USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 50/10.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 3007/07, rješavajući apelaciju Nasera Đuguma, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Nasera Đuguma.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi sa pravom na odlučivanje u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Livnu, Odjeljenje suda u Tomislav-Gradu, broj 068-2-P-07-000039.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, po hitnom postupku, donese konačnu odluku u predmetu povodom revizije izjavljene 12. oktobra 2009. godine protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-Gž-08-000-644 od 21. septembra 2009. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, na osnovu člana 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Naser Đugum (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislav- Grada, kojeg zastupa Tomislav Baković, advokat iz Tomislav- Grada, podnio je 12. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja oduke u postupku reguliranja radnopravnog statusa koji je apelant pokrenuo pred Općinskim sudom u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud). U momentu podnošenja apelacije Općinski sud je donio prvostepenu presudu koju je Kantonalni sud u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) ukinuo i predmet je vratio na ponovno odlučivanje. Također, apelant se žalio da Općinski sud ne zakazuje ročište. U vrijeme donošenja ove odluke predmet se nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) koji odlučuje o reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-Gž-08-000-644 od 21. septembra 2009. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 11. decembra 2007. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda 2. oktobra 2009. godine. Ustavni sud je od Općinskog suda 22. jula 2009. godine, a zatim ponovo 20. januara 2010. godine zatražio da dostavi kompletan spis. Ustavni sud je od Vrhovnog suda 15. februara 2010. godine zatražio da dostavi kompletan spis.
- 3.Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. decembra 2007. godine, a Kantonalni sud 12. augusta 2009. godine. Vrhovni sud je dostavio spis Ustavnom sudu 22. februara 2010.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 23. februara 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant se obratio Kantonalnoj komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Kantonalna komisija) radi reguliranja radnopravnog statusa. Kantonalna komisija je donijela Rješenje broj 10/2-34-242/00 od 24. marta 2003. godine. Navedenim rješenjem je utvrđeno da apelant ispunjava uvjete iz člana 143. Zakona o radu. Također je utvrđeno da se apelantu priznaje status radnika na čekanju kod poslodavca "Tvornica kablova" Tomislav-Grad (odnosno njenog pravnog sljednika), te je naloženo poslodavcu da apelantu u roku od 15 dana riješi radnopravni status. Apelantov status je i nakon pravosnažnog rješenja Kantonalne komisije ostao neriješen.
- 7.Apelant je 17. februara 2005. godine pokrenuo postupak pred Općinskim sudom protiv tuženog Kapis d.o.o. Tvornica kabla Tomislav-Grad (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete iz rada. Općinski sud je 17. juna 2005. godine dostavio tuženom tužbu na odgovor. Apelant je 27. oktobra 2005. godine preinačio tužbeni zahtjev tako što je tražio da sud utvrdi da je diskriminiran u ostvarivanju prava na rad. Također je tražio i povrat na posao i ostala prava iz radnog odnosa. Općinski sud je zakazao i održao ročišta 27. oktobra, 30. novembra i 22. decembra 2005. godine i 16. januara 2006. godine kada je i zaključio glavnu raspravu. Apelant je, na osnovu nalaza vještaka finansijske struke, 27. decembra 2005. godine precizirao tužbeni zahtjev.
- 8.Općinski sud je donio Presudu broj P-182/05 od 8. februara 2006. godine. Navedenom presudom sud je odbio apelantov tužbeni zahtjev da se utvrdi da je diskriminiran u ostvarivanju prava na rad, zatim njegov zahtjev da se vrati na posao i da mu se uspostave sva prava iz radnog odnosa, uključujući uplatu doprinosa za period od 31. jula 1993. godine, kao i da mu se naknadi plaća u iznosu preciziranom u dispozitivu presude.
- 9.Protiv prvostepene presude apelant je 16. februara 2006. godine izjavio žalbu.
- 10.Kantonalni sud je donio Rješenje broj 010-0-GŽ-06-000-088 od 8. maja 2006. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da prvostepena presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama niti sadrži ocjenu dokaza. Zbog toga su nastale neotklonjive povrede odredbi Zakona o parničnom postupku.
- 11.Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 22. januar 2008. godine. To ročište je opozvano i novo zakazano za 24. januar 2008. godine. Općinski sud je 11. februara 2008. godine donio rješenje o provođenju vještačenja vještaka finansijske struke. Sljedeća ročišta Općinski sud je zakazao za 6. mart 2008. godine (odgođeno zbog nevremena), 27. mart i 27. maj 2008. godine kada je zaključio glavnu raspravu.
- 12.Općinski sud je donio Presudu broj 068-2-P-07-000 039 od 25. juna 2008. godine kojom je naložio tuženom da apelantu isplati plaće i uplati doprinose za period od 1. decembra 1999. godine do 5. maja 2000. godine sa zakonskom zateznom kamatom, a ostatak tužbenog zahtjeva (utvrđivanje diskriminacije, povrat na posao i isplata plaća) je odbio. Protiv prvostepene presude apelant je 30. juna 2008. godine izjavio žalbu, a tuženi 9. jula 2008. godine.
- 13.Kantonalni sud je donio Presudu broj 010-0-Gž-08-000-644 od 21. septembra 2009. godine kojom je djelimično uvažio apelantovu žalbu i prvostepenu presudu preinačio tako što je tuženi dužan uplatiti za apelanta doprinose za penziono i invalidsko osiguranje za period od 1. augusta 1993. godine do 5. maja 2000. godine. U ostalom dijelu Kantonalni sud je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu. Žalba tuženog je odbijena.
- 14.Protiv presude Kantonalnog suda apelant je izjavio reviziju 12. oktobra 2009. godine. Vrhovni sud još nije odlučio o apelantovoj reviziji.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 15.Apelant se žali da su mu povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant se žali da je pokrenuo postupak, te je dobio odluku kojom je u cijelosti odbijen njegov zahtjev. U momentu podnošenja apelacije apelant se žalio da nakon drugostepene odluke Kantonalnog suda od 20. aprila 2006. godine, kojom je predmet vraćen na ponovno odlučivanje, prema navodima iz apelacije, Općinski sud nije zakazivao raspravu (iako je zakonski rok 30 dana) niti "ima namjeru završiti ovaj postupak".
b) Odgovor na apelaciju
- 16.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je nejasno u čemu se sastoje navodna kršenja apelantovih prava, te da je prvostepeni sud zakazao ročište. Dalje, Kantonalni sud je naveo da je donio odluku povodom apelantove žalbe protiv prvostepene presude 21. septembra 2009. godine, te da nije bilo kršenja prava koje apelant navodi pred Kantonalnim sudom.
- 17.U odgovoru na apelaciju od 17. decembra 2007. godine Općinski sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi da Općinski sud nije i nema namjeru da zakaže raspravu. Općinski sud je naveo da je rasprava zakazana za 22. januar 2008. godine, o čemu je apelant obaviješten. Dalje, Općinski sud je naveo da nije bilo kršenja prava koje apelant navodi u postupku pred Općinskim sudom. U odgovoru od 12. augusta 2008. godine Općinski sud je obavijestio Ustavni sud da je postupak povodom žalbe pred Kantonalnim sudom.
V. Relevantni propisi
- 18.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Prvostepeni sud je dužan odmah nakon prijema drugostepenog rješenja odrediti pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu, koje će se održati najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema drugostepenog rješenja, te izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud u svom rješenju.
VI. Dopustivost
- 19.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 20.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 21.U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant se poziva na pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži i pravo na "suđenje u razumnom roku", zato što Općinski sud (u momentu podnošenja apelacije) nije u dužem periodu zakazivao raspravu, niti odlučivao u predmetu.
- 22.Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da se apelant žali na nemogućnost dobivanja konačne odluke u dužem periodu, kao i odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da predmetna apelacija, u vezi sa donošenjem odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 23.Apelant se žali zbog nezakazivanja rasprave pred Općinskim sudom, odnosno zbog nedonošenja odluke u njegovom predmetu, te navodi da su mu povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
- 24.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 25.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 25.
Pravo na donošenje odluke u razumnom roku
Relevantni principi
- 26.Ustavni sud ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 27.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 28.Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
Period koji se uzima u obzir
- 29.Ustavni sud primjećuje da je apelant tužbom pokrenuo postupak 17. februara 2005. godine, kako bi mu se regulirao radnopravni status. U momentu podnošenja apelacije apelant se žalio da Općinski sud, nakon što je odlukom Kantonalnog suda prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak, ne zakazuje raspravu. Nakon toga postupak je nastavljen ali još nije završen i postupak povodom revizije je u toku pred Vrhovnim sudom. Dakle, postupak traje duže od pet godina od dana podnošenja tužbe i još nije okončan.
Složenost predmeta
- 30.Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora.
- 31.Ustavni sud primjećuje da se radi o postupku u kojem sud treba utvrditi da li apelant može ostvariti prava iz rada koja traži (povrat na posao i druga prava koja iz toga proizlaze). Ustavni sud ističe, imajući u vidu cjelokupnu situaciju u predmetu, da se konkretni postupak ne može smatrati naročito složenim.
Analiza razumnosti trajanja postupka
- 32.U konkretnom slučaju se radi o postupku radi zaštite prava iz radnog odnosa, koji je po svojoj prirodi hitan. Ustavni sud primjećuje da se, s obzirom na apelantov tužbeni zahtjev da se vrati na posao i da mu se isplati plaća i ostala prava iz rada, radi o postupku koji je izuzetno važan za apelanta, zbog čega treba što hitnije da se riješi. Dalje, kako je utvrđeno da se ne radi o naročito složenom predmetu, Ustavni sud ukazuje na to da sudovi nisu ponudili relevantne razloge koji bi opravdali trajanje postupka preko četiri godine i sedam mjeseci (pred prvostepenim i drugostepenim sudom) i koji još nije okončan.
- 33.U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na konzistentnu praksu Evropskog suda prema kojoj dužina trajanja postupka, na određenim instancama posmatranim pojedinačno, može biti smatrana razumnom. Međutim, u obzir se mora uzeti postupak u cijelosti i dužina trajanja postupka na svim instancama zajedno, kao i svi ostali kriteriji koji se ocjenjuju u odlučivanju o tome da li je ovaj standard iz člana 6. stav 1. prekršen (vidi Evropski sud, Ruotulo protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, serija A, broj 230-D, stav 99). Također, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). U tom smislu, Ustavni sud ukazuje na to da, uzeto u cjelini, nema razložnog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje preko pet godina i još nije okončan.
- 34.U konkretnom slučaju se radilo o radnom sporu u kojem je postupak pred Općinskim sudom započeo 17. februara 2005. godine i Općinski sud je donio odluku u roku od godinu dana (8. februara 2006. godine), koju je Kantonalni sud ukinuo (dva mjeseca trajao postupak povodom žalbe) i vratio na ponovni postupak. Općinskom sudu je trebala jedna godina i sedam mjeseci da zakaže ročište, a odluku je donio nakon četiri mjeseca. Kantonalni sud je o žalbi protiv prvostepene odluke odlučio jednu godinu i četiri mjeseci nakon donošenja prvostepene odluke. Ustavni sud, također, zapaža da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije dao niti jedan razlog koji bi se mogao smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka u radnom sporu koji je prema svojoj prirodi hitan, kao ni Kantonalni sud koji je smatrao da apelant osporava dužinu postupka pred Općinskim sudom i da je postupak pred Kantonalnim sudom završen u razumnom roku.
- 35.Ustavni sud smatra da je odugovlačenju postupka najviše doprinio prvostepeni sud, i to zbog činjenice da mu je trebala jedna godina i sedam mjeseci da zakaže pripremno ročište nakon što mu je predmet vraćen na ponovni postupak. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na to da je Kantonalni sud odlukom od 14. aprila 2006. godine ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovni postupak, što, također, ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava pred redovnim sudovima. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg suda ka nižem, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Ustavni sud primjećuje da je apelant izjavio reviziju 12. oktobra 2009. godine, dakle, predmet je četiri mjeseca u postupku pred Vrhovnim sudom. Ustavni sud ne smatra da je ovaj period od četiri mjeseca pretjerano dug.
- 36.Vezano za apelantovo ponašanje, Ustavni sud smatra da iz predočene dokumentacije ne proizlazi da je apelant doprinio nerazumnoj dužini postupka.
- 37.Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da se trajanje parničnog postupka duže od pet godina (koji još nije okončan), radi odlučivanja o apelantovom tužbenom zahtjevu kojim je tražio zaštitu prava iz radnog odnosa, može u cijelosti staviti na teret redovnim sudovima, naročito Općinskom sudu koji jednu godinu i sedam mjeseci nije preduzeo ništa da nastavi postupak nakon što mu je Kantonalni sud vratio predmet na ponovno odlučivanje.
- 38.S obzirom na činjenicu da postupak povodom apelantove tužbe radi zaštite prava iz rada traje duže od pet godina i da se za tako dugo trajanje postupka odgovornost može, u cijelosti, pripisati Općinskom sudu koji za to nije dao bilo kakvo objašnjenje, Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 39.Budući da se, u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, predmetni postupak nalazi na odlučivanju povodom revizije pred Vrhovnim sudom, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da taj postupak hitno okonča s obzirom na dosadašnje trajanje postupka u cjelini i već utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku.
Ostali navodi
- 40.S obzirom na zaključak Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebno ispituje apelantove navode u vezi sa diskriminacijom.
VIII. Zaključak
- 41.Ustavni sud zaključuje da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, povreda navedenog prava se ogleda u tome što je za ukupnu dužinu trajanja postupka povodom tužbe radi zaštite prava iz rada, koji traje duže od pet godina i još nije završen, odlučujući doprinos dao Općinski sud koji nije ponudio bilo kakve razloge za ovako dugo trajanje postupka, a Ustavni sud nije utvrdio bilo kakav apelantov doprinos.
- 42.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 43.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.