Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 97/10
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3424/08, rješavajući apelaciju Mustafe Sulejmanagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Mustafe Sulejmanagića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu broj P-331/01 koji se nalazi kod Kantonalnog suda u Bihaću radi odlučivanja o žalbi na prvostepenu odluku.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u predmetu broj 001-0-Gž-07-000 645.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Mustafi Sulejmanagiću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati ukupan iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Muhamed Sulejmanagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnio je 23. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-331/01 koji se nalazi kod Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 001-0-Gž-07-000 645 radi donošenja odluke o žalbi.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda zatraženo je 25. februara 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. marta 2009. godine, a Općinski sud 25. marta 2009. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 2. aprila 2009. godine.
  • 5.
    Ustavni sud je 7. maja 2010. godine zatražio spis od Kantonalnog suda.
  • 6.
    Kantonalni sud je 13. maja 2010. godine dostavio traženi spis.

III. Činjenično stanje

  • 7.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 8.
    Apelant je Općinskom sudu 11. jula 2001. godine podnio tužbu protiv JP "Elektroprivreda BiH" Sarajevo, "Elektrodistribucija" Bihać (u daljnjem tekstu: tužena) radi "naknade koristi" i nematerijalne štete. Naime, tužena je postavila preko apelantovih nekretnina niskonaponske kablove koji su štetni po život i zdravlje zbog utjecaja elektromagnetskog zračenja, te zbog prisutnog straha od zapaljenja objekata.
  • 9.
    Općinski sud je tokom postupka održao 22 ročišta (prvo ročište održano je 27. marta 2002. godine, a ročište na kojem je zaključena glavna rasprava održao je 21. decembra 2006. godine), te donio Presudu broj P-331/01 od 31. januara 2007. godine. Navedenom presudom je naloženo tuženoj da apelantu (prvotužiocu) na ime pretrpljenog straha isplati iznos od 10.000,00 KM, a ostalim tužiocima za isti osnov isplati iznos od po 4.000,00 KM, tj. ukupan iznos od 34.000,00 KM, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te naknadi apelantu i ostalim tužiocima troškove postupka u iznosu od 4.002,46 KM. Ostali dio tužbenog zahtjeva apelanta i tužilaca je odbijen.
  • 10.
    Apelantova opunomoćenica nije pristupila na dva zakazana ročišta, a opunomoćenik tužene nije bio prisutan na pet zakazanih ročišta. Također, na dva zakazana ročišta svi tužioci nisu lično pristupili, a apelant je bio prisutan na svim ročištima na koj? ga je pozvao sud. Jednom zakazanom ročištu nije pristupio vještak specijalista traumatološke psihologije iako je bio uredno obaviješten.
  • 11.
    Općinski sud je na ročištu održanom 12. augusta 2003. godine donio rješenje o mirovanju postupka, budući da opunomoćenik apelanta i ostalih tužilaca, kao i zakonski zastupnik tužene nisu pristupili ročištu iako su bili uredno obaviješteni. Apelantova opunomoćenica je 18. novembra 2003. godine predložila nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari, a sud je, nakon prijedloga za nastavak postupka, zakazao ročište (20. oktobra 2004. godine), odnosno 13 mjeseci nakon podnošenja prijedloga za nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari.
  • 12.
    Općinski sud je na ročištu održanom 19. novembra 2004. godine odredio da Institut za standarde, mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo BiH provede vještačenje na okolnost da li tužena posjeduje odobrenje i projektnu dokumentaciju za postavljanje kablova kako su postavljeni na licu mjesta. Pošto se Institut nije izjasnio o prijedlogu suda da obavi vještačenje, sud je 23. februara 2006. godine donio rješenje kojim je za vještačenje po predmetnom spisu odredio Institut za zaštitu, ekologiju i obrazovanje iz Tuzle. Također, sud je 11. aprila 2006. godine odredio da se izvrši medicinsko vještačenje za apelanta i drugotužioca, a 13. juna 2006. godine odredio je drugog vještaka medicinske struke, budući da vještak koji je određen nije mogao iz objektivnih razloga prihvatiti obavezu da vještači. Na ročištu od 7. novembra 2006. godine sud je odredio da novo medicinsko vještačenje za apelanta i ostale tužioce izvrši vještak specijalista neurolog i psihijatar.
  • 13.
    Općinski sud je održao glavnu raspravu 21. decembra 2006. godine, a 31. januara 2007. godine je donio Presudu broj P-331/01.
  • 14.
    Opunomoćenica apelanta i ostalih tužilaca je 5. marta 2007. godine, a tužena 9. marta 2007. godine, izjavila žalbu protiv Presude Općinskog suda broj P-331/01 od 31. januara 2007. godine.
  • 15.
    Opunomoćenica apelanta i ostalih tužilaca je 3. aprila 2007. godine dostavila Općinskom sudu odgovor na žalbu koji je dostavljen tuženoj.
  • 16.
    Općinski sud je 18. aprila 2007. godine dostavio spis Kantonalnom sudu na žalbeni postupak.
  • 17.
    Postupak pred Kantonalnim sudom je u toku i vodi se pod brojem 001-0-Gž-07-000 645.

IV. Apelacija

a) Navodi iz zahtjeva

  • 18.
    Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jedan od osnovnih principa pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je iznio hronologiju radnji koje su obavljene u konkretnom predmetu, tvrdeći da se predmet po žalbi nalazi kod Kantonalnog suda u vrijeme podnošenja apelacije više od godinu dana, te da cijeli postupak traje nerazumno dugo. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i obaveže Kantonalni sud da bez daljnjeg odgađanja donese odluku o žalbi. Također je predložio da se naloži FBiH da mu isplati odgovarajući iznos na ime naknade nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

  • 19.
    Kantonalni sud je u odgovoru naveo da ovaj predmet za sud i nije "tako star" da bi apelantov zahtjev iz apelacije bio osnovan. Sud je dalje naveo da se ne radi o predmetu hitne prirode, te da je u konkretnom slučaju bolest sudije izvjestioca doprinijela zastoju u rješavanju predmeta za koje je sudija bio zadužen. Također, navodi da će se problem stagnacije u rješavanju predmeta rješavati preraspodjelom predmeta drugim sudijama Građanskog odjeljenja, te da se očekuje i imenovanje jednog redovnog i jednog dodatnog sudije, kojem će biti dodijeljen i predmet koji se povodom žalbi apelanta i tužene nalazi kod tog suda.

V. Relevantni propisi

  • 20.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. 1, 3. i 4.

Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 227. stav 1. tačka 2.

Drugostepeni sud će u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave rješenjem ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti istom prvostepenom sudu radi održavanja nove glavne rasprave ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:

  • 2)
    ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a naročito propuštanjem dostavljanja nije data mogućnost da raspravlja pred sudom, a to je postupanje bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Član 228.

Prvostepeni sud je dužan, odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, da odredi pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu koje će se održati najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja drugostepenog suda, te da izvede sve parnične radnje i da raspravi sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud u svom rješenju.

Član 454. stav 1.

Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred prvostepenim sudom, daljnji postupak provest će se po odredbama ovog zakona.

VI. Dopustivost

  • 21.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 22.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 23.
    U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je, u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom, okončan u prvostepenom postupku Presudom Općinskog suda broj P-331/01 od 31. januara 2007. godine, ali u kojem još uvijek traje postupak pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja o žalbama apelanta i tužene protiv prvostepene odluke. Iako je podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva jer Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 24.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

  • 25.
    Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 26.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

Relevantni principi

  • 27.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 28.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

Period koji se uzima u obzir

  • 29.
    Predmetni postupak pokrenut je apelantovim podnošenjem tužbe Općinskom sudu 11. jula 2001. godine i u vrijeme donošenja ove odluke nije okončan. Dakle, cjelokupan postupak povodom zahtjeva apelanta i drugih tužilaca traje više od osam godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 30.
    U konkretnom slučaju radi se o postupku radi "naknade koristi" i nematerijalne štete zbog toga što je tužena postavila preko apelantovih nekretnina niskonaponske kablove, a kako navodi apelant "koji su štetni po život i zdravlje od utjecaja elektromagnetskog zračenja, te postojanja straha od zapaljenja objekata". S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom predmetu s obzirom na veći broj stranaka u postupku, vještačenja koja je potrebno izvršiti i sl.
  • 31.
    U konkretnom slučaju postupak pred Općinskim sudom započeo je 11. jula 2001. godine u kojem je prvostepena odluka donesena nakon pet godina, šest mjeseci i 20 dana. Ustavni sud uočava da je prvostepeni sud od podnošenja apelantove tužbe do augusta 2003. godine aktivno postupao, budući da je zakazao i održao devet ročišta, da je izveo brojne dokaze saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka i druge relevantne dokaze. Nakon tog perioda, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud na ročištu od 12. augusta 2003. godine donio rješenje o mirovanju postupka, budući da uredno obaviješteni apelant i tužena nisu pristupili zakazanom ročištu. Nakon što je apelantova opunomoćenica 18. novembra 2003. godine predložila nastavak postupka, u ovoj pravnoj stvari postupak je nastavljen tek 20. oktobra 2004. godine. Dakle, Općinski sud nakon prijedloga za nastavak postupka u periodu od skoro godinu nije preduzeo niti jednu procesnu radnju. Dalje, sud je u nastavku postupka održao još 13 ročišta, te postupak okončao u decembru 2006. godine i odluku u ovoj pravnoj stvari izradio u januaru 2007. godine.
  • 32.
    Ustavni sud smatra da se period od više od pet godina, koliko je trajao prvostepeni postupak u ovoj pravnoj stvari, može staviti na teret Općinskom sudu. U konkretnom slučaju, po mišljenju Ustavnog suda, nisu postojale nikakve okolnosti koje bi opravdale ovako dugo vođenje postupka pred Općinskim sudom, koji je zakazao i održao zaista veliki broj ročišta (ukupno 22) za šta nije postojalo objektivno opravdanje, niti je u tom pravcu navedeni sud ponudio uvjerljiv odgovor. Naime, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju postupak mogao i trebalo da okonča sa znatno manjim brojem ročišta i u znatno kraćem periodu. Apelant je doprinio dužini postupka kada je, zbog njegovog nedolaska na ročište, doneseno rješenje o mirovanju postupka, ali je taj propust apelant otklonio u roku propisanom zakonom podnijevši zahtjev za nastavak postupka koji miruje, te tako njegov doprinos dužini postupka nije odlučujući prema mišljenju Ustavnog suda. Napominje se da je Općinski sud, nakon donošenja rješenja o mirovanju postupka, zakazao ročište tek nakon trinaest mjeseci, računajući od podnošenja prijedloga za nastavak postupka. Općinski sud je više od godinu dana zastao sa postupkom nakon što je radi vještačenja uputio poziv Institutu za standarde, mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo BiH sa sjedištem u Sarajevu, koji Općinskom sudu nikad nije odgovorio na njegov zahtjev. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je tri ročišta odgodio čekajući povratnu informaciju od navedenog instituta, tek na prijedlog apelantove opunomoćenice donio rješenje da se za vještačenje u ovom predmetu odredi Institut za zaštitu, ekologiju i obrazovanje iz Tuzle. Sve navedeno, prema mišljenju Ustavnog suda, ukazuje da je Općinski sud u pretežnom dijelu doprinio da se postupak u apelantovom predmetu ne okonča u razumnom roku.
  • 33.
    U vezi sa daljnjim tokom postupka, Ustavni sud uočava da postupak pred Kantonalnim sudom o apelantovoj žalbi i žalbi tužene na prvostepenu presudu traje više od godinu dana i još uvijek nije okončan. Ustavni sud smatra da ni razumnost dužine postupka pred Kantonalnim sudom nema opravdanja. Također, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće kadrovske prirode, navodeći da je u konkretnom slučaju na dinamiku rješavanja ovog predmeta utjecala odsutnost sudije izvjestioca zbog bolesti, te da su se predmeti iz referata postupajućeg sudije koji su hitne prirode dodjeljivali u rad drugim sudijama. Sud je naveo da će kadrovskim popunjavanjem suda koje se očekuje u određenoj mjeri riješiti problem stagnacije u rješavanju velikog broja predmeta koji se nalaze kod tog suda. Međutim, Ustavni sud je u prethodnom dijelu ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. U vezi s tim, Ustavni sud smatra nužnim ukazati na stav Evropskog suda prema kojem su "države dužne da organiziraju svoje pravne sisteme tako da sudovima omoguće da poštuju zahtjeve člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev koji se odnosi na raspravu u razumnom roku" (vidi, Evropski sud, Zimmerman i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine). U konkretnom slučaju očigledno je da navedene okolnosti ne mogu opravdati trajanje postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom, osobito imajući u vidu dosadašnje trajanje postupka u cjelini, te Ustavni sud naglašava da ne može prihvatiti odgovor Kantonalnog suda da apelantov predmet nije na vrijeme uzet u rad, jer je sudija bio bolestan, a nije dat u rad drugom sudiji, jer po zakonu nije propisano da se radi o postupku u kom se hitno postupa. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da bolest sudije ne može biti razlog nedonošenja odluke u razumnom roku (posebno nedonošenja odluke u ovolikom periodu) bez obzira na to da li se radi o postupku koji je zakonom propisan kao hitan.
  • 34.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da ukupna dužina konkretnog postupka, koji traje više od osam godina i još uvijek nije okončan, ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje kompenzacije

  • 35.
    Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete, zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku, dosudi odgovarajući iznos. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06).
  • 36.
    U konkretnom slučaju, budući da se radi o sporu koji nije zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, dakle, ukupan iznos od 1.200,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužan isplatiti Unsko-sanski kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi

  • 37.
    S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 38.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada predmetni postupak traje više od osam godina i kada nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji, a dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret nadležnim sudovima koji nisu djelotvorno kontrolirali postupak i nisu preduzeli adekvatne mjere za ubrzanje postupka.
  • 39.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 40.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.