Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 97/10
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2511/07, rješavajući apelaciju Darka Jankovića i Stojana Petrušića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Darka Jankovića i Stojana Petrušića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u izvršnom postupku pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj I-3481/04 koji još uvijek nije dovršen.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odgađanja dovrši izvršni postupak u predmetu broj I-3481/04, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Darko Janković i Stojan Petrušić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sočkovca, koje zastupaju Dušan Lukić i Irena Puzić, advokati iz Doboja, podnijeli su 10. septembra 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjoj Luci broj I-3481/04 od 7. aprila 2005. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Banjoj Luci zatraženo je 15. februara 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Osnovni sud u Banjoj Luci nije dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

  • 4.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 5.
    Presudom Osnovnog suda u Doboju broj P-90/00 od 25. juna 2003. godine i Presudom Okružnog suda u Doboju broj Gž-438/03 od 8. jula 2004. godine obavezana je tužena Republika Srpska, Ministarstvo unutrašnjih poslova - Centar javne bezbjednosti Doboj (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantima na ime naknade štete isplati iznos od 2.216,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16. februara 2000. godine pa do konačne isplate, te da im nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.899,00 KM, sve u roku od 15 dana od pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Predmet tužbe radi naknade štete odnosio se na potraživanja apelanata protiv policije zbog toga što su im 12. augusta 1997. godine oduzeli određeni broj stoke (teladi) zbog sumnje da su ih kupili radi nedozvoljene trgovine. Oduzeta telad su odmah predata preduzeću koje se bavi preradom mesa i nisu nikada vraćena apelantima, a u kasnijem krivičnom postupku, koji je pokrenut protiv apelanata, policija, odnosno nadležno tužilaštvo nisu uspjeli dokazati da su apelanti oduzetu telad kupili radi nedozvoljene trgovine, te su apelanti oslobođeni optužbi.
  • 6.
    Nakon proteka roka za dobrovoljno izvršenje, apelanti su 18. februara 2005. godine Osnovnom sudu u Banjoj Luci podnijeli prijedlog za izvršenje navedenih presuda Okružnog i Osnovnog suda u Doboju na novčanim sredstvima izvršenika koja se vode kod Ministarstva finansija Republike Srpske - Sektor za trezor (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija) na računu broj 5620990000055687.
  • 7.
    Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3481/04 od 7. aprila 2005. godine dozvolio izvršenje označenih pravosnažnih presuda na novčanim sredstvima izvršenika.
  • 8.
    Protiv ovog rješenja izvršenik je uložio prigovor 4. maja 2005. godine ističući da predmetno potraživanje predstavlja unutrašnji dug Republike Srpske shodno članu 3. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, pa se u pogledu načina njegovog izmirenja imaju primijeniti odredbe ovog zakona.
  • 9.
    Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3481/04 od 1. jula 2005. godine odbio izvršenikov prigovor kao neosnovan, te rješenje o izvršenju u cijelosti održao na snazi. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je izvršenikovo pozivanje na Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske neosnovano, da novčana sredstva koja se vode na računu izvršenika nisu izuzeta od izvršenja, te, najzad, da je izvršni sud dužan da provede izvršenje, tj. da donese rješenje o izvršenju na osnovu pravosnažne sudske odluke, a pri tome nije ovlašten da preispituje sadržinu izvršne isprave kojom je vezan.
  • 10.
    Na osnovu dostavljenog rješenja o izvršenju Ministarstvo finansija je dopisom od 11. januara 2006. godine zatražilo od apelanata da dostave Presudu Osnovnog suda u Doboju broj P-90/00 kako bi se utvrdio datum štetnog događaja, te odredilo da li potraživanje apelanata podliježe odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Sužbeni glasnik RS" broj 63/04).
  • 11.
    Nakon dostavljanja tražene presude apelanti su se dopisom od 12. septembra 2006. godine obratili Ministarstvu finansija molbom za isplatu njihovog potraživanja, ali izvršenje još uvijek nije provedeno. Iz predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da li je apelante Ministarstvo finansija ili Osnovni sud u Banjoj Luci obavijestio da li njihovo potraživanje podliježe Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske.
  • 12.
    Na osnovu predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da li je Ministarstvo finansija obavijestilo Osnovni sud u Banjoj Luci da je od apelanata zahtijevalo dostavljanje pravosnažne presude kako bi se utvrdilo da li datum štetnog događaja podliježe odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja osnovnog duga Republike Srpske, odnosno da li je nakon ponovne molbe apelanata od 12. septembra 2006. godine preduzelo bilo koju radnju radi provođenja rješenja o izvršenju, te o tome obavijestilo Osnovni sud u Banjoj Luci. Također, iz predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da li je Osnovni sud u Banjoj Luci, nakon dostavljanja rješenja o izvršenju Ministarstvu finansija, preduzeo bilo koju radnju u pogledu provođenja i okončanja predmetnog izvršnog postupka.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 13.
    Apelanti smatraju da im je, zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju broj I-3481/04 od 7. aprila 2005. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim, apelanti ističu da Evropska konvencija ne daje pravo državama da donose zakone kojim bi se propisivala zabrana izvršenja pravosnažnih presuda. Dalje, apelanti smatraju da im je neprovođenjem navedenog rješenja povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, apelanti ističu da primjenom Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske država nije uspostavila pravičan i proporcionalan odnos između javnog interesa i njihovih pojedinačnih prava, te da je na njih prebacila pretjeran i neproporcionalan teret. Najzad, apelanti smatraju da je neprovođenjem rješenja o izvršenju povrijeđen i član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

V. Relevantni propisi

  • 14.
    Zakon o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07) u relevantnom dijelu glasi:

Član 63. st. 3. i 4.

Obustava izvršenja

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

Član 64.

Dovršenje izvršenja

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 17.
    Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene odredbe iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ta odredba mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštivano bitno uzeti u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980, serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1248/07 od 11. novembra 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
  • 18.
    U konkretnom slučaju apelanti se žale da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer izvršni postupak u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj I-3481/04 nije okončan, odnosno da predmetno rješenje o izvršenju nije provedeno na teret novčanih sredstava izvršenika. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, pri razmatranju problema efektivnog provođenja rješenja o izvršenju koja su donesena na osnovu pravosnažnih sudskih odluka, već zauzeo stav da u Bosni i Hercegovini ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se zbog toga žale (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 82/09).
  • 19.
    Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije je da pravna sredstva koja su pojedincu na raspolaganju treba da budu lahko dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21).
  • 20.
    Stoga, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva iako predmetni izvršni postupak nije okončan.
  • 21.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 22.
    Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjoj Luci broj Ip-3481/04.

Pravo na pravično suđenje

  • 23.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)
  • 24.
    U konkretnom slučaju apelanti se žale zbog neprovođenja predmetnog rješenja o izvršenju, koje je doneseno na osnovu pravosnažne sudske presude u kojoj je odlučeno o naknadi materijalne štete u korist apelanata. Ustavni sud smatra da se ovdje radi o nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravomoćne sudske odluke zbog neokončanja (nedovršenja) predmetnog izvršnog postupka.
  • 25.
    Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, "izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije" (vidi vodeće odluke Ustavnog suda broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 8/05, i broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 40/05). S tim u vezi, Ustavni sud smatra da apelant, u ovom slučaju, uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud naglašava da je pravo na pristup sudu inherentno članu 6. stav 1. Evropske konvencije koje "...traje sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U suprotnom efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bio bi iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to pravo ne može da zaživi..." (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9, objavljenu na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba).
  • 26.
    Ustavni sud dalje ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne organizirati svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran kako pravno, tako i u praksi, te osigurati izvršenje bez nepotrebnih odgađanja (vidi, Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
  • 27.
    Iz predočenog Ustavnom sudu proizlazi da su u konkretnom slučaju apelanti podnijeli prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne sudske odluke, te da je Osnovni sud u Banjoj Luci donio rješenje o izvršenju i dostavio ga izvršeniku. Izvršenik je na ovo rješenje izjavio prigovor koji je Osnovni sud u Banjoj Luci odbio kao neosnovan. Iz predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da je Osnovni sud u Banjoj Luci, nakon što je odlučio o prigovoru izvršenika, preduzeo bilo koju radnju u svrhu efektivnog provođenja, odnosno okončanja konkretnog izvršnog postupka. Najzad, iz predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da je Osnovni sud u Banjoj Luci na bilo koji način obavijestio apelante da nije moguće provesti odobreno izvršenje, te, najzad, da nije obavijestio apelante da postoji bilo koji razlog za obustavu predmetnog postupka izvršenja.
  • 28.
    U vezi sa navedenim, Ustavni sud smatra da obaveza suda da odobri i provede izvršenje, koje je prema relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku određeno na temelju pravosnažne sudske odluke, nije iscrpljena samo donošenjem rješenja o izvršenju i njegovim dostavljanjem na izvršenje organu (u konkretnom slučaju to je Sektor za trezor koji se nalazi u sastavu Ministarstva finansija RS) kod kojeg se nalaze novčana sredstva izvršenika, već se ova obaveza suda sastoji i u preduzimanju daljih mjera i radnji koje kao rezultat imaju okončanje (dovršenje) izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću predmetni izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.
  • 29.
    Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer Osnovni sud, u konkretnom slučaju, nije donio odluku kojom bi se, u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku, predmetni izvršni postupak mogao smatrati dovršenim.

Ostali navodi

  • 30.
    S obzirom na zaključak iz ove odluke o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno ispituje identične navode iz apelacije o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 31.
    Ustavni sud zaključuje da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer Osnovni sud u Banjoj Luci, u konkretnom slučaju, nije donio odluku kojom bi se, u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku, predmetni izvršni postupak mogao smatrati dovršenim.
  • 32.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 33.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.