Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 41/10
OBRAZLOŽENJE

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Krstan Simić, sudija

Usvaja se apelacija N. L.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Osnovnog suda u Trebinju broj 095-0-I-07-000-237 od 20. novembra 2008. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu N.L., u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.200 KM na ime nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Trebinju broj 095-0-I-07-000-237.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    N. L. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, podnio je 24. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj O95-0-I-07-000-237 (ranije: I-532/05 i I-532/03). Apelant je Ustavnom sudu dostavio dopune apelacije 17. decembra 2007, 15. oktobra 2008. i 19. januara 2009. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 23. oktobra 2007. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a 28. oktobra i 14. decembra 2009. godine da dostavi spis, radi uvida.
  • 3.
    Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 30. novembra 2007. godine. Osnovni sud nije dostavio Ustavnom sudu traženi spis.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 29. decembra 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Apelant je 31. oktobra 2001. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv G.V. (u daljnjem tekstu: tuženi-izvršenik), zbog duga u iznosu od 34.000,00 DM. Osnovni sud je donio Presudu broj P-135/02 od 4. februara 2003. godine, kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev. Rješenjem broj P-135/02 od 8. septembra 2003. godine Osnovni sud je odbacio kao neblagovremenu žalbu tuženog izjavljenu protiv prvostepene presude. Okružni sud u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je donio Rješenje broj Gž-459/03 od 17. novembra 2003. godine kojim je žalbu tuženog, izjavljenu protiv Rješenja broj P-135/02 od 8. septembra 2003. godine, odbio.
  • 7.
    Apelant je 15. decembra 2003. godine Osnovnom sudu podnio Prijedlog za izvršenje, na osnovu pravomoćne i izvršne Presude broj P-135/02 od 4. februara 2003. godine, radi namirenja potraživanja od 34.000 KM sa zakonskim kamatama i troškovima postupka, u iznosima navedenim u prijedlogu. Apelant je predložio da se izvršenje provede na nekretnini u vlasništvu izvršenika. Osnovni sud je donio Rješenje broj I-532/03 od 15. decembra 2003. godine, kojim je prihvatio predloženo izvršenje.
  • 8.
    Protiv donesenog rješenja o izvršenju izvršenik je podnio prigovor 6. februara 2004. godine. Osim izvršenika, prigovor je 3. februara 2004. godine podnijela i izvršenikova supruga u svojstvu "trećeg lica".
  • 9.
    Apelant je podnescima od 27. aprila i 25. maja 2004. godine požurivao postupanje u predmetu.
  • 10.
    Osnovni sud je na ročištu od 12. jula 2004. godine donio Rješenje kojim je odbio prigovor izvršenika i trećeg lica kao neosnovan.
  • 11.
    Apelant je podneskom od 21. jula 2004. godine požurivao izradu otpravka rješenja, povodom održanog ročišta 12. jula 2004. godine.
  • 12.
    Protiv rješenja Osnovnog suda od 12. jula 2004. godine, izvršenik i "treće lice" su 27. augusta 2004. godine uložili žalbu. Okružni sud je 3. februara 2005. godine donio Rješenje broj Gž.381/04 kojim je žalbu izvršenika i "trećeg lica" odbio i prvostepeno Rješenje Osnovnog suda broj I.532/03 od 12. jula 2004. godine potvrdio.
  • 13.
    Apelant je podneskom od 15. februara 2005. godine požurivao pristupanje izvršenju.
  • 14.
    Osnovni sud je donio Rješenje broj I-532/03 od 21. marta 2005. godine kojim je odredio da se vrši pljenidba i prodaja nekretnine. Rješenjem je određeno da se određuje i vještak građevinske struke koji treba utvrditi vrijednost nekretnine, o čemu će sačiniti nalaz. Vještak građevinske struke je uradio nalaz koji je dostavljen Osnovnom sudu 12. septembra 2005. godine. Osnovni sud je 7. novembra 2005. godine održao izvršno ročište za prvu javnu prodaju izvršenikovih nekretnina, u prostorijama Osnovnog suda usmenim i javnim nadmetanjem.
  • 15.
    Osnovni sud je potom, za 4. januar 2006. godine, zakazao treću javnu prodaju izvršenikovih nekretnina. Tom prilikom je najpovoljniju ponudu za predmet licitacije ponudio apelant-tražilac izvršenja u iznosu od 87.000,00 KM. Osnovni sud je naložio učesniku nadmetanja�apelantu da u roku od 20 dana izvrši uplatu novčanog iznosa od 87.000,00 KM na depozit suda. Apelant je 25. januara 2006. godine dostavio Osnovnom sudu podnesak uz koji je dostavio kopiju virmanske uplatnice na iznos od 18.631,33 KM, koji je uplaćen na račun depozita suda. U podnesku je apelant naveo da je prema odredbi člana 92. stav 8. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) izvršio uplatu razlike od postignute cijene i njegovog osnovnog duga sa obračunatom kamatom do 31. decembra 2005. godine.
  • 16.
    Apelant je podnescima od 20. marta i 6. maja 2006. godine požurivao postupanje suda, jer je prošlo tri mjeseca od održanog ročišta za prodaju kada je trebalo donijeti rješenje o dosudi u skladu sa članom 93. ZIP-a.
  • 17.
    Osnovni sud je donio Zaključak pod novim brojem I-532/05 od 12. maja 2006. godine, kojim je proglasio nevaljanom prodaju izvršenikove nekretnine, zbog toga što apelant u predviđenom roku nije deponovao prodajnu cijenu na depozitni račun. Zaključkom je Osnovni sud odredio da se određuje prodaja nekretnine drugom po redu ponuđaču sa ročišta za javno nadmetanje od 4. januara 2006. godine, te mu se nalaže da izvrši uplatu prodajne cijene od 86.000,00 KM na depozit suda. Apelant je podneskom od 26. maja 2006. godine istakao da smatra da je donesenim zaključkom sud povrijedio materijalni propis iz člana 92. ZIP-a koji propisuje da, ako je tražilac izvršenja kupac a ne postoje druga lica čija se potraživanja namiruju iz prodajne cijene prije njega, nije obavezan položiti cijenu sudu do visine svog potraživanja. Apelant je tražio od suda da hitno ispita pobijani zaključak i stavi ga van snage, te novim zaključkom odluči zakonito. Apelant je potom, 30. juna 2006. godine, Osnovnom sudu dostavio podnesak kojim je, s obzirom da drugi po redu ponuđač nije postupio prema zaključku suda od 12. maja 2006. godine i položio prodajnu cijenu, predložio sudu da postupi prema odredbama člana 95. stav 1. i 3. ZIP-a i obustavi izvršenje. Apelant je, također, tražio da sud pokrene novi izvršni postupak radi naplate istog potraživanja na istoj nekretnini. Apelant je u podnesku naglasio da traži od suda hitno postupanje u ovom predmetu.
  • 18.
    Osnovni sud je donio Rješenje broj I-532/05 od 29. septembra 2006. godine kojim je obustavio postupak izvršenja na izvršenikovoj imovini. Okružni sud je donio Rješenje broj 015-0-Gž-06-000 425 od 8. marta 2007. godine, kojim je apelantovu žalbu uvažio, ožalbeno rješenje ukinuo i predmet vratio Osnovnom sudu na daljnji postupak.
  • 19.
    Apelant je podnescima od 4. maja i 20. juna 2007. godine požurivao nastavak izvršnog postupka.
  • 20.
    Osnovni sud je potom nastavio sa izvršnim postupkom i održao ročišta 10. i 27. septembra, 17. i 31. oktobra i 19. novembra 2007. godine. Apelant je podneskom od 14. decembra 2007. godine požurivao donošenje rješenja o dosudi i namirenju, jer je postupak okončan 19. novembra 2007. godine, nakon čega je doneseno i Rješenje o dosudi broj 095-0-I-07-000-237 od 25. decembra 2007. godine, kojim se nekretnine u vlasništvu izvršenika dosuđuju tražiocu izvršenja, odnosno apelantu, kao kupcu.
  • 21.
    Odlučujući o žalbi izvršenika od 15. januara 2008. godine, Okružni sud je donio Rješenje broj 015-0-Gž-08-000 049 od 24. marta 2008. godine kojim se uložene žalbe odbijaju kao neosnovane i potvrđuje prvostepeno rješenje Osnovnog suda od 25. decembra 2007. godine.
  • 22.
    Osnovni sud u Trebinju�zemljišnoknjižni ured je donio Rješenje broj 095-0-DN-08-000 559 od 24. juna 2008. godine kojim je, na osnovu pravosnažnog Rješenja o dosudi broj 095-0-I-07-000-237 od 25. decembra 2007. godine, izvršio upis prenosa prava vlasništva na izvršenikovoj nekretnini u korist apelanta.
  • 23.
    Osnovni sud je donio Rješenje broj 095-0-I-07-000-237 od 20. novembra 2008. godine kojim se iz iznosa od 18.631,33 KM, koliko je ostalo od prodaje izvršenikove nekretnine, namiruju troškovi izvršnog postupka i troškovi tražioca izvršenja.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 24.
    Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka u Osnovnom sudu, koji traje "skoro punih osam godina", mada je prema članu 5. ZIP-a ovaj postupak hitan, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku, odnosno odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Dalje apelant smatra da, zbog nezakonitog postupanja Osnovnog suda, on trpi i materijalnu štetu u vidu izgubljene dobiti jer je izvršio uplatu razlike licitirane cijene u iznosu od 18.631,33 KM na depozit suda. Apelant traži da mu Ustavni sud, nakon što utvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog dužine trajanja izvršnog postupka, dodijeli kompenzaciju u iznosu od 50.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

  • 25.
    Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da apelantovi navodi nisu osnovani i da u toku izvršnog postupka nije došlo do kršenja apelantovih ljudskih prava.

V. Relevantni propisi

  • 26.
    Zakon o izvršnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07) u relevantnim odredbama glasi:

"Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno."

VI. Dopustivost

  • 27.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 28.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 29.
    U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 30.
    Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog zahtjeva za izvršenje pravomoćne presude traje nerazumno dugo, odnosno da nije okončan u "razumnom roku" u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Iako je u međuvremenu postupak izvršenja okončan rješenjem od 20. oktobra 2008. godine, povodom apelantovog zahtjeva, apelacija je bila dopustiva i u vrijeme podnošenja, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda.
  • 31.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

  • 32.
    Apelant se žali na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant pri tome navodi da Osnovni sud još nije donio konačnu odluku u postupku izvršenja pravomoćne i izvršne presude, iako je prema zakonu bio obavezan hitno riješiti konkretni predmet.
  • 33.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 34.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 35.
    Ustavni sud primjećuje da je apelant, nakon dobijanja pravosnažne presude, pokrenuo izvršni postupak radi realizacije prava utvrđenog u parničnom postupku. Apelant povredu prava na pravično suđenje vidi u dužini trajanja postupka izvršenja pravomoćne presude prema kojoj apelant ima utvrđeno potraživanje protiv tuženog-izvršenika. U pogledu ovih apelantovih navoda, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi Evropski sud za ljudska prava, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, stav 40), prema kojoj član 6. stav 1. osigurava svakome pravo da pred sud ili tribunal iznese zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze. To obuhvata "pravo na sud" u čijem okviru je pravo na pristup sudu, tj. pravo da se pokrene postupak pred sudovima u civilnim stvarima (vidi Evropski sud za ljudska prava, Philis protiv Grčke, presuda od 27. augusta 1991. godine, serija A-209, str. 20, stav 59). Međutim, to pravo bi bilo iluzorno da domaći pravni sistem država ugovornica dopušta da konačne, izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi neprihvatljivo da član 6. Evropske konvencije treba detaljno da propisuje proceduralne garancije date strankama - postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan - bez zaštite provođenja sudske odluke. Tumačiti član 6. Evropske konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi, sigurno, u situacije inkompatibilne principima vladavine prava koje su države ugovornice preuzele kada su ratificirale Konvenciju (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36). Stoga, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio "suđenja" u smislu člana 6. Evropske konvencije. Osim toga, Evropski sud za ljudska prava je već prihvatio taj princip u predmetima koji se tiču dužine postupka (vidi Evropski sud za ljudska prava, Di Pede protiv Italije i Zappia protiv Italije, presuda od 26. septembra 1996. godine, Izvještaji o presudama i odlukama 1996-IV, str. 1383-1384, st. 20-24. i str. 1410. i 1411, st. 16-20).
  • 36.
    Ustavni sud smatra da se navedeni stav Evropskog suda za ljudska prava može primijeniti u konkretnom slučaju, s obzirom na to da se on, također, odnosi na dužinu postupka u vezi sa izvršenjem pravosnažne presude.

a) Relevantni principi

  • 37.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 38.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaj 1997-IV).
  • 39.
    Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

  • 40.
    Predmetni izvršni postupak pokrenut je 15. decembra 2003. godine. Prema dokazima koje je apelant dostavio Ustavnom sudu, predmet je okončan Rješenjem broj 095-0-I-07-000-237 od 20. novembra 2008. godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje pravosnažne i izvršne presude radi naplate duga trajao je četiri godine i oko 11 mjeseci.

c) Analiza postupka

  • 41.
    U pogledu složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se apelacija odnosi na izvršenje pravosnažne sudske presude, pa Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u konkretnom slučaju radilo o naročito složenom postupku.
  • 42.
    U pogledu ponašanja Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Rješenje o izvršenju isti dan kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje, a da je tek nakon sedam mjeseci Osnovni sud odlučio o izjavljenim prigovorima. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u tri navrata odlučivao o izjavljenim žalbama i svaki put vraćao predmet Osnovnom sudu. Na osnovu dokumentacije koja je dostavljena Ustavnom sudu, proizlazi da je Osnovni sud održao više ročišta. Međutim, iz predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da li je veliki broj održanih ročišta bio svrsishodan i opravdan, s obzirom da se Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije izjašnjavao na navode o trajanju postupka, a na traženje Ustavnog suda predmetni spis nije dostavio.
  • 43.
    Ustavni sud zapaža da je prema članu 5. Zakona o izvršnom postupku ovaj postupak hitne prirode, te smatra da se razlozi zbog kojih je postupak izvršenja trajao četiri godine i oko 11 mjeseci, bez obzira na izvjesni kontinuitet u postupanju suda, mogu staviti na teret sudu. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je apelant svojim podnescima pokušao da ostvari što hitnije rješavanje predmeta. Također, Ustavni sud ukazuje da nije mogao utvrditi apelantovu eventualnu odgovornost za dužinu trajanja postupka u konkretnom slučaju, budući da Osnovni sud nije Ustavnom sudu dostavio traženi spis.
  • 44.
    Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da se period odlučivanja u izvršnom postupku povodom prijedloga za izvršenje, koji je trajao četiri godine i oko jedanaest mjeseci, ne može smatrati "razumnim" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Kompenzacija

  • 45.
    Apelant je zatražio da mu se dodijeli kompenzacija zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u primjerenom iznosu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda, u skladu sa kriterijima koje je uspostavio Evropski sud i koji su prilagođeni ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini.
  • 46.
    Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za kompenzaciju, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja izvršenja presude trebalo isplatiti iznos od približno 300,00 KM, imajući u vidu činjenicu da je postupak izvršenja hitan. S obzirom na činjenicu da je izvršni postupak trajao nešto više od četiri godine, apelantu se određuje naknada u visini od 1.200 KM. S obzirom na zaključak Ustavnog suda da je do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku došlo najviše zbog propusta Osnovnog suda, ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

  • 47.
    Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zato što je postupak izvršenja u kojem je sud dužan da postupa hitno trajao četiri godine i oko 11 mjeseci, a za takvo ponašanje nisu ponuđeni razlozi koji bi se mogli smatrati razumnim opravdanjem.
  • 48.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 49.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.