Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 51/10.

Miodrag Simović, predsjednik

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Krstan Simić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Nafije Hadžialić.

Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u predmetu Općinskog suda u Konjicu broj 07 56 I 005578 05 I.

Nalaže se Općinskom sudu u Konjicu da, bez daljnjeg odlaganja, okonča izvršni postupak u predmetu broj 07 56 I 005578 05 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati Nafiji Hadžialić ukupan iznos od 1.200.00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Konjicu i Vladi Hercegovačko- neretvanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Nafija Hadžialić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Konjica podnijela je 4. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što nije okončan izvršni postupak koji se vodi u Općinskom sudu u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 07 56 I 005578 05 I. Apelantica je 11. decembra 2007. godine i 12. jula 2008. godine dopunila apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i tuženog Muhameda Trešnje zatraženo je 11. decembra 2007. godine, 24. septembra 2009. godine i 13. decembra 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 27. decembra 2007. godine i 4. novembra 2009. godine, a Muhamed Trešnjo 19. decembra 2007. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda i Muhameda Trešnje dostavljeni su apelantici 29. januara 2010. godine.
  • 5.
    Ustavni sud je 7. januara 2010. godine zatražio na uvid spis broj 07 56 I 005578 05 I. Općinski sud je dostavio kopiju spisa 14. januara 2010. godine.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Pravosnažnim Rješenjem Općinskog suda broj P.587/98 od 17. decembra 2004. godine (u daljnjem tekstu: pravosnažno rješenje) utvrđeno je da je tuženi Muhamed Trešnjo zasmetao apelanticu i D. A. u posljednjem mirnom posjedu parcele označene kao k.č. broj 1435/5 k.o. Orahovica (u daljnjem tekstu: sporna parcela) tako što je preko sporne parcele prokopao put do svoje parcele. Rješenjem je naloženo tuženom Muhamedu Trešnji da spornu parcelu dovede u stanje u kakvom je bila prije prokopavanja i da apelantici i D. A. naknadi troškove postupka u iznosu od 777,00 KM. Također, pravosnažnim rješenjem odbijen je u cijelosti protivtužbeni zahtjev kojim je Muhamed Trešnjo tražio da se utvrdi da su apelantica i O. H. izvršili smetanje njegovog prava služnosti tako što su zatrpali put za prolaz vozila koji se protezao preko sporne parcele i njegove parcele.
  • 8.
    Apelantica i D. A. su kao tražioci izvršenja 24. oktobra 2005. godine podnijele Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažnog rješenja protiv Muhameda Trešnje kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik).
  • 9.
    Apelantica i D. A. su 23. juna 2006. godine urgirale donošenje rješenja o izvršenju.
  • 10.
    Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj I 583/05 od 23. juna 2006. godine, koje je postalo pravosnažno 14. jula 2006. godine (u daljnjem tekstu: rješenje o izvršenju). Tim rješenjem usvojen je prijedlog za izvršenje za izricanje obaveze plaćanja sudskih penala izvršeniku radi izvršenja nenovčane tražbine. Također je određeno da izvršenik u roku od 15 dana izvrši obavezu koja je utvrđena pravosnažnim rješenjem, te da je, ako ne ispuni obavezu u roku od 15 dana, dužan isplatiti apelantici i D. A. iznos od 100,00 KM za svaki dan kašnjenja.
  • 11.
    Dopisom od 22. novembra 2006. godine Općinski sud je od apelantice i D. A. zatražio informaciju o tome da li je izvršenik izvršio svoju obavezu utvrđenu pravosnažnim rješenjem, te uplatu takse. Apelantica i D. A. su obavijestile Općinski sud da izvršenik nije izvršio svoju obavezu, te su predložile da sud nastavi sa provođenjem pravosnažnog rješenja o izvršenju i to naplatom sudskih penala, kako je i predloženo u prijedlogu za izvršenje.
  • 12.
    Općinski sud je 28. februara 2007. godine zatražio od apelantice i D. A. da dostave uređen prijedlog za izvršenje u vezi sa naplatom sudskih penala, što su one i uradile 27. marta 2007. godine.
  • 13.
    Dopisom od 20. marta 2007. godine Općinski sud je obavijestio izvršenika da je rješenje o izvršenju postalo pravosnažno 14. jula 2006. godine. Također je zatražio izvršenje obaveze koja je utvrđena pravosnažnim rješenjem, odnosno da izvršenik zagrne prokopani put na spornoj parceli, a ukoliko to ne izvrši, dužan je isplaćivati apelantici i D. A. iznos od 100,00 KM za svaki dan kašnjenja.
  • 14.
    Izvršenik je 23. marta 2007. godine lično obavijestio Općinski sud da nije u mogućnosti da izvrši pravosnažno rješenje jer na spornoj parceli postoje neeksplodirana minsko-eksplozivna sredstva. Nakon toga, izvršenik je Općinskom sudu dostavio dopis kojim mu je Vanparnično odjeljenje Općinskog suda (postupak uređenja međa, izvršenik kao predlagatelj i S. H., K. H. i H. H. kao predloženici) dostavilo dopis Službe za civilnu zaštitu i vatrogastvo Općine Konjic (u daljnjem tekstu: Služba za civilnu zaštitu) od 18. septembra 2006. godine u kojem je navedeno da se nije ništa promijenilo u pogledu minske situacije, između ostalih, i na spornoj parceli, odnosno da se prema podacima BHMAC-a radi o sumnjivim površinama.
  • 15.
    Dopisom od 11. juna 2007. godine Općinski sud je zatražio od apelantice i D. A. izjašnjenje na dopis Službe za civilnu zaštitu. Apelantica i D. A. su dostavile izjašnjenje 21. juna 2007. godine u kojem su obavijestile Općinski sud da je sud u drugim predmetima izlazio na spornu parcelu, te da se stalno prelazi preko sporne parcele.
  • 16.
    Zaključkom od 27. juna 2007. godine Općinski sud je odredio ročište na licu mjesta za 9. juli 2007. godine radi utvrđivanja izvršenikovih navoda o tome da nije u mogućnosti postupiti u skladu sa pravosnažnim rješenjem jer se sporna parcela smatra sumnjivom površinom.
  • 17.
    Dopisom od 27. juna 2007. godine Općinski sud je zatražio izjašnjenje Službe za civilnu zaštitu o tome da li je došlo do promjena na spornoj parceli.
  • 18.
    Općinski sud je 9. jula 2007. godine održao ročište na licu mjesta na kojem je predstavnik Službe za civilnu zaštitu izjavio da se, između ostalih, i sporna parcela vodi kao sumnjiva površina.
  • 19.
    Apelantica i D. A. su 6. augusta 2007. godine dostavile Općinskom sudu podnesak kojim su uredile raniji prijedlog za izvršenje, te su predložile da sud donese rješenje o izvršenju radi naplate troškova postupka u iznosu od 1.889.60 KM i sudskih penala u iznosu od 23.800.00 KM od 1. augusta 2006. godine pa nadalje i to zabranom raspolaganja, pljenidbom novčanih sredstava koje izvršenik ima u bankama, budući da je izvršenik korisnik penzije koju prima putem banaka u BiH.
  • 20.
    Dopisom od 3. septembra 2007. godine Općinski sud je zatražio od apelantice i D. A. da dostave broj izvršenikovog transakcijskog računa. Apelantica i D. A. su dostavile izvještaje banaka o izvršenikovom transakcijskom računu.
  • 21.
    Apelantica i D. A. su 16. oktobra 2007. godine dostavile podnesak Općinskom sudu kojim obavještavaju sud da imaju informaciju da izvršenik ne prima penziju putem banaka u BiH, da odustaju od pljenidbe novčanih sredstva, te su predložile da se izvršenje provede zabilježbom izvršenja i prodajom izvršenikove nekretnine.
  • 22.
    Općinski sud je 17. decembra 2007. godine održao izvršno ročište na kojem je postignuta saglasnost da apelantica zatrpa put na spornoj parceli, a da izvršenik plati troškove.
  • 23.
    Dopisom od 7. januara 2008. godine apelantica i D. A. su obavijestile Općinski sud da je zatrpan put preko sporne parcele, te su zatražile da, osim ranije traženih troškova i sudskih penala, izvršenik namiri i troškove ove radnje. Izvršenik je 31. januara 2008. godine predao apelantici i D. A. novčani iznos od 1.000.00 KM na ime troškova zatrpavanja puta preko sporne parcele.
  • 24.
    Rješenjem od 13. februara 2008. godine Općinski sud je djelimično obustavio izvršenje u dijelu u kojem su apelantica i D. A. tražile da izvršenik dovede spornu parcelu u stanje u kakvom je bila prije prokopavanja puta, a nastavio postupak u dijelu naplate troškova izvršnog postupka u iznosu od 800,00 KM.
  • 25.
    Rješenjem od 18. februara 2008. godine Općinski sud je odbio kao neosnovan prijedlog apelantice i D. A. radi prinudne naplate sudskih penala u iznosu od 100,00 KM dnevno, računajući od 1. augusta 2006. godine dok izvršenik ne izmiri svoju obavezu, i naplate troškova postupka u iznosu od 546,00 KM.
  • 26.
    Odlučujući o žalbama apelantice i D. A. na rješenje od 13. februara i rješenje od 18. februara 2008. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 007-0-Gž-08-000284 od 30. jula 2009. godine. Navedenim rješenjem Kantonalni sud je žalbu apelantice i D. A na rješenje od 18. februara 2008. godine odbio kao neosnovanu, a žalbu na rješenje od 13. februara 2008. godine uvažio, te preinačio rješenje tako što je odredio troškove izvršnog postupka u iznosu od 1.483.40 KM umjesto 800,00 KM.
  • 27.
    Nakon dostavljanja spisa Kantonalnog suda, Općinski sud je 23. decembra 2009. godine odložio ročište za sporazumno određivanje vještaka za procjenu izvršenikove nekretnine za 25. januar 2010. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 28.
    Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što u razumnom roku nije okončan postupak izvršenja pravosnažnog rješenja. Apelantica navodi da je 24. oktobra 2005. godine podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažnog rješenja, da je doneseno pravosnažno rješenje o izvršenju, da je Općinski sud 9. januara 2007. godine tražio da se uredi prijedlog za izvršenje u vezi sa naplatom sudskih penala, što je 27. marta 2007. godine i učinila, te da je tim uređenim prijedlogom tražila troškove postupka i naplatu sudskih penala. Apelantica je 11. decembra 2007. godine dostavila dopunu apelacije u kojoj je navela da odluka suda još nije izvršena i da joj je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 29.
    Apelantica je 14. jula 2008. godine dostavila pojašnjenje i dodatne informacije. Naime, apelantica navodi da izvršni postupak koji je pokrenula pred Općinskim sudom još uvijek nije okončan, odnosno da nije izvršeno pravosnažno rješenje. Ističe da joj je time onemogućen suštinski pristup sudu. Apelantica, dalje, navodi da se već obraćala Ustavnom sudu zbog dužine parničnog postupka, zatim da je Ustavni sud donio odluku kojom je utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku, te rješenje o neizvršenju te odluke. Apelantica ističe da je zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja onemogućena u mirnom uživanju svoje imovine, budući da već deset godina ne može uživati svoju imovinu. Apelantica traži da joj Federacija BiH osigura izvršenje pravosnažnog rješenja, uključujući plaćanje sudskih penala za svaki dan kašnjenja, te da joj se isplati pravična naknada kako je propisano u Pravilima Ustavnog suda u iznosu od 10.000.00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

  • 30.
    Općinski sud je i u odgovoru od 26. decembra 2007. godine i u odgovoru od 4. novembra 2009. godine, osim hronologije predmeta, naveo da je prijedlog za izvršenje podnesen 24. oktobra 2005. godine kada je uveden kompjuterski sistem praćenja predmeta, zatim da su vršene aktivnosti na obuci sudija, koje su trajale duži vremenski period, te da je rješenje o izvršenju doneseno 23. juna 2006. godine. Općinski sud smatra da je apelacija neosnovana budući da se cijelo vrijeme postupalo u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06; u daljnjem tekstu: ZIP). U dopisu od 15. januara 2010. godine, kojim je dostavio kopiju spisa, Općinski sud je naveo da je u toku izvršni postupak apelantice i D. A. protiv izvršenika radi izvršenja činidbe utvrđene izvršnom ispravom - pravosnažnim rješenjem.
  • 31.
    Izvršenik ističe da su mu u ovom postupku povrijeđena prava jer je on spornu parcelu kupio od apelanticinog strica za što posjeduje kupoprodajni ugovor.

V. Relevantni propisi

  • 32.
    Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja

(1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.

Š...Ć

Član 15.

Rokovi za postupanje

Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

VI. Dopustivost

  • 33.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 34.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 35.
    Apelantica se žali na nemogućnost izvršenja pravosnažne sudske odluke, budući da je izvršni postupak, u trenutku podnošenja apelacije, trajao više od dvije godine i da u vrijeme podnošenja apelacije postupak još uvijek traje. Ustavni sud ukazuje na član 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da predmetna apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, apelacija je, prema praksi Ustavnog suda, dopustiva u smislu člana 16. stav 3. (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1248/07 od 11. novembra 2009. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
  • 36.
    Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 37.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 38.
    Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u vezi sa izvršenjem pravosnažnog rješenja u razumnom roku. Dalje, apelantica se žali da joj je zbog toga povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

  • 39.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
  • 40.
    Ustavni sud ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne organizirati svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran kako pravno tako i u praksi, te osigurati izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, Presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
  • 41.
    Dalje, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 42.
    Apelantica je pokrenula izvršni postupak 24. oktobra 2005. godine i postupak do donošenja ove odluke nije okončan pred Općinskim sudom. Dakle, izvršni postupak traje duže od četiri godine.
  • 43.
    Ustavni sud smatra da složenost predmetnog postupka nije od odlučujućeg značaja za predmetnu dužinu postupka, te da apelantica ničim nije doprinijela njegovoj dužini nego je svojim radnjama pokušala ishoditi okončanje postupka u razumnom roku.
  • 44.
    Ustavni sud smatra da je dužini predmetnog postupka odlučujući doprinos dao Općinski sudi koji nije poštivao zakonske rokove propisane relevantnim odredbama ZIP-a, jer je radnje u postupku izvršenja preduzimao u vremenskim razmacima koji su neprimjereni izvršnom postupku koji je prema samom zakonu hitne prirode. Iz činjenica postupka Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud propustio da vlada postupkom tako da apelantici omogući djelotvorno ostvarenje prava utvrđenih pravosnažnim rješenjem. Ustavni sud, dalje, uočava da je Općinski sud kao opravdanje za dugo trajanje postupka naveo uvođenje kompjuterskog sistema i obuku sudija. Međutim, Ustavni sud je u prethodnim tačkama ove odluke već ukazao na to da je država obavezna organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije.
  • 45.
    Ustavni sud, također, smatra značajnim naglasiti da je u predmetnom postupku već odlučivao o apelanticinim navodima o povredi prava na suđenje u razumnom roku i to u odnosu na parnični postupak koji je prethodio predmetnom izvršnom postupku. Ova činjenica je morala biti uzeta u obzir prilikom odlučivanja Općinskog suda u izvršnom postupku i posebna marljivost i hitnost je bila nužna kako se ne bi dodatno produžila apelanticina neizvjesnost u pogledu ostvarenja njezinih imovinskih prava.
  • 46.
    Ustavni sud naglašava da je u svojoj praksi donosio slične odluke u predmetima koji su pokretali ista pitanja kao u apelanticinom slučaju (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2358/07 od 13. decembra 2007. godine, stav 36, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 27/08), a ne postoje razlozi niti da sada postupi drukčije.
  • 47.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je dužina predmetnog izvršnog postupka bila nerazumno duga i da je prešla granice razumnog roka u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je time što u razumnom roku nije okončan postupak izvršenja pravosnažnog rješenja povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 48.
    Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa povredom prava na donošenje odluke u razumnom roku, garantiranog članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje kompenzacije

  • 49.
    Apelantica traži da joj se na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku dosudi iznos od 10.000.00 KM. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06).
  • 50.
    U konkretnom slučaju, budući da se radi o izvršnom postupku koji je prema zakonu hitan, Ustavni sud smatra da bi apelantici za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 300,00 KM, dakle, ukupan iznos od 1.200.00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona.

VIII. Zaključak

  • 51.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, povreda ovog prava se ogleda u tome što Općinski sud nije okončao izvršni postupak koji je pokrenut na osnovu pravosnažnog rješenja u periodu dužem od četiri godine, odnosno što taj sud nije poštivao zakonske rokove propisane relevantnim odredbama ZIP-a i što je propustio da vlada postupkom koji se prema zakonu smatra hitnim. Razlozi koje je Općinski sud iznio ne mogu opravdati postupanje tog suda niti ispunjavaju standarde prava na pravično suđenje u razumnom roku.
  • 52.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 53.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.