USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 18/10
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2255/07, rješavajući apelaciju Dušanke Ajder, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
>Miodrag Simović, predsjednik>
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Krstan Simić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Dušanke Ajder.
Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Uvl-39/05 od 6. juna 2007. godine i ostavlja na snazi Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj U-374/04 od 22. marta 2005. godine.
Ova odluka dostavlja se Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske - Odjeljenju za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci radi osiguranja ustavnih prava koja su povrijeđena apelantici.
Nalaže se Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje - Odjeljenju za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Dušanka Ajder (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke podnijela je 6. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl-39/05 od 6. juna 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda zatraženo je 2. novembra 2007. godine da dostavi odgovor na apelaciju, od Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 12. februara 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje - Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) zatraženo je 2. novembra 2007. godine i 12. februara 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. novembra 2007. godine, Okružni sud 21. februara 2008. godine, a Odjeljenje 19. novembra 2007. godine i 5. marta 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 23. oktobra 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske Filijala Banja Luka (u daljnjem tekstu: Fond) donio je Rješenje broj 1022846430 od 21. maja 2004. godine kojim je apelantici odbio pravo na starosnu penziju. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelantica ne ispunjava uvjet iz člana 46. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon o PIO) i člana 3. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o PIO. Protiv prvostepenog rješenja apelantica je izjavila žalbu.
- 7.Odjeljenje je donijelo Rješenje broj 1022846430 od 27. jula 2004. godine kojim je žalbu odbilo. U obrazloženju rješenja Odjeljenje je navelo da je apelantica podnijela zahtjev za penziju 17. decembra 2003. godine. Dalje, Odjeljenje je utvrdilo da je 14. aprila 2004. godine, naknadnom uplatom doprinosa za PIO, apelantica stekla uvjete za penziju, u skladu sa članom 41. Zakona o PIO. Odjeljenje nije prihvatilo apelanticin navod da je, zbog neizmirenih doprinosa, zakasnila sa podnošenjem zahtjeva za penziju, niti je ovaj navod mogao utjecati na drugačije rješavanje stvari, jer je 35 godina radnog staža, prema stavu Odjeljenja, navršeno 14. aprila 2004. godine, kada su uplaćeni doprinosi za PIO koji su dugovani.
- 8.Apelantica je pokrenula upravni spor tužbom pred Okružnim sudom koji je donio Presudu broj U-374/04 od 22. marta 2005. godine, kojom je tužbu uvažio i osporeno rješenje poništio. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je uvidom u apelanticinu radnu knjižicu konstatirao da je ostvarila penzijski staž od 35 godina i tri dana. Okružni sud se pozvao na odredbe člana 135. Zakona o PIO, te je utvrdio da je apelantica ispunila ove uvjete onog momenta kada je navršila 35 godina radnog staža, u smislu odredbe člana 3. stav 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o PIO. Okružni sud je naveo da činjenica da je dio doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje apelantici uplaćen nakon podnošenja zahtjeva ne može utjecati na datum ostvarivanja prava na penziju i određivanje dana početka isplate penzije. Dalje, Okružni sud je naveo da se uplata doprinosa vrši u korist Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja, pa je zakon ostavio mogućnost Fondu da, kao korisnik, kontrolira uplatu i plaćanje doprinosa, da određuje rokove za propuštenu uplatu i mogućnost prinudne naplate, kao i druga prava. Okružni sud je utvrdio da Fond ne može negirati zaposlenom radniku - osiguraniku pravo na priznavanje staža za vrijeme dok je bio u radnom odnosu zato što poslodavac ne uplaćuje doprinose za njega. Okružni sud je, zbog toga, zaključio da apelantici pripada pravo na penziju od dana stjecanja uvjeta, ali pošto je ona podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na penziju 17. decembra 2003. godine, ovo pravo joj pripada za najviše šest mjeseci unazad, u skladu sa zakonom, a taj uvjet apelantica je ispunila 25. maja 2002. godine.
- 9.Vrhovni sud, rješavajući zahtjev Odjeljenja za vanredno preispitivanje presude, donio je Presudu broj Uvl-101/05 od 23. maja 2007. godine kojom je zahtjev uvažio i presudu Okružnog suda preinačio tako što je tužbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je prvostepenim rješenjem pravilno odbijen apelanticin zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju sa obrazloženjem da sa 35 godina penzijskog staža i 54 godine života ne ispunjava uvjete za stjecanje prava na starosnu penziju, propisane članom 46. Zakona o PIO. Dalje, Vrhovni sud je naveo da je za period rada od 1. aprila 1999. godine do prestanka radnog odnosa apelantice izvršena pojedinačna uplata doprinosa za PIO 14. aprila 2004. godine. Vrhovni sud je naveo da su se danom izvršene uplate doprinosa za PIO stekli uvjeti za računanje u staž osiguranja vremena provedenog na radu poslije aprila 1999. godine, u smislu člana 41. Zakona o PIO. Vrhovni sud je utvrdio da je Okružni sud uvažio žalbu i poništio upravno rješenje, a prema mišljenju Vrhovnog suda, takav stav Okružnog suda je nepravilan. Prema stavu Vrhovnog suda, neuplaćivanje doprinosa isključuje mogućnost da se osiguraniku određen period radnog staža uračuna u staž osiguranja, a takva činjenično-pravna situacija ne dopušta tom licu da ostvari pravo na starosno penzioniranje. Vrhovni sud je, dalje, istakao da je članom 135. Zakona o PIO utvrđen prvi početni dan od kada nekome pripada pravo na starosnu penziju. Vrhovni sud je naveo da je uvjete propisane zakonom apelantica stekla tek naknadnom uplatom doprinosa. Zbog navedenog, Vrhovni sud je zaključio da su se stekli uvjeti iz člana 19. Zakona o upravnom sporu, pa je zahtjev uvažio i osporenu presudu preinačio na način naveden u dispozitivu presude.
IV. Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
- 10.Apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te "pravo proisteklo iz radnog odnosa". U suštini, apelantica osporava odluke kojima je utvrđeno da je tek naknadnom uplatom doprinosa, tj. 14. aprila 2004. godine imala 35 godina radnog staža, odnosno stekla uvjete za penziju. Apelantica ističe da je danom prestanka radnog odnosa imala 35 godina radnog staža i da je na taj dan podnijela zahtjev za ostvarivanje penzije. Dalje, apelantica navodi da je vodila i sudski spor protiv bivšeg poslodavca zbog uplate doprinosa. Povredu prava apelantica vidi u činjenici da nije mogla ostvariti svoje pravo na penziju prije uplate doprinosa na koju nije mogla utjecati. Apelantica navodi da joj je odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na život ako i nakon 35 godina penzijskog staža ostane uskraćena za "pravo na daljnji rad i pravo na penziju stečeno po osnovu rada".
b) Odgovor na apelaciju
- 11.U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je osporio apelanticine navode da su prekršena njena prava.
- 12.Okružni sud je naveo da je povrijeđeno apelanticino pravo zbog odluke Vrhovnog suda, te je apelantica uskraćena u ostvarivanju prava na penziju, ali i drugih prava (pravo na zdravstveno osiguranje). Okružni sud je naveo da apelantica ne može snositi posljedice zbog toga što poslodavac nije uplaćivao doprinose, a Fond PIO ima mehanizme kako da prinudno naplati doprinose. U tom pravcu Okružni sud se poziva na praksu Ustavnog suda.
- 13.U odgovoru na apelaciju Odjeljenje je navelo da ostaje pri svojim navodima da apelantica nije ispunjavala uvjete za stjecanje prava na penziju u momentu podnošenja zahtjeva.
V. Relevantni propisi
- 14.U Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02, 47/02, 110/03 i 67/05) relevantne odredbe glase:
Član 41.
Staž osiguranja, u smislu čl. 26. do 34. ovog zakona, računa se osiguraniku za vrijeme za koje je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje.
Član 133.
Postupak za ostvarivanje prava na starosnu i invalidsku penziju pokreće se na zahtjev osiguranika. Zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju može se podnijeti nakon prestanka osiguranja.
Član 135. st. 1. i 2.
Pravo na ličnu i porodičnu penziju pripada od dana kada su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava koji su propisani ovim zakonom.
Ako je zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu i porodičnu penziju podnesen nakon ispunjenja uvjeta za ostvarivanje prava, pravo na isplatu penzije pripada od dana podnošenja zahtjeva, ako je podnosilac ispunjavao uvjete za stjecanje prava i na taj dan.
VI. Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Uvl-39/05 od 6. juna 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 20. juna 2007. godine, a apelacija je podnesena 6. augusta 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 19.Apelantica osporava navedenu presudu, tvrdeći da joj je povrijeđeno pravo na život. Međutim, iz sadržaja apelacije proizlazi da se apelantica žali zbog nemogućnosti da ostvari pravo na penziju, na koju ima zakonsko pravo, što povlači pitanje povrede prava na imovinu.
- 20.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- k)Pravo na imovinu;
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
- 21.Ustavni sud primjećuje da je predmetna apelacija, prema svom činjeničnom i pravnom supstratu, identična apelaciji broj AP 1989/06. U predmetu broj AP 1989/06 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 11. marta 2008. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hecegovine" broj 47/08) apelantica je pokrenula pitanje kršenja prava na imovinu zbog odluke Vrhovnog suda o početku isplate penzije od momenta naknadne uplate doprinosa za PIO. Ustavni sud, razmatrajući navedenu apelaciju, zaključio je da se početak ostvarivanja prava na penziju, odnosno početak isplate penzije određuje u smislu odredaba člana 133. Zakona o PIO, a u vezi sa članom 135. Zakona o PIO, odnosno da retroaktivna uplata doprinosa ne može utjecati na početak ostvarivanja prava na penziju i određivanje dana početka isplate penzije, te da je Vrhovni sud proizvoljno protumačio relevantne odredbe Zakona o PIO o početku isplate penzije. Zbog toga, osporena odluka ne zadovoljava traženi princip "zakonitosti" odluke kojom se miješa u apelanticinu imovinu. Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da je povrijeđeno apelanticino pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 22.U konkretnom slučaju Ustavni sud konstatira da je sporna činjenica u vezi sa datumom ostvarivanja prava na penziju, odnosno datumom početka isplate penzije. Ustavni sud smatra da pravo na starosnu penziju, u smislu člana 46. Zakona o PIO, osigurano lice stječe kada navrši određene godine života kombinirane sa navršavanjem određenih godina staža osiguranja, odnosno penzijskog staža. U staž osiguranja, u smislu člana 41. ovog zakona, računa se ono vrijeme za koje su plaćeni doprinosi za PIO. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 24.a Zakona o PIO data mogućnost obvezniku uplate, odnosno poslodavcu da retroaktivno plati doprinose ako time radnici stječu pravo na dio staža osiguranja koji im nedostaje da ostvare pravo na penziju. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, navedena retroaktivna uplata doprinosa ne može utjecati na početak ostvarivanja prava na penziju i određivanje dana početka isplate penzije, naročito ako se uzme u obzir da se naknadna uplata doprinosa vrši uz plaćanje zatezne kamate Fondu PIO. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da se početak ostvarivanja prava na penziju, odnosno početak isplate penzije određuju u smislu odredaba člana 133. Zakona o PIO, tj. od dana podnošenja zahtjeva, i to pravo licu, u smislu odredbe člana 135. Zakona o PIO, pripada od dana kada je zainteresirano lice ispunilo uvjete za stjecanje prava koji su propisani ovim zakonom, a u vezi sa članom 135. Zakona o PIO. Prema tome, naknadna, odnosno retroaktivna uplata doprinosa ne utječe na određivanje početka ostvarivanja prava na penziju i početak isplate penzije.
- 23.Budući da je u svojoj Odluci broj AP 1989/06 već razmatrao isto pravno pitanje, Ustavni sud se, u pogledu ostalih apelanticinih žalbenih navoda, poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. S obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 1989/06 u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinih prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 24.Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju proizvoljnim tumačenjem Vrhovnog suda relevantnih odredaba Zakona o PIO povrijeđen princip "zakonitosti" osporene odluke zbog čega je povrijeđeno apelanticino pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 25.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 26.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.