Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 84/10
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2604/07, rješavajući apelaciju Idrisa Hujdurovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Idrisa Hujdurovića podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pokrenutom pred Osnovnim sudom u Bijeljini u predmetu broj P.1024/01.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Idrisa Hujdurovića podnesena zbog povrede prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je preuranjena.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Idris Hujdurović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine podnio je 20. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je pokrenuo pred Osnovnim sudom u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), radi utvrđivanja apsolutne ništavosti ugovora o zamjeni nekretnina. Apelant je 10. decembra 2007. godine i 6. juna 2008. godine dopunio apelaciju i dostavio Rješenje Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000 335 od 23. augusta 2007. godine i Presudu Osnovnog suda broj 80 0 P 001598 01 P od 30. aprila 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Osnovnog suda, te Veljka Ivkovića i Dragana Ivkovića kao učesnika u postupku, zatraženo 23. novembra 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 12. decembra 2007. godine, Osnovni sud 10. decembra 2007. godine. Veljko Ivković je odgovor na apelaciju dostavio 24. decembra 2007. godine, dok Dragan Ivković nije dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Ustavni sud je 11. marta 2007. godine zatražio na uvid spis Okružnog suda u predmetu broj 012-0-Gž-07-000 335, koji je Okružni sud dostavio 17. marta 2010. godine, uz napomenu da se radi o spisu kojim ovaj sud raspolaže, te da se kompletan-originalan spis trenutno nalazi kod Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) od 17. augusta 2009. godine na postupanju po apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv Presude Okružnog suda broj 80 0 P 001598 08 Gž od 29. aprila 2009. godine.
  • 5.
    Ustavni sud je 16. marta 2010. godine zatražio na uvid spis od Vrhovnog suda, koji je umjesto dostavljanja traženog spisa dopisom od 23. marta 2010. godine broj 118-0-Sul-10-000 121 obavijestio Ustavni sud da je predmetni spis u postupku rješavanja pred Vrhovnim sudom i da će odluku ovog suda dostaviti u roku od tri mjeseca.
  • 6.
    Na temelju člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda, Osnovnog suda i tuženog Veljka Ivkovića su 19. marta 2010. godine dostavljeni apelantu.

III. Činjenično stanje

  • 7.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 8.
    Apelant je 2. augusta 2001. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Veljka Ivkovića i Dragana Ivkovića (u daljnjem tekstu: prvotuženi i drugotuženi) radi utvrđivanja apsolutne ništavosti ugovora. Navedenom tužbom apelant je tražio da sud utvrdi da je ništav ugovor o zamjeni nekretnina koji je zaključio s drugotuženim u Bijeljini 15. augusta 1994. godine, ovjeren kod Osnovnog suda pod brojem Ov.3722/94 16. augusta 1994. godine. Apelant je u tužbi naveo da je svoje nekretnine, označene kao parcela broj 3409, upisana u k.k. ul. broj 1172 k.o. Bijeljina II, što u stvari čini porodičnu stambenu zgradu površine 119 m" i dvorište površine 524 m", mijenjao s drugotuženim za njegove nekretnine upisane u zk. ul. broj 548 k.o. Slavinovići, što u stvari čini porodičnu stambenu zgradu površine 90 m" i dvorište površine 299 m", koje se nalaze u Siminom Hanu. Predmetni ugovor je, kako navodi, zaključio u vrijeme rata i ratnih dejstava, jer je bio izložen svakodnevnim prijetnjama i pritiscima kao lice nesrpske nacionalnosti, nakon čega je napustio Bijeljinu i otišao u SRJ Jugoslaviju, gdje je ostao do kraja rata. Po okončanju rata je vidio nekretnine drugotuženog koje su bile predmet zamjene, i utvrdio je da po vrijednosti ne odgovaraju nekretninama koje je on dao u zamjenu. Tokom postupka apelant je precizirao tužbeni zahtjev, kojim je tražio da sud utvrdi da je navedeni ugovor o zamjeni nekretnina apsolutno ništav i, dosljedno tome, da je ništav i bez pravnog učinka i ugovor o poklonu, zaključen u Bijeljini 16. augusta 1994. godine između drugotuženog kao poklonodavca i prvotužnog kao poklonoprimca, ovjeren kod Osnovnog suda 16. augusta 1994. godine, pod brojem Ov-3723/94.
  • 9.
    Osnovni sud je Presudom broj P.1024/01 od 9. juna 2004. godine utvrdio da je ugovor o zamjeni nekretnina zaključen u Bijeljini 15. augusta 1994. godine i ovjeren kod Osnovnog suda 16. augusta 1994. godine pod brojem Ov.3722/94 između apelanta i drugotuženog ništav, i da je dosljedno tome ništav i bez pravnog učinka ugovor o poklonu zaključen u Bijeljini 16. augusta 1994. godine između drugotuženog kao poklonodavca i prvotuženog kao poklonoprimca, ovjeren kod Osnovnog suda 16. augusta 1994. godine pod brojem Ov-3723/94, što su prvotuženi i drugotuženi dužni priznati i trpjeti da se apelant upiše kao vlasnik nekretnina pobliže označenih kao u izreci presude, s pravom vlasništva na zgradama i trajnim pravom korištenja zemljišta. Istom presudom je utvrđeno da su tuženi dužni apelantu nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.720,00 KM, sve u roku od 30 dana po pravosnažnosti ove presude, pod prijetnjom izvršenja, a da je apelant istovremeno dužan drugotuženom vratiti primljeni iznos od 25.000,00 KM a prvotuženom iznos od 25.443,53 KM.
  • 10.
    Osnovni sud je na temelju brojnih izvedenih dokaza, iskaza saslušanih svjedoka i parničnih stranaka, vještačenja koje su proveli vještaci finansijske i građevinske struke i drugih materijalnih dokaza, utvrdio da su apelant i drugotuženi zaključili ugovor o zamjeni nekretnina 15. augusta 1994. godine, da je drugotuženi nakon izvršene zamjene nekretnina s apelantom, 16. augusta 1994. godine, zaključio ugovor o poklonu s prvotuženim, koji je ovjeren kod ovog suda pod brojem Ov-3723/94, kojim je nekretnine koje je dobio u zamjenu s apelantom poklonio prvotuženom, koji se uknjižio kao njihov vlasnik, a što proizlazi iz katastarsko-knjižnog uloška broj 4858. Osnovni sud je, primjenom člana 103. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), utvrdio da je predmetni ugovor o zamjeni nekretnina ništav jer je apelant, u vrijeme zaključivanja spornog ugovora o zamjeni nekretnina, zbog ratnih dešavanja bio u situaciji kada nije mogao na slobodan način izraziti svoju volju za zaključenje ugovora, bez obzira na činjenicu što prvotuženi i drugotuženi na njega nisu lično vršili nikakav pritisak da zaključi taj ugovor. Iz navedenih razloga Osnovni sud je također zaključio da je ništav i ugovor o poklonu koji su tuženi zaključili 16. augusta 1994. godine. Pošto je utvrdio da je apsolutno ništav ugovor o zamjeni nekretnina, sud je prema čl. 104. i 122. ZOO obavezao apelanta da drugotuženom vrati primljeni iznos od 25.000,00 KM, a da prvotuženom na ime izvršenih ulaganja u poklonjenu nekretninu isplati iznos od 25.443,53 KM.
  • 11.
    Okružni sud je Presudom broj Gž-587/2004 od 25. novembra 2005. godine odbio kao neosnovane žalbe prvotuženog i drugotuženog u dijelu koji se odnosi na pobijanje utvrđivanja da je ništav ugovor o zamjeni nekretnina zaključen u Bijeljini 15. augusta 1994. godine između apelanta i drugotuženog i u dijelu koji se odnosi na pobijanje utvrđenja da je ništav ugovor o poklonu zaključen u Bijeljini između drugotuženog kao poklonodavca i prvotuženog kao poklonoprimca od 16. augusta 1994. godine, pa je u ovom dijelu potvrdio Presudu Osnovnog suda broj P.1024/01 od 9. juna 2004. godine. Istom presudom sud je uvažio apelantovu žalbu i djelimično uvažio žalbe prvotuženog i drugotuženog, a ukinuo Presudu Osnovnog suda broj P.1024/01 u dijelu kojim je odlučeno da su tuženi dužni priznati i trpjeti da se apelant upiše kao vlasnik nekretnina pobliže označenih prvostepenom presudom, s pravom vlasništva na zgradama i trajnim pravom korištenja zemljišta, te da su tuženi dužni apelantu nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.720,00 KM sve u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude, pod prijetnjom izvršenja, i da je apelant istovremeno dužan isplatiti drugotuženom iznos od 25.000,00 KM, a prvotuženom na ime izvršenih ulaganja u sporne nekretnine iznos od 25.443,53 KM, pa je predmet u ovom djelu vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
  • 12.
    Iz odgovora na apelaciju Osnovnog suda proizlazi da je, s obzirom da je Okružni sud Presudom broj Gž-578/2004 ukinuo dio Presude Osnovnog suda broj P.1024/01, Osnovni sud formirao novi spis i predmet je zaveden pod novim brojem P.1167/05 kako bi mogao postupati po presudi Okružnog suda u dijelu koji je vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje, dok je prvi dio predmeta koji je potvrđen Presudom Okružnog suda broj Gž-587/2004 dostavljen Vrhovnom sudu na odlučivanje po izjavljenoj apelantovoj reviziji.
  • 13.
    Osnovni sud je, postupajući u ponovnom postupku po presudi Okružnog suda od 25. novembra 2005. godine, donio Presudu broj P.1167/05 od 1. decembra 2006. godine kojom je djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev i obavezao tužene da priznaju i trpe da se apelant u zemljišnoknjižnoj evidenciji nekretnina upiše s pravom vlasništva na stambenoj zgradi i trajnim pravom korištenja na zemljištu koje je bilo predmet ugovora o zamjeni nekretnina, zaključenim između apelanta i drugotuženog. Istom presudom sud je obavezao apelanta da drugotuženom vrati primljeni iznos od 25.000,00 KM, a da prvotuženom na ime izvršenih ulaganja u poklonjenu nekretninu isplati iznos od 25.443,53 KM. Osnovni sud se također proglasio apsolutno nenadležnim za raspravljanje o dijelu tužbenog zahtjeva kojim je apelant tražio da sud naloži tuženim da oslobode nekretnine od nelegalno izrađenih pomoćnih objekata na nekretninama, pa je u ovom dijelu apelantovu tužbu odbacio.
  • 14.
    Vrhovni sud je, odlučujući o apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv Presude Okružnog suda broj Gž-587/2004, donio Rješenje broj 118-0-Rev-06-000 240 od 11. aprila 2007. godine kojim je reviziju uvažio i Presudu Okružnog suda broj Gž-587/2004 ukinuo u dijelu kojim je potvrđena prvostepena presuda (stav 1. izreke), te je predmet u tom djelu vraćen na ponovno suđenje.
  • 15.
    Okružni sud je, postupajući u ponovnom postupku, donio Rješenje broj 012-0-Gž-07-000 335 od 23. augusta 2007. godine, kojim je uvažio žalbe tuženih izjavljene protiv Presude Osnovnog suda broj P.1024/01 u dijelu koji se odnosi na pobijanje utvrđivanja da je ništav ugovor o zamjeni nekretnina zaključen u Bijeljini 15. augusta 1994. godine između apelanta i drugotuženog, kao i u dijelu koji se odnosi na pobijanje utvrđenja da je ništav ugovor o poklonu zaključen u Bijeljini 16. augusta 1994. godine između drugotuženog kao poklonodavca i prvotuženog kao poklonoprimca, pa je u ovom dijelu ukinuta presuda prvostepenog suda i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Istom presudom je uvažena žalba apelanta i tuženih izjavljena protiv Presude Osnovnog suda broj P. 1167/05, presuda ovog suda je ukinuta i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
  • 16.
    U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da iz obrazloženja prvostepene Presude broj P.1024/01 proizlazi da ovaj sud nije utvrđivao sadržaj apelantovih nekretnina u vrijeme njihove zamjene u vezi s njihovim sadašnjim sadržajem, što upućuje na zaključak da nekretnine koje je apelant mijenjao nisu u onakvom stanju u kakvom su bile u vrijeme zamjene, već da je moguće da su porušeni pomoćni objekti, kao i da su u njih izvršena ulaganja pa su time nekretnine dobile na vrijednosti. Drugostepeni sud smatra da navedeno ukazuje da je prvostepeni sud sudio bez raspravljanja o činjenicama odlučnim za donošenje pravilne i zakonite odluke, stoga je zaključio da je žalba tuženih u odnosu na ovaj dio prvostepene presude osnovana. Okružni sud je dalje zaključio da je osnovan apelantov prigovor u dijelu prvostepene presude kojom se apelant obavezuje drugotuženom isplatiti iznos od 25.000,00 KM. Okružni sud je zaključio da je prvostepena presuda nerazumljiva u dijelu kojim je utvrđeno da je apelant dužan isplatiti navedeni iznos drugotuženom u povodu ništavosti ugovora o zamjeni nekretnina, jer za ovakvo odlučenje i stanje stvari sud nije dao nikakve razloge, osim što se pozvao na odredbu člana 104. stav 2. i član 122. stav 2. ZOO. Isti razlozi se odnose na apelantovu obavezu da prvotuženom isplati 25.443,53 KM na ime izvršenih ulaganja u poklonjenu nekretninu. Naime, odredbom člana 104. stav 1. ZOO je propisano da ugovorna strana kojoj se ima vratiti primljeno po osnovu ništavog ugovora nije ni u kakvoj obavezi plaćanja u povodu njenog zahtjeva za tim vraćanjem, već da ta obaveza postoji na drugoj ugovornoj strani, za slučaj nemogućnosti da se izvrši vraćanje stvari u stanje u kojem su primljene. Prema tome, Okružni sud je naložio prvostepenom sudu da je dužan u ponovnom postupku otkloniti nedostatke suđenja na koje je ukazao ovaj sud, te po zahtjevima i prigovorima parničnih stranaka donijeti novu i u svemu zakonitu odluku.
  • 17.
    Osnovni sud je postupajući u ponovnom postupku Presudom broj 80 0 P 001598 01 P od 30. aprila 2008. godine utvrdio da je ništav ugovor o zamjeni nekretnina zaključen u Bijeljini između apelanta i drugotuženog 15. augusta 1994. godine i ovjeren kod Osnovnog suda pod brojem Ov-3722/94 16. augusta 1994. godine, da je prema tome ništav i bez pravnog osnova učinak ugovora o poklonu nekretnina zaključen u Bijeljini 16. augusta 1994. godine između drugotuženog i prvotuženog i ovjeren kod Osnovnog suda 16. augusta 1994. godine pod brojem Ov-3723/94, što su tuženi duži trpjeti i priznati da se u evidencijama nekretnina uspostavi vlasništvo i posjedovno stanje na nekretninama u katastarskoj općini Bijeljina II koje je bilo prije zaključenja ovih ništavih ugovora, te da se apelant upiše s pravom korištenja posjeda i vlasništva u zemljišnim knjigama na nekretninama pobliže označenim izrekom presude. Istom presudom je utvrđeno da su tuženi dužni apelantu isplatiti na ime troškova parničnog postupka iznos od 9.000,00 KM, a da je apelant istovremeno dužan drugotuženom vratiti primljenih 25.000,00 KM, a prvotuženom na ime izvršenih ulaganja u stambeni objekat iznos od 24.232,03 KM.
  • 18.
    Apelant je 20. maja 2008. godine protiv Presude Osnovnog suda broj 80 0 P 001598 01 P od 30. aprila 2008. godine izjavio žalbu Okružnom sudu, kao i zahtjev za izuzeće sudija Okružnog suda Petra Radovanovića, Miroljuba Mitrovića i Milenka Markovića u predmetu Okružnog suda broj 80 0 P 001598 08 Gž, koji je Okružni sud Rješenjem broj 012-0-Su-08-00 416 od 24. augusta 2008. godine odbio kao neosnovan.
  • 19.
    Okružni sud je Presudom broj 80 0 P 001598 08 Gž od 29. aprila 2009. godine žalbu apelanta odbio a žalbe tuženih djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, tako što je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena.
  • 20.
    Okružni sud je u obrazloženju presude naveo da je po ocjeni ovog suda prvostepena presuda u odluci o glavnoj stvari rezultat potpunog i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava. Prvostepeni sud je pravilno utvrdio da je ništav ugovor o zamjeni nekretnina zaključen između apelanta i drugotuženog, pa je slijedom toga ništav i ugovor o poklonu kojim je drugotuženi nekretnine koje je dobio po osnovu ugovora o zamjeni poklonio prvotuženom. Okružni sud je također zaključio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je drugotuženi u ispunjenju ugovora o zamjeni apelantu isplatio iznos od 25.000,00 KM na ime razlike u vrijednosti zamijenjenih nekretnina, te da je prvotuženi u nekretnine koje je dobio ugovorom o poklonu od drugotuženog na ime nužnih i korisnih troškova u njih uložio vrijednost od 24.232,03 KM. Iz navedenih razloga Okružni sud je prvostepenu presudu o glavnoj stvari potvrdio na osnovu odredbe člana 224. tačka 2. i člana 226. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Okružni sud je također zaključio da prvostepena presuda u pogledu odluke da su tuženi dužni apelantu na ime naknade troškova parničnog postupka isplatiti iznos od 9.000,00 KM nije pravilna, jer je apelant po ocjeni suda djelimično uspio u ovoj parnici, zbog čega je na osnovu odredbe člana 386. stav 2. i člana 235. tačka 3. ZPP odlučeno kao u stavu 2. izreke presude.
  • 21.
    Apelant je protiv Presude Okružnog suda broj 80 0 P 001598 08 Gž od 29. aprila 2009. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Postupak po reviziji je u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 22.
    Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupcima pred redovnim sudovima, povredu prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi hronologiju događanja u postupcima pred redovnim sudovima od podnošenja tužbe Osnovnom sudu 2. augusta 2001. godine. U vrijeme podnošenja apelacije apelant je naveo da je Okružni sud donio Rješenje broj 012-0-Gž-07-000 335 od 23. augusta 2007. godine kojim je, odlučujući o žalbama tuženih, uvažio njihove žalbe u dijelu koji se odnosi na pobijanje utvrđenja da je ništav ugovor o zamjeni nekretnina koji je zaključio s drugotuženim i u dijelu koji se odnosi na pobijanje utvrđenja da je ništav ugovor o poklonu zaključen između drugotuženog kao poklonodavca i prvotuženog kao poklonoprimca, te da je u ovom dijelu ukinuta Presuda Osnovnog suda broj P-1024/01 i predmet je vraćen na ponovno suđenje. Istom presudom sud je ukinuo i Presudu Osnovnog suda broj P-1167/05 i predmet je također vraćen na ponovno suđenje. U dopuni apelacije od 10. decembra 2007. godine i 6. juna 2008. godine apelant je dostavio Presudu Osnovnog suda broj 80 0 P 00159 01 P od 30. aprila 2008. godine i obavijestio Ustavni sud da je protiv te presude izjavio žalbu Okružnom sudu 20. maja 2008. godine, navodeći da ostaje kod navoda iz apelacije. Dalje, apelant ističe da je nedopustivo da rješavanje predmetnog postupka pred redovnim sudovima traje osam godina.

b) Odgovor na apelaciju

  • 23.
    U odgovoru na apelaciju Okružni sud navodi da je apelacija neosnovana i da ovaj sud u svemu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju Presude ovog suda broj 012-0-Gž-07-000 335 od 23. augusta 2007. godine.
  • 24.
    Osnovni sud u odgovoru na apelaciju predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. Osim toga navodi hronologiju postupanja ovog suda i Okružnog suda u konkretnoj pravnoj stvari od podnošenja tužbe apelanta ovom sudu, 2. augusta 2001. godine.
  • 25.
    Prvotuženi, kao učesnik u postupku, navodi da se u suštini apelantovi navodi svode na tvrdnje da postupak u konkretnoj pravnoj stvari traje punih osam godina. Smatra da su neosnovane apelantove tvrdnje da sudovi u ovom sporu postupaju zlonamjerno i po vezama, jer je i on 100% invalid u kolicima od 1992. godine i nije u stanju niti da se potpiše, a ne da utiče na rad sudova.

V. Relevantni propisi

  • 26.
    Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94, 32/94) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koj" strankama pripadaju u postupku.

  • 27.
    Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u relevantnom djelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

  • 28.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 29.
    U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 30.
    Apelant se obratio Ustavnom sudu jer smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju
  • 31.
    Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u ovom dijelu Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i te člana 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

  • 1)
    Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 4)
    Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;

  • 32.
    Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju apelant se žali da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz predočenog Ustavnom sudu proizlazi da je apelant protiv Presude Okružnog suda broj 80 0 P 001598 08 Gž od 29. aprila 2009. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu i da je postupak po reviziji u toku pred Vrhovnim sudom, te da odluke donesene u dosadašnjim postupcima ne predstavljaju konačnu odluku o apelantovom tužbenom zahtjevu. Također, pošto postupak još uvijek nije okončan, apelant ima mogućnost da navode o povredama svojih prava iznesene u apelaciji Ustavnom sudu, iznese u postupku pred Vrhovnim sudom i da mogućnost nadležnom sudu da se o njima izjasni i odluči. Naime, iz predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da je apelant navode o povredi pobrojanih prava isticao i u dosadašnjem toku postupka, barem u suštinskoj formi. U vezi s navedenim, Ustavni sud se poziva na svoju odluku u predmetu broj AP 476/04 od 17. decembra 2004. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj 476/04 objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 34/05), u kojoj je usvojen stav da se prigovori u pogledu kršenja ustavnih prava moraju, bar u suštinskoj formi, pokrenuti u prethodnim fazama postupka ukoliko se takvi prigovori žele uspješno koristiti pred Ustavnim sudom.
  • 33.
    Ocjenjujući sve navedeno, slijedi da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, preuranjena.
  • 34.
    Dalje, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak povodom njegove tužbe nerazumno dugo traje, navodeći da o njegovom tužbenom zahtjevu nije donesena odluka u "razumnom roku", u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi apelant naglašava da, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelacija je u ovom dijelu dopustiva. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

  • 35.
    Apelant se žali da mu je zbog nedonošenja odluke u parničnom postupku koji je pokrenuo 2. augusta 2001. godine tužbom pred Osnovnim sudom radi utvrđivanja ništavosti ugovora o zamjeni nekretnina povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

Suđenje u razumnom roku - relevantni principi

  • 36.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a) Period koji se uzima u obzir

  • 37.
    Apelant je 2. augusta 2001. godine podnio tužbu Osnovnom sudu radi utvrđivanja apsolutne ništavosti ugovora o zamjeni nekretnina. U vrijeme odlučivanja o apelaciji postupak po izjavljenoj apelantovoj reviziji protiv drugostepene odluke još traje pred Vrhovnim sudom. Dakle, od podnošenja tužbe je proteklo više od osam godina a konačna odluka još nije donesena, pa je to period koji će biti predmet analize Ustavnog suda u sljedećim stavovima.

b) Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 38.
    U konkretnom slučaju se radi o parničnom postupku povodom apelantovog zahtjeva radi utvrđivanja ništavosti ugovora o zamjeni nekretnina, dosljedno tome o pravnom učinku ugovora o poklonu, osnovanosti zahtjeva drugotuženog da mu apelant vrati primljenih 25.000,00 KM koje mu je dao na ime razlike u cijeni nekretnina, kao i zahtjeva prvotuženog da mu apelant na ime ulaganja u stambeni objekat isplati iznos od 24.232,03 KM, u skladu s važećim zakonskim odredbama. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da su sudovi u dokaznom postupku radi utvrđivanja relevantnih činjenica izveli brojne dokaze. O sadržaju nekretnina koje su bile predmet ugovora o zamjeni u vrijeme zaključivanja ugovora, kao i u odnosu na vrijednost koju je prvotuženi kao poklonoprimac uložio u predmetne nekretnine u odnosu na njihov sadržaj u vrijeme vođenja predmetnog postupka, vještačili su vještak finansijske i vještak građevinske struke, saslušani su svjedoci i parnične stranke, te izvršen uvid u relevantnu dokumentaciju. Prema tome Ustavni sud, na temelju dokaza predočenih ovom sudu, zaključuje da se predmetni postupak prema svojoj suštini i dokazima može smatrati složenim.
  • 39.
    Na temelju dokaza predočenih Ustavnom sudu nije bilo moguće utvrditi da li je apelant propustio preduzeti neku od parničnih radnji koju mu je sud naložio, čime je eventualno mogao doprinijeti ukupnoj dužini postupka, odnosno nije bilo moguće utvrditi bilo kakve elemente koji bi ukazivali da je apelant na bilo koji način doprinio dužini konkretnog postupka.
  • 40.
    Period na koji se apelant žali traje od 2. augusta 2001. godine i još nije okončan, jer je u toku postupak pred Vrhovnim sudom po apelantovoj reviziji od 17. augusta 2009. godine. Dakle u periodu koji traje više od osam godina, donesene su presude na tri sudske instance. Postupak pred Osnovnim sudom je trajao četiri godine i devet mjeseci, i u tom periodu je ovaj sud prvostepenu presudu donio nakon dvije godine i devet mjeseci, a nakon toga je u roku od dvije godine donio dvije odluke postupajući u ponovnom postupku. Drugostepeni postupak je trajao tri godine, i u tom roku ovaj sud je dva puta odlučivao o žalbama apelanta i tuženih i jednom u ponovnom postupku po rješenju Vrhovnog suda, i u tom periodu je donio dvije presude i jedno rješenje. Na temelju navoda iz apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da su sudovi u predmetnom postupku prikupili obimnu dokaznu građa s ciljem pravilnog utvrđivanja relevantnih činjenica, odnosno osnovanosti apelantovog zahtjeva za utvrđivanje ništavosti ugovora o zamjeni nekretnina, dosljedno tome o pravnom učinku ugovora o poklonu, kao i osnovanosti zahtjeva drugotuženog i zahtjeva prvotuženog, a u skladu s važećim zakonskim odredbama. Prema tome, imajući u vidu vremenske periode u kojima su donesene osporene presude, posebno imajući u vidu da se radi o složenom postupku kako u pogledu činjenica tako i u pogledu pravnih pitanja, jer je bilo neophodno uključiti vještake odgovarajuće struke i provoditi druge neophodne dokaze, Ustavni sud nalazi da u ponašanju redovnih sudova nije bilo nepotrebnog odugovlačenja postupka. Također, prema dostupnim dokumentima u vezi s ponašanjem Vrhovnog suda, Ustavni sud konstatuje da rješavanje po reviziji u ranijem postupku u roku od jedne godine i tri mjeseca, te nedonošenje odluke po reviziji od 17. augusta 2009. godine i koji se trenutno vodi, ne prelazi granice razumnog roka.
  • 41.
    Imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju radilo o složenom postupku, da se iz svega predočenog nije moglo utvrditi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini postupka, da konkretan postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka, kao i da su u periodu od više od osam godina sudovi donijeli sedam odluka, Ustavni sud zaključuje da cjelokupna dužina trajanja predmetnog parničnog postupka, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nije prešla granice razumnog roka.

VIII. Zaključak

  • 42.
    Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom na sve faktore, posebno da se radi o složenom postupku u kojem su redovni sudovi donijeli ukupno sedam odluka u periodu od oko osam godina.
  • 43.
    Na osnovu člana 16. st. 1. i 4. tačka 14, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 44.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.