USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 84/10
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 3601/07, rješavajući apelaciju Riste Cerovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Riste Cerovine.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-07-001380 od 30. novembra 2007. godine.
Ostavlja se na snazi Presuda Osnovnog suda u Gradišci broj 072-0-P-06-000068 od 4. maja 2007. godine, u skladu sa članom 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Risto Cerovina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške podnio je 24. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-07-001380 od 30. novembra 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja Republike Srpske�Filijala Bijeljina (u daljnjem tekstu: tužitelj) zatraženo je 10. januara 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Okružni sud i tužitelj su dostavili odgovore na apelaciju 22. i 31. januara 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda i tužitelja dostavljeni su apelantu 29. aprila 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Osnovni sud u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio je Presudu broj 072-0-P-06-000068 od 4. maja 2007. godine kojom je odbio tužiteljev tužbeni zahtjev da mu apelant, na ime naknade štete, isplati iznos od 5.061.20 KM sa zakonskom kamatom i troškovima postupka. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je na osnovu provedenih dokaza nesporno utvrdio da je tužitelj donio rješenje od 26. januara 1996. godine kojim je apelantu priznao pravo na starosnu penziju počevši od 27. septembra 1995. godine. Osim toga, sud je utvrdio da je tužitelj nakon sedam mjeseci ukinuo to rješenje i donio drugo rješenje kojim se apelantu ne priznaje pravo na starosnu penziju. Naime, tužitelj je, nakon što je proveo ponovni postupak, utvrdio da apelant ne ispunjava uvjete za starosnu penziju jer nema dovoljno godina staža osiguranja, što ga automatski eliminira od prava da ostvari starosnu penziju. Osim toga, sud je utvrdio da je nesporno da je apelant primao penziju od 27. septembra 1995. do 30. septembra 2003. godine. Također, sud je naveo da nije mogao utvrditi da li je i kada apelant primio rješenje o prestanku prava na starosnu penziju, jer tužitelj nije pribavio dokaz da ga je apelant primio.
- 7.Prema mišljenju Osnovnog suda, apelant ne snosi krivicu i on ne treba da snosi prouzrokovanu štetu tužitelju. U vezi s tim, Osnovni sud je istakao da je utvrdio da, u konkretnom slučaju, i ako postoji greška, to može biti greška tužitelja, odnosno radnika unutar tužiteljevih službi, bez dovoljno organizacije i praćenja isplate. Dalje je Osnovni sud istakao da, s obzirom na to da je utvrdio da nema apelantove krivice, smatra da zbog toga apelant ne treba da bude odgovoran za štetu. Naime, Osnovni sud je naveo da štetu treba da snosi onaj ko ju je prouzrokovao a tokom postupka tužitelj nije dokazao da je to apelant. Prema zaključku Osnovnog suda, na konkretni slučaj treba primijeniti odredbu člana 211. Zakona o obligacijskim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Naime, Osnovni sud je utvrdio da je tužitelj nakon donošenja rješenja od 24. augusta 1996. godine znao da nije dužan plaćati penziju apelantu, kako je to i utvrđeno u predmetnom rješenju, ali je nastavio da je isplaćuje. S obzirom na to da je tužitelj znao da nije dužan isplaćivati penzije apelantu, to on nema pravo da zahtijeva vraćanje. Isto tako, s obzirom na to da tužitelj ni u jednom rješenju ili bilo kojem drugom aktu nije zadržao pravo da traži vraćanje a niti je izvršio plaćanje da bi izbjegao prinudu, sud je odlučio kao u izreci presude.
- 8.Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-Gž-07-00380 od 30. novembra 2007. godine kojom je tužiteljevu žalbu uvažio i preinačio presudu Osnovnog suda. Naime, Okružni sud je presudom obavezao apelanta da tužitelju na ime neosnovanog obogaćenja isplati iznos naveden u izreci presude sa zakonskom kamatom počevši od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 500,00 KM. U obrazloženju presude Okružni sud je istakao da je ispitao osporenu presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi i po službenoj dužnosti, shodno odredbi člana 221. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) i da je zaključio da je tužiteljeva žalba osnovana. Okružni sud je istakao da je Osnovni sud pravilno utvrdio činjenično stanje ali da je osporenu presudu donio uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, na što je žalbom ukazano. Prema stavu Okružnog suda, Osnovni sud je na konkretni slučaj trebao primijeniti odredbu člana 210. ZOO-a. Naime, Okružni sud je istakao da je apelant imao valjan pravni osnov prema kojem mu je isplaćivana penzija ali da je taj osnov otpao donošenjem rješenja da mu se ne priznaje pravo na starosnu penziju. Zbog toga je, prema zaključku Okružnog suda, apelant u obavezi da vrati primljeni iznos na ime isplaćenih penzija jer se za ovaj iznos neosnovano obogatio na tužiteljev račun.
- 9.Okružni sud je naveo i da je apelantov prigovor zastare potraživanja neosnovan. S tim u vezi, Okružni sud je istakao da se, s obzirom na to da nije vezan za pravni osnov naveden u tužbi, na konkretni slučaj primjenjuje opći zastarni rok iz člana 371. ZOO-a, koji iznosi deset godina. Dalje, Okružni sud je istakao da je tužiteljev zahtjev za isplatu zakonske kamate počevši od 27. septembra 1995. godine neosnovan jer tužitelj ima pravo na zakonsku kamatu od dana kada je apelant saznao da je prestao osnov za prijelaz tužiteljeve imovine u njegovu imovinu. Tužitelj nije pružio dokaz da je apelant primio rješenje kojim mu prestaje pravo na isplatu penzija pa je apelant pao u docnju kada je tužitelj podnio tužbu, tj. 12. februara 2006. godine, od kada mu i pripada kamata. Okružni sud je naveo da je, na osnovu odredbe člana 229. stav 1. tačka 4. ZPP, tužiteljevu žalbu uvažio i prvostepenu presudu preinačio. Istodobno je Okružni sud na osnovu čl. 397. stav 2. i 386. ZPP odlučio i o troškovima postupka, te je obavezao apelanta da ih nadoknadi tužitelju jer je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelant se žali da su mu osporenom odlukom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je Okružni sud arbitrarno primijenio materijalno pravo, kako u pogledu pravnog osnova tužbenog zahtjeva, tako i u pogledu roka zastarjelosti potraživanja. Naime, tužbeni zahtjev je bio usmjeren na naknadu štete i Osnovni sud u Gradišci je odbio ovakav tužiteljev zahtjev, a Okružni sud je: "...u potpunosti promijenio pravni osnov tužbenog zahtjeva iz naknade štete u neosnovano bogaćenje, te se kretao izvan okvira tužbenog zahtjeva postavljenog u prvostepenom postupku". Ovakvo arbitrarno miješanje Okružnog suda, prema apelantovim navodima, predstavlja očigledno kršenje njegovih prava na pravično suđenje pogotovo što se u prvostepenom postupku raspravljalo o naknadi štete kao pravnom osnovu a ne i o neosnovanom bogaćenju. Time je apelantu uskraćeno pravo da se eventualno očituje na neosnovano bogaćenje u prvostepenom postupku, što je dovelo do nejednakog tretiranja parničnih stranaka suprotnog principu ravnopravnosti stranaka. Dalje, apelant ističe da Okružni sud nije ocijenio činjenicu da on nije nikad primio rješenje od 24. augusta 1996. godine kojim mu je konstatiran prestanak prava na starosnu penziju. Osim toga, apelant smatra i da je Okružni sud prekršio materijalno pravo jer nije riješio prigovor zastare potraživanja koji je istakao. U kontekstu navedenog, budući da Okružni sud nije dovoljno jasno obrazložio svoju odluku primjenjujući relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, evidentno je da su materijalnopravni propisi proizvoljno i nepravično primijenjeni na apelantovu štetu. Osim navedenog, apelant smatra da odluka suda kojom se on obavezuje da tužitelju isplati iznos određen u izreci presude predstavlja direktno zadiranje u njegovu imovinu.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.Okružni sud je u odgovoru istakao da su svi apelantovi navodi neosnovani. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da, shodno odredbi člana 2. stav 2. ZPP, sud u postupku primjenjuje materijalno pravo prema vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka u pogledu materijalnog prava, a na osnovu člana 53. stav 3. istog zakona nije vezan ni za pravni osnov tužbenog zahtjeva. Okružni sud, dalje, ističe da su tačni apelantovi navodi da tužitelj nije dokazao da je apelant primio rješenje kojim mu se ne priznaje pravo na starosnu penziju od 24. augusta 1996. godine, a kako je apelantu priznato pravo na starosnu penziju prilikom sabiranja penzijskog staža i staža osiguranja, to kod apelanta nema protivpravnosti. Zbog toga, tužitelj i nema pravo na naknadu štete shodno odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Okružni sud je istakao da su apelantovi navodi o tome da je tužiteljevo potraživanje zastarjelo neosnovani jer nije istekao zastarni rok od 10 godina. Naime, isplate penzija apelantu su nastupile nakon 26. januara 1996. godine a tužba sudu je podnesena 17. februara 2006. godine, tako da nije nastupila zastara potraživanja. Prema odredbi člana 184. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju u slučaju kada se naknadno utvrdi da nisu bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava. Postupak za prestanak prava pokreće se po službenoj dužnosti bez obzira na rok koji je protekao od dana donošenja rješenja kojim je priznato to pravo. Prema navodima Okružnog suda, sam zakon je tužitelju dao pravo da može tražiti vraćanje isplaćenog iznosa.
- 12.Tuženi je u odgovoru istakao da su apelantovi navodi o arbitrarnoj primjeni materijalnog prava neosnovani. Osim toga, tužitelj je naveo da smatra da je Okružni sud pravilno postupio kada je donio presudu kojom je apelant obavezan da na ime neosnovanog bogaćenja plati u izreci presude navedeni iznos.
V. Relevantni propisi
- 13.U Zakonu o obligacijskim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93 i 3/96) relevantne odredbe glase:
Član 210.
(1) Kad je neki dio imovine jednog lica prešao, na bilo koji način, u imovinu nekog drugog lica, a taj prijelaz nema svoj osnov u njenom pravnom poslu ili u zakonu, stjecatelj je dužan da ga vrati, a kad to nije moguće-da naknadi vrijednost postignutih koristi.
(2) Obaveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnov koji se nije ostvario ili koji je kasnije otpao.
Član 211.
Ko izvrši isplatu, znajući da nije dužan platiti, nema pravo da zahtijeva vraćanje, izuzev ako je zadržao pravo da traži vraćanje ili ako je platio da bi izbjegao prinudu.
- 14.U Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02, 47/02, 110/03 i 67/05) relevantne odredbe glase:
Član 184.
Š...Ć
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju i u slučaju kad se naknadno utvrdi da nisu bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava.
Postupak za prestanak prava u smislu stava 2. ovog člana pokreće se po službenoj dužnosti, bez obzira na rok koji je protekao od dana donošenja rješenja kojim je priznato pravo.
Prava iz stava 2. ovog člana prestaju prvog dana narednog mjeseca u odnosu na mjesec u kojem je doneseno rješenje o prestanku prava.
Š...Ć
VI. Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001380 od 30. novembra 2007. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, apelacija je podnesena 24. decembra 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 19.Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 20.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 21.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1)Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 1)
- 22.Suština apelacijskih navoda o povredi prava na pravično suđenje svodi se na pogrešnu primjenu materijalnog prava jer apelant smatra da je u drugostepenom postupku Okružni sud nepravilno primijenio materijalno pravo (član 210. ZOO-a). Naime, apelant smatra da je pogrešan stav Okružnog suda da je u konkretnom slučaju obavezan da vrati novčani iznos koji je primio kao starosnu penziju.
- 23.U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacijske nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima. Stoga, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05).
- 24.Osim toga, ukoliko se pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije posmatra u kontekstu važećeg pozitivnog prava u Bosni i Hercegovini, onda se mora primijetiti da bitan segment prava na pravično suđenje čini brižljiva i savjesna ocjena dokaza i činjenica utvrđenih u postupku pred redovnim sudovima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine). Ovo je jedna od osnovnih odredaba u vezi sa izvođenjem i ocjenjivanjem dokaza koja se nalazi u svim važećim procesnim zakonima u Bosni i Hercegovini, pa i u ZPP.
- 25.Dakle, Ustavni sud se može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao, kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na to da su, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, domaći sudovi dužni obrazložiti svoje presude pri čemu ne moraju dati detaljne odgovore na svaki navod, ali ako je pravno pitanje suštinski važno za ishod predmeta, sud u tom slučaju mora posebno obrazložiti razloge na kojima zasniva svoju odluku. U suprotnom, postoji povreda člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Van der Hurk protiv Holandije, presuda od 19. aprila 1994. godine, stav 61).
- 26.U kontekstu navedene prakse Evropskog i Ustavnog suda, te činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da se u prvostepenom postupku Osnovni sud pozvao na odredbu člana 211. ZOO-a i zaključio da u konkretnom slučaju tužiteljev tužbeni zahtjev nije osnovan. Ustavni sud podsjeća na to da je odredbom člana 211. ZOO-a propisano da u slučaju da neko izvrši isplatu a da zna da nije dužan da plati, nema pravo da zahtijeva vraćanje. Također je ovim članom propisano da je izuzetak od navedenog pravila-slučaj ako je platilac zadržao pravo da traži vraćanje ili ako je platio da bi izbjegao prinudu. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud utvrdio da je do uplata penzija apelantu došlo nakon što je tužitelj donio rješenje kojim je apelantu priznao pravo na starosnu penziju. Dalje, zapaža da je tužitelj, u ponovnom postupku, donio rješenje kojim apelantu ne priznaje pravo na starosnu penziju. Međutim, tužitelj je i uz donošenje ovog rješenja nastavio apelantu isplaćivati penziju. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da tužitelj ne posjeduje dokaz da je apelantu dostavio rješenje kojim mu je prestalo pravo na starosnu penziju i da je apelant na bilo koji način mogao znati da mu je to pravo prestalo, a naročito jer mu je tužitelj u konkretnom slučaju vršio isplatu penzija. Naime, nakon što je donio rješenje kojim apelantu nije priznao pravo na starosnu penziju, tužitelj, mada zna da ne postoji pravni osnov za isplatu, i dalje isplaćuje penziju apelantu.
- 27.S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u žalbenom postupku uvažio tužiteljevu žalbu tako što je preinačio prvostepenu presudu, te usvojio tužiteljev tužbeni zahtjev i obavezao apelanta za isplatu iznosa od 5.061.20 KM sa kamatom i troškovima postupka. U obrazloženju odluke Okružni sud se pozvao na odredbu člana 210. ZOO-a, jer je zaključio da je Osnovni sud pogrešno primijenio materijalno pravo i da se na konkretni slučaj ne može primijeniti odredba člana 211. ZOO-a nego odredba člana 210. ZOO-a. S tim u vezi, Okružni sud je istakao da je apelant imao valjan pravni osnov prema kojem mu je isplaćivana penzija, ali da je taj osnov otpao kada je tužitelj donio rješenje da mu se ne priznaje pravo na starosnu penziju. Zbog toga je apelant u obavezi da tužitelju vrati primljeni iznos na ime isplaćenih penzija jer se za taj iznos neosnovano obogatio na tužiteljev račun. Međutim, Okružni sud se nije upuštao u ispitivanje razloga zbog čega su penzije isplaćivane apelantu ako je, kako to tvrdi tužitelj, prestao da postoji pravni osnov za isplatu.
- 28.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je Osnovni sud u donesenoj presudi na potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio član 211. ZOO-a za razliku od Okružnog suda koji je nepravilno primijenio odredbe člana 210. ZOO-a, te da je na taj način prekršio apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 29.Na kraju, Ustavni sud je odlučio da ovaj predmet meritorno okonča tako što će ukinuti presudu Okružnog suda, a ostaviti na snazi presudu Osnovnog suda. Naime, Ustavni sud smatra da način na koji je Osnovni sud obrazložio donesenu odluku u pogledu tužiteljevog tužbenog zahtjeva i primjene materijalnog prava zadovoljava standarde prava na obrazloženu odluku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog toga, Ustavni sud smatra da nije potrebno da predmet vraća redovnim sudovima radi novog postupka i odluke.
- 21.
Ostali navodi
- 30.S obzirom na zaključak u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navodne povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 31.Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je Okružni sud, pri donošenju svoje odluke, nepravilno primijenio odredbu člana 210. ZOO-a budući da je predmetna isplata starosne penzije apelantu izvršena sa znanjem da se plaća iznos za koji nema pravnog osnova.
- 32.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
- 33.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.