USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 18/10
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 3430/07, rješavajući apelaciju Stanojke Rajić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
>Miodrag Simović, predsjednik>
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Krstan Simić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Djelimično se usvaja apelacija Rajka Rajića, mldb. Dražena Rajića i Aleksandra Rajića kao pravnih sljednika apelantice Stanojke Rajić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Sarajevu broj DN-1016/99, koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-06-002898 od 17. oktobra 2007. godine.
Nalaže se Kantonu Sarajevo da, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, isplati Rajku Rajiću iznos od 750,00 KM na ime nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku povodom žalbe u predmetu Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Sarajevu broj DN-1016/99.
Nalaže se Kantonu Sarajevo da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija Rajka Rajića, mldb. Dražena Rajića i Aleksandra Rajića kao pravnih sljednika apelantice Stanojke Rajić, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-Rev-09-000110 od 14. maja 2009. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-000196 od 7. jula 2008. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-06-002898 od 17. oktobra 2007. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-1703/98-A, u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Stanojka Rajić i Rajko Rajić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zvornika i Pala, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 19. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelanti su podnijeli apelaciju zbog dužine trajanja sudskog postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-Rev-09-000110, predmetima Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 009-0-Gž-07-000196 i 009-0-Gž-06-002898, predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1703/98-A, te predmetu Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda I Sarajevo (u daljnjem tekstu: Zemljišnoknjižni ured) broj DN 1016/99. Apelanti su naknadno, 27. februara, 8. aprila 2008. godine i 29. juna 2009. godine, dostavili dopunu apelacije.
- 2.Punomoćnik apelanata je podneskom od 8. aprila 2008. godine, uz dostavu odgovarajuće dokumentacije, obavijestio Ustavni sud o smrti apelantice Stanojke Rajić. Istovremeno je kao punomoćnik apelanticinih zakonskih nasljednika, odnosno sinova mldb. Dražena Rajića i Aleksandra Rajića, u skladu sa članom 65. Pravila Ustavnog suda, podnio pismeni zahtjev za preuzimanje nastavka postupka u zakonskom roku o ranije podnesenoj apelaciji. S obzirom na ovu činjenicu, Ustavni sud je nakon smrti apelantice Stanojke Rajić nastavio postupak.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 3.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda je 15. maja 2009. godine, zatim od Kantonalnog suda 8. februara 2008. godine i od Općinskog suda 15. maja 2009. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
- 4.Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. juna 2009. godine, Kantonalni sud 29. februara 2008. godine, a Općinski sud 29. maja 2009. godine. Općinski sud je 10. augusta 2009. godine dostavio i sudski spis broj P-1703/98-A.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Vrhovnog suda je 7. oktobra 2009. godine dostavljen apelantima. Odgovor Kantonalnog suda je dostavljen apelantima 15. maja 2009. godine, a Općinskog suda 7. oktobra 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Činjenice u predmetu Općinskog suda broj P-1703/98-A, predmetu Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-000196 i predmetu Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-000110
- 7.Općinski sud je, povodom tužbenog zahtjeva apelanata od 22. decembra 1998. godine i 19. oktobra 1999. godine protiv prvotužene Ž.R., drugotuženog G.R., trećetuženog H.M. i četvrtotuženog A.H. donio Presudu broj P-1703/98-A od 11. oktobra 2006. godine. Apelanti su podnijeli zahtjev radi utvrđivanja ništavnosti kupoprodajnog ugovora i punomoći za zastupanje, poništenja ugovora o kupoprodaji, brisanja upisa, vraćanja nekretnine u posjed i naknade štete. Donesenom presudom Općinskog suda je utvrđeno da su ništavni: punomoć za zastupanje data prvotuženoj, ovjerena 10. aprila 1998. godine u Osnovnom sudu u Rogatici, i kupoprodajni ugovor zaključen po navedenoj punomoći između prvotužene i drugotuženog 5. maja 1998. godine, ovjeren u Općinskom sudu I u Sarajevu pod brojem označenim u presudi. Također je utvrđeno da prijavni list Općine Vogošća od 4. maja 1998. godine, pobliže označen u presudi, ne proizvodi pravno djelovanje. Sud je naložio brisanje prava vlasništva tuženog A.H. iz zk. uloška, k.o. Donja Vogošća, k.č. označenih u presudi, i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, određujući da su tuženi dužni to priznati i trpjeti pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
- 8.Odbijen je dio tužbenog zahtjeva apelanata kojim su tražili da im se vrati u posjed predmetno zemljište u stanje kakvo je bilo prije 5. maja 1998. godine, uz naknadu štete u iznosu od 24.000,00 KM.
- 9.Također, odbijen je protivtužbeni zahtjev drugotuženog kao protivtužioca. Naime, drugotuženi je zahtjevom tražio da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva na osnovu pravnog posla i na osnovu građenja na porodičnoj zgradi sagrađenoj na parceli pobliže označenoj u presudi, da je prema istom osnovu stekao pravo vlasništva na predmetnom zemljištu i da je između nasljednika označenih u presudi izvršena vanknjižna dioba nekretnina na parcelama pobliže označenim u presudi, koje su bile predmet kupoprodajnog ugovora od 5. maja 1998. godine.
- 10.Prihvaćeno je povlačenje tužbe apelanata u odnosu na prvotuženu i trećetuženog, te utvrđeno da se mjera osiguranja smatra povučenom.
- 11.Od podnošenja tužbenog zahtjeva do donošenja presude Općinski sud je u 1999. godini zakazao šest pripremnih ročišta (24. marta, 19. aprila, 30. juna, 13. oktobra, 3. novembra, 7. decembra 1999. godine), koja je odložio. Na svako pripremno ročište odazvao se punomoćnik apelanata. Tuženi se nisu odazivali. Također je utvrđeno i da su dostave bile neuredne. Općinski sud je u 2000. godini zakazao tri pripremna ročišta (11. januara, 4. februara i 25. februara 2000. godine). Na ročišta se niko od tuženih nije odazvao (za prvotuženu i drugotuženog dostava je bila uredna, a za četvrtotuženog A.H. stajala je naznaka da je na adresi nepoznat).
- 12.Općinski sud je 25. februara 2000. godine ročište odložio na neodređeno vrijeme, a punomoćniku apelanata naložio da u roku od 30 dana pismenim podneskom obavijesti sud o tačnoj adresi i prebivalištu A.H. uz prijetnju odbacivanja tužbe. Sud je 30. maja 2000. godine apelantima dostavio urgenciju radi dostave traženih podataka, naglašavajući da će u protivnom odbaciti tužbu kao neurednu. Punomoćnik apelanata je 14. juna 2000. godine obavijestio sud da nije u mogućnosti postupiti u skladu sa nalogom suda, predlažući da sud službenim putem od nadležnog organa zatraži potrebne podatke. Nakon što je sud 22. juna 2000. godine službenim putem zatražio podatke od MUP-a Kantona Sarajevo, sudu je 28. augusta 2000. godine dostavljen službeni izvještaj Policijske stanice sa podacima o adresi stanovanja tuženog A.H. u Njemačkoj, tj. u Nirnbergu.
- 13.Općinski sud je 25. septembra 2000. godine donio rješenje kojim je zakazao pripremno ročište za 19. april 2001. godine. Iako je tuženi A.H. bio uredno obaviješten, budući da je Ministarstvo vanjskih poslova preko konzulata BiH 19. marta 2001. godine dostavilo sudu potpisanu dostavnicu, on se nije odazvao niti je prisustvovao zakazanom ročištu. Dalje, Općinski sud je ponovo zakazivao ročišta za 19. septembar 2001. godine, 18. april, 19. septembar 2002. godine, zatim za 21. maj i 17. decembar 2003. godine, jer se tuženi A.H. nije odazivao, a dostave nisu bile uredne. Četvrtotuženi A.H je pristupio tek na ročište od 9. juna 2004. godine. Međutim, navedeno ročište je zbog odsutnosti postupajućeg sudije odloženo za 9. septembar 2004. godine.
- 14.Ročište određeno za 9. septembar 2004. godine ponovo je odloženo za 25. oktobar 2004. godine, jer ročištu nije pristupio punomoćnik apelanata, ali je obavijestio sud o razlozima izostanka. Apelanti su 13. septembra 2004. godine, u skladu sa članom 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, uredili svoju tužbu predlažući utvrđivanje da je i punomoć, na osnovu koje je zaključen kupoprodajni ugovor, ništavna i da ne proizvodi pravno djelovanje. Sud je 25. oktobra 2004. godine održao ročište i zakazao sljedeće za 15. novembar 2004. godine. Kako je u međuvremenu drugotuženi dostavio svoju protivtužbu, sud je odredio rok od 30 dana za davanje odgovora na protivtužbu, te odredio novo ročište za 28. mart 2005. godine.
- 15.Općinski sud je, nakon što je održao ročište 28. marta 2005. godine u prisustvu svih učesnika, te ulaganja u spis krivičnog predmeta broj K-306/01, kao i drugih predmeta vezanih za ovaj postupak, rješenjem odredio uviđaj na licu mjesta za 9. maj 2005. godine, odnosno 24. juni 2005. godine. Kako na ročište nisu pristupili vještaci, sud je odredio uviđaj za 16. septembar 2005. godine. Na tom uviđaju su prisustvovali stranke i vještaci. Nakon što je održao jedno ročište 21. novembra 2005. godine, sud je održao nastavak glavnog ročišta 9. februara 2006. godine. Tada je uz saglasnost punomoćnika parničnih stranaka, a radi mogućnosti postizanja dogovora, novo ročište određeno za 10. april 2006. godine. Također, uz saglasnost svih parničnih stranaka, ročište za glavnu raspravu je ponovo odloženo i zakazano za 28. juli i 11. septembar 2006. godine. Sud je tada, nakon zaključene glavne rasprave 11. oktobra 2006. godine, donio Presudu broj P-1703/98-A.
- 16.Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-000196 od 7. jula 2008. godine usvojene su žalbe apelanata i žalbe tuženih protiv Presude Općinskog suda broj P-1703/98-A od 11. oktobra 2006. godine. Također, prvostepena presuda je ukinuta i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Kantonalnom sudu su žalbe proslijeđene 21. januara 2007. godine.
- 17.Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepena presuda nejasna i nerazumljiva, te da se radi o očiglednim greškama u sačinjavanju sudske odluke, koje je u cijelosti čine nerazumljivom, nepodobnom za izvršenje i kontradiktornom u odnosu na navode obrazloženja. Kantonalni sud je naveo da je u konkretnom slučaju očigledno da je zbog pogrešne primjene čl. 59. i 191. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud onemogućio strankama da raspravljanjem pred sudom utvrde pravno relevantne činjenice u pogledu zahtjeva tužbe i protivtužbe, što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke u konkretnoj pravnoj stvari. Ukazujući detaljno na konkretne propuste, Kantonalni sud je zaključio da je u toku postupka zbog nepravilne primjene člana 59. ZPP prvostepeni sud prekršio član 191. ZPP, te je primjenom člana 227. stav 1. tačka 2. ZPP prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
- 18.Vrhovni sud je Rješenjem broj 070-0-Rev-09-000110 od 14. maja 2009. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata izjavljenu 12. septembra 2008. godine protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-000196 od 7. jula 2008. godine. Vrhovni sud je, pozivajući se na član 254. stav 1. ZPP, obrazložio da se revizija ne može izjaviti protiv rješenja kojim je drugostepeni sud ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje, jer konkretan postupak nije pravosnažno završen.
- 19.Apelanti su 15. juna 2009. godine Općinskom sudu dostavili pismeni akt kojim urgiraju zakazivanje rasprave u konkretnom predmetu.
Činjenice u predmetu Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda broj DN-1016/99 i predmetu Kantonalnog suda broj 009-Gž-06-002898
- 20.Rješenjem Zemljišnoknjižnog ureda broj DN 1016/99 od 9. aprila 1999. godine, na zahtjev tuženog A.H., dopušten je otpis parcela pobliže opisanih u istom rješenju, koje su dotad bile u vlasništvu R.B. i dr. kao i apelanta Rajka Rajića i Obrena Rajića (oca apelanata mldb. Dražena Rajića i Aleksandra Rajića) u korist A.H. Otpis je dopušten na osnovu kupoprodajnog ugovora od 5. maja 1998. godine i punomoći od 10. aprila 1998. godine, ovjereni u Osnovnom sudu u Rogatici, kao i punomoći od 30. aprila 1998. godine date kod bilježnika u Nirnbergu.
- 21.Apelant Rajko Rajić je 14. juna 2001. godine podnio žalbu na navedeno rješenje. Zemljišnoknjižni ured je podneskom broj 6130/01 od 27. novembra 2006. godine predmetnu žalbu proslijedio na rješavanje Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je spis sa navedenom žalbom primio 29. novembra 2006. godine.
- 22.Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-002898 od 17. oktobra 2007. godine žalba apelanta Rajka Rajića protiv Rješenja Zemljišnoknjižnog ureda broj DN 10016 od 9. aprila 1999. godine odbijena je kao neosnovana, te je prvostepeno rješenje potvrđeno. Kantonalni sud je ocijenio da Zemljišnoknjižni sud u postupku uknjižbe ne može provjeravati valjanost ugovora, s obzirom na to da je to u nadležnosti suda u parničnom postupku, te da se, nakon eventualnog uspjeha u pravosnažno okončanom parničnom postupku, može izvršiti brisanje i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 23.Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluka u razumnom roku u predmetu vezanom za utvrđivanje ništavnosti kupoprodajnog ugovora i punomoći, te naknade štete, i u predmetu radi prijenosa prava vlasništva na predmetnim nekretninama, povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su naveli redoslijed rješavanja u parničnom postupku. Istakli su da su postupak pokrenuli 22. decembra 1998. godine kada su podnijeli tužbeni zahtjev Općinskom sudu koji je donio svoju odluku tek 11. oktobra 2006. godine, a Kantonalni sud još uvijek nije donio odluku o žalbi protiv prvostepene presude. Apelanti su naveli da su naknadno podnijeli i reviziju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-000196 od 7. jula 2008. godine (koje je u međuvremenu doneseno), a kojim je parnični predmet vraćen na ponovni postupak. Apelanti smatraju da je i Vrhovni sud svojom odlukom od 14. maja 2009. godine doprinio daljnjem produženju parničnog postupka. Također su istakli da je apelant Rajko Rajić 14. juna 2001. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu protiv Rješenja Zemljišnoknjižnog ureda broj DN 1016/99, koji nije donio svoju odluku. Apelanti smatraju da su im na navedeni način povrijeđeni pravo na donošenje odluke u razumnom roku i pravo na imovinu u oba postupka, jer zbog toga trpe štetu. Apelanti su podnijeli zahtjev za naknadu nematerijalne štete - "kompenzaciju zbog odugovlačenja postupka" u iznosu od 20.000,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
- 24.Vrhovni sud se u svom odgovoru na apelaciju pozvao na sadržaj svog rješenja koje je donio 14. maja i otpremio strankama 27. maja 2009. godine.
- 25.Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju koja se odnosi na postupak vezan za Rješenje Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-002898 od 17. oktobra 2007. godine, koje je doneseno u žalbenom postupku protiv Rješenja Zemljišnoknjižnog ureda broj DN-1016/99 od 9. aprila 1999. godine, istakao da je prvostepeni spis sa žalbom primio 29. novembra 2006. godine, da je odluka u ovom predmetu donesena 17. oktobra 2007. godine, te je 22. novembra 2007. godine predmet vraćen Zemljišnoknjižnom uredu na daljnji postupak. Kantonalni sud je uz odgovor na apelaciju dostavio dokaze koji se odnose na navedenu okolnost. Odgovor nije sadržavao izjašnjenje na dio apelacije koji se odnosi na donošenje odluke o žalbi apelanata na Presudu Općinskog suda broj P-1703/98-A.
- 26.Općinski sud je u odgovoru naveo da se kompletan spis broj P-1703/98-A, nakon izjavljene revizije, nalazi u Vrhovnom sudu, naglašavajući da se zbog toga ne može izjasniti na navode apelacije.
- 27.Zemljišnoknjižni ured je u odgovoru na apelaciju naveo da su ispoštovana prava svih stranaka koje su učestvovale u konkretnom postupku, potvrđujući da je na prvostepeno Rješenje Zemljišnoknjižnog ureda broj DN 1016/99 apelant Rajko Rajić 14. juna 2001. godine izjavio žalbu.
V. Relevantni propisi
- 28.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 95.
Š...Ć
Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupati. Naročito trebaju sadržavati: Š...Ć zanimanje i prebivalište, odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju Š...Ć.
- 29.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 16/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 11.
Prvostepeni postupak će se, u pravilu, sastojati od dva ročišta-jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.
Član 53.
Š...Ć
(2) Tužba mora sadržavati:
Š...Ć
- 7)druge podatke koje u skladu sa odredbama člana 334. ovog zakona mora imati svaki podnesak. Š...Ć
Član 62. stav 1.
Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.
Član 77.
U pozivu za pripremno ročište sud će obavijestiti stranke o posljedicama izostanka sa pripremnog ročišta. Š...Ć
Član 215. stav 1.
Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana.
Član 254. stav 1.
Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen.
Član 334.
Š...Ć
(2) Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. Naočito trebaju sadržavati: Š...Ć prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju Š...Ć.
Š...Ć
Član 338.
Š...Ć
(2) Državljanima Bosne i Hercegovine u inostranstvu dostava se obavlja putem pošte ili preko nadležnog konzularnog, odnosno diplomatskog predstavništva Bosne i Hercegovine u toj državi.
Član 454. stav 1.
Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred prvostepenim sudom, daljnji postupak provest će se prema odredbama ovog zakona.
VI. Dopustivost
- 30.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 31.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 32.U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 33.U konkretnom slučaju apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-000196 od 7. jula 2008. godine vraćen na ponovni postupak. Dalje, Vrhovni sud je reviziju apelanata podnesenu protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda odbacio kao nedopuštenu Rješenjem broj 070-0-Rev-09-000110 od 14. maja 2009. godine. Ponovni postupak u predmetu Općinskog suda broj P-1703/98-A u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda još je u toku. Također, apelacija se odnosi i na nedonošenje odluke u razumnom roku povodom žalbe u predmetu Zemljišnoknjižnog ureda broj DN 1016/99, koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-Gž-06-002898 od 17. oktobra 2007. godine. Iako je podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 34.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 35.Apelanti se žale zbog dužine trajanja sudskog postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku, a povodom tužbe koju su podnijeli 22. decembra 1998. godine i 19. oktobra 1999. godine. Također se žale i zbog nedonošenja odluke povodom žalbe protiv prvostepene odluke u razumnom roku u zemljišnoknjižnom predmetu, tvrdeći da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
- 36.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 37.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 38.Ustavni sud, prije svega, primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o dva postupka: a) parničnom postupku radi utvrđivanja ništavnosti kupoprodajnog ugovora i punomoći, vraćanja nekretnina i naknadi štete; b) postupku uknjižbe prijenosa prava vlasništva na predmetnim nekretninama. Dakle, radi se o zahtjevima koji se odnose na rješavanje pravnih pitanja vezanih za promet nekretnina i prijenos prava vlasništva na predmetnim nekretninama. Dakle, član 6. stav 1. Evropske konvencije je primjenjiv u konkretnom slučaju, jer odluke u navedenim postupcima mogu imati odlučujući utjecaj na građanska prava i obaveze apelanata.
- 37.
Pravo na donošenje odluke u razumnom roku
a) Relevantni principi
- 39.Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 40.Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
I. Pravo na odlučivanje u razumnom roku u predmetu broj P-1703/98-A
b) Period koji se uzima u obzir
- 41.Parnični postupak je pokrenut 22. decembra 1998. godine kada su apelanti Općinskom sudu podnijeli tužbu za utvrđivanje ništavnosti kupoprodajnog ugovora i punomoći (u kojem je predmet, prema navodima tužbe, kupovina i prodaja zemljišta koje je vlasništvo apelanata), zatim povrat zemljišta u posjed i naknada štete. Prema stanju dokaza spisa i informacija dostavljenih Ustavnom sudu, u konkretnom predmetu postupak nije okončan, jer je ponovni postupak u toku pred Općinskim sudom prema Rješenju Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-000196 od 7. jula 2008. godine. Dakle, cjelokupan postupak je trajao od 22. decembra 1998. godine, odnosno, postupak traje i u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, tj. duže od deset godina.
c) Analiza postupka
- 42.Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta. Pri tome se naročito uzima u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane (vidi Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; i Zimmermann i Steiner od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stav 24).
- 43.Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora. U konkretnom slučaju Općinski sud je trebao odlučiti o konkretnom zahtjevu tužbe i protivtužbe, omogućavanjem apelantima i tuženima da raspravljanjem pred sudom budu saslušani i da iznesu dokaze s ciljem utvrđivanja pravno relevantnih činjenica na osnovu kojih bi se donijela presuda. Općinski sud se nije izjasnio o složenosti predmeta, niti je naveo razloge dužine trajanja parničnog postupka. Međutim, Ustavni sud uočava, imajući u vidu cjelokupno stanje dokaza u spisima, da se konkretan predmet može smatrati relativno složenim predmetom, ali da to nije bio odlučujući faktor koji je utjecao na dužinu postupka.
- 44.Što se tiče ponašanja javne vlasti, vezano za postupak pred Općinskim sudom, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud od prijema tužbenog zahtjeva redovno zakazivao pripremna ročišta koja je odlagao zbog neodazivanja tuženih. Općinski sud je zbog toga u određenoj fazi postupka naložio apelantima da dostave podatke, posebno podatke o tačnoj adresi i prebivalištu tuženog A.H., uz prijetnju odbacivanja tužbe, te upućivanja urgencija za traženo postupanje. Općinski sud je na prijedlog apelanata zatražio i službenu adresu stanovanja za tuženog A.H. Nakon što mu je dostavljena tražena adresa stanovanja, Općinski sud je od 25. septembra 2000. godine pa sve do 9. juna 2004. godine zakazao šest ročišta, ali ih nije održao, jer se tuženi A.H. nije odazivao (prva dostava u inostranstvu je bila uredna, ostale nisu). Ustavni sud je na osnovu dokaza iz spisa utvrdio da je Općinski sud kao prvostepeni sud o tužbenom zahtjevu apelanata odlučio tek nakon sedam godina i devet mjeseci.
- 45.Dalje, Ustavni sud uočava da se vremenski period do donošenja odluke ne može staviti na teret Općinskom sudu, jer je tužba apelanata bila neuredna. Dakle, sud je u potpunosti bio aktivan, preduzimao je mjere na rješavanju pitanja predmetnog parničnog postupka i uz saglasnost svih parničnih stranaka ostavljao vremenski period za postizanje dogovora. Općinski sud je imao razumne i objektivne razloge zbog kojih ranije nije mogao donijeti odluku, tim prije što se apelanti nisu ni potrudili pronaći adrese tuženih, već su tražili da sud adrese tuženih pribavi službenim putem. Podnošenjem neuredne tužbe u kojoj nisu bile naznačene adrese tuženih, te izostankom bilo kakve aktivnosti u otklanjanju nedostataka u tužbi, apelanti su u velikoj mjeri doprinijeli nemogućnosti suda da efikasno vodi postupak, pa, samim tim, i dužini konkretnog postupka. Osim toga, Ustavni sud zapaža da su apelanti čak izjavili i reviziju protiv odluke kojom je predmet vraćen na ponovno suđenje, iako su znali da prema zakonu revizija protiv takve odluke nije dopuštena. Time su dalje doprinijeli ukupnoj dužini postupka i prolongiranju postupanja Općinskog suda u ponovnom postupku. Ustavni sud zapaža da, iako postupak u konkretnom predmetu još nije završen, doprinos apelanata dužini tog postupka je takav da bi utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje predstavljalo omogućavanje zloupotrebe procesnih prava, tim prije što su apelanti tokom cijelog postupka imali stručnu pomoć advokata, a bilo bi i suprotno duhu i smislu prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 46.Kantonalni sud je, odlučujući o žalbi apelanata i tuženih protiv prvostepene presude Općinskog suda, donio Rješenje broj 009-0-Gž-07-000196 od 7. jula 2008. godine. Tim rješenjem je ukinuta prvostepena presuda i predmet je vraćen na ponovno suđenje. Dakle, Kantonalni sud je odlučio o žalbama nakon godinu dana i pet mjeseci, ne izjašnjavajući se u odgovoru na apelaciju o razlozima dužine postupka. Također, Vrhovni sud je, odlučujući o reviziji koju su apelanti 12. septembra 2008. godine podnijeli protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda, odlučio nakon sedam mjeseci.
- 47.U vezi sa navodima apelacije o nerazumnom roku postupanja Vrhovnog suda i Kantonalnog suda, Ustavni sud smatra da se navedeni rokovi u kojima su Vrhovni sud i Kantonalni sud donijeli svoje odluke nalaze u granici "razumnog" roka rješavanja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
II. Pravo na odlučivanje u razumnom roku u predmetu Zemljišnoknjižnog ureda broj DN-1016/99 i predmetu Kantonalnog suda broj 009-Gž-06- 002898
Period koji se uzima u obzir
- 48.Konkretan predmet vezan je za otpis zemljišnih parcela prema kupoprodajnom ugovoru i punomoći koji se osporavaju tužbenim zahtjevom apelanata u parničnom predmetu Općinskog suda broj P-1703/98-A. Na osnovu dokaza i informacija koji su dostavljeni Ustavnom sudu, u konkretnom predmetu je doneseno Rješenje broj DN-1016/99 od 9. aprila 1999. godine. Na to rješenje apelant Rajko Rajić je 14. juna 2001. godine Kantonalnom sudu izjavio žalbu. Postupak je okončan tek donošenjem Rješenja Kantonalnog suda broj 009-Gž-06-002898 od 17. oktobra 2007. godine. Dakle, postupak povodom navedene žalbe trajao je pet godina i četiri mjeseca.
- 49.Kantonalni sud je u odgovoru naveo da je prvostepeni spis sa žalbom primio 29. novembra 2006. godine, da je odluka o žalbi donesena 17. oktobra 2007. godine, te da je predmet vraćen prvostepenom sudu 22. oktobra 2007. godine.
- 50.Ustavni sud je na osnovu podataka iz spisa i odgovora na apelaciju zaključio da Zemljišnoknjižni ured nije postupio prema odredbama ZPP kojim je na izričit način propisano da se žalba i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostavljaju drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana. Ustavni sud smatra da je dužini odlučivanja o žalbi isključivo doprinio Zemljišnoknjižni ured, jer Kantonalnom sudu nije proslijedio žalbu apelanata u roku koji je propisan zakonom.
- 51.Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno opravdanje za ovakvo djelovanje Zemljišnoknjižnog ureda, te da se period nedostavljanja žalbe Kantonalnom sudu, koji je trajao duže od pet godina, isključivo može staviti na teret Zemljišnoknjižnom uredu. Dakle, taj period se ne može smatrati "razumnim" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 52.S obzirom na zaključak u vezi sa povredom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud takvu odluku pravda time što se navodi o povredi ovog prava zasnivaju isključivo na tvrdnjama o nedonošenju odluke u razumnom roku.
Kompenzacija
- 53.Apelanti su tražili kompenzaciju na ime nematerijalne štete zbog dužine trajanja navedenih postupaka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, odgovarajuću naknadu nematerijalne štete određuje u odnosu na utvrđeno kršenje ljudskih prava i sloboda, te je obračunava prema kriteriju koji je uspostavio Evropski sud za ljudska prava, a prilagođeno ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini.
- 54.Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, 300,00 KM. Imajući u vidu da je postupak dostavljanja žalbe u zemljišnoknjižnom predmetu, koju je podnio apelant Rajko Rajić, trajao duže od pet godina, Ustavni sud smatra da je apelantu Rajku Rajiću novčani iznos od 700,00 KM dužna isplatiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca. Novčani iznos se isplaćuje na ime nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, isključivo zbog propusta Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda.
VIII. Zaključak
- 55.Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Povreda ovog prava se ogleda u tome što Zemljišnoknjižni ured nije u periodu dužem od pet godina Kantonalnom sudu proslijedio žalbu koju je apelant izjavio na prvostepeno rješenje, odnosno što nije postupio u rokovima koji su izričito propisani ZPP, a za takvo nepostupanje nisu ponuđeni razlozi koji bi se mogli smatrati razumnim opravdanjem.
- 56.Također, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kada su apelanti podnošenjem neuredne tužbe, potpunom neaktivnošću na pronalaženju tačnih adresa tuženih, te podnošenjem revizije protiv odluke kojom je predmet vraćen na ponovni postupak, iako su znali da je revizija nedopuštena, u velikoj mjeri onemogućili sud da efikasno vodi postupak.
- 57.Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 58.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.