Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 30. januara 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 39/10
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 14/09, rješavajući zahtjev Željka Komšića, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Constance Grewe, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Tudor Pantiru, sudija

Mato Tadić, sudija

David Feldman, sudija

Krstan Simić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Odbija se kao neosnovan zahtjev Željka Komšića, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, za ocjenu ustavnosti člana 16. stav 1. Zakona o sukobu interesa u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 70/08).

Utvrđuje se da je član 16. stav 1. Zakona o sukobu interesa u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 70/08) u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 3. Protokola broj 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom IX/1.Ustava Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 23. novembra 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 16. stav 1. Zakona o sukobu interesa u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 70/08, u daljnjem tekstu: Zakon o sukobu interesa - u daljnjem tekstu: osporena odredba).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Doma naroda i Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH zatraženo je 30. novembra 2009. godine da dostave odgovore na zahtjev.
  • 3.
    U ostavljenom roku, koji je istekao 18. decembra 2009. godine, Dom naroda i Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH nisu dostavili odgovor na zahtjev s tim da je Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH 30. decembra 2009. godine obavijestio Ustavni sud da su preduzeli proceduralne aktivnosti da nadležni organ tog doma Parlamenta FBiH d" konačan stav u vezi sa ovom problematikom koji će "prezentirati kada bude zakazana rasprava u vezi sa ovim predmetom".

III. Zahtjev

a) Navodi iz zahtjeva

  • 4.
    Podnosilac zahtjeva je naveo da je osporena odredba direktno suprotna članu II/2. i članu IX/1. Ustava Bosne i Hercegovine. U kontekstu ukazivanja na navodnu neusklađenost osporene odredbe sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva se pozvao i na član 3.. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u kojem je utvrđeno pravo na slobodne izbore koje uključuje i aktivno i pasivno biračko pravo. Dalje, ukazujući na navodnu neusklađenost osporene odredbe sa članom IX/1. Ustava Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva je naglasio da je citiranom odredbom Ustava Bosne i Hercegovine utvrđeno da se nijedno lice koje izdržava kaznu izrečenu od Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, te nijedno lice koje je pod optužbom Suda ili koje se oglušilo o poziv da se pojavi pred Sudom ne može kandidirati, niti može obavljati nikakvu neimenovanu, izbornu ili drugu javnu funkciju na teritoriji Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva je naveo da iz citiranih odredaba nedvosmisleno proizlazi da se pasivno biračko pravo može ograničiti samo i jedino kako je to propisano citiranim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, te smatra da je ograničavanje pasivnog biračkog prava utvrđeno osporenom odredbom suprotno ustavnim odredbama. Iz toga proizlazi da podnosilac zahtjeva od Ustavnog suda traži da utvrdi da osporena odredba nije u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i članom IX/1.. Ustava Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva je zatražio da Ustavni sud naloži Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od 30 dana osporenu odredbu usaglasi sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a ukoliko to ne učini, da Ustavni sud donese privremenu mjeru o neprimjenjivanju osporene odredbe.

IV. Relevantni propisi

  • 5.
    Ustav Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Međunarodni standardi

Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovinu. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.

Opće odredbe

Nijedno lice koje se nalazi na izdržavanju kazne, izrečene presudom Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, i niti jedno lice koje je pod optužnicom Tribunala, a koje se nije povinovalo naredbi da se pojavi pred Tribunalom, ne može biti kandidat ili imati bilo koju neimenovanu, izbornu ili drugu javnu funkciju na teritoriji Bosne i Hercegovine.

  • 6.
    Protokol uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ("Prvi protokol") u relevantnom dijelu glasi:

Visoke strane ugovornice se obavezuju da u primjerenim vremenskim razmacima održavaju slobodne izbore s tajnim glasanjem, pod uvjetima koji osiguravaju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih organa.

  • 7.
    Zakon o sukobu interesa u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 70/08) u relevantnom dijelu glasi:

I. SUKOB INTERESA

(1) Radi sprečavanja sukoba interesa, ovim zakonom uređuju se posebne obaveze izabranih funkcionera, nosilaca izvršnih funkcija i savjetnika u organima vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), kantona i jedinica lokalne samouprave u vršenju javne funkcije.

(2) Sukob interesa postoji u situacijama u kojima izabrani funkcioneri, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici imaju privatni interes koji utječe ili može utjecati na zakonitost, otvorenost, objektivnost i nepristrasnost u vršenju javne funkcije.

Definicije

U smislu ovog zakona:

Š...Ć

  • e)
    "izabranim funkcionerima" smatraju se:
    • 1.
      zastupnici i delegati Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Parlament Federacije),
    • 2.
      zastupnici u zakonodavnim organima kantona,
    • 3.
      vijećnici u gradskim i općinskim vijećima;
  • f)
    "nosiocima izvršnih funkcija" smatraju se predsjednik i potpredsjednici Federacije, članovi Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) i vlada kantona, gradonačelnici i općinski načelnici, Š...Ć;
  • g)
    "savjetnicima" se smatraju savjetnici izabranim funkcionerima i nosiocima izvršnih funkcija Š...Ć;

Š...Ć

(1) Izabrani funkcioneri, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici za vrijeme vršenja javne funkcije i šest mjeseci nakon prestanka vršenja te funkcije ne mogu biti članovi upravnog odbora, nadzornog odbora, skupštine, uprave ili menadžmenta, niti biti u svojstvu ovlaštenog lica u javnom preduzeću.

(2) Izabrani funkcioneri, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici za vrijeme vršenja javne funkcije i šest mjeseci nakon prestanka vršenja te funkcije ne mogu biti članovi upravnog ili nadzornog odbora, niti direktori direkcije ili agencije za privatizaciju.

(1) Izabrani funkcioneri, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici ne mogu biti članovi skupštine, nadzornog odbora, uprave ili menadžmenta, niti biti u svojstvu ovlaštenog lica svakog privatnog preduzeća u koje je organ vlasti čiji je član izabrani funkcioner nosilac izvršne funkcije ili savjetnik ulagao kapital u periodu od četiri godine prije preuzimanja funkcije i za vrijeme vršenja funkcije izabranog funkcionera, nosioca izvršne funkcije ili savjetnika.

(2) Izabrani funkcioneri, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici za vrijeme vršenja dužnosti ne mogu biti članovi skupštine, nadzornog odbora, uprave ili menadžmenta, niti biti u svojstvu ovlaštenog lica bilo kojeg privatnog preduzeća koje sklapa ugovore vrijednosti veće od 5.000,00 KM godišnje sa organima koji se finansiraju iz budžeta na bilo kojem nivou vlasti.

(1) Izabrani funkcioneri, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici ne mogu sklapati ugovore o pružanju ličnih usluga sa bilo kojim javnim preduzećem.

(2) Izabrani funkcioneri, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici ne mogu sklapati ugovore o pružanju ličnih usluga sa bilo kojim privatnim preduzećem koje sklapa ugovore ili na drugi način posluje sa vladama na bilo kojem nivou. Odredba ovog člana primjenjuje se samo na privatna preduzeća koja su sklopila ugovor ili posluju sa vladama istovremeno dok izabrani funkcioner, nosilac izvršne funkcije ili savjetnik vrši funkciju i samo onda kada vrijednost ugovora ili posla sa vladom prelazi 5.000,00 KM godišnje.

(3) U slučaju da izabrani funkcioner, nosilac izvršnih funkcija ili savjetnik prekrši odredbe ovog člana, ugovor funkcionera, nosioca izvršnih funkcija i savjetnika smatrat će se ništavim.

Angažman bliskih srodnika

Pod uvjetima definiranim u čl. 4, 5, 6. i 8. ovog zakona, angažman bliskih srodnika izabranog funkcionera, nosioca izvršne funkcije i savjetnika, također, dovodi do situacije u kojoj za ovog izabranog funkcionera, nosioca izvršne funkcije i savjetnika dolazi do sukoba interesa.

(1) Ako se utvrdi da neki izabrani funkcioner, nosilac izvršne funkcije ili savjetnik krši odredbe čl. 5, 6, 8. i 9. ovog zakona, on se smatra nepodobnim da se kandidira za bilo koju funkciju izabranog funkcionera, nosioca izvršne funkcije ili savjetnika u periodu od četiri godine nakon počinjenog prekršaja. Osim toga, izabrani funkcioner, nosilac izvršne funkcije ili savjetnik može biti novčano kažnjen u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM.

V. Dopustivost

  • 8.
    Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 9.
    Predmet zahtjeva je ocjena ustavnosti člana 16. stav 1. Zakona o sukobu interesa koji je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, a za čije rješavanje je Ustavni sud nadležan prema članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 10.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev dopustiv, zato što ga je podnio ovlašteni subjekt, te da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 17. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv.

VI. Meritum

Usklađenost osporene odredbe sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju

  • 11.
    Podnosilac zahtjeva smatra da je osporena odredba direktno suprotna članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i članom IX/1.. Ustava Bosne i Hercegovine, jer je pasivno biračko pravo onih na koje se osporena odredba odnosi ograničeno na nedopušten i neustavan način.
  • 12.
    Članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine propisano je da se prava i slobode predviđeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini, te da ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima, a članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju utvrđeno je pravo na slobodne izbore koje uključuje aktivno (pravo da se glasa) i pasivno biračko pravo (pravo da se kandidira) pri izboru zakonodavnih organa.
  • 13.
    Ustavni sud ukazuje na stavove Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koji je u više svojih odluka naglasio da prava koja garantira član 3. Protokola broj 1 nisu apsolutna, te zaključio da države ugovornice u svojim unutrašnjim pravnim sistemima pravo pojedinca da glasa i da bude biran ograničavaju uvjetima koji u principu nisu nedopušteni. Evropski sud je zaključio da države ugovornice u ovoj sferi imaju širok stepen slobodne procjene, kao i da je zadatak suda da se uvjeri da ti uvjeti ne "ograničavaju ova prava do te mjere da ugrožavaju njihovu suštinu i lišavaju ih njihove efektivnosti; da su ovi uvjeti uvedeni kako bi zadovoljili legitiman cilj kojem se teži; da primijenjena sredstva nisu neproporcionalna" (vidi, Evropski sud, Mathieu-Mohin i Clerfayt protiv Belgije, presuda od 2. marta 1987. godine, stav 52). Identičan stav Evropski sud je iznio i u predmetu Gitonas i ostali protiv Grčke (presuda od 1. jula 1997. godine). Evropski sud je i u predmetu Ždanoka protiv Latvije (odluka od 16. marta 2006. godine, predstavka broj 58278/00) konstatirao da se državama ugovornicama u ovoj sferi mora dati određen stepen slobodne procjene, kao i da postoji mnogo načina da se organiziraju izborni sistemi i mnoštvo raznolikosti u historijskom razvoju, kulturnoj raznolikosti i političkoj misli unutar Evrope, te da je na svakoj državi ugovornici da to ugradi u svoju demokratsku viziju (stav 103). Iz navedenog slijedi da je izborno zakonodavstvo svake od ugovornica potrebno ocijeniti u svjetlu političkog razvoja određene zemlje s tim da karakteristike koje su neprihvatljive u okviru jednog sistema mogu biti opravdane u kontekstu drugog sistema (stav 115.c). U citiranoj odluci Evropski sud, u vezi sa pravom kandidiranja na izborima, usvojio je stav da se nadležnost suda ograničava na ispitivanje izostanka arbitrarnosti u domaćim procedurama koje su dovele do lišavanja nekog lica prava na kandidiranje (stav 115.e).
  • 14.
    Iz navedenog proizlazi da član 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koji podrazumijeva aktivno i pasivno biračko pravo, ta prava ne navodi eksplicitno, a pogotovo ih ne definira, ostavlja prostor da "pretpostavlja ograničenja" (vidi, npr., Labita protiv Italije, presuda od 6. aprila 2000. godine, predstavka broj 26772/95, stav 201) s tim da ta ograničenja ne ugrožavaju suštinu ovih prava i ne lišavaju ih njihove efektivnosti, da su uvedena kako bi zadovoljila legitiman cilj i da ta ograničenja nisu neproporcionalna.

Legitiman cilj

  • 15.
    Dovodeći u vezu navedene principe sa predmetnim zahtjevom, Ustavni sud smatra da osporenu odredbu treba posmatrati u kontekstu diskrecionog prava države da pri ostvarivanju određenih prava pojedinaca postavi izvjesna ograničenja. Predmetna ograničenja imaju opravdanje u specifičnosti unutrašnjeg uređenja i specifičnog historijskog trenutka Bosne i Hercegovine. Naime, nesporno je da je Bosna i Hercegovina zemlja u tranziciji sa dominantnim težnjama da se uključi u opće tokove internacionalizacije (prvenstveno Evropskoj uniji) koji podrazumijevaju visok stepen demokratije u svim segmentima društva a osobito u oblasti ostvarivanja izbornog prava kao jednog od osnovnih prava koje garantira pluralizam političkog sistema i, samim tim, mogućnost da građani između više opcija izaberu onu koja najviše odgovara njihovim stajalištima. Sa aspekta birača ovo je izuzetno važno, budući da upravo zakonodavni organi, donoseći zakone, praktično određuju razvoj cjelokupnog sistema jedne države kako u sferi političkog, tako nesporno i ekonomskog sistema.
  • 16.
    U tom kontekstu treba posmatrati i propise koji reguliraju oblast izbornog prava u Bosni i Hercegovini, pa samim tim i član 16. stav 1. Zakona o sukobu interesa. Nesporno je da osporena odredba člana 16. stav 1. Zakona ima restriktivan karakter, u smislu ograničavanja "pasivnog biračkog prava", na način da ograničava prava već izabranog funkcionera. Međutim, navedena odredba predviđa ograničavanje "pasivnog" biračkog prava samo za one izabrane funkcionere koji postupaju protivno odredbama čl. 5, 6, 8. i 9. Zakona o sukobu interesa. Tim odredbama je propisano da izabrani funkcioneri u vrijeme vršenja funkcije i šest mjeseci nakon prestanka vršenja te funkcije ne mogu biti angažirani (u svojstvu članova upravnog odbora, nadzornog odbora, skupštine, uprave ili menadžmenta niti u svojstvu ovlaštenog lica ili direktora) u javnim preduzećima i direkcijama ili agencijama za privatizaciju (član 5. Zakona). Isto se odnosi i na privatna preduzeća u koje je organ vlasti čiji je član izabrani funkcioner ulagao kapital u periodu od četiri godine prije preuzimanja funkcije i za vrijeme vršenja funkcije izabranog funkcionera ili koji sklapa ugovore vrijednosti veće od 5.000,00 KM godišnje sa organima koji se finansiraju iz budžeta na bilo kojem nivou vlasti (član 6. Zakona). Također je određeno da izborni zvaničnici ne mogu sklapati ugovore o pružanju ličnih usluga sa bilo kojim javnim preduzećem, kao i sa privatnim preduzećem koje sklapa ugovore ili na drugi način posluje sa vladama na bilo kojem nivou u periodu u kojem izabrani funkcioner vrši funkciju, kada vrijednost ugovora ili posla sa vladom prelazi 5.000,00 KM godišnje (član 8), te je određeno da ova ograničenja važe i ukoliko se radi o angažmanu bliskih srodnika izabranog funkcionera (član 9).
  • 17.
    Ustavni sud smatra da navedena ograničenja nesporno predstavljaju cilj od općeg interesa, budući da se njime želi postići da izabrani funkcioneri svoju funkciju obavljaju otvoreno, objektivno i nepristrasno, a što je moguće postići jedino ukoliko se njihov privatni interes u cijelosti odvoji od njihovog javnog angažmana. Naime, pravo birača koji učestvuju na izborima jeste da u zakonodavne organe budu izabrani kandidati koji će povjerenu javnu funkciju obavljati nezavisno, profesionalno i odgovorno, bez procjenjivanja određenih zakonskih rješenja kroz prizmu ličnog interesa, i sprečavanje kandidata da zloupotrijebe javne funkcije radi ostvarenja lične koristi. Takav odnos se može postići samo u situaciji kada se stvori zakonodavni okvir u kojem će izabrani funkcioner biti obavezan da se rukovodi općim, a ne ličnim interesom. Stvaranje zakonodavnog okvira koji će isključiti prevagu ličnog interesa u odnosu na opći interes tako da izabrani funkcioneri u vršenju svoje funkcije postupaju odgovorno, nepristrasno i otvoreno, što je kao cilj i definisano članom 1. stav 2. Zakona o sukobu interesa, predstavlja i legitiman cilj u smislu člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Proporcionalnost

  • 18.
    Ustavni sud ističe da je Evropski sud u više svojih odluka istakao da bi pravo kandidiranja na izborima iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koje je karakteristika istinski demokratskih društava, bilo iluzorno samo ukoliko bi bilo moguće samovoljno lišavanje ovih prava u bilo kojem trenutku. Stoga je u situaciji kad države ugovornice imaju široku slobodu procjene prilikom utvrđivanja ograničenja za ostvarivanje izbornog prava, radi utvrđivanja efektivnosti ovog prava, u svakom konkretnom slučaju neophodno utvrditi da li je kandidat zaista postupao suprotno ograničenjima, odnosno da li je ispunio sve kriterije za kandidiranje kako bi se u svakom konkretnom slučaju spriječila proizvoljnost u odlučivanju (vidi, npr., Evropski sud,, Krasnov i Skuratov protiv Rusije, presuda od 31. marta 2008. godine, stav 42). U vezi s tim Ustavni sud naglašava da je, u skladu sa praksom Evropskog suda, neophodno utvrditi da li je ograničenje propisano osporenom zakonskom odredbom proporcionalno cilju koji se želi postići, odnosno da li su propisana ograničenja u tolikoj mjeri ograničila pasivno biračko pravo da ugrožavaju samu suštinu ovog prava, te da ga lišavaju njegove efektivnosti.
  • 19.
    Razmatrajući osporenu odredbu u kontekstu principa proporcionalnosti iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud podsjeća da je osporenom odredbom propisano da se izabrani funkcioner smatra nepodobnim da se kandidira za bilo koju funkciju izabranog funkcionera u periodu od četiri godine nakon počinjenog prekršaja ako se utvrdi da je on, odnosno njegov bliski srodnik angažiran u javnom preduzeću, agenciji za privatizaciju ili privatnom preduzeću suprotno odredbama čl. 5, 6, 8. i 9. Zakona o sukobu interesa. Osim toga, propisana je i mogućnost novčanog kažnjavanja u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM.
  • 20.
    Ustavni sud smatra da osporena odredba ne ograničava pravo lica da se kandidiraju za zakonodavne organe, ali tu prijavu podvrgava određenim uvjetima. Dalje, evidentno je da navedena odredba ima opći karakter, te da se kao takva primjenjuje na sve kandidate koji se prijave na izbore i da, po svom sadržaju, ne protežira niti jednog učesnika, niti eventualno neku političku opciju s tim da je na domaćim organima vlasti (Centralnoj izbornoj komisiji i redovnom sudu) odgovornost da odredbe ovog zakona pravilno primijene na svaki konkretan slučaj. Također, nesporno je da su predmetna ograničenja uvedena isključivo radi promoviranja općeg interesa zajednice, a ne pojedinačnih parcijalnih interesa izabranih kandidata, i njihov smisao jeste da osiguraju da izabrani funkcioneri svoje funkcije obavljaju nezavisno, odgovorno i nepristrasno. Stoga, radi njihove objektivnosti, izabrani funkcioneri ne mogu biti ni u kakvom odnosu zavisnosti prema bilo kome, budući da moraju djelovati isključivo u interesu građana.
  • 21.
    Međutim, u konkretnoj situaciji, imajući u vidu opći karakter osporene zakonske odredbe,, Ustavni sud zapaža da je osporena odredba, odnosno osporeni Zakon bio predmet parlamentarne rasprave u kojoj su zainteresirani subjekti, prvenstveno političke stranke u parlamentarnoj proceduri, mogli iznijeti svoje eventualne primjedbe na predložena zakonska rješenja. Budući da je Zakon usvojen, nesporno je da je dobio podršku parlamentarne većine, dakle, upravo kategorije lica na koja se primjenjuju navedena zakonska rješenja. Posmatrajući segment proporcionalnosti, Ustavni sud zapaža da je Zakon objavljen u "Službenim novinama Federacije" i da je stupio na snagu 6. novembra 2008. godine, dakle, poslije lokalnih izbora koji su održani 5. oktobra 2008.. godine, te da će primjena Zakona, a samim tim i propisanih ograničenja, biti osobito aktuelna na Općim izborima koji će se održati u jesen 2010. godine. To praktično znači da će lica koja namjeravaju da se kandidiraju za zakonodavne organe imati sasvim dovoljno vremena da svoje ponašanje prilagode odredbama Zakona o sukobu interesa. Pri tome treba osobito imati u vidu da ostvarivanje pasivnog biračkog prava zavisi isključivo od samih kandidata, odnosno od njihove odluke i spremnosti da opći interes stave ispred svog ličnog interesa, te da je upravo Zakonom o sukobu interesa (član 2. stav 9) propisano da u vrijeme vršenja javne funkcije izabrani funkcioneri primaju plaću i naknade za funkciju, čime se praktično ne dovodi u pitanje ekonomska egzistencija zastupnika. S druge strane, Ustavni sud konstatira da propisano ograničenje kandidiranja ima privremeni karakter, jer zabranjuje kandidiranje na izborima na period od četiri godine, a da je novčano kažnjavanje predviđeno kao mogućnost s tim da propisani raspon novčane kazne, po mišljenju Ustavnog suda, s obzirom na posljedice koje može proizvesti zloupotreba javne funkcije radi ostvarenja lične koristi, nije pretjerano visok. Stoga, Ustavni sud smatra da predmetna ograničenja ne ograničavaju pasivno biračko pravo do te mjere da ugrožavaju samu suštinu ovog prava, odnosno da ga lišavaju njegove efektivnosti. Budući da opći interes u smislu objektivnosti, nezavisnosti, nepristrasnosti, kao i apsolutne posvećenosti izabranog funkcionera javnoj funkciji na koju je izabran, radi dobrobiti društva kao cjeline, preteže nad interesom pojedinca da bez ograničenja bude biran u zakonodavne organe i istovremeno obavlja značajne funkcije u javnim i privatnim preduzećima, Ustavni sud smatra da predmetna ograničenja zadovoljavaju i kriterij proporcionalnosti.
  • 22.
    Ustavni sud smatra da osporena odredba Zakona o sukobu interesa nije suprotna članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine i članu 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da propisana ograničenja služe legitimnom cilju koji se, u konačnici, svodi na sprečavanje zloupotrebe javne funkcije radi ostvarenja lične koristi. Dalje, predmetna ograničenja imaju razumno opravdanje, te ne ograničavaju pasivno biračko pravo do te mjere da ugrožavaju suštinu ovih prava i da ih lišavaju njihove efektivnosti, budući da su proporcionalna cilju šire društvene zajednice u smislu transparentnosti izbornog procesa, te objektivnosti, zakonitosti, nezavisnosti i nepristrasnosti izabranog funkcionera u vršenju javne funkcije.
  • 23.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je osporena odredba u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Usklađenost osporene odredbe sa članom IX/1. Ustava Bosne i Hercegovine

  • 24.
    Podnosilac zahtjeva smatra da je osporenom odredbom ograničeno pasivno biračko pravo suprotno članu IX/1. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 25.
    Član IX/1. Ustava Bosne i Hercegovine propisuje da nijedno lice koje se nalazi na izdržavanju kazne, izrečene presudom Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, i niti jedno lice koje je pod optužnicom Tribunala a koje se nije povinovalo naredbi da se pojavi pred Tribunalom, ne može biti kandidat ili imati bilo koju neimenovanu, izbornu ili drugu javnu funkciju na teritoriji Bosne i Hercegovine.
  • 26.
    Ustavni sud ukazuje da je citiranom ustavnom odredbom propisana zabrana pasivnog biračkog prava za određenu kategoriju lica u vezi sa ratnim zločinima u Bosni i Hercegovini i ta odredba ne propisuje bilo kakva druga ograničenja pasivnog biračkog prava. Međutim, u ovoj odredbi nisu propisane ni zabrane određivanja nekih drugih ograničenja pasivnog biračkog prava. Stoga, Ustavni sud smatra da se i odredba člana IX/1. Ustava Bosne i Hercegovine u kontekstu konkretnog predmeta mora, također, ocjenjivati u vezi sa odredbom člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zapaža da su osporenom odredbom Zakona određena ograničenja pasivnog biračkog prava drugačijeg karaktera u odnosu na ograničenja iz citirane ustavne odredbe.
  • 27.
    Iz navedenog proizlazi da se citirana ustavna odredba apsolutno ne može uzeti kao argument da se pasivno biračko pravo ne može ograničiti i u drugim slučajevima, budući da niti jednom drugom odredbom Ustava Bosne i Hercegovine nije isključena takva mogućnost. S druge strane, kao što je prethodno navedeno u ovoj odluci u vezi sa članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a prema praksi Evropskog suda, postoji mogućnost da države u unutrašnjim pravnim sistemima pravo pojedinaca da glasaju i da budu birani u zakonodavne organe ograniče uvjetima koji, u principu, nisu nedopušteni pod uvjetom da ta ograničenja ne ugrožavaju suštinu ovih prava i da ih ne lišavaju njihove efektivnosti, da su uvedena kako bi zadovoljila legitiman cilj i da ta ograničenja nisu neproporcionalna, o čemu se u konkretnom slučaju, kao što je prethodno navedeno u ovoj odluci, upravo i radi.
  • 28.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je osporena odredba u skladu sa članom IX/1. Ustava Bosne i Hercegovine.

VII. Zaključak

  • 29.
    Ustavni sud je zaključio da je član 16. stav 1. Zakona o sukobu interesa u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 70/08) u skladu sa članom II/2. u vezi sa članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da propisana ograničenja pasivnog biračkog prava služe legitimnom cilju da osiguraju nezavisnosti izabranih funkcionera u zakonodavnim organima radi promoviranja općih interesa zajednice kao cjeline i sprečavanja zloupotrebe javne funkcije radi ostvarenja lične koristi pri čemu interes zajednice, u smislu zakonitosti, otvorenosti, objektivnosti i nepristrasnosti izabranih kandidata u vršenju javne funkcije, preteže nad interesom pojedinca da bude biran u zakonodavne organe i istovremeno obavlja značajne funkcije u javnim i privatnim preduzećima. Dalje, Ustavni sud je utvrdio da je član 16. stav 1. Zakona o sukobu interesa u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 70/08) u skladu sa članom IX/1. Ustava Bosne i Hercegovine, budući da se navedena ustavna odredba odnosi na posebu kategoriju lica čije je pasivno biračko pravo ograničeno na ovaj način a u isto vrijeme ova odredba ne sadrži bilo koje druge vrste ograničenja pasivnog biračkog prava za druge kategorije lica.
  • 30.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 31.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.