Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 25. septembra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 18/10

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj U 5/09, rješavajući zahtjev Ilije Filipovića, predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 63. st. 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

>Miodrag Simović, predsjednik>

Valerija Galić, potpredsjednica

Constance Grewe, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Tudor Pantiru, sudija

Mato Tadić, sudija

David Feldman, sudija

Krstan Simić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Utvrđuje se da Zakon o zaštiti domaće proizvodnje u okviru CEFTA-e ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 49/09) nije u skladu sa članom III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

Ukida se u cijelosti Zakon o zaštiti domaće proizvodnje u okviru CEFTA-e ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 49/09), u skladu sa članom 63. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Ukinuti Zakon o zaštiti domaće proizvodnje u okviru CEFTA-e ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 49/09) prestaje da važi narednog dana od dana objave ove odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", u skladu sa članom 63. stav 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluka o privremenoj mjeri Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 5/09 od 3. jula 2009. godine proizvodi pravno djelovanje do prestanka važenja Zakona o zaštiti domaće proizvodnje u okviru CEFTA-e ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 49/09).

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Ilija Filipović, predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 30. juna 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o zaštiti domaće proizvodnje u okviru CEFTA-e ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 49/09, u daljnjem tekstu: osporeni zakon). Podnosilac zahtjeva je, također, zatražio da se donese privremena mjera kojom bi Ustavni sud obustavio primjenu osporenog zakona do donošenja odluke o zahtjevu.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Ustavni sud je svojom Odlukom broj U 5/09 od 3. jula 2009. godine usvojio prijedlog podnosioca zahtjeva za donošenje privremene mjere, te donio privremenu mjeru kojom je obustavio primjenu osporenog zakona do donošenja konačne odluke o zahtjevu.
  • 3.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Dom naroda), Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Predstavnički dom) i zastupnika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Jerke Ivankovića-Lijanovića (u daljnjem tekstu: predlagač osporenog zakona) zatraženo je 17. jula 2009. godine da dostave odgovore na zahtjev.
  • 4.
    Predstavnički dom i predlagač osporenog zakona su dostavili odgovore na zahtjev 28. augusta 2009. godine. Uz odgovor predlagač je dostavio obimnu dokumentaciju. Odgovor identičnog sadržaja sa identičnom dokumentacijom predlagač osporenog zakona je dostavio i 31. augusta 2009. godine. Dom naroda je 4. septembra dostavio odgovor na zahtjev.
  • 5.
    Na osnovu člana 15. stav 3. Pravila Ustavnog suda, od izvjesnog broja organa, organizacija i pojedinaca zatražena su stručna pisana mišljenja bitna za odluku Ustavnog suda u konkretnom predmetu. Dostavljena mišljenja Ustavni sud je uzeo u obzir prilikom donošenja odluke u ovom predmetu.
  • 6.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na zahtjev su dostavljeni podnosiocu zahtjeva 4. septembra 2009. godine.
  • 7.
    Udruženje poljoprivrednika u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Udruženje poljoprivrednika) 27. jula 2009. godine uputilo je otvoreno pismo Ustavnom sudu.
  • 8.
    Komisija za predlaganje mjera i zaštitu domaće poljoprivredne proizvodnje pri Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa 23. septembra 2009. godine dostavila je Ustavnom sudu preporuku /zahtjev za ukidanje privremene mjere o suspenziji primjene osporenog zakona.
  • 9.
    Savez poljoprivrednih udruga Zapadnohercegovačkog kantona je 25. septembra 2009. godine dostavio Ustavnom sudu otvoreno pismo u kojem iznosi neslaganje sa stavovima i protestima Udruženja poljoprivrednika u vezi sa ocjenom ustavnosti osporenog zakona.

III. Zahtjev

a) Navodi iz zahtjeva

  • 10.
    Podnosilac zahtjeva je naveo da je tokom postupka usvajanja osporenog zakona argumentirano ukazivao na neustavnost i štetne posljedice pojedinih odredaba osporenog zakona po dugoročne interese države Bosne i Hercegovine i dosljednu primjenu CEFTA-e (Centralnoevropskog sporazuma o slobodnoj trgovini), ali da to nije uvaženo. Dalje se navodi da je donošenjem osporenog zakona prvi put usvojen zakon čijem su se donošenju protivile državna izvršna vlast i relevantne međunarodne organizacije i institucije. S obzirom na moguće posljedice primjene osporenog zakona na unutrašnjem i međunarodnom planu, podnosilac zahtjeva pretpostavlja da bi u budućnosti moglo doći do daljnjeg razilaženja između Parlamentarne skupštine i Vijeća ministara, jer Vijeće ministara neće i ne može preuzeti odgovornost za provođenje Zakona koji nije predložilo i čijem se donošenju protivilo, a što bi moglo imati ozbiljne političke posljedice.
  • 11.
    Podnosilac zahtjeva, dalje, navodi da nisu sporni motivi i ciljevi zaštite domaće proizvodnje, kao i pravo svake zemlje da to čini, ali da je sporan način na koji je to učinjeno, selektivan pristup koji pogađa samo dvije susjedne zemlje članice CEFTA-e, i postupak koji je suprotan zaključenim međunarodnim ugovorima, naročito moguće i izvjesne dugoročne štetne posljedice ekonomske i političke prirode koje osporeni zakon može proizvesti. Dalje se navodi da, "prema odredbi članka III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 'opća načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog sustava Bosne i Hercegovine i entiteta'". Pošto su "dužnosti država da međusobno surađuju" i "ispunjavanje prihvaćenih međunarodnih obveza u dobroj vjeri", kakva je upravo CEFTA, podnosilac smatra da su "osporenim zakonom povrijeđena ova dva načela međunarodnog prava, a time i Ustav Bosne i Hercegovine, koji je sastavni dio međunarodnog Daytonskog mirovnog sporazuma i osnovni zakon na kojem je utemeljen cjelokupni pravni sustav Bosne i Hercegovine". Podnosilac zahtjeva, zatim, navodi formulaciju načela dužnosti država da sarađuju datu u Deklaraciji iz 1970. godine (o načelima međunarodnog prava o prijateljskim odnosima i saradnji država u skladu sa Poveljom UN). U zahtjevu se navodi da se članom 5. osporenog zakona uvodi diskriminacija prema Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji i njihovoj robi, što praktično predstavlja uvod u međusobni "carinski rat". Dalje se navodi načelo ispunjavanja prihvaćenih međunarodnih obaveza u dobroj vjeri, koje je formulirano članom 2.(2) Povelje Ujedinjenih naroda, te navodi da Sporazum o izmjeni i pristupanju CEFTA-i i njegov Aneks 1, kao ratificirani međunarodni ugovor, imaju supremaciju nad domaćim zakonodavstvom. Stoga, podnosilac zahtjeva smatra da je osporenim zakonom povrijeđena CEFTA u materijalnom smislu, jer je suprotan članu 5. Aneksa CEFTA-e prema kojem se neće "uvoditi nove uvozne carine...", te u procesnom smislu, jer nije postupljeno u skladu sa odredbama člana 23.bis i člana 24. st. 1, 2. i 3. Aneksa 1. CEFTA-e. Naime, predlagač nije stupio u konsultacije, nije nastojao riješiti bilo kakve razlike, te nije odmah izvijestio bilo koju odnosnu stranku i Zajednički odbor. Dalje se navodi da predlagač nije na egzaktan način utvrdio da je nastao ozbiljan poremećaj na tržištima.
  • 12.
    Podnosilac zahtjeva je, dalje, naveo da je Prijedlog osporenog zakona iznio predstavnik u Predstavničkom domu, suvlasnik proizvodno-trgovačke firme "Lijanović", Široki Brijeg, koji je u sukobu interesa. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, primjena osporenog zakona dovest će do daljnje kolizije između zakonodavne i izvršne vlasti, koja ne samo da nije predlagač zakona već je i zajedno sa resornim ministarstvom dala negativno mišljenje o osporenom zakonu i posljedicama njegove primjene.
  • 13.
    Uz zahtjev podnosilac je dostavio obimnu dokumentaciju koja obuhvaća korespondenciju u kojoj su domaći organi i međunarodne institucije izrazili protivljenje i rezerve u vezi sa donošenjem ovog zakona. Tako se u mišljenju Vijeća ministara u vezi sa Prijedlogom Zakona od 10. juna 2008. godine navodi da je zaključeni i ratificirani Sporazum o izmjeni i pristupanju CEFTA-i, kao međunarodni sporazum, pravnom snagom nadređen domaćem zakonodavstvu, da su tim sporazumom (poglavlje C - Grupna pravila zaštite) predviđeni instrumenti za zaštitu domaće proizvodnje u slučajevima prekomjernog uvoza, te da je za preduzimanje i uvođenje ovih mjera predviđena potrebna procedura. Dalje je navedeno da se članom 5. Zakona predlaže kršenje CEFTA-e, te da je Prijedlog osporenog zakona neosnovan i da krši odredbe međunarodnog ugovora.
  • 14.
    Dalje, iz pisma šefa delegacije Evropske komisije za Bosnu i Hercegovinu od 10. marta 2009. godine, koje je upućeno tadašnjoj predsjedavajućoj Doma naroda, istaknuto je da osporeni zakon može biti suprotan CEFTA-i, te da, također, može biti suprotan duhu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koji naglašava važnost regionalne saradnje, pa u članu 14. čak izričito navodi CEFTA-u kao važan element. Stoga je predloženo da se Bosna i Hercegovina najprije konsultira sa odgovarajućim stranama CEFTA-e kako bi se pronašlo obostrano prihvatljivo rješenje u skladu sa Sporazumom.
  • 15.
    Uz zahtjev je, također, dostavljena i Promemorija Ambasade Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini, koju je ambasador Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini uručio 25. marta 2009. godine Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Promemorija je dostavljena Domu naroda 1. aprila 2009. godine. U Promemoriji se ističe da, prema statističkim pokazateljima, ne postoje indikatori koji bi ukazivali na tržišne promjene uzrokovane primjenom CEFTA-e, da je tim sporazumom predviđeno da bilo koja stranka uvoznica može preduzeti odgovarajuće bilateralne zaštitne mjere (čl. 23. i 23.bis) prema drugoj stranci Sporazuma u slučaju da se pojave ozbiljne štete za domaće proizvođače, ili u slučaju da dođe do značajnih poremećaja u bilo kojem sektoru privrede, ali u skladu sa članom 24. Sporazuma, čija procedura u konkretnom slučaju nije provedena. Dalje se navodi da bi se usvajanjem Prijedloga osporenog zakona proizvodi iz Republike Hrvatske našli u neravnopravnom položaju na tržištu Bosne i Hercegovine, što nije u duhu CEFTA-e i što bi imalo nesagledive privredne i političke posljedice na bilateralne odnose između dviju država.
  • 16.
    Podnosilac zahtjeva je dostavio i notu Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske od 5. maja 2009. godine upućenu Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. U ovoj noti se navodi da je donošenje ovakvog protekcionističkog i diskriminirajućeg zakona u potpunosti neopravdan potez koji će imati štetne posljedice ne samo na bilateralne odnose već i na kredibilitet Bosne i Hercegovine, te dovesti u pitanje njenu sposobnost za ispunjavanje preuzetih obaveza zadanih okvirom procesa stabilizacije i pridruživanja. Gotovo identične stavove Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske je predočilo i u noti od 19. juna 2009. godine, kao i Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske u pismu od 28. aprila 2009. godine upućenom Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine.
  • 17.
    Uz zahtjev je dostavljeno i pismo Ministarstva za ekonomski razvoj Crne Gore od 11. maja 2009. godine u kojem se navodi da bi usvajanje osporenog zakona, prema kojem bi se uvele carinske stope za više od 900 proizvoda porijeklom iz Srbije i Hrvatske, a također ostavila mogućnost za uvođenje carinske stope i za proizvode iz ostalih država potpisnica, bez provedenih procedura iz CEFTA-e narušilo njegovu primjenu, što bi imalo nesagledive posljedice.

b) Odgovor na zahtjev

  • 18.
    Predstavnički dom navodi da je Ustavnopravna komisija (toga doma) na 76. sjednici, održanoj 25. augusta 2009. godine, razmatrala zahtjev za izjašnjenje Ustavnog suda, te da je konstatirala da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Parlamentarna skupština) usvojila osporeni zakon na 46. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 18. februara 2009. godine, odnosno na 31. sjednici Doma naroda, održanoj 18. juna 2009. godine. Dalje je navedeno da je u toku rasprave konstatirano da je zakon sa istim ili sličnim sadržajem, od istog predlagača, prije usvajanja osporenog zakona, u nekoliko navrata upućivan u parlamentarnu proceduru, te da nije usvojen. Na kraju je navedeno da nakon rasprave Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma nije mogla postići jedinstven ili većinski stav u vezi sa zahtjevom za ocjenu ustavnosti osporenog zakona.
  • 19.
    Ustavnopravna komisija Doma naroda navodi da je na sjednici održanoj 1. septembra 2009. godine razmatrala podneseni zahtjev, te da je sa četiri glasa "za" i dva glasa "protiv" konstatirala da ne podržava podnosioca zahtjeva i da je protiv tog zahtjeva.
  • 20.
    Predlagač osporenog zakona ističe da osnovni cilj svake države, pa i BiH, jeste da se stara o ekonomskom i drugom prosperitetu svojih građana i društva kao cjeline, te da Ustav BiH u Preambuli propisuje da je cilj BiH da "promovira opću dobrobit i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i promociju tržišne ekonomije". Dalje se navodi da "država stupa u međunarodnopravne, ekonomske, političke i druge odnose radi vlastite dobrobiti svojih državljana i dobrobiti društva kao cjeline, te da je u tom kontekstu Bosna i Hercegovina pristupila i CEFTA-i i da ne može sada dopustiti da, zbog neprovođenja zaštitnih mjera iz CEFTA-e ima nesagledive ekonomske štete za sebe i svoje državljane". Predlagač osporenog zakona navodi da je Predstavnički dom donio više zaključaka kojim je obavezao Vijeće ministara da pripremi mjere za ublažavanje posljedica CEFTA-e. Budući da je Vijeće ministara ignoriralo i "opstruiralo provedbu obveza iz CEFTA-e", Parlamentarna skupština je donijela osporeni zakon kojim je, između ostalog, ispunila obavezu iz zajedničke izjave definirane nakon člana 52. CEFTA-e. Također, predlagač osporenog zakona navodi da je iz izjave "jasno vidljivo da BiH mora donijeti propise kojima će regulirati pravila, procedure i određena tehnička pitanja kako bi se mogle provoditi zaštitne mjere iz članaka 21, 22. i 23. zajedničke izjave. Isto tako je potrebno regulirati proceduru za primjenu članka 23.bis, jer je on u CEFTA-i ugrađen na zahtjev BiH". Stoga, predlagač ističe da je osporeni zakon, između ostalog, ispunio obavezu iz ove zajedničke izjave. Dalje se ističe da je Dom naroda privremeno bio zastao sa donošenjem osporenog zakona dok Ustavnopravna komisija tog doma nije provjerila njegovu usklađenost sa Ustavom i pravnim sistemom Bosne i Hercegovine zbog čega je procedura usvajanja osporenog zakona i trajala duže od predviđenog roka. Predlagač navodi da je BiH odlukom Vijeća ministara još 2005. godine ("Službeni glasnik BiH" broj 17/05) uvela zaštitne mjere prema Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji, te da od toga nije bilo nikakve političke, niti ekonomske štete za BiH, niti su prekršeni međunarodni ugovori o slobodnoj trgovini. Mjere samo prema ovim dvjema državama su uvedene zbog toga što iz drugih članica CEFTA-e nema značajnijeg uvoza, niti deficita kod proizvoda na koje se, u skladu sa članom 23.bis CEFTA-e, uvode mjere, te se na te zemlje odredbe tog člana ne mogu primijeniti. Dalje se ističe da je Parlamentarna skupština prilikom donošenja osporenog zakona u potpunosti poštivala Sporazum, da osporeni zakon definira procedure za provođenje zaštitnih mjera iz čl. 21, 22. i 23, te isto tako i za član 23.bis Sporazuma kojim je Bosna i Hercegovina uvjetovala potpisivanje CEFTA-e. Predlagač navodi da je, u skladu sa članom 23.bis CEFTA-e, došlo do značajnijeg poremećaja u domaćim regulatornim mehanizmima a kao primjer je naveo budžet FBiH za 2008. i 2009. godinu u kojim su podsticaji za poljoprivredu smanjeni za 50 % i iznose 3%, a da su podsticaji u Republici Hrvatskoj znatno veći. Dalje, predlagač ističe da je obavijestio Republiku Hrvatsku i Republiku Srbiju da je došlo do poremećaja u domaćim regulatornim mehanizmima a time i do poremećaja na tržištu, te je sedmicu prije stupanja na snagu osporenog zakona zatražio konsultacije. U vezi sa tvrdnjama podnosioca zahtjeva prema kojim su povrijeđena načela međunarodnog prava, tj. dužnost država da međusobno sarađuju i da ispunjavaju prihvaćene međunarodne obaveze u dobroj vjeri, te sa navodima da se članom 5. osporenog zakona uvodi diskriminacija prema Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji, predlagač smatra da je podnosilac zanemario jedno od najvažnijih načela međunarodnog prava - "pravičnost", te da je zanemario činjenicu da pravo ne poznaje pojam diskriminacije država. Predlagač zakona ističe da je članom 23.bis CEFTA-e jasno definirano da se mjere mogu odnositi samo na pojedine strane Sporazuma iz kojih postoji uvoz proizvoda koje su predmet mjere, a ne na sve potpisnice, jer iz pojedinih država potpisnica uopće nema uvoza proizvoda koje su predmet osporenog zakona. Također, predlagač zakona ističe da je nesporno da Bosna i Hercegovina sa ove dvije države već duže vrijeme ima veliki deficit u trgovinskoj razmjeni, te da ove države imaju privilegiran položaj na tržištu. Zato predlagač smatra da član 5. osporenog zakona "uvodi mjere za vrijeme konsultacija sa ove dvije zemlje koje su pokrenute sukladno članku 23.bis CEFTA-e i da će se kroz konsultacije doći do odgovarajućeg rješenja". Također ističe da se, suprotno navodima podnosioca zahtjeva, ne uvode nikakve nove carine, nego se, u skladu sa članom 23.bis CEFTA-e, za vrijeme konsultacija sa Republikom Hrvatskom i Republikom Srbijom preduzimaju mjere u obliku naplate carina MFN (postojećih carina) koje su na snazi od 2005. godine. Dalje, u vezi sa tvrdnjama podnosioca da nije pokrenuo konsultacije, niti je dokazao da je nastao ozbiljan poremećaj na tržištu, u smislu čl. 23.bis i 24. CEFTA-e, predlagač osporenog zakona ističe da je prije stupanja na snagu osporenog zakona on lično izvijestio nadležne organe Republike Hrvatske i Republike Srbije o ozbiljnom poremećaju u domaćim regulatornim mehanizmima i na tržištu. Također je istakao da je sa predstavnicima Republike Hrvatske obavio, a sa predstavnicima Republike Srbije očekivao da će obaviti, razgovore o načinu konsultacija. Predlagač je naveo da predstavnici tih država putem svojih zavoda za statistiku posjeduju podatke o trgovinskoj razmjeni, te da, stoga, te podatke nije bilo potrebno slati. Dalje je naveo da je kao zastupnik, u skladu sa relevantnim propisima, on ovlašteni predlagač zakona, a da je osporeni zakon donesen velikom većinom glasova. Na kraju predlagač ističe da zahtjev nema uporište u činjenicama, te predlaže da Ustavni sud odbaci apelaciju/zahtjev, ukine privremenu mjeru i dopusti da se primijeni osporeni zakon kako bi se nastavile konsultacije sa Republikom Hrvatskom i Republikom Srbijom i kako bi se pronašlo odgovarajuće rješenje koje će vjerovatno podrazumijevati izmjene i dopune osporenog zakona, uključujući i član 5. Konačno, zbog bitnosti osporenog zakona, predlagač traži da se u ovom predmetu održi javna rasprava.
  • 21.
    Uz odgovor predlagač osporenog zakona je dostavio obimnu dokumentaciju koja se odnosi na postupak koji je prethodio donošenju osporenog zakona, kao i svoja pisma upućena nadležnim organima Republike Hrvatske i Republike Srbije nakon usvajanja osporenog zakona (zaključke i mišljenja oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i nadležnih komisija u vezi sa razmatranjem Prijedloga Zakona, odluke Vijeća ministara o obustavi primjene nulte carinske stope prema sporazumima o slobodnoj trgovini zaključenim sa Srbijom i Crnom Gorom i Republikom Hrvatskom, Odluku Vlade Republike Hrvatske o uvođenju privremene zaštitne mjere prilikom uvoza polutvrdih sireva i nadomjestaka za sir, Srednjoročnu strategiju razvitka poljoprivrednog sektora u Federaciji BiH, tabelu međusobne trgovinske razmjene sa Republikom Hrvatskom i Republikom Srbijom, te budžet Republike Hrvatske za 2008. i 2009. godinu).

IV. Relevantni propisi

  • 22.
    Ustav Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Preambula5BIU

Oslanjajući se na poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti,

Posvećeni miru, pravdi, toleranciji i pomirenju,

Ubijeđeni da demokratski organi vlasti i pravične procedure najbolje stvaraju miroljubive odnose unutar pluralističkog društva,

U želji da podstaknu opće blagostanje i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i unapređenje tržišne privrede,

Vođeni ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih naroda,

Opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine u skladu sa međunarodnim pravom,

Član I/2.

Demokratski principi

Bosna i Hercegovina je demokratska država, koja funkcionira u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih demokratskih izbora.

Član I/4.

Promet robe, usluga, kapitala i lica

Postoji sloboda kretanja širom Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina i entiteti neće ometati punu slobodu kretanja lica, robe, usluga i kapitala širom Bosne i Hercegovine. Ni jedan entitet neće provoditi bilo kakvu kontrolu na granici između entitet".

Član III/3.b)

Entiteti i sve njihove administrativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entitet" koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opća načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entitet".

  • 23.
    U Sporazumu o izmjeni i pristupanju Centralnoevropskom sporazumu o slobodnoj trgovini ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 9/07) Aneks 1. u relevantnom dijelu glasi:

Aneks 1.

Član 1. stav 1.

Ciljevi

  • 1.
    Strane će uspostaviti područje slobodne trgovine u skladu sa odredbama ovog sporazuma, te u skladu sa relevantnim pravilima i procedurama WTO-a. Područje slobodne trgovine bit će uspostavljeno u prijelaznom periodu koji završava najkasnije 31. decembra 2010. godine.

Poglavlje I

OPĆE OBAVEZE KOJE SE ODNOSE NA TRGOVINU SVIM ROBAMA

Član 5.

Uvozne carine: Klauzula mirovanja

Neće se uvoditi nove uvozne carine, takse jednakog efekta, uvozne carine fiskalne prirode, niti će one koje se već primjenjuju biti povećane u trgovini između Strana, od dana koji prethodi potpisu ovog sporazuma.

Poglavlje III

POLJOPRIVREDNI PROIZVODI

Član 10.

Uvozne carine

  • 1.
    Uvozne carine, sve takse jednakog efekta i druge uvozne takse fiskalne prirode navedene u Aneksu 3. ovog sporazuma bit će snižavane ili ukinute u skladu sa rasporedima navedenim u tom aneksu.
  • 2.
    Strane će primjenjivati carinu najpovlaštenijeg naroda (u daljnjem tekstu: MFN) na uvoz proizvoda navedenih u Aneksu 3. kada je ona niža od preferencijalnih carina navedenih u Aneksu 3.
  • 3.
    Strane će razmotriti unutar zajedničkih odbora mogućnost davanja jedna drugoj dodatnih koncesija ne kasnije od 1. maja 2009. godine.

Poglavlje V

C. Grupna pravila zaštite

Član 23.

Opće zaštitne mjere

  • 1.
    Strane potvrđuju svoja prava da preduzmu zaštitne mjere u skladu sa članom XIX GATT-a i WTO-a Sporazumom o zaštitnim mjerama pod uvjetima utvrđenim u Zajedničkoj izjavi koja se odnosi na ovaj član.
  • 2.
    Bez obzira na stav 1, kada se kao rezultat obaveza Strane po ovom sporazumu bilo koji proizvod uvozi iz Strane u ovom sporazumu u tako povećanim količinama i pod takvim uvjetima da prouzrokuje ili prijeti prouzrokovanjem:

a. ozbiljne štete domaćim proizvođačima sličnih ili direktno konkurentnih proizvoda na teritoriji Strane uvoznice, ili

b. ozbiljnih poremećaja u bilo kojem sektoru privrede koji bi mogli dovesti do ozbiljnog pogoršanja ekonomske situacije Strane uvoznice,

Strana uvoznica može preduzeti odgovarajuće bilateralne zaštitne mjere prema drugoj Strani u ovom sporazumu pod uvjetima i u skladu sa relevantnim procedurama utvrđenim u članu 24.

Član 23bis

Bez obzira na ostale odredbe ovog sporazuma, posebno člana 23, s obzirom na posebnu osjetljivost poljoprivrednog tržišta, ako uvoz proizvoda porijeklom iz jedne Strane, koje su predmetom koncesija odobrene u skladu sa Aneksom 3, prouzrokuje ozbiljan poremećaj na tržištima ili domaćim regulatornim mahanizmima u drugoj Strani, obje Strane će odmah stupiti u konsultacije kako bi se pronašlo odgovarajuće rješenje. U očekivanju takvog rješenja, odnosna Strana može preduzeti odgovarajuće mjere koje smatra potrebnim.

Član 24.

Uvjeti i procedure za preduzimanje mjera

  • 1.
    Prije pokretanja procedure za primjenu mjera predviđenih u čl. 20, 21. i 23. Strane će nastojati riješiti bilo kakve razlike između njih putem direktnih konsultacija.
  • 2.
    Ukoliko Strana podvrgne uvoz proizvoda koji mogu dovesti do situacije navedene u članu 23, administrativnoj proceduri koja ima cilj brzo pribavljanje informacija o trendovima kretanja trgovine, o tome će izvijestiti odnosne Strane.
  • 3.
    Bez štete po stav 7. ovog člana, Strana koja namjerava pribjeći mjerama predviđenim u čl. 20, 21. i 23, odmah će o tome izvijestiti bilo koju odnosnu Stranu i Zajednički odbor, te dostaviti sve relevantne informacije. Zajednički odbor će bez odgađanja ispitati slučaj, te može donijeti bilo kakvu preporuku potrebnu da se okončaju poteškoće o kojima se izvijestilo. U odsustvu takve preporuke u roku od 30 kalendarskih dana od kada je predmet dostavljen Zajedničkom odboru, ili ukoliko sporna praksa nije ukinuta u periodu koji odredi Zajednički odbor, te ukoliko je problem još uvijek prisutan, Strana koja se žali može usvojiti odgovarajuće mjere potrebne da se situacija popravi.
  • 4.
    Mjere utvrđene u čl. 21, 23. i 42. će biti, u odnosu na njihov obim i trajanje, ograničene na ono što je striktno potrebno da se otkloni problem i neće prelaziti štetu prouzrokovanu takvom praksom. Prioritet će se dati onim mjerama koje najmanje remete funkcioniranje ovog sporazuma.
  • 5.
    Bilateralne zaštitne mjere, prema članu 23, sastojat će se od povećanja odgovarajuće stope carine koja se primjenjuje prema ovom sporazumu. Rezultirajuća stopa carine neće prelaziti onu koja je manja od:

a. MFN carinske stope koja se primjenjuje i koja je na snazi u trenutku kada je aktivnost preduzeta, ili

b. MFN carinske stope koja se primjenjuje i koja je na snazi na dan koji neposredno prethodi danu stupanja na snagu ovog sporazuma.

  • 6.
    Bilateralne zaštitne mjere će sadržavati jasne elemente koji postepeno vode njihovom ukidanju i neće biti preduzete na period duži od jedne godine. Mogu biti obnovljene najviše dva puta. Niti jedna mjera se neće primjenjivati na uvoz proizvoda koji je prethodno bio predmet takve mjere u periodu od dvije godine od isteka mjere.

O mjerama koje su preduzete u skladu sa članovima navedenim u st. 4. i 5. odmah će se izvijestiti druge Strane i Zajednički odbor. Zajednički odbor će nadgledati provođenje ovih mjera posebno sa ciljem njihovog ublažavanja ili ukidanja što je prije moguće.

  • 7.
    Kada je, zbog vanrednih i kritičnih okolnosti koje zahtijevaju hitno djelovanje, nemoguće prethodno ispitivanje ili informiranje, kao što može biti slučaj, odnosna Strana može, u slučaju člana 23. stav 2, odmah primijeniti privremene mjere nužne da se popravi situacija. Takve privremene mjere se mogu primjenjivati najduže 200 kalendarskih dana. O privremenim mjerama će se odmah izvijestiti, te će se održati konsultacije između Strana što je prije moguće unutar Zajedničkog odbora i u skladu sa relevantnim stavovima ovog člana.

Poglavlje VII

ZAJEDNIČKE IZJAVE

Zajednička izjava u vezi sa primjenom pravila i procedura WTO-a

U mjeri u kojoj se daju reference u kontekstu ovog sporazuma na pravila i procedure utvrđene u Aneksu 1.A, Aneksu 1.B i Aneksu 1.C Marakeškog sporazuma o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije, Strane su saglasne da ih primjenjuju bez obzira na to da li su ili nisu članice WTO-a.

Zajednička izjava o čl. 21, 22. i 23.

Strane izjavljuju da neće primjenjivati antidamping, kompenzatorne ili zaštitne mjere dok ne donesu detaljne interne propise kojima se utvrđuju pravila i procedure i određuju tehnička pitanja vezana za primjenu takvih mjera. Strane će osigurati punu usaglašenost svojih unutrašnjih propisa sa relevantnim odredbama WTO-a, uključujući čl. VI i XIX GATT-a i Sporazum o provođenju člana VI, Sporazum o subvencijama i kompenzatornim mjerama, te Sporazum o zaštitnim mjerama. Nakon što ovakva legislativa bude implementirana, Strane će primjenjivati bilo koje antidamping carine, kompenzatorne carine i zaštitne mjere u punoj usklađenosti sa relevantnim odredbama WTO-a.

  • 24.
    Zakon o zaštiti domaće proizvodnje u okviru CEFTA-e ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 49/09 od 22. juna 2009. godine):

Član 1.

(Predmet Zakona)

Ovim zakonom se uređuju način provođenja Sporazuma o izmjeni i pristupanju Centralnoevropskom sporazumu o slobodnoj trgovini, a posebno primjena poglavlja V pod C. Grupna pravila zaštite.

Član 2.

(Primjena)

Pravila iz člana 1. ovog zakona i čl. 22. i 23. Sporazuma o izmjeni i pristupanju Centralnoevropskom sporazumu o slobodnoj trgovini primjenjuju se u skladu sa Zakonom o vanjskotrgovinskoj politici ("Službeni glasnik BiH" broj 7/98), Odlukom o mjerama zaštite domaće proizvodnje od prekomjernog uvoza ("Službeni glasnik BiH" broj 30/02) i Odlukom o postupku i načinu utvrđenja antidampinške i kompenzatorne dažbine ("Službeni glasnik BiH" broj 77/05).

Član 3.

(Podnosilac)

Prijedlog za pokretanje primjene pravila iz člana 23.bis Sporazuma o izmjeni i pristupanju Centralnoevropskom sporazumu o slobodnoj trgovini podnose Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, jedan ili više poljoprivrednih proizvođača iste ili slične grupe proizvoda na carinskom području Bosne i Hercegovine.

Član 4.

(Način podnošenja)

Prijedlog se podnosi u pisanoj formi, i to za iste ili slične grupe poljoprivrednih proizvoda za koje se dokaže da usljed uvoza iste ili slične grupe proizvoda iz jedne ili više država potpisnica Sporazuma o izmjeni i pristupanju Centralnoevropskom sporazumu o slobodnoj trgovini postoji veliki trgovinski deficit.

Član 5.

(Naplata pune carine MFN)

Carinske vlasti će, prilikom uvoza, na robu iz poglavlja Carinske tarife 02, 04, 16.01, 16.02, 20, 22, porijeklom iz Republike Hrvatske i Republike Srbije, naplaćivati pune carine MFN navedene u koloni 4. carinske tarife Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 91/05).

Član 6.

(Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".

  • 25.
    Bečka konvencija o ugovornom pravu od 23. marta 1969. godine ("Službeni list SFRJ" -Međunarodni ugovori i drugi sporazumi, broj 30/72, i "Službeni list RBiH" br. 2/92 i 25/93) u relevantnom dijelu glasi:

POŠTIVANJE UGOVORA

Član 26.

Pacta sunt servanda

Svaki ugovor na snazi vezuje članice i one treba da ga dobronamjerno izvršavaju.

V. Dopustivost i meritum

  • 26.
    Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Predmet zahtjeva je ocjena ustavnosti osporenog zakona koji je donijela Parlamentarna skupština BiH, a za čije rješavanje je Ustavni sud nadležan prema članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 27.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev dopustiv, jer ga je podnio ovlašteni subjekt. Međutim, prema članu 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda, "Zahtjev nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;".
  • 28.
    Ustavni sud je očigledno nadležan da ocjenjuje ustavnost zakona, međutim, pitanje je da li se moguća neusklađenost osporenog zakona i CEFTA-e u ovom predmetu odnosi na problem ustavnosti zakona. Ustav BiH ne sadrži bilo kakve izričite odredbe koje definiraju status međunarodnih ugovora u domaćem zakonu, ili koje daju nadležnost Ustavnom sudu u ovom polju.
  • 29.
    Međutim, šutnja, odnosno nedostatak izričite odredbe o ovom pitanju ne može se tumačiti kao jasna odluka o nenadležnosti Suda. Kao prvo, internacionalizacija je jedno od najkarakterističnijih općih načela Ustava. Tako, već Preambula navodi da su tri konstitutivna naroda, vođeni ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih naroda; opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine u skladu sa međunarodnim pravom; odlučni da osiguraju puno poštivanje međunarodnog humanitarnog prava; inspirirani Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, Međunarodnim paktovima o građanskim i političkim pravima, odnosno o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, i Deklaracijom o pravima lica koja pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičkim manjinama, kao i drugim instrumentima ljudskih prava (...). Dalje, Ustav direktno primjenjuje veliki broj međunarodnih ugovora, pogotovo na polju ljudskih prava, te predviđa da Evropska konvencija ima prioritet nad svim drugim zakonima (član II), tako da je i sâm Ustav dio međunarodnog ugovora. U svojoj praksi Ustavni sud se poziva na međunarodne ugovore kada su u pitanju ocjene ustavnosti zakona (npr., U 4 05, AP 143 04 itd.).
  • 30.
    Drugo, ne postoji ustavna odredba koja regulira uvođenje međunarodnih sporazuma u domaće pravo kao uvjet njihove primjenjivosti. Naime, Ustav ne propisuje "transformiranje" međunarodnih pravila u domaće pravo putem zakona. Slijedeći to, ako međunarodni sporazumi o ljudskim pravima imaju kvaziustavni status, onda ne proizlazi da drugi sporazumi u Ustavu imaju status običnih zakona. Naprotiv, član III/3.b), u kojem je utvrđen prioritet Ustava, navodi da su opća načela međunarodnog prava sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entitet" i domaće pravo mora biti usklađeno sa njima. U toj odredbi primat Ustava je usko vezan sa općim načelima međunarodnog zakona, kao i sa nadležnostima Ustavnog suda s obzirom na to da Ustavni sud ima zadatak da ocjenjuje ustavnost zakona, te, općenito, da podržava Ustav (član VI).
  • 31.
    Slijedeći to, nadležnost Ustavnog suda, u pravilu, ne može se isključiti. Ipak, pitanje je da li opća načela međunarodnog prava obuhvataju bilo kakve indikacije o odnosu domaćih zakona i ratificiranih međunarodnih sporazuma. Ustavni sud smatra da je jedno od osnovnih načela međunarodnog prava, kako to navodi podnosilac zahtjeva, načelo pacta sunt servanda, odnosno ispunjavanje obaveza koje proizlaze iz međunarodnog prava. Ovo pravilo, koje proizlazi iz međunarodnog običajnog prava, također je sadržano u članu 26. Bečke konvencije o ugovornom pravu. Ono je očigledno dio najopćijeg načela međunarodnog prava Švidi, ICJ (Međunarodni sud pravde) - predmet koji se odnosi na pitanja zemlje i pomorskog graničnog područja između Kameruna i Nigerije, presuda od 10. oktobra 2002. godine; mišljenje sudije Ranjeva, tačka 3, i mišljenje sudije Koroma, tačka 15: pravilo pacta sunt servanda (pravna doktrina o poštivanju odredaba ugovora) koje čini integralni dio međunarodnog prava i koje je staro koliko i samo međunarodno pravoĆ. U konkretnom predmetu nije neophodno da se odgovori na pitanje da li ono predstavlja pravilo ius cogens, kako to navodi podnosilac zahtjeva. Ovo pravilo propisuje da je svaki važeći ugovor obavezujući po strane, te ga moraju izvršiti u dobroj volji. U skladu sa pravilom pacta sunt servanda koje predstavlja sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entitet" u skladu sa značenjem člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, CEFTA nameće obaveze Bosni i Hercegovini na osnovu multilateralnog sporazuma koji je sklopila SFRJ, a preuzela Bosna i Hercegovina.
  • 32.
    Imajući ovo u vidu, Ustavni sud zaključuje da je barem nadležan da ocjenjuje zakone koji su doneseni u vezi sa pitanjima koja su već obuhvaćena ratificiranim sporazumima u odnosu na čl. VI/3.a) i VI/3.c). Osim toga, u svojoj Odluci broj U 1 98 ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 22/98) Ustavni sud je naglasio da princip efikasne zaštite Ustava Bosne i Hercegovine od Ustavnog suda proizlazi iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da je zahtjev dopustiv.
  • 33.
    Dalje, Ustavni sud ističe činjenicu da je Bosna i Hercegovina raticifirala CEFTA-u putem odgovarajuće procedure odlukom Predsjedništva i Parlamentarne skupštine BiH. U skladu sa čl. 4. i 52. CEFTA-e, za Bosnu i Hercegovinu Sporazum je stupio na snagu 22. novembra 2007. godine. Član 1. Aneksa 1. CEFTA-e propisuje ciljeve Sporazuma, koji obavezuje da će strane uspostaviti područje slobodne trgovine u skladu sa odredbama ovog sporazuma, te u skladu sa relevantnim pravilima i procedurama WTO-a. Područje slobodne trgovine bit će uspostavljeno u prijelaznom periodu koji završava najkasnije 31. decembra 2010. godine. U poglavlju 1, koje definira opće obaveze koje se odnose na trgovinu svim vrstama robe, član 5. regulira uvozne carine, klauzule mirovanja, i glasi: Neće se uvoditi nove uvozne carine, takse jednakog efekta, uvozne carine fiskalne prirode, niti će one koje se već primjenjuju biti povećane u trgovini između Strana, od dana koji prethodi potpisu ovog sporazuma. Dalje, u poglavlju III, koje se odnosi na poljoprivredne proizvode, član 10. regulira uvozne carine, te propisuje da uvozne carine, sve takse jednakog efekta i druge uvozne takse fiskalne prirode navedene u Aneksu 3. ovog sporazuma bit će snižavane ili ukinute u skladu sa rasporedima navedenim u tom aneksu (stav 1).
  • 34.
    Osim toga, Aneksom 1. CEFTA-e, u poglavlju V-C, regulirana su Grupna pravila zaštite na način da se predviđa mogućnost uvođenja antidamping mjera (član 22) i općih zaštitnih mjera (član 23), te da se reguliraju uvjeti i procedure za preduzimanje mjera (član 24) a član 25. regulira postupanje u slučaju poteškoća sa platnim bilansom. Međutim, sa aspekta podnesenog zahtjeva ključna odredba ovog poglavlja je sadržana u članu 23.bis CEFTA-e kojom je posebno regulirana mogućnost preduzimanja odgovarajućih mjera koje strane smatraju potrebnim: Bez obzira na ostale odredbe ovog sporazuma, posebno člana 23, s obzirom na posebnu osjetljivost poljoprivrednog tržišta, ako uvoz proizvoda porijeklom iz jedne Strane, koje su predmetom koncesija odobrene u skladu sa Aneksom 3, prouzrokuje ozbiljan poremećaj na tržištima ili domaćim regulatornim mahanizmima u drugoj Strani, obje Strane će odmah stupiti u konsultacije kako bi se pronašlo odgovarajuće rješenje. U očekivanju takvog rješenja, odnosna Strana može preduzeti odgovarajuće mjere koje smatra potrebnim.
  • 35.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da postoji nesporna obaveza institucija u Bosni i Hercegovini, a prije svega zakonodavca, da, prema pravilu pacta sunt servanda, poštuju odredbe tog ugovora i da ga dobronamjerno izvršavaju. Iz navedenog proizlazi da postoji obaveza institucija Bosne i Hercegovine da sve zakone usklade sa odredbama CEFTA-e.
  • 36.
    Ustavni sud zaključuje da osporeni zakon očigledno nije u skladu sa ovim obavezama. Naime, osporeni zakon predstavlja unilateralnu mjeru a CEFTA ovlašćuje zaštitne mjere domaće poljoprivrede samo u skladu sa pravilima i procedurama CEFTA-e i WTO-a. To znači da takve mjere ne mogu biti direktno suprotne mjerama koje reguliraju odredbe CEFTA-e i pravila i procedure WTO-a koje se navode u članu 1, te u Zajedničkoj izjavi CEFTA-e i da moraju biti privremeno ograničene. Šta god da je sadržaj mjera, prije svega, one moraju biti predmet pregovora sa drugim stranama.
  • 37.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nije neophodno ocijeniti druge navode podnosioca zahtjeva, te da je osporeni zakon u cjelini suprotan odredbama CEFTA-e. Sud zaključuje da je usvajanjem zakona povrijeđen član III/3.b) Ustava BiH.

VI. Zaključak

  • 38.
    Član III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine je povrijeđen u situaciji kad domaći zakon nije u skladu sa odredbama općeg pravila međunarodnog prava pacta sunt servanda prema kojem "Svaki ugovor na snazi vezuje članice i one treba da ga dobronamjerno izvršavaju", kao i kad nije u skladu sa odredbama međunarodnog ugovora kojem je Bosna i Hercegovina pristupila.
  • 39.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 63. st. 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 40.
    S obzirom na ovu odluku, prijašnja Odluka Ustavnog suda o privremenoj mjeri broj U 5/09 od 3. jula 2009. godine proizvodi pravno djelovanje do prestanka važenja osporenog zakona.
  • 41.
    U smislu člana 41. Pravila Ustavnog suda, aneks ove odluke čine izdvojena mišljenja o neslaganju sa odlukom predsjednika Miodraga Simovića, te sudija Davida Feldmana i Tudora Pantirua.
  • 42.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

1. decembra 2009. godine
Sudija

David Feldman

Sudac

Tudor Pantiru

Izdvojeno mišljenje o neslaganju predsjednika, prof. dr. Miodraga Simovića u predmetu broj U 5/09, u skladu sa članom 41. Pravila Ustavnog suda BiH

  • 1.
    Ne slažem se sa odlukom većine sudija u predmetu broj U 5/09 u dijelu koji se tiče "dopustivosti" zbog sljedećih razloga:
  • 2.
    Tačno je da Ustav Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav BiH), koji i sâm ima dualnu pravnu prirodu (fungira i kao najviši državni pravni akt i kao međunarodnopravni akt), snažno pojačava značaj međunarodnog prava u Bosni i Hercegovini. To bi trebalo da bude i jedna od orijentacija pri tumačenju ustavnog teksta. Ipak, nijedna odredba ne regulira na generalan način odnos domaćeg naspram međunarodnog prava, uključujući odnos Ustava BiH i međunarodnog prava. Ustav BiH definira samo ustavnopravni status pojedinih međunarodnopravnih akata, ali ne i cjelokupnog međunarodnog (ugovornog) prava. Zbog nedostatka opće odredbe, te uprkos značaju međunarodnog prava za državu, u svakom pojedinom slučaju potrebno je utvrditi kakav je pravni položaj pojedinog međunarodnopravnog akta u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, smatram da pravni sistem Bosne i Hercegovine ne poznaje "kvaziustavni" status pravnog akta, na koji se poziva većinska odluka.
  • 3.
    Na ove zaključke ne utječe, prema mom mišljenju, ni činjenica da u Bosni i Hercegovini ne postoji pravni akt koji zahtijeva transformaciju međunarodnog prava u domaći pravni sistem, već samo potpisivanje i ratifikaciju od zakonodavca - član IV/4.d) Ustava BiH. Naime, pravna tehnika uvođenja međunarodnog prava (monizam versus dualizam) ne govori per se o statusu međunarodnog prava unutar domaćeg pravnog sistema.
  • 4.
    Imajući ovakav pristup, a kada je konkretno riječ o tumačenju odredbe člana III/3.b) Ustava BiH, slažem se sa većinskom odlukom da međunarodnopravni principi čine dio Ustava BiH, ali zbog sljedećih razloga. Originalna engleska i francuska verzija Ustava BiH jasno razlikuju termine "zakon" (u smislu konkretnog pravnog akta) i "pravo" (u smislu cjelokupnog pravnog sistema). Tako, odredbe alineja 6. ili 7. Preambule, član II/2. ili član III/1.g) Ustava BiH koriste izraz "pravo" (eng. law; franc. droit), a odredbe člana V/1.a) ili člana VI/3.c) - izraz "zakon" (eng. a law; franc. loi). U odredbi člana III/3.b) Ustava BiH koristi se izraz "pravo" Bosne i Hercegovine. U neslužbenom prijevodu Ustava BiH koji je načinio Ured Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, a koji koristi Ustavni sud BiH u svom radu, upotrebljava se izraz "pravni poredak". "Pravo" uključuje i Ustav BiH, a "pravni poredak" uključuje i ustavni poredak. Samim tim, neodrživa je teza da međunarodnopravni principi nisu dio i Ustava BiH.
  • 5.
    Također, slažem se sa mišljenjem većine da je princip pacta sunt servanda jedan od priznatih međunarodnopravnih principa, koje Ustavni sud BiH, kao dio Ustava BiH, mora da štiti. Međutim, ustavnopravni položaj ovog principa ne vodi automatski ka zaključku da i cjelokupno međunarodnopravno ugovorno pravo, koje mora biti sklopljeno u skladu sa međunarodnopravnim principom pacta sunt servanda, predstavlja ustavnopravni standard koji, kao takav, obavezuje da štiti Ustavni sud BiH. Samim tim, ni povreda pojedinog konkretnog međunarodnopravnog ugovora, kao što je u konkretnom slučaju Centralnoevropski sporazum o slobodnoj trgovini (CEFTA), bez obzira na to koliko ona očita bila, ne vodi automatskoj povredi principa pacta sunt servanda. Tumačenjem na ovaj način cjelokupno međunarodnopravno ugovorno pravo dobiva ustavnopravni nivo, što nije bila intencija ustavotvorca.
  • 6.
    Povreda ustavnopravnog principa pacta sunt servanda dolazi u obzir samo onda kada država generalno, a ne u pojedinačnim ili konkretnim slučajevima, postupa protivno postulatima ovog principa, tj. tumači ovaj princip protivno Bečkoj konvenciji o pravu međunarodnih ugovora iz 1969. godine. Za povredu konkretnih odredaba CEFTA-e, ne prejudicirajući postojanje bilo kakvog drugog načina sudske zaštite na domaćem nivou, predviđen je sistem na međunarodnom nivou (član 23. i dalje Sporazuma o izmjeni i pristupanju Centralnoevropskom sporazumu o slobodnoj trgovini).
  • 7.
    U kontekstu samih posljedica ove odluke, pridružujem se izdvojenom mišljenju o neslaganju sudija Feldmana i Pantirua. Dodatno, smatram da je ovakvo tumačenje suprotno odredbama člana X Ustava BiH. Naime, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ratificira međunarodne ugovore po uobičajenoj zakonodavnoj proceduri - član IV/3.c) Ustava BiH. Ako takvi ugovori ratifikacijom postaju i ustavnopravni standard kontrole (primjer CEFTA-e), tada se na indirektan način širi i obim Ustava BiH, a da procedura iz člana X Ustava BiH nije ispoštovana.
  • 8.
    S obzirom na izneseno, smatram da zahtjev nije dopustiv u smislu člana 17. tačka 1. Pravila Ustavnog suda BiH, jer se preko općeg principa međunarodnog prava pacta sunt servanda, koji ima ustavni rang na osnovu člana III/3.b) Ustava BiH, ne štiti konkretno međunarodno ugovorno pravo, niti ono dobija ustavni rang.

Zajedničko izdvojeno mišljenje o neslaganju sudija Davida Feldmana i Tudora Pantirua u predmetu broj U 5/09

U ovom predmetu Ustavni sud Bosne i Hercegovine je većinskom odlukom utvrdio da je Zakon o zaštiti domaće proizvodnje u okviru CEFTA-e ( Centralnoevropski sporazum o slobodnoj trgovini) ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 49/09), koji je donijela Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, neustavan, jer nije u skladu sa obavezama Bosne i Hercegovine koje proizlaze iz CEFTA-e, multilateralnog sporazuma kojem je Bosna i Hercegovina pristupila.

U svojim obrazloženjima većina smatra da postoji ustavni uvjet prema kojem zakoni moraju biti u skladu sa obavezama Bosne i Hercegovine koje proizlaze iz međunarodnih ugovora. Oni ukazuju na član III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, koji u jednom dijelu propisuje da opći principi međunarodnog prava čine sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine. Većina navodi da je princip pacta sunt servanda opći princip međunarodnog prava, te da na taj način čini dio pravnog sistema države. To nalaže da se poštuju obaveze iz ugovora. Prema mišljenju većine, ovo je ustavni zahtjev, jer su međunarodno pravo i Ustav nerazdvojivo povezani porijeklom i statusom Ustava kao međunarodnog sporazuma (Aneks 4. uz Opći okvirni sporazum za mir, Dejtonski mirovni sporazum), te statusom različitih sporazuma o ljudskim pravima prema članu II Ustava ( vidi tačku 29. ove odluke). Budući da je međunarodno pravo tako blisko povezano sa Ustavom i da Ustav ne sadrži odredbu kojom se zahtijeva donošenje zakona prije nego što neki sporazum može stupiti na snagu u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, većina tvrdi da Ustav implicitno nameće obavezu institucijama Bosne i Hercegovine da postupaju u skladu sa obavezama preuzetim međunarodnim sporazumom. Prema tome, zakon koji krši neku obavezu Bosne i Hercegovine koja je preuzeta nekim sporazumom je nevažeći (vidi tač. 30-32. ove odluke koje se odnose na nadležnost Suda i tač. 33-36. o meritumu).

Ovo implicira (mada ova odluka to izričito ne navodi) da su opći principi međunarodnog prava, na osnovu principa pacta sunt servanda, i obaveze Bosne i Hercegovine prema međunarodnim sporazumima u kojima je Bosna i Hercegovina strana u normativnoj hijerarhiji Bosne i Hercegovine postavljeni iznad drugih oblika zakona (uključujući zakone koje je donijela Parlamentarna skupština).

Kao posljedica toga, iz većinske odluke bi slijedilo da je neustavan svaki zakon koji nije u skladu sa obavezama Bosne i Hercegovine koje proizlaze iz nekog međunarodnog sporazuma (ili bi izgledalo logično, iz svakog pravila međunarodnog običajnog prava).

Mi ne možemo prihvatiti takvo obrazloženje i takav zaključak. Mi prepoznajemo da je ovaj predmet diplomatski, trgovinski, društveno i ekonomski izuzetno kontroverzan. Mi ne komentiramo diplomatsku, trgovinsku, društvenu ili ekonomsku osnovanost spornog zakona; štaviše, mi nismo kvalificirani da iznesemo naše gledište o takvim stvarima. Međutim, odluka većine se bavi temeljno značajnim i novim pitanjima koja se tiču prirode Ustava, njegovog odnosa sa međunarodnim pravom i ovlaštenjima Parlamentarne skupštine. Zapravo, naše neslaganje se više odnosi na te stvari nego na valjanost ili ništavost ovog određenog zakona.

Ustavni status principa pacta sunt servanda

Profesor Ian Brownlie skreće pažnju na problem definiranja "općih principa međunarodnog prava". Ovaj izraz:

"...može upućivati na pravila međunarodnog običajnog prava, na opće principe prava kao u članu 38(1)(c) ŠStatuta Međunarodnog sudaĆ, ili na logične postavke koje proizlaze iz sudskog zaključka donesenog na osnovu postojećih dijelova međunarodnog prava i mjesnih podudarnosti. Ono što je jasno jeste neprimjerenost krute kategorizacije njegovih izvora. Primjeri ove vrste općeg principa su princip dobrovoljnosti, reciprociteta i ravnopravnosti država, princip pravosnažnosti i izvršnosti, princip zakonske valjanosti sporazuma, princip dobre vjere, princip domaće nadležnosti, princip slobodne plovidbe morima. U mnogim slučajevima ovi principi se mogu pronaći u domaćoj praksi. Međutim, ovi principi su, prije svega, izdvojeni iz mnoštva pravila, te su dugo korišteni i općeprihvaćeni tako da više nisu direktno povezani sa državnom praksom. Malo je vjerovatno da se u nekoliko predmeta princip o kojem je riječ, mada koristan, pojavi u redovnoj državnoj praksi" Šprofesor Ian Brownlie, Principi javnog međunarodnog prava, VI izdanje (Oksford: Univerzitetska štampa Oksford, 2003), str. 18-19Ć.

On kasnije navodi:

"Bečka konvencija Šo ugovornom pravuĆ propisuje određenu pravnu pretpostavku u pogledu valjanosti i toka sporazuma koji je na snazi i takva pretpostavka se može zasnivati na principu pacta sunt servanda, kao općem principu međunarodnog prava: svaki sporazum koji je na snazi je obavezujući za strane i one ga moraju izvršavati u dobroj vjeri " Šibid., str. 591-592 (fusnote izostavljene)Ć.

Prema tome, prihvatamo da princip pacta sunt servanda predstavlja važan princip međunarodnog prava, bez kojeg bi sklapanje sporazuma bilo dovedeno u pitanje Švidi, profesor Malcolm Shaw, Međunarodno pravo, VI izdanje (Kembridž: Univerzitetska štampa Kembridž, 2008), str. 104Ć. Također, mi prihvatamo da je to opći princip međunarodnog prava u smislu člana III/3.b) Ustava.

Međutim, ovo samo po sebi ne određuje status ovog principa u normativnoj hijerarhiji Bosne i Hercegovine koja je utvrđena Ustavom.

Nismo ubijeđeni implikacijom iz argumenta većine da ovaj princip, zajedno sa drugim općim principima međunarodnog prava, ima ustavni status identičan onom koji imaju eksplicitne odredbe Ustava. Smatramo da ovaj princip jeste dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine, ali da zauzima mjesto ispod Ustava, te da, u najboljem slučaju, ima status identičan statusu zakona. Naši razlozi su:

Prvo, način na koji je napisan član II Ustava zahtijeva da napravimo razliku između odredaba određenog sporazuma, Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i drugih normi i oblika međunarodnog javnog prava. Član II/2. Ustava eksplicitno predviđa da se Evropska konvencija direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini i da ima prioritet nad ostalim zakonima. Član III/3. samo čini opće principe međunarodnog prava sastavnim dijelom pravnog sistema države. Nama se čini da ovo ukazuje na to da opći principi, u odnosu na Evropsku konvenciju, imaju niži status, koji je jednak statusu ostalih zakona. Ako je to tako, svaki zakon može isključiti djelovanje nekog općeg principa međunarodnog prava u određene svrhe u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine prema principu lex posteriori: posljednji zakon ukida ili potiskuje raniji zakon istog statusa.

Drugo, s obzirom na neodređenost izvora općih principa međunarodnog prava, na šta profesor Brownlie skreće pažnju u prvom pasusu koji je citiran, nama se čini da, kada bi se dopustilo da takvi principi čine jedan od kriterija za ocjenjivanje ustavne valjanosti zakona, to bi dovelo do uvođenja nepoželjne nesigurnosti u pravni sistem Bosne i Hercegovine. Tačno je da je Ustavnom sudu, članom VI/3.c) Ustava, data eksplicitna nadležnost da odlučuje o "pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini ... u pogledu postojanja ili domašaja nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda"; za potrebe ovog predmeta mi smo spremni da pretpostavimo, bez odlučivanja, da "opće pravilo međunarodnog javnog prava" vjerovatno ima isto značenje kao "opći principi međunarodnog javnog prava", kako je navedeno u članu III/3. Međutim, to Ustavnom sudu ne daje ovlaštenje (još manje drugim sudovima u Bosni i Hercegovini) da zauzme stajalište da je neki zakon ništavan, jer nije u skladu sa nekim takvim principom ili pravilom. Kada bi se sudu dopustilo da to uradi, sudijama bi izuzetno bilo dato značajno ovlaštenje - uvjerljivo diskreciono pravo - da odlučuju o kriterijima za ocjenu valjanosti zakona. Mi smatramo da se takvo ovlaštenje može dati samo eksplicitnom odredbom u Ustavu.

Ovaj stav je potkrijepljen trećim, odgovarajućim, razmatranjem. Tačno je, kako većina ističe, da se u Preambuli Ustava navodi da su njegovi tvorci bili "Opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine u skladu sa međunarodnim pravom" (naglasak dodat). Međutim, u Preambuli se, također, navodi da su tvorci Ustava bili "Ubijeđeni da demokratski organi vlasti i pravične procedure najbolje stvaraju miroljubive odnose unutar demokratskog društva", a član I/2. predviđa, u jednom dijelu, "Bosna i Hercegovina je demokratska država ..." Parlamentarna skupština predstavlja izabranu i demokratski odgovornu zakonodavnu vlast. Smatramo da demokratska nadležnost Parlamentarne skupštine da donosi zakone ima najmanje istu ustavnu važnost kao i opći principi međunarodnog prava.

Četvrto, dok je neosporiva činjenica da Ustav potječe iz jednog međunarodnog sporazuma i da sadrži mnoge odredbe koje zahtijevaju poštivanje različitih sporazuma na različite načine, smatramo da to ne zahtijeva, ili da nam ne dopušta, da zaključimo da je način na koji Ustav djeluje u državi tako blisko povezan sa međunarodnim pravom da međunarodnom pravu daje specijalni ustavni status. Podsjećamo da je Sud, u svojoj odluci od 30.januara 2009. godine u predmetu broj U 12/08 (zahtjev 68 zastupnika Narodne skupštine Republike Srpske kojim se traži da se riješi sukob nadležnosti između Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine povodom postupka izvršenja presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Karanović protiv Bosne i Hercegovine, broj aplikacije 39462/03, od 20. decembra 2007. godine), usvojio stav da nije nadležan da naredi da Bosna i Hercegovina ili jedan od entiteta izvrše presudu Evropskog suda za ljudska prava koja je donesena u apelantovu korist, a koju država ili njen entitet nisu izvršili. Sud je skrenuo pažnju na činjenicu da Evropska konvencija ima vlastiti mehanizam za izvršenje odluka pod kontrolom Komiteta ministara Vijeća Evrope, te ocijenio da je time osiguran cjelovit postupak za izvršavanje presuda Evropskog suda za ljudska prava. Prema našem mišljenju, situacija u vezi sa CEFTA-om, koja, također, sadrži odredbe kojima se regulira rješavanje razlika između država članica (vidi čl. 23.bis i 24. CEFTA-e), jeste analogna.

Zbog ovih razloga ne prihvatamo da Ustav dopušta Sudu da poništi neki zakon Parlamentarne skupštine pozivanjem na opće principe međunarodnog prava. Naprotiv, smatramo da ustavni argumenti, uzimajući sve u obzir, favoriziraju suprotan zaključak.

Ustavni status pojedinih odredaba ugovora

Čak i da nismo u pravu, ne prihvatamo da davanje ustavnog statusa općem principu pacta sunt servanda u odnosu na sporazume ima takvo djelovanje da sve sporazume, a ne sâm opći princip, čini dijelom pravnog sistema Bosne i Hercegovine. Čini nam se da bi tvorci Ustava to direktno naveli u samom tekstu Ustava da su željeli da proizvedu takvo djelovanje. Navodeći precizno da određeni sporazumi treba da imaju posebno djelovanje na pravni sistem Bosne i Hercegovine i entitet" (i Distrikta Brčko) i da opći principi međunarodnog prava treba da čine sastavni dio njihovih pravnih sistema, Ustav jasno implicira da sporazumi koji nisu navedeni ne treba da imaju takva djelovanja: expressio unius, exclusio alterius.

Većina pokušava da svim odredbama sporazuma, putem primjene principa pacta sunt servanda, d" status u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine i entitet" (i Distrikta Brčko). Čini nam se da je to nezakonito. Većina koristi status općih principa međunarodnog prava da proizvede rezultat koji nije u skladu sa izričitim odredbama Ustava, kako ih mi razumijemo i tumačimo. Mi ne smatramo da to predstavlja odgovarajuću sudsku primjenu ustavnog tumačenja.

Posljedice zaključka i odluke većine

Kada bi se argumenti većine primjenjivali u budućim slučajevima, smatramo da bi to imalo mnogobrojne kobne posljedice.

Prvo, to bi omogućilo da se svaki zakon osporava prema članu VI/3.a) Ustava po osnovu neusklađenosti sa bilo kojom odredbom bilo kojeg sporazuma koji obavezuje Bosnu i Hercegovinu u međunarodnom pravu. Ovo predstavlja proširivanje ovlaštenja Suda na preispitivanje zakona preko onoga što bi se moglo očekivati nakon direktnog čitanja Ustava.