USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 84/10
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2188/07, rješavajući apelaciju Ramize Petrović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Djelimično se usvaja apelacija Ramize Petrović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukidaju se Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Gž-07-000 810 od 11. juna 2007. godine i Rješenje Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 018.0.I-07000790 od 16. maja 2007. godine.
Predmet se vraća Općinskom sudu u Bosanskoj Krupi koji je dužan da, po hitnom postupku, donese novo rješenje povodom prijedloga za izvršenje pravosnažne Presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj P-59/03 od 26. jula 2005. godine, u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Bosanskoj Krupi da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ramize Petrović podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Gž-07-000 810 od 11. juna 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 018.0.I-07000790 od 16. maja 2007. godine u odnosu na pravo na poštivanje doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Ramiza Petrović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bosanske Krupe, koju zastupa Ferid Mujagić, advokat iz Bihaća, podnijela je 26. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-Gž-000 810 od 11. juna 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 018.0.I-07000790 od 16. maja 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Općine Bosanska Krupa, učesnika u postupku, zatraženo je 8. augusta 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. augusta 2007. godine a Općina Bosanska Krupa 24. augusta 2007. godine. Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda i Općine Bosanska Krupa dostavljeni su apelantici 26. marta 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Općinski sud je, postupajući povodom apelanticine tužbe protiv Općine Bosanska Krupa, Presudom broj P-59/03 od 26. jula 2005. godine obavezao Općinu Bosanska Krupa da apelantici naknadi štetu tako što će joj osigurati jednosoban stan površine 33 m" u Bosanskoj Krupi, na kojem će apelantica steći stanarsko pravo. Odbijen je alternativno podnesen tužbeni zahtjev kojim je apelantica tražila da joj Općina Bosanska Krupa naknadi štetu u iznosu od 20.000.00 KM. U obrazloženju presude je navedeno da je među strankama nesporno da je apelantica bila nosilac stanarskog prava u stambeno-poslovnom objektu u ulici Patriotske lige broj 94 u Bosanskoj Krupi u kojem se sada nalazi Policijska uprava Bosanska Krupa. Također je utvrđeno da je Policijska uprava Bosanska Krupa za svoje potrebe izvršila investiciono saniranje navedene zgrade, te da apelantica nije ušla u posjed svog stana koji je uslijed ratnih djelovanja razrušen. Zaključkom broj 01/n23-1433-1/2003 od 27. novembra 2003. godine Općina Bosanska Krupa je na izvjestan način apelantici priznala potraživanje jer je, kako je navedeno u obrazloženju presude, prihvatila da apelantici riješi stambeno pitanje tako da se u okviru stambene zgrade "Kozara" predvidi i riješi stambeni prostor za apelanticu iz stambenog granta za stambenu izgradnju zgrade i tekuće budžetske rezerve za 2004. godinu. S obzirom na to da uspostavljanje ranijeg stanja nije bilo moguće, u smislu povrata istog stana, niti je apelantica na tome insistirala, Općinski sud je usvojio apelanticin tužbeni zahtjev i obavezao Općinu Bosanska Krupa da joj osigura drugi stan. Općinski sud nije prihvatio alternativno podneseni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 20.000.00 KM jer apelantica nije dokazala visinu štete niti postoji procijenjena vrijednost stana prije renoviranja zgrade. Navedena presuda je postala pravosnažna 29. augusta 2005. godine.
- 7.Apelantica je 13. aprila 2007. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv Općine Bosanska Krupa (u daljnjem tekstu: izvršenik), uz prijedlog da sud odobri rješenje o izvršenju na osnovu pravosnažne Presude istog suda broj P-59/03 od 26. jula 2005. godine. Općinski sud je Rješenjem broj 018.0.I-07000790 od 16. maja 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, odbacio prijedlog za izvršenje zbog nepodobnosti izvršne isprave za provođenje izvršenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je izvršna isprava, Presuda broj P-59/03 od 26. jula 2007. godine, nepodobna za izvršenje jer je odredbom člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. U konkretnoj situaciji, kako je dalje navedeno, nije označena lokacija stana, predmet izvršenja nije određen ni odrediv niti je stan koji izvršenik treba predati apelantici u posjed moguće identificirati na osnovu elemenata sadržanih u izreci izvršne isprave, kao ni u obrazloženju presude čije se izvršenje traži. Sud u izvršnom postupku ne može ocjenjivati zakonitost obaveze utvrđene izvršnom ispravom ali može ocijeniti podobnost izvršenja. U smislu člana 27. ZIP-a, kako je dalje naveo Općinski sud, svi utvrđeni elementi u svojoj ukupnosti čine jednu izvršnu ispravu podobnu za izvršenje i nedostatak bilo kojeg od zakonom predviđenih elemenata vodi nepodobnosti izvršne isprave za određivanje i provođenje izvršenja.
- 8.Kantonalni sud je, odlučujući o žalbi protiv rješenja Općinskog suda kojim je prijedlog za izvršenje odbačen, donio Rješenje broj 001-0-Gž-07-000 810 od 11. juna 2007. godine kojim je žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prvostepeni sud pravilno odbacio prijedlog za izvršenje zbog nepodobnosti izvršne isprave za provođenje izvršenja. Stav prvostepenog suda u cijelosti je prihvatio i Kantonalni sud.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelantica se žali da su joj rješenjima redovnih sudova povrijeđeni pravo na poštivanje doma i pravo na imovinu iz čl. II/3. f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povrede navedenih prava apelantica vidi u povredi odredaba izvršnog postupka i u pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Smatra da je sud u postupku izvršenja trebao dopustiti predloženo izvršenje jer je pravosnažna Presuda Općinskog suda broj P-59/03 sadržavala sve elemente propisane u odredbi člana 27. ZIP-a. Naime, kako je dalje istakla, predmet izvršenja u konkretnoj situaciji je odrediv i sudovi koji su donijeli osporena rješenja su, prema njenom mišljenju, objektivno mogli identificirati stan koji je predmet izvršenja budući da su u prijedlogu navedeni osnovni elementi predmeta izvršenja i to lokacija, kvadratura i vrsta stana. U apelaciji je istakla da su sudovi prilikom donošenja osporenih rješenja povrijedili odredbe izvršnog postupka i pogrešno primijenili materijalno pravo na njenu štetu.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je apelacija neosnovana zbog razloga koji su navedeni u rješenju koje se apelacijom osporava. Sud je ponovio navode iz svog obrazloženja koji se tiču nepodobnosti izvršne isprave, odnosno da pravosnažna presuda kao izvršna isprava ni u izreci a ni u obrazloženju ne sadrži sve elemente neophodne za izvršenje, dakle, ne sadrži predmet, vrstu i obim izvršenikove obaveze.
- 11.Izvršenik je u svom odgovoru na apelaciju istakao da su navodi apelacije neosnovani zbog toga što apelantica nije precizno označila predmet izvršenja. Time, kako je dalje navedeno, apelantici u sudskom postupku koji je vođen povodom izvršenja pravosnažne presude nisu povrijeđena prava na koja apelacijom ukazuje. U odgovoru je navedeno i da izvršenik apelantici ne spori njena prava na dom i imovinu jer je zaključkom od 27. novembra 2003. godine izvršenik priznao obavezu da apelantici dobrovoljno riješi stanarsko pravo. Međutim, u sudskom izvršnom postupku sud nije mogao postupiti drugačije jer izvršna isprava nije podobna za izvršenje.
V. Relevantni propisi
- 12.U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) relevantne odredbe glase:
Član 21. st. 1. i 3.
U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.
Na materijalnopravne pretpostavke i posljedice provođenje izvršnog postupka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi.
Član 25. stav 1.
Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko davanje ili činjenje izvršna je ako je postala pravosnažna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostavljanja odluke izvršeniku, a završava se istekom posljednjeg dana određenog sudskom odlukom, ako zakonom nije drugačije određeno.
Član 27. stav 1.
Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, vrijeme i obim ispunjenja obaveze.
Član 36. st. 1. i 2.
Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja, ako je poznat, kao i druge podatke koji su neophodni za provođenje izvršenja.
Ukoliko je uz prijedlog podnesen i zahtjev za utvrđivanje dužnikove imovine, o rezultatu istrage sud će obavijestiti tražioca izvršenja i ostaviti mu rok da podneseni prijedlog uredi, odnosno izmijeni i dopuni.
VI. Dopustivost
- 13.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 14.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost u odnosu na član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije
- 15.Apelantica smatra da joj je odbacivanjem prijedloga za izvršenje zbog nepodobnosti izvršne isprave za izvršenje povrijeđeno pravo na poštivanje doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
- 16.Pri ispitivanju dopustivosti ovog dijela apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- 9.apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.
- 17.S ciljem utvrđivanja da li se u konkretnom slučaju radi o povredi člana 8. Evropske konvencije, prvenstveno se mora utvrditi da li izvršenikova obaveza da apelantici osigura stan na kojem će ona steći stanarsko pravo može predstavljati apelanticino pravo na "dom", u smislu značenja stava 1. člana 8. Evropske konvencije, i da li osporena rješenja predstavljaju "miješanje" javnih vlasti u poštivanje apelanticinog "doma".
- 18.U vezi s tim, Ustavni sud naglašava da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, pojam "dom" obuhvata, kako iznajmljen dom, tako i dom u privatnom vlasništvu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Gillow protiv Velike Britanije, presuda od 24. novembra 1986. godine, serija A, broj 109, stav 46. f; Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, broj 297-C, stav 31). U skladu sa ovim tumačenjem, Ustavni sud je proširio domen člana 8. Evropske konvencije na stanove u kojima se stanuje na osnovu stanarskog prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 8/99 od 11. maja 1999. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/99). Dalje, pri ocjenjivanju toga da li se neki prostor može smatrati domom u smislu člana 8. Evropske konvencije, vodi se računa o kriteriju intenziteta i karaktera veze koju je lice uspostavilo sa navedenim prostorom.
- 19.U konkretnom slučaju, apelanticin prijedlog da joj izvršenik "osigura jednosoban stan površine 33 m" u Bosanskoj Krupi" odbačen je zbog nepodobnosti izvršne isprave za provođenje izvršenja. Ustavni sud naglašava da član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije štite samo postojeći dom a ne dom koji tek treba da se stekne, pa navedena odredba u konkretnom slučaju nije primjenjiva. Stoga, Ustavni sud smatra da apelanticin zahtjev da joj se osigura stan ne predstavlja pravo da se osigura njen "dom" jer član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije ne štite pravo na stjecanje doma već štite postojeći dom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Dopustivost u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju
- 20.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-07-000810 od 11. juna 2007. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 20. juna 2007. godine a apelacija je podnesena 26. jula 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 21.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija, u ovom dijelu, ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 22.Apelantica osporava rješenja donesena u postupku izvršenja pravosnažne sudske presude tvrdeći da joj je tim rješenjima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na imovinu
- 23.Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
- 3.Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- k)Pravo na imovinu.
- 24.Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
- 24.
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
- 25.Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju time što je odbačen prijedlog za izvršenje pravosnažne sudske odluke kojom je tužena obavezana da joj naknadi štetu tako što će joj osigurati jednosoban stan površine 33 m" u Bosanskoj Krupi na kojem će steći stanarsko pravo. Apelantica je istakla da je prijedlogom za izvršenje obuhvatila sve elemente neophodne za izvršenje, dakle, predmet izvršenja, obim izvršenja i vrstu izvršenja a da su redovni sudovi prijedlog odbacili kao nepodoban za izvršenje. Zbog toga, kako je istakla, trpi štetne posljedice jer je izgubila stan na kojem je bila nosilac stanarskog prava a tužena joj, iako se na to obavezala dobrovoljno i sudskom odlukom, nije osigurala drugi odgovarajući stan.
- 26.Preduvjet za razmatranje apelanticinih navoda u pogledu prava na imovinu jeste da se utvrdi da li je apelantica uopće imala "imovinu" u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 27.Budući da je apelanticino potraživanje utvrđeno pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj P-59/03 od 26. jula 2007. godine, nesporno je da navedeno potraživanje predstavlja apelanticinu imovinu. Dalje, nesporno je da je pravosnažnom presudom izvršenik obavezan da apelantici naknadi štetu "na taj način što će joj u Bosanskoj Krupi osigurati jednosoban stan površine 33 m"" na kojem će apelantica steći stanarsko pravo. Dovodeći navedeno u vezu sa konkretnim predmetom, Ustavni sud smatra da osporene odluke redovnih sudova donesene u postupku izvršenja pravosnažne presude predstavljaju miješanje u apelanticino pravo na mirno uživanje imovine.
- 28.Stoga je daljnji zadatak Ustavnog suda da ispita da li je miješanje u apelanticinu imovinu bilo zakonito, te da, zavisno od odgovora na to pitanje, utvrdi da li je miješanje u javnom interesu i u skladu sa principom proporcionalnosti.
- 29.Razmatrajući pitanje zakonitosti miješanja u apelanticino pravo na imovinu, Ustavni sud, dakle, prvo treba odgovoriti na pitanje da li je miješanje predviđeno zakonom, odnosno da li su arbitrarna rješenja Kantonalnog suda i Općinskog suda kojima je apelanticin prijedlog za izvršenje pravosnažne presude odbačen zbog nepodobnosti izvršne isprave za provođenje izvršenja. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su osnove za određivanje izvršenja kao i podobnost izvršne isprave za izvršenje regulirani odredbama ZIP-a.
- 30.U konkretnom slučaju, prema apelanticinom mišljenju, sudovi u postupku izvršenja pravosnažne presude nisu pravilno primijenili odredbu člana 27. ZIP-a, budući da su prijedlogom za izvršenje obuhvaćeni svi elementi propisani navedenim zakonom. U vezi s tim, Ustavni sud prvenstveno primjećuje da je odredbom člana 36. stav 1. ZIP-a propisano da "prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, potraživanje čije se izvršenje traži, sredstvo kojim se izvršenje treba provesti, predmet izvršenja, ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja". U odredbi člana 27. stav 1. ZIP-a propisano je da je "izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze". Dovodeći u vezu prethodne odredbe sa konkretnim slučajem, Ustavni sud zapaža da je pravosnažnom presudom Općinskog suda, čije je izvršenje apelantica zatražila, izvršenik obavezan da apelantici osigura jednosoban stan površine 33 m" u Bosanskoj Krupi. Ovakav izvršni naslov apelantica je u izvršnom postupku uredila tako što je jasno označila tražioca izvršenja i izvršenika.
- 31.S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u izvršnom postupku proizvoljno primijenili navedenu odredbu uz obrazloženje da u izvršnoj ispravi nije navedena lokacija stana niti je stan moguće identificirati na osnovu elemenata sadržanih u izreci ili obrazloženju izvršne isprave. Ustavni sud smatra da obrazloženje rješenja konstatacijom: "Izvršna isprava na osnovu koje je od strane tražioca izvršenja zatraženo provođenje izvršenja nije podobna za izvršenje" ne zadovoljava standarde zakonitosti, tim prije što je izrekom pravosnažne presude izvršenik jasno obavezan na činidbu a također je obrazloženjem presude prilikom navođenja nespornih činjenica jasno navedeno da je izvršenik priznao apelanticino potraživanje jer se zaključkom od 27. novembra 2003. godine obavezao da joj riješi stambeno pitanje u okviru izgradnje stambene zgrade "Kozara".
- 32.Iz navedenog proizlazi da su Kantonalni sud i Općinski sud u izvršnom postupku proizvoljno primijenili odredbu člana 27. ZIP-a.
- 33.Imajući u vidu navedene razloge, Ustavni sud smatra da su se Kantonalni sud i Općinski sud donoseći osporena rješenja u izvršnom postupku, proizvoljnom primjenom odredaba ZIP-a, umiješali u apelanticino pravo na mirno uživanje imovine, te da su povrijeđeni član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 34.S obzirom na ovakav zaključak, Ustavni sud neće provoditi daljnju analizu u pogledu toga da li je "miješanje" u apelanticino pravo na imovinu bilo u javnom interesu i u skladu sa principom proporcionalnosti.
VIII. Zaključak
- 35.Postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kad su Kantonalni sud i Općinski sud u postupku izvršenja pravosnažne sudske presude proizvoljno primijenili odredbu člana 27. ZIP-a.
- 36.Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 9, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 37.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.