Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 74/10
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3826/08, rješavajući apelaciju Milana Tintora, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Milana Tintora.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Gž-06-001 464 od 25. decembra 2008. godine.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Milanu Tintoru u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.240,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Milan Tintor (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora podnio je 12. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Bihaću (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-Gž-06-001 464.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo 19. decembra 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. januara 2009. godine. Kantonalni sud je dopunu odgovora na apelaciju dostavio 26. januara 2009. godine i priložio i Presudu broj 001-0-Gž-06-001464 od 25. decembra 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda dostavljen je apelantu 13. marta 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Apelant je tužbom od 11. septembra 2000. godine pred Općinskim sudom u Sanskom Mostu (u daljem tekstu: Općinski sud) zatražio da se poništi ugovor o zamjeni nekretnina zaključen 15. januara 1992. godine, te briše uknjižba prava vlasništva i uspostavi pređašnje stanje.
- 7.Općinski sud je Rješenjem broj P-411/2000 od 30. novembra 2000. godine, a po apelantovom prijedlogu, odredio privremenu mjeru kojom je tuženom zabranjeno otuđenje i opterećenje nekretnina označenih u izreci rješenja do pravosnažnog okončanja parničnog i izvršnog postupka.
- 8.Općinski sud je Rješenjem broj P-411/2000 od 3. januara 2001. godine odbio prigovor tuženog na mjesnu nadležnost suda kao neosnovan.
- 9.Protiv rješenja Općinskog suda tuženi je izjavio žalbu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-130/01 od 23. aprila 2001. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
- 10.Općinski sud je Presudom broj P-411/2000 od 8. juna 2001. godine odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan. Sud je zaključio da je u vrijeme zaključenja ugovora na snazi bio član 9. stav 4. Zakona o prometu nekretnina ("Službeni list SRBiH" broj 38/78). U skladu s njim, ugovor na osnovu kojeg se prenosi pravo vlasništva, ako je zaključen u pismenoj formi i ako su u cijelosti ili u pretežnom dijelu ispunjene ugovorene obaveze, proizvodi pravno djelovanje i kad potpisi ugovarača nisu ovjereni u nadležnom sudu. S tim u vezi, sud je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za utvrđivanje ništavosti ugovora u skladu sa članom 103. Zakona o obligacionim odnosima.
- 11.Apelant je pravovremeno izjavljenom žalbom osporio presudu prvostepenîg suda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-574/02 od 23. decembra 2002. godine apelantovu žalbu uvažio, ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. U obrazloženju rješenja sud je konstatirao da je prvostepeni sud propustio ocijeniti valjanost ugovora sa aspekta razloga navedenih u tužbi i tokom postupka, a koji ukazuju na to da je ugovor zaključen u stanju opasnosti za život i imovinu, te da je propustio u tom pravcu dati bilo kakvu ocjenu. Prvostepenom sudu je naloženo da u ponovnom postupku u svojoj odluci dâ razloge o ovim navodima iz tužbe, te od kakvog su značaja za valjanost ugovora navedene okolnosti u kojim je ugovor zaključen, kao i vrijeme zaključenja ugovora. Najzad, sud je ukazao na relevantne odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prometu nekretnina ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" br. 21/92, 13/94), te Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u vlasništvu građana ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 56/01, 15/02).
- 12.Općinski sud je Presudom broj P-51/03 od 18. marta 2003. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev, utvrdivši da je ugovor o zamjeni nekretnina zaključen 15. januara 1992. godine ništav i da ne proizvodi pravno djelovanje, te da se nalaže brisanje uknjižbe izvršene po osnovu ovog ugovora i uspostavljanje ranijeg stanja u zemljišnim knjigama. U obrazloženju presude sud je istakao da se rukovodio članom 21.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prometu nekretnina ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" br. 21/92 i13/94) kojim je određeno da su ništavi pravni poslovi o prometu nekretnina koji su zaključeni nakon 30. aprila 1991. godine. U konkretnom slučaju osporeni ugovor je zaključen 15. januara 1992. godine, pa je sud primjenom navedenog propisa utvrdio ništavost ugovora o zamjeni.
- 13.Protiv ove presude tuženi je izjavio žalbu Kantonalnom sudu. Apelant je dostavio odgovor na žalbu 4. jula 2003. godine. Kantonalni sud je 7. januara 2005. godine, odgovarajući na urgenciju od 23. novembra 2004. godine, obavijestio apelanta da je predmet po žalbi tuženog zaprimljen u ovom sudu 4. augusta 2003. godine i da je evidentiran pod brojem Gž-676/03. Sud je istakao da u ovom predmetu još nije donio odluku "a kada će to učiniti, to ovom prilikom ne može odrediti". Najzad, s obzirom na to da se radi o predmetu iz 2003. godine, sud je konstatirao da bi zbog toga mogao imati prioritet u odnosu na predmete iz tekućeg priliva.
- 14.Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-676/03 od 15. aprila 2005. godine žalbu uvažio, pobijanu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak prvostepenom sudu. U obrazloženju presude sud je istakao da prvostepeni sud nije raspravio o prigovoru tuženog da je apelant došao u Sanski Most 1991. godine tražeći odgovarajuće nekretnine za zamjenu, da u vrijeme zaključenja ugovora o zamjeni nije postojala nikakva opasnost po apelantov život, ni po njegovu imovinu, pa da ugovor nije zaključen sa manama volje, već saglasnom voljom stranaka. Prema ocjeni Kantonalnog suda, ovim propustom prvostepeni sud je onemogućio tuženom da raspravlja pred sudom o činjenicama koje su od značaja za donošenje zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari. Prvostepenom sudu je naloženo da u ponovnom postupku otkloni učinjene propuste.
- 15.Općinski sud je u ponovnom postupku Presudom broj P-120/05 od 28. aprila 2006. godine utvrdio da je ugovor o zamjeni nekretnina zaključen 15. januara 1992. godine ništav i da ne proizvodi pravno djejstvo, te naložio brisanje uknjižbe izvršene po osnovu ovog ugovora i uspostavljanje ranijeg stanja u zemljišnim knjigama. U obrazloženju presude sud je istakao, pored ostalog, da tuženi nije ponudio niti jedan dokaz kojim bi osporio apelantove navode da je zamjenu nekretnine izvršio pod pritiskom. Pri tome, sud je ocijenio i činjenicu da se zamjena desila u ratnim okolnostima u kojim je apelant, kao pripadnik etničke manjine, bio izložen verbalnim i drugim pritiscima da napusti svoju kuću i dođe na područje Sanskog Mosta. Najzad, sud je ukazao i na Odluku Ustavnog suda broj U 15/99 u kojoj je utvrđeno da su ugovori zaključeni pod ovakvim okolnostima ništavi i suprotni članu 8. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 16.Tuženi je protiv presude Općinskog suda izjavio žalbu Kantonalnom sudu 31. jula 2006. godine. Kantonalni sud je spis sa žalbom zaprimio 30. oktobra 2006. godine i evidentirao ga pod brojem 001-0-Gž-06-001-464. Dopisom od 16. aprila 2007. godine predmet je vraćen Općinskom sudu kako bi se pribavio dokaz da je pobijana presuda uručena i apelantu. Općinski sud je predmet ponovno dostavio Kantonalnom sudu 15. juna 2007. godine. Apelant se više puta obraćao urgencijama Kantonalnom sudu, koji ga je dopisom broj 011-0-Su-000 922 od 19. decembra 2006. godine obavijestio da će odluka u predmetu broj 001-0-Gž-06-001-464 biti donesena krajem januara 2007. godine. Međutim, u vrijeme podnošenja apelacije, tj. 12. decembra 2008. godine, odluka nije bila donesena.
- 17.Kantonalni sud je Presudom broj 001-0-Gž-06-001464 od 25. decembra 2008. godine odbio žalbu tuženog kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju presude sud je istakao da tuženi nije dokazao da je zamjena nekretnina izvršena na dobrovoljan način, te da je pravilna ocjena prvostepenog suda da nije postojala slobodno izražena apelantova volja prilikom zaključenja ugovora o zamjeni nekretnina, jer se zamjena dogodila u ratnim okolnostima i u vrijeme kad je apelant bio pod velikim pritiskom i prijetnjom. U vezi sa ovako utvrđenim činjeničnim stanjem, sud je pravilno primijenio i materijalno pravo, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prometu nekretnina i Zakon o obligacionim odnosima.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 18.Apelant smatra da mu je nepostupanjem Kantonalnog suda po uloženoj žalbi pune dvije godine, a u predmetu koji datira iz 2000. godine i u kojem je prvostepena presuda već dva puta ukidana i predmet vraćan na ponovni postupak, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Navode o povredi prava na pravično suđenje apelant je zasnovao na hronologiji postupka, kako je to već izneseno u dijelu ove odluke označenom kao činjenice predmeta. Najzad, apelant je istakao zahtjev da mu se na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplate 2.000 KM.
b) Odgovor na apelaciju
- 19.Kantonalni sud je u odgovoru na navode iz apelacije iznio hronologiju postupka na način kako je to već opisano u činjenicama predmeta u ovoj odluci.
- 20.Dalje, sud je istakao da se, prema Programu rješavanja starih predmeta, predmeti rješavaju prema vremenu podnošenja tužbe sudu, tj "prispijećem starih predmeta na rješavanje po žalbama općinskih sudova u ovaj sud", pa da je zbog toga u više navrata mijenjan redoslijed rješavanja predmeta, uključujući i predmet broj 001-0-Gž-06-001464.
- 21.Sud je zaključio da su navodi iz apelacije o povredi prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani zbog toga što se pred ovim sudom nalazi znatan broj neriješenih (starih) predmeta, koji se, prema Programu rješavanja starih predmeta, rješavaju prema vremenu podnošenja tužbe, te da je to razlog za trajanje postupka i u konkretnom predmetu. Najzad, pošto se ne radi o predmetu koji je prema zakonu određen kao hitan, to, prema mišljenju suda, nije došlo do povrede apelantovih prava na način kako se to tvrdi u apelaciji.
V. Relevantni propisi
- 22.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
- 23.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
(...)
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana
nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice
vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
(...)
VI. Dopustivost
- 24.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 25.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 26.U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 27.U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da postupak odlučivanja po žalbi traje dvije godine, i to u predmetu koji datira iz 2000. godine i u kojem je presuda Općinskog suda dva puta ukidana i predmet vraćan na ponovni postupak, navodeći da nije donesena odluka u "razumnom roku", u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Iako je postupak u međuvremenu okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-06-001464 od 25. decembra 2008. godine, apelacija je i u vrijeme podnošenja bila dopustiva, u skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Prema tom članu, Ustavni sud može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 28.Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 29.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 30.Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke o njegovoj žalbi, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravičan postupak
- 31.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 32.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...).
- 33.Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 34.Dalje, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pri tome veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi, Evropski sud, Probstmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 35.U predmetnom slučaju apelant je pokrenuo postupak tužbom od 11. septembra 2000. godine. Postupak je okončan presudom Kantonalnog suda od 25. decembra 2008. godine. U navedenom periodu Općinski i Kantonalni sud su u istoj pravnoj stvari odlučivali po tri puta. Cjelokupan postupak trajao je punih osam godina.
- 36.U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant tražio poništenje ugovora o zamjeni nekretnina zaključenog 15. januara 1992. godine, a koji se, u skladu sa članom 21.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prometu nekretnina ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" br. 21/92 i 13/94) imao smatrati ništavim, jer je zaključen nakon 30. aprila 1991. godine. Iako se radilo o parnici koja se ticala imovinskopravnih odnosa, poništenju ugovora o zamjeni nekretnina, iz predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da se radilo o kompliciranom predmetu kako u pogledu činjeničnih, tako i u pogledu pravnih pitanja.
- 37.Dalje, iz predočenog Ustavnom sudu proizlazi da je Općinski sud, odlučujući prvi put o apelantovom zahtjevu, u potpunosti zanemario već citiranu odredbu Zakona o prometu nekretnina, a na što mu je i ukazano u presudi Kantonalnog suda koja je donesena nakon proteka više od jedne godine od izjavljivanja žalbe. Slijedeći upute Kantonalnog suda, Općinski sud je donio novu presudu na koju je žalbu izjavio tuženi. Kantonalni sud je o izjavljenoj žalbi odlučio nakon dvije godine, ukidajući presudu prvostepenog suda, jer tuženom nije data mogućnost da raspravlja u postupku. U ponovnom postupku, odlučujući po treći put, Općinski sud je donio presudu na koju je žalbu ponovo izjavio tuženi. Kantonalnom sudu je pravovremeno izjavljena žalba od 31. jula 2006. godine sa spisom dostavljena 30. oktobra 2006. godine, tj. nakon tri mjeseca. Kantonalni sud je 16. aprila 2007. godine, tj. nakon pet mjeseci od prijema spisa i žalbe, utvrdio da u spis nije uložen dokaz da je osporena presuda uručena i apelantu. Zbog toga je spis vraćen Općinskom sudu, da bi konačno Kantonalnom sudu bio dostavljen 15. juna 2007. godine. Najzad, Kantonalni sud je donio presudu 25. decembra 2008. godine, a nakon upita Ustavnog suda od 19. decembra 2008. godine da se izjasni na navode iz apelacije. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da se predmeti rješavaju hronološki, u skladu sa Programom za rješavanje starih predmeta, te ukazao na znatan broj neriješenih (starih) predmeta. Kantonalni sud nije iznosio razloge zbog kojih je, odlučujući po žalbi, u dva navrata postupao mimo rokova ustanovljenih članom 217. Zakona o parničnom postupku, posebno imajući u vidu da je oba puta samo ukidao presudu Općinskog suda i predmet vraćao na ponovno odlučivanje, ne upuštajući se u odlučivanje o meritumu spora, a što je, u skladu sa zakonom, mogao učiniti.
- 38.Sagledavajući ukupni postupak po apelantovoj tužbi podnesenoj u septembru 2000. godine, a po kojoj je konačna odluka donesena tek u decembru 2008. godine, te imajući u vidu da se u konkretnom slučaju nije radilo o naročito kompliciranom predmetu, izneseni razlozi kojim se opravdava dužina postupka ne mogu se smatrati razumnim i opravdanim obrazloženjem za ukupno trajanje postupka od osam godina.
- 39.Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da se odugovlačenje postupka u najvećem dijelu može pripisati Kantonalnom sudu koji je u tri postupka po žalbi u kojim je odlučivao u dva navrata odluku donio nakon proteka više od dvije godine od izjavljene žalbe. Pri tome se nije upuštao u odlučivanje o meritumu spora, već ukidao prvostepene presude i vraćao predmet na ponovno odlučivanje. U tom smislu dužina postupka nije zadovoljila zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 32.
Pitanje naknade nematerijalne štete
- 40.Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 2.000 KM. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u primjerenom iznosu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda, u skladu sa kriterijima koje je uspostavio Evropski sud i koji su prilagođeni ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini.
- 41.Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM.
- 42.Imajući u vidu činjenicu da je u konkretnom slučaju postupak u trenutku podnošenja žalbe Kantonalnom sudu već trajao punih šest godina, da je postupak odlučivanja po žalbi koja je uložena posljednja trajao dvije godine i pet mjeseci, odnosno da je postupak trajao ukupno 8 godina, kao i da predmetni postupak nije hitan, apelantu se određuje naknada u visini od 1.240,00 KM. S obzirom na sjedište Kantonalnog suda, ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 43.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka od 8 godina u odlučujućoj mjeri može staviti na teret ponašanju nadležnog redovnog suda, te kada taj sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
- 44.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 45.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.