Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 74/10
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2864/07, rješavajući apelaciju M. Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Djelimično se usvaja apelacija M. Z.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Visokom broj P-124/02 koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000 954 od 23. augusta 2007. godine.
Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da M. Z., u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati ukupan iznos od 1.650 KM na ime nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odbija se kao neosnovana apelacija M. Z. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000 954 od 23. augusta 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-1266/05 od 17. maja 2006. godine i Presude Općinskog suda u Visokom broj P-124/02 od 17. juna 2005. godine u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.M. Z. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Breze, koju zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnijela je 26. oktobra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000 954 od 23. augusta 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1266/05 od 17. maja 2006. godine i Presude Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-124/02 od 17. juna 2005. godine. Apelantica je 5. novembra 2007. godine dopunila apelaciju.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda i RMU "Breza" Breza zatraženo je 12. novembra 2007. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud i Kantonalni sud su 6. decembra 2007. godine dostavili odgovor na apelaciju, a Općinski sud i RMU "Breza" Breza 7. decembra 2007. godine.
- 4.Od Općinskog suda je 12. februara 2010. godine zatraženo da dostavi Ustavnom sudu na uvid spis broj P-124/02. Općinski sud je 23. februara 2010. godine dostavio predmetni spis.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda i RMU "Breza" Breza dostavljen je apelantici 19. marta 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Apelantica je 22. oktobra 1991. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženog RMU "Breza" Breza (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete. U predmetnoj tužbi je navedeno da je zbog miniranja koje je vršio tuženi na Površinskom kopu "Koritnik" (u daljnjem tekstu: PK "Koritnik") došlo do oštećenja na apelantičinoj kući i pomoćnim objektima.
- 8.Općinski sud je donio Rješenje broj P-813/91 od 29. decembra 1994. godine o prekidu postupka zbog okolnosti uvjetovanih ratnim stanjem.
- 9.Apelantica je 20. aprila 1998. godine podnijela prijedlog za nastavak postupka. Općinski sud je održao ročište 12. januara 1999. godine, te naložio vještaku rudarske struke da dostavi svoj nalaz i mišljenje u roku od 30 dana. Vještak je 14. maja 1999. godine dostavio nalaz i mišljenje.
- 10.Općinski sud je zakazao ročište za 17. februara 2000. godine, koje je zbog bolesti punomoćnika tuženog odložio. Također, sud je ročište od 22. marta 2000. godine odložio na neodređeno vrijeme iz nepoznatih razloga.
- 11.Općinski sud je održao ročište 13. septembra, te ročište na licu mjesta 25. septembra 2000. godine na kojem je naloženo vještaku građevinske struke da utvrdi visinu materijalne štete. Vještak je 25. decembra 2000. godine dostavio nalaz i mišljenje.
- 12.Općinski sud je 21. marta 2001. godine dostavio spis na postupanje Općinskom sudu u Brezi kao nadležnom sudu, mada nije obrazložio na osnovu čega je takva odluka donesena. Općinski sud u Brezi je održao ročište 2. jula i 23. augusta 2001. godine.
- 13.Općinski sud u Brezi je, zatim, na ročištu koje je bilo zakazano za 27. septembar 2001. godine donio rješenje o mirovanju postupka, budući da apelantičin punomoćnik nije pristupio na zakazano ročište, a punomoćnik tuženog je predložio mirovanje postupka. Općinski sud u Brezi je donio Rješenje broj P-32/01 od 18. oktobra 2001. godine kojim je, zbog propuštenog ročišta, dozvoljen povraćaj u pređašnje stanje i ukinuto rješenje o mirovanju postupka.
- 14.Općinski sud u Brezi je održao ročište 22. novembra 2001, te 7. januara i 4. februara 2002. godine, kada je zaključeno raspravljanje. Presudom Općinskog suda u Brezi broj P-32/01 od 4. februara 2002. godine obavezan je tuženi da apelantici na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 29.751,60 KM sa zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu troškova postupka.
- 15.Tuženi je 21. februara 2002. godine izjavio žalbu protiv prvostepene presude, pa je spis 13. marta 2002. godine dostavljen Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je donio Rješenje broj Gž-242/02 od 8. maja 2002. godine kojim je žalba tuženog uvažena, prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Spis je 24. maja 2002. godine dostavljen Općinskom sudu u Brezi.
- 16.Općinski sud u Brezi je održao ročište 1. augusta 2002. godine, a 13. septembra 2002. godine je na okolnost postojanja uzročne veze između miniranja koje je vršio tuženi i oštećenja na apelantičinim objektima odredio vještačenje vještaka rudarske struke. S obzirom da je spomenuti vještak tražio da ga sud oslobodi od vještačenja zbog prezauzetosti, sud je 27. novembra 2002. godine odredio drugog vještaka. Međutim, i drugi vještak je podneskom od 16. januara 2003. godine zatražio da bude izuzet od vještačenja jer je radio vještačenja u RMU Zenica.
- 17.Općinski sud u Brezi je održao ročište 21. januara 2004. godine, a 23. januara 2004. godine za vještaka je odredio Mladena Matičevića. Zatim je održao ročište 9. marta 2004. godine uz prisustvo vještaka rudarske struke. Nakon toga predmet je opet poslan Općinskom sudu u Visokom kao nadležnom sudu, ali opet bez obrazloženja.
- 18.Općinski sud (u Visokom) je održao ročište 9. decembra 2004. godine, te 14. februara, 29. marta, 16. maja i 20. maja 2005. godine.
- 19.Presudom Općinskog suda broj P-124/02 od 17. juna 2005. godine odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se tuženi obaveže da joj na ime naknade materijalne štete, pričinjene na porodičnom stambenom objektu i ljetnoj kuhinji, isplati iznos od 29.751,60 KM s pripadajućim kamatama, uz naknadu troškova postupka. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je na okolnost postojanja uzročne veze između radova koje je vršio tuženi na PK "Koritnik" i oštećenja na apelantičinim objektima proveo dokaz vještačenjem vještaka rudarske struke Mladena Matičevića. Sud je istakao da je vještak izvršio proračune na osnovu dnevnika miniranja na PK "Koritnik" II za 1985, 1986, te za period od 1988. do 1991. godine, kao i na osnovu podataka za PK "Koritnik" III za 1985. i 1986. godinu koje je preuzeo iz nalaza vještaka rudarske struke Nusreta Hadžimujića. U vezi s tim, sud je naveo da je vještak nakon izvršenog vještačenja došao do zaključka da su miniranja koja je vršio tuženi izazvala potrese I. i II. stepena koji nisu mogli prouzrokovati štetu na apelantičinim objektima. Sud je naveo da je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je vještak izvršio proračun na osnovu raspoloživih podataka sadržanih u dokumentaciji koja mu je predočena, te da je izveo zaključak koji je argumentovano obrazložio. Pri tome, sud je naveo da je 14. februara 2005. godine naložio tuženom da dostavi dnevnike miniranja za PK "Koritnik" I, II i III za 1987. godinu, te dnevnik miniranja za PK "Koritnik" III i IV za sve godine u kojima je vršeno miniranje. U vezi s tim, sud je naveo da je tuženi 22. februara 2005. godine obavijestio sud da ne raspolaže dnevnicima za PK "Koritnik" I, II i IV, izuzev dnevnika koji su predočeni vještaku. Prema mišljenju suda, sama činjenica da tuženi ne posjeduje traženu dokumentaciju, odnosno da tu dokumentaciju nije dostavio, ne znači da su u toj dokumentaciji sadržani podaci koji bi ukazivali na odgovornost tuženog za štetu. S obzirom na navedeno, Osnovni sud je zaključio da apelantica u konkretnom slučaju nije dokazala da je šteta na njenim objektima nastala u vezi s radovima koje je vršio tuženi.
- 20.Apelantica je 18. jula 2005. godine protiv prvostepene presude izjavila žalbu, a spis je 9. septembra 2005. godine dostavljen Kantonalnom sudu.
- 21.Kantonalni sud je donio Presudu broj Gž-1266/05 od 17. maja 2006. godine kojom je žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je neosnovan žalbeni navod da je tuženi bio dužan dostaviti na uvid dnevnik miniranja koji se odnosi na sporni period, te da je nalaz vještaka rudarske struke urađen na osnovu nepotpunih podataka. Kantonalni sud je naveo da je odredbom člana 90. stav 3. Pravilnika o mjerama zaštite pri rukovanju eksplozivnim sredstvima i miniranju u rudarstvu propisano da se sve knjige evidencije moraju čuvati tri godine, a minerske knjižice jednu godinu. S obzirom na to, Kantonalni sud je zaključio da u vrijeme suđenja tuženi nije bio dužan čuvati dnevnike miniranja. Pri tome, Kantonalni sud je istakao da je tuženi podneskom od 22. februara 2005. godine obavijestio prvostepeni sud da je određeni broj dnevnika miniranja uništen za vrijeme ratnih dejstava. Dalje, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani žalbeni navodi koji se tiču metode koju je vještak koristio, jer apelantica u žalbi nije navela nijedan konkretan razlog zbog čega je ta metoda neprimjenjiva u konkretnom slučaju, izuzev tvrdnje da su druge metode za nju povoljnije. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka rudarske struke iz kojeg proizlazi da miniranja na PK "Koritnik" nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s oštećenjem apelantičine stambene zgrade i pomoćnih objekata.
- 22.Apelantica je 13. juna 2006. godine protiv drugostepene presude izjavila reviziju, a spis je 16. augusta 2006. godine dostavljen Vrhovnom sudu.
- 23.Vrhovni sud je donio Presudu broj 070-0-Rev-06-000 954 od 23. augusta 2007. godine kojom je revizija odbijena. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da apelantica u konkretnom slučaju svoj tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete temelji na objektivnoj odgovornosti tuženog. Po mišljenju Vrhovnog suda, rudarski radovi predstavljaju opasnu djelatnost, tako da rudnik koji je obavljao rudarske radove odgovara za štetu po principu objektivne odgovornosti u smislu odredbi čl. 173. i 174. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). U konkretnom slučaju, da bi ostvarila pravo na naknadu štete, apelantica je trebala dokazati da je pretrpjela štetu i da šteta potiče od opasne djelatnosti, izuzev ako se dokaže da opasna djelatnost nije bila uzrok štete u smislu člana 173. ZOO-a. Vrhovni sud je istakao da su u predmetnom slučaju nižestepeni sudovi, na osnovu nalaza i mišljenja vještaka rudarske struke, utvrdili da miniranja koja su izvršena na PK "Koritnik" nisu uzrokovala oštećenja na apelantičinim objektima. S obzirom na to, Vrhovni sud je naveo da su nižestepeni sudovi pravilno zaključili da ne postoji obaveza tuženog za naknadu štete, te da su pravilno postupili kada su odbili apelantičin tužbeni zahtjev.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 24.Apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da u toku postupka nije mogla dokazati da su miniranja koja je vršio tuženi uzrokovala oštećenja na njenim objektima, budući da tuženi nije postupio po nalogu suda i nije dostavio vještaku rudarske struke dnevnike miniranja za period od 1985. do 1987. godine. Pri tome, apelantica smatra da je teret dokazivanja bio na tuženom, odnosno da je tuženi bio dužan dokazati da miniranja koja je vršio na PK "Koritnik" nisu prouzrokovala štetu na apelantičinim objektima. Također, apelantica navodi da je predmetni postupak pokrenut 1991. godine i da je trajao punih 16 godina, te stoga traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 10.000 KM.
b) Odgovor na apelaciju
- 25.U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da osporenom presudom tog suda nisu povrijeđena apelantičina prava na koja se u apelaciji poziva, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 26.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da taj sud, kao ni prvostepeni sud, nisu povrijedili pravilo o teretu dokazivanja kada su ocjenom nalaza i mišljenja vještaka rudarske struke zaključili da miniranja koja je vršio tuženi na PK "Koritnik" u periodu od 1985. do 1991. godine nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s oštećenjima na apelantičinim objektima.
- 27.U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je prvostepena odluka donesena na osnovu savjesne i brižljive ocjene svih dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi u smislu člana 8. ZPP-a. U pogledu apelantičinih navoda koji se odnose na dužinu trajanja postupka, Općinski sud je istakao da je postupak jedno vrijeme bio prekinut zbog okolnosti uvjetovanih ratnim stanjem.
- 28.U odgovoru na apelaciju tuženi je naveo da su neosnovani apelantičini navodi da je tuženi bio dužan dokazati da šteta koja je pričinjena na apelantičinim objektima nije nastala od rudarskih radova. Tuženi smatra da su odluke redovnih sudova pravilne, te da nisu povrijeđena apelantičina prava na koja se pozvala u apelaciji.
V. Relevantni propisi
- 29.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 196.
Postupak se prekida:
Š...Ć
- 5)kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu;
Član 199.
Š...Ć
- 3)U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.
U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
- 30.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 31.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 32.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000 954 od 23. augusta 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 1. septembra 2007. godine, a apelacija je podnesena 26. oktobra 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 33.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 34.Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje - razuman rok
- 35.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 36.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 36.
a) Relevantni principi
- 37.Ustavni sud prije svega ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 38.Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 39.Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
- 40.Ustavni sud zapaža da je apelantica 22. oktobra 1991. godine pokrenula postupak radi naknade štete. Međutim, period koji ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelant žali, Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37). U vezi s navedenim, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka u konkretnom slučaju od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda pa do donošenja konačne odluke Vrhovnog suda, dakle period od 11 godina i osam mjeseci. Pri tome Ustavni sud zapaža da je, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, postupak trajao ukupno 15 godina i 10 mjeseci.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
- 41.U konkretnom slučaju, u predmetnom postupku je trebalo utvrditi da li su miniranja koja je vršio tuženi na PK "Koritnik" prouzrokovala oštećenja na apelantičinim objektima. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom postupku.
- 42.Ustavni sud, prije svega, zapaža da je u vrijeme kada je zasnovana nadležnost Ustavnog suda (14. decembra 1995. godine) predmetni postupak bio prekinut zbog ratnih okolnosti. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku propisano da će se postupak nastaviti na prijedlog stranke čim prestanu razlozi zbog kojih je postupak prekinut. Imajući u vidu da je apelantica tek 20. aprila 1998. godine podnijela prijedlog za nastavak postupka, Ustavni sud će period od dvije godine i četiri mjeseca, koliko je prošlo od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda do podnošenja prijedloga za nastavak postupka, staviti na teret apelantici. Međutim, da li je ovaj doprinos odlučujući za ukupnu dužinu konkretnog postupka, Ustavni sud će ocijeniti nakon analize doprinosa nadležnih sudova.
- 43.U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je, nakon podnošenja prijedloga za nastavak, postupak pred redovnim sudovima trajao devet godina i četiri mjeseca. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u periodu od oko tri godine zakazao samo pet ročišta, od čega je održao tri, jedno ročište odložio zbog bolesti punomoćnika tuženog, dok za drugo odlaganje na neodređeno vrijeme nije naveo razloge. Također, Ustavni sud zapaža da je nakon tri godine postupka pred Općinskim sudom, bez ikakvog obrazloženja, predmet dostavljen Općinskom sudu u Brezi na nadležno postupanje, da bi nakon tri godine predmet ponovo bio vraćen Općinskom sudu u Visokom. Što se tiče Općinskog suda u Brezi, Ustavni sud zapaža da je taj sud u dva navrata određivao vještačenje, te da je nakon prijema drugog zahtjeva za izuzeće tom sudu trebalo godinu dana da odredi drugog vještaka u predmetnom postupku. Međutim, Ustavni sud ima u vidu da je postupak pokrenut pred Općinskim sudom u Visokom, te da je taj sud bez ikakvog obrazloženja ustupao predmet drugom sudu, da bi u konačnici ipak proveo postupak do kraja i donio prvostepenu odluku. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je Općinski sud u nastavku postupka održao dodatnih pet ročišta, što je produžilo trajanje postupka za još jednu godinu i tri mjeseca. O ovakvom načinu vođenja postupka Općinski sud u Visokom nije ponudio bilo kakve razloge koji bi mogli predstavljati razumno i logično obrazloženje. Što se tiče postupanja Kantonalnog i Vrhovnog suda, Ustavni sud zapaža da su navedeni sudovi u relativno kratkom vremenskom periodu donijeli svoje odluke, tako da nisu značajno doprinijeli dužini trajanja postupka.
- 44.Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da se trajanje parničnog postupka u periodu od 11 godina i osam mjeseci može u najvećem dijelu staviti na teret Općinskom sudu u Visokom, koji nije ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka. Pri tome, postoji i određeni apelantičin doprinos dužini trajanja postupka, koji ipak nije odlučujuće uticao na sveukupnu dužinu predmetnog postupka.
- 45.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
- 46.U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
- 47.Prilikom odlučivanja o apelantičinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom da je predmetni postupak, od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, trajao 11 godina i osam mjeseci, a da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantici treba isplatiti na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iznos od 1.650 KM. S obzirom na odlučujući doprinos Općinskog suda dužini postupka, navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Zeničko-dobojskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Ostali aspekti prava na pravično suđenje
- 48.U vezi s apelantičinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, koji se odnose na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili procesno i materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05).
- 49.U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Imajući u vidu navedeno, a naročito stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno razmotriti. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.
Ostali navodi
- 50.U vezi s apelantičinim navodima o kršenju prava na dom i prava na imovinu, Ustavni sud zapaža da se apelantičini navodi o kršenju ovih prava, u suštini, zasnivaju na tvrdnji da su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su apelantičini navodi o povredi prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.
VIII. Zaključak
- 51.Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda trajao 11 godina i osam mjeseci, pri čemu odgovornost za dužinu postupka u najvećem dijelu snosi Općinski sud. Pri tome, postoji i određeni apelantičin doprinos dužini trajanja postupka koji, ipak, nije odlučujuće uticao na sveukupnu dužinu predmetnog postupka.
- 52.Dalje, Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije kada su redovni sudovi detaljno i jasno obrazložili svoje odluke, a Ustavni sud nije našao ništa što bi ukazivalo na to da su relevantni zakonski propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na apelantičinu štetu.
- 53.Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 54.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.