Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 74/10
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3443/07, rješavajući apelaciju Mirjane Gajić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Seada Palavrić, potpredsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Mirjane Gajić, Ksenije Ćulum i Milana Ćuluma.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u predmetu izvršenja Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-1836/97 koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci broj I-2242/02.
Ova odluka dostavlja se Osnovnom sudu u Banjoj Luci koji je dužan da po hitnom postupku Rješenje o izvršenju broj I-2242/02 od 11. juna 2002. godine dostavi na izvršenje Ministarstvu finansija Republike Srpske.
Nalaže se Ministarstvu finansija Republike Srpske da odmah po prijemu Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjoj Luci broj I-2242/02 od 11. juna 2002. godine po hitnom postupku izvrši pravosnažnu Presudu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-1836/97 od 16. oktobra 2001. godine u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Ministarstvu finansija Republike Srpske da na osnovu člana 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Mirjana Gajić, Ksenija Ćulum i Milan Ćulum (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banje Luke, koje zastupaju Marinko i Radmila Plavšić, advokati iz Banje Luke, podnijeli su 17. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj I-2242/02 od 11. juna 2002. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda, Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i "Kristal banke" a.d. Banja Luka, čiji je pravni sljednik "Hypo Alpe Adria Bank" a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: izvršenik), zatraženo je 4. februara 2010. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. februara 2010. godine, dok je izvršenik dostavio odgovor 15. februara 2010. godine. Osnovni sud je dostavio svoj odgovor na apelaciju 2. marta 2010. godine.
- 4.Ustavni sud je od Ministarstva finansija Republike Srpske zatražio 26. marta 2010. godine odgovor na apelaciju i informaciju da li je postupljeno po Rješenju Osnovnog sudu broj I-2242/02. Ministarstvo finansija Republike Srpske nije dostavilo odgovor na apelaciju.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Okružnog suda i izvršenika dostavljen je apelantima 25. februara 2010. godine, dok je odgovor Osnovnog suda dostavljen apelantima 19. marta 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Presudom Osnovnog suda broj P-1836/97 od 16. oktobra 2001. godine obavezan je izvršenik da isplati pravnom predniku apelanata, Vojku Ćulumu, novčani depozit s devizne štedne knjižice u iznosu od 35.633,75 DEM s kamatom koju banke plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju počevši od 31. decembra 1998. godine pa do isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Navedena presuda Osnovnog suda postala je pravosnažna 12. oktobra 2001. godine.
- 8.Rješenjem Osnovnog suda broj I-2242/02 od 11. juna 2002. godine dozvoljeno je izvršenje pravosnažne Presude Osnovnog suda broj P-1836/97 od 16. oktobra 2001. godine.
- 9.Osnovni sud donio je Rješenje broj I-2242/02 od 8. aprila 2003. godine, kojim je odbio prigovor izvršenika izjavljen protiv prvostepenog rješenja o dozvoli izvršenja. Protiv rješenja od 8. aprila 2003. godine izvršenik je izjavio žalbu. Okružni sud je donio Rješenje broj Gž-1321/03 od 13. juna 2006. godine kojim je odbio žalbu izvršenika i osporeno Rješenje broj I-2242/02 od 11. juna 2002. godine potvrdio.
- 10.Prema informacijama dostupnim u spisu proizlazi da su apelanti 5. septembra 2006. godine tražili da Osnovni sud dostavi rješenje o dozvoli izvršenja Agenciji za bankarstvo Republike Srpske kako bi bilo izvršeno. Dalje, iz informacija u spisu proizlazi da je Osnovni sud dostavio rješenje na "dalju naplatu" (nema tačnog datuma kada), kao i da je izvršenika 3. aprila 2007. godine obavijestio o nasljednicima jer je tražilac izvršenja u međuvremenu umro. Osnovni sud nije dobio nikakvu povratnu informaciju ni od apelanata niti od izvršenika o izvršenju rješenja, odnosno da li je ono izvršeno ili ne. U spisu nema informacija da li je nakon izmjene zakonske regulative koja se tiče ove materije rješenje o izvršenju dostavljeno Ministarstvu finansija Republike Srpske.
- 11.Pravosnažnim rješenjem o nasljeđivanju Osnovnog suda broj O-19212/04 od 10. novembra 2004. godine apelanti su proglašeni zakonskim nasljednicima iza umrlog Vojka Ćuluma.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelanti se žale da su im povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti su podnijeli apelaciju Ustavnom sudu navodeći da su im zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj I-2242/02 od 11. juna 2002. godine, kojim je dozvoljeno izvršenje pravosnažne i izvršne sudske presude, odnosno zbog neisplaćivanja dosuđenih potraživanja po osnovu stare devizne štednje, povrijeđena navedena prava. Apelanti se žale da ne postoje zakonske prepreke za isplatu, osim što izvršenik neće da postupi po sudskom izvršnom rješenju. Apelanti su naveli da su tražili od Osnovnog suda da rješenje o izvršenju dostavi Agenciji za bankarstvo, ali da sud to nije učinio. Apelanti su također tražili da im se dosudi kompenzacija zbog nematerijalne štete, kao priznanje za nepravdu koju su pretrpjeli zbog nemogućnosti izvršenja pravosnažne presude, i to po 2.000,00 KM svakom od njih.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predmetna apelacija neosnovana u odnosu na ovaj sud jer je Okružni sud riješio po žalbi protiv prvostepenog rješenja 13. juna 2006. godine, te je predmet vratio Osnovnom sudu kao nadležnom za provođenje izvršenja u konkretnom predmetu.
- 14.Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je rješenje o izvršenju nakon pravosnažnosti "dostavljeno na naplatu". Osnovni sud je naveo da izvršenik nikada nije obavijestio sud da li je proveo rješenje o izvršenju, a apelanti nisu obavijestili sud da nisu naplatili potraživanje i nikada nisu predložili da zbog neizvršenja Osnovni sud izvršeniku izrekne novčanu kaznu.
- 15.Izvršenik je u odgovoru na apelaciju istakao da je donošenjem Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje ("Službeni glasnik BiH" broj 28/06), koji je stupio na snagu 15. aprila 2006. godine, regulisano da sve predmete u ovoj pravnoj stvari nadležni sud prenosi po službenoj dužnosti na verifikaciju i izmirenje APIF-u, u skladu s ovim Zakonom i Uredbom o postupku verifikacije potraživanja i gotovinskih isplata po osnovu stare devizne štednje u Republici Srpskoj. Izvršenik je također naveo da je u primjeni i Zakon o uvjetima i načinu izmirenja obaveza po osnovu stare devizne štednje emisijom obveznica u Republici Srpskoj.
V. Relevantni propisi
- 16.Zakon o izvršnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07) u relevantnim odredbama glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
- 17.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje ("Službeni glasnik BiH" broj 72/07), koji je stupio na snagu 27. septembra 2007. godine, u relevantnom dijelu glasi:
Član 27. mijenja se i glasi:
Izvršne sudske presude po osnovu računa stare devizne štednje sudovi su dužni dostaviti entitetskom ministarstvu finansija, odnosno Direkciji za finansije Distrikta.
VI. Dopustivost
- 18.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 19.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 20.U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 21.Ustavni sud naglašava da je Evropski sud za ljudska prava (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ruža Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 15. novembra 2005. godine broj 41183/02) zaključio da u predmetima izvršenja pravosnažnih presuda iz osnova stare devizne štednje u Bosni i Hercegovini ne postoji pravni lijek koji bi omogućio apelantu da ostvari svoje pravo na izvršenje pravosnažne presude. Evropski sud je, također, naveo da, kada se pojedinac žali da konačna i pravosnažna presuda donesena u njegovu korist nije izvršena, može nastaviti sa žalbenim navodom da je žrtva kršenja Evropske konvencije sve do momenta dok nacionalne vlasti ne priznaju kršenje i dopuste zadovoljenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1985/06 od 15. januara 2009. godine, t. 24, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 28/09).
- 22.Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o propuštanju da se konačno provede pravosnažna presuda, kao i da apelant nema na raspolaganju djelotvoran pravni lijek kojim bi isposlovao da se provede rješenje o izvršenju.
- 23.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 24.Apelanti se žale zbog neizvršenja pravosnažne presude tvrdeći da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
VII.1. Pravo na pravično suđenje
- 25.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 26.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 27.Ustavni sud konstatira da apelanti povredu prava na pravično suđenje vide u tome što se ne izvršava pravosnažna sudska odluke kojom je izvršenik obavezan apelantima isplatiti novčane depozite s deviznih štednih knjižica sa zateznim kamatama i troškove postupka.
- 28.Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koji je donio Odluku Jeličić protiv Bosne i Hercegovine broj 41183/02 od 31. oktobra 2006. godine i Odluku Evropskog suda u predmetu Pejaković i dr. (vidi Evropski sud, Čedomir Pejaković i dr. protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 27. novembra 2007. godine br. 337/04, 36022/04 i 45219/04). U obje navedene presude Evropski sud se bavio pitanjem neprovođenja rješenja o dozvoli izvršenja pravosnažnih presuda kojom je naloženo isplaćivanje potraživanja prema osnovu "stare devizne štednje". Također, u obje navedene odluke Evropski sud je utvrdio povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu u vezi s neizvršenjem pravosnažnih sudskih presuda. Naime, Evropski sud je utvrdio da je u Bosni i Hercegovini donesena zbirka zakona koji regulišu isplatu potraživanja prema osnovu stare devizne štednje koji su onemogućili da se izvrši pravosnažna sudska presuda kojom joj je dosuđena isplata stare devizne štednje. U navedenoj odluci Jeličić Evropski sud je obrazložio da "ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgađanje da se izvrši presuda može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgađanje ne može biti takvo da naruši srž prava koje štiti član 6. stav 1" (op. cit., Jeličić, stav 39). Evropski sud je utvrdio da je povrijeđeno pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje i prava na imovinu, naglasivši pri tome da nemogućnost da se osigura izvršenje konačne presude predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje imovine (idem., stav 48).
- 29.Dalje, Ustavni sud zapaža da je Evropski sud istu situaciju razmatrao i u slučaju Pejaković i dr. U tom predmetu Evropski sud je uzeo u obzir da je član 27. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje promijenjen i "da bi to moglo dovesti do potpunog izvršavanja presuda o kojima je riječ", ali da "izgleda da se to još nije dogodilo". Evropski sud je naveo da "ne vidi razlog da odstupa od svoje dobro utvrđene sudske prakse prema kojoj se nekoj državi ne dopušta da nedostatak finansijskih sredstava koristi kao izgovor da ne isplati dug po presudi", pa je utvrdio da su prekršeni član 6. Evropske konvencije i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 30.Dalje, Ustavni sud upućuje i na svoju vlastitu praksu koja se tiče istog problema neizvršenja pravosnažnih presuda kojim je apelantima dosuđena isplata s računa "stare devizne štednje", u kojima je utvrdio povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog neizvršenja pravosnažne presude (op. cit. AP 1985/06, i odluka AP 158/06, od 18. oktobra 2007. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 2/08, u kojem su isti apelanti pokrenuli identično pitanje u vezi s izvršenjem druge pravosnažne presude u drugom izvršnom postupku.
- 31.Ustavni sud dalje zapaža da su se u svim navedenim predmetima apelanti žalili na neizvršenje pravosnažne sudske presude zbog zakonskih prepreka, jer je u Bosni i Hercegovini donesen set zakona koji reguliraju isplatu potraživanja prema osnovu stare devizne štednje koji su onemogućili izvršenje pravosnažne sudske presude kojom joj je dosuđena isplata stare devizne štednje. Dakle, taj slučaj sličan je s konkretnim predmetom u kojem se apelanti žale na nemogućnost izvršenja pravosnažne presude kojom im je dosuđeni iznos po osnovu devizne štednje trebao biti isplaćen, navodeći da i pored pravosnažnog rješenja o izvršenju koje je donio Osnovni sud ne mogu naplatiti svoje potraživanje. Iako Osnovni sud u odgovoru nije naveo konkretne razloge neizvršenja pravosnažne presude, odnosno pozvao se na ranije važeće zakonske propise već je naveo da je pravosnažno rješenje izvršeniku "dostavljeno na naplatu", Ustavni sud zaključuje da zbog općepoznate situacije u Bosni i Hercegovini i niza zakona kojima je regulisana ova materija nije provedeno izvršenje. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je u odgovoru na apelaciju izvršenik naveo da nije nadležan za izvršenje, te se pozvao na relevantne propise i istakao da se radi o materiji koja je regulisana posebnim zakonskim propisima.
- 32.Kada se navedeni stavovi iz prakse Evropskog suda i stavovi Ustavnog suda dovedu u vezu s predmetnim slučajem, dolazi se do zaključka da je u i konkretnom slučaju zbog neizvršenja pravosnažne sudske odluke došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 33.Ustavni sud napominje da pravosnažne sudske odluke koje se tiču isplate iznosa po osnovu stare devizne štednje izvršavaju nadležna entitetska ministarstva finansija, u konkretnom slučaju Ministarstvo finansija Republike Srpske. Ustavni sud je pokušao dobiti informaciju da li je nadležno ministarstvo izvršilo isplatu, ali Ministarstvo finansija Republike Srpske nije odgovorilo. Također, iz informacija Osnovnog suda proizlazi da je pravosnažno rješenje o izvršenju "dostavljeno na naplatu" izvršeniku, ali Ustavni sud nema informaciju da je rješenje o izvršenju nakon izmjene zakona (septembar 2007. godine) dostavljeno Ministarstvu finansija Republike Srpske. Također, iz informacija koje ima u spisu Ustavni sud nije mogao zaključiti da su apelanti od suda tražili da postupi u skladu s izmijenjenim članom 27. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje, kao ni da je sud po službenoj dužnosti postupio u skladu s navedenim članom. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju najdjelotvornije sredstvo za otklanjanje kršenja prava apelanata da se naloži Osnovnom sudu da u najhitnijem roku dostavi pravosnažno Rješenje o izvršenju broj I-2242/02 Ministarstvu finansija Republike Srpske, koje je obavezno da u najhitnijem roku izvrši isplatu po Rješenju o izvršenju broj I-2242/02 od 11. juna 2002. godine.
- 26.
Pitanje kompenzacije
- 34.Apelanti su tražili naknadu nematerijalne štete zbog neizvršenja pravosnažne sudske presude u visini od po 2.000,00 KM svakom, kao priznanje za nepravdu koju su pretrpjeli zbog nemogućnosti izvršavanja pravosnažne presude. U skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu u ime nematerijalne štete. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je samo utvrđivanje povrede ustavnog prava apelanata na djelotvoran pristup sudu i nalog za otklanjanje posljedice kršenja prava dovoljna satisfakcija za apelante.
Ostali navodi
- 35.Apelanti su se žalili na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, u vezi s nemogućnošću izvršenja pravosnažne presude. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s utvrđenom povredom iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ne nalazi za potrebno da posebno razmatra ovaj navod.
VIII. Zaključak
- 36.Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kada su apelanti onemogućeni da u izvršnom postupku u predmetu I-2242/02 naplate svoje potraživanje po osnovu stare devizne štednje, koje je dosuđeno pravosnažnom sudskom Presudom broj P-1836/97 od 16. oktobra 2001. godine.
- 37.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 38.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.