbu člana 279. stav 3. ZOO-a. Naime, odredbom tog člana je propisano da zatezna kamata na povremena novčana davanja teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Dakle, Vrhovni sud je zaključio da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo. S tim u vezi, uvažio je reviziju u tom dijelu i, prema odredbama člana 250. stav 1. Zakona o parničnom postupku, preinačio obje nižestepene presude.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 9.
    Apelantice smatraju da su im osporenom odlukom Vrhovnog suda, zbog preinačenja nižestepenih presuda u dijelu koji se odnosi na početak toka zakonske zatezne kamate, povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo iz člana 7. stav 1. tačka a) alineja 1. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Apelantice smatraju da je osporena odluka Vrhovnog suda suprotna odredbama ZOO-a jer je Vrhovni sud pogrešno primijenio odredbu člana 279. stav 3. i člana 372. stav 1. ZOO-a. Ističu da je u konkretnom slučaju Vrhovni sud trebalo da primijeni odredbe člana 277. ZOO-a, kako su to i učinili nižestepeni sudovi. Naime, apelantice smatraju da su pravilni zaključci Kantonalnog i Općinskog suda da plaće nisu povremena novčana davanja, već posebna vrsta isplate na osnovu radnog odnosa koja dospijeva u skladu sa odredbom člana 70. Zakona o radu.

b) Odgovor na apelaciju

  • 10.
    U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da u postupku revizije nisu povrijeđena prava koja apelantice navode, te da apelaciju treba odbiti kao neosnovanu.
  • 11.
    U odgovorima na apelaciju Kantonalni sud i Općinski sud su naveli da smatraju da nisu povrijeđena prava apelantica u postupku pred tim sudovima, budući da su odluke i Kantonalnog i Općinskog suda glasile u korist apelantica, te da će Ustavni sud na osnovu dokumentacije odlučiti o tome da li su u postupku revizije povrijeđena neka od ustavnih prava apelantica.
  • 12.
    U odgovoru na apelaciju Pravobranilaštvo je navelo da smatra da je odluka Vrhovnog suda pravilna i zasnovana na odgovarajućim odredbama zakona, te da zbog toga apelaciju treba odbiti kao neosnovanu.

V. Relevantni propisi

  • 13.
    U Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/02) relevantne odredbe glase:

Član 68.

Plaće zaposlenika utvrđuju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Član 70.

Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određuju se periodi isplate plaće, koji ne mogu biti duži od 30 dana.

  • 14.
    Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 23/00):

Član 24. st. 1. i 2.

Osnovna plaća službenika utvrđuje se množenjem koeficijenta platnog razreda, odnosno grupacije poslova u kojoj je razvrstan sa osnovicom za plaću.

Osnovica za obračun plaća utvrđivat će se pregovorima svaka tri mjeseca, na način i po postupku koji će utvrditi potpisnici ovog ugovora, s tim da najniža plaća u organima uprave ne može biti manja od 70 % prosječne netoplaće isplaćene po zaposleniku u Federaciji u protekla tri mjeseca.

Član 25.

Š...Ć

Plaća se isplaćuje jedanput mjesečno za protekli mjesec i od jedne do druge isplate plaće ne može proći više od 30 dana.

c) Naknade na osnovu rada

Član 29.

Osim naknada na plaću utvrđenih zakonom, službeniku pripada naknada za prijevoz na posao i sa posla, ishrana u toku rada (topli obrok) i regres za godišnji odmor.

Visinu naknada iz stava 1. ovog člana utvrđuju rukovodilac organa uprave i Sindikat.

Član 71.

Odredbe ovog ugovora primjenjuju se i na službenike i namještenike organa, službi i tijela iz člana 168. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i druge službenike na koje se shodno primjenjuju odredbe tog zakona ili identičnih zakona kantona - županija.

  • 15.
    Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94, te "Službene novine FBiH" broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:

Član 277.

Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje uz glavnicu i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj zakonom.

Kamata na kamatu

Član 279.

(1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovorenu ili zakonsku kamatu, kao i na druga povremena novčana davanja, ne teče zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom određeno.

(2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu.

(3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

Kada dužnik dolazi u docnju

Član 324.

(1) Dužnik dolazi u docnju kada ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje.

(2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjene obaveze.

VI. Dopustivost

  • 16.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 17.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 18.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-000144 od 16. januara 2007. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantice su primile 24. februara 2007. godine, a apelacija je podnesena 24. aprila 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 19.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 20.
    Apelantice osporavaju navedenu presudu tvrdeći da im je tom presudom, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

  • 21.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 22.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
    • 23.
      Ustavni sud ukazuje na to da je u Odluci broj AP 658/07 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 10. juna 2009. godine, objavljena na web-stranici Ustavnog suda (www.ccbh.ba) već odlučivao o pitanju povrede prava na imovinu apelanata zbog odluke redovnih sudova o početku toka zatezne kamate na potraživanja iz radnog odnosa. Ustavni sud je u navedenoj odluci, između ostalog, zaključio da je zbog odluke Kantonalnog suda da apelantima na dosuđene iznose iz radnog odnosa dosudi kamatu primjenom odredbe člana 279. stav 3. ZOO-a, prema kojoj se kamata u slučaju neisplaćenih povremenih potraživanja dosuđuje od dana kada je podnesen tužbeni zahtjev, povrijeđeno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ova povreda se, prema zaključku Ustavnog suda, ogleda u tome što je Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo, te je zbog toga miješanje u pravo na imovinu bilo nezakonito u smislu člana 1. Protokola broj 1. Osim toga, Ustavni sud je istakao da se plaća i ostala potraživanja iz radnog odnosa ne mogu definirati kao povremena davanja iz člana 372. stav 1. ZOO-a, u vezi sa članom 279. stav 3. ZOO-a. Budući da se plaća i neka potraživanja iz radnog odnosa, kao što je naknada za troškove prijevoza, isplaćuju mjesečno u sukcesivnom obračunu i kontinuirano, a neka primanja, kao što je regres, isplaćuju se godišnje, Ustavni sud je istakao da se ova potraživanja ne mogu tretirati kao povremena davanja u okviru zakonskih odredaba kojima se regulira pitanje "kamate na kamatu", u članu 279. stav 3. ZOO-a. Plaća i ostala novčana potraživanja iz radnog odnosa dospijevaju tačno određenog datuma, te od tog dana poslodavac pada u docnju i plaća zakonsku zateznu kamatu zbog neizvršenja novčane obaveze, što je propisano članom 277. ZOO-a.
    • 24.
      U vezi sa navedenim, Ustavni sud podsjeća na to da se apelantice u konkretnom slučaju žale na povredu prava na pravično suđenje, a ne na povredu prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud zapaža da se navodi iz apelacije odnose na proizvoljnu primjenu materijalnog prava u vezi sa potraživanjima iz radnog odnosa, budući da je Vrhovni sud na proizvoljan način revizionom presudom preinačio nižestepene presude u dijelu koji se odnosio na početak toka zateznih kamata na neisplaćena a dospjela potraživanja iz radnog odnosa, što je bio slučaj i u predmetu broj AP 658/07. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove da, između ostalog, obrazlože svoje presude tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi Evropski sud za ljudska prava, Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stav 36. i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine). S obzirom na navedeno, kao i na to da Vrhovni sud u konkretnoj osporenoj odluci nije dao zadovoljavajuće obrazloženje zašto smatra da se potraživanja iz radnog odnosa smatraju povremenim davanjima, već je na proizvoljan način preinačio nižestepene presude, Ustavni sud smatra da obrazloženje osporene presude Vrhovnog suda ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud u ovoj odluci neće posebno obrazlagati proizvoljnost u kontekstu prava na pravično suđenje, nego se poziva na obrazloženje i razloge date u Odluci broj AP 658/07, budući da se ti razlozi, mutatis mutandis, mogu primijeniti i na ovu odluku.
    • 25.
      Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelanticama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 26.
    Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa povredom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale navode apelantica koji se tiču povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i povrede iz člana 7. stav 1. tačka a) alineja 1. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

VIII. Zaključak

  • 27.
    Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, povreda se ogleda u tome što se nadležni sud proizvoljno, bez obrazloženja koje zadovoljava standarde Evropske konvencije, pozvao na član 279. stav 3. ZOO-a u vezi sa početkom toka zateznih kamata koje su dosuđene apelanticama zbog dospjelih, a neizmirenih potraživanja iz radnog odnosa.
  • 28.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 29.
    Na osnovu člana 41. Pravila Ustavnog suda, aneks ove odluke čini izdvojeno mišljenje sudije Krstana Simića.
  • 30.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

23. oktobra 2009. godine
Banja Luka

Sudija Ustavnog suda BiH

Krstan Simić

Na osnovu člana 41. tačaka 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, izdvajam mišljenje u skladu sa odlukom u predmetu broj AP 1179/07

Slijedeći praksu Ustavnog suda BiH usvojenu na plenarnoj sjednici, podržao sam odluku.

Međutim, u suštini se ne slažem sa pravnim stanovištem koje je afirmirano u predmetu broj AP 1757/06, a slijedom toga i u predmetnom sporu.

Uz dužno uvažavanje stavova mojih kolega, smatram da Vrhovni sud FBiH nije proizvoljno primijenio pozitivnopravne propise kada je zaključio da apelantu pripada zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade štete od dana kada je tužena saznala za štetu iz nalaza vještaka i da je za svoj stav iznio dostatnu argumentaciju.

Detaljne argumente o ovom pitanju iznio sam u izdvojenom mišljenju o neslaganju u predmetu broj AP 1757/06 ("Službeni glasnik BiH" broj 99/08 od 15. decembra 2008. godine).