USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 103/10
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1170/08, rješavajući apelaciju Rifeta Sujoldžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Rifeta Sujoldžića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, po hitnom postupku, dovrši izvršni postupak u predmetu broj 065-0-I-06-000042, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Rifet Sujoldžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, kojeg zastupa Adil Lozo, advokat iz Travnika, podnio je 16. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-I-06-000042 od 14. februara 2006. godine (u daljnjem tekstu: Rješenje o izvršenju), odnosno Rješenja o promjeni predmeta i sredstva izvršenja broj 065-0-I-06-000042 od 9. oktobra 2007. godine. Apelant je 21. augusta 2009. godine dostavio podnesak kojim je obavijestio Ustavni sud da je Općinski sud 26. januara 2009. godine donio Rješenje o promjeni predmeta izvršenja, ali da Općinski sud nije okončao ovaj izvršni postupak, koji traje više od četiri godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Tarika Zukića (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 28. aprila 2008. godine i 25. aprila 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 13. maja 2008. godine, a izvršenik 14. maja 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda i izvršenika dostavljeni su apelantu 18. juna 2008. godine.
- 5.Ustavni sud je 1. juna 2010. godine zatražio na uvid spis od Općinskog suda, odnosno Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), koji je dostavio kopiju spisa 12. jula 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Presudom Općinskog suda u Travniku broj P-112/04 od 19. aprila 2004. godine obavezan je tuženi (izvršenik) da apelantu isplati iznos od 4.225,48 KM na ime nužnih ulaganja u stan, te da mu isplati zakonske zatezne kamate, kao i iznos od 1.300,00 KM na ime troškova postupka.
- 8.Apelant je 6. januara 2006. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda u Travniku.
- 9.Općinski sud je Rješenjem o izvršenju odredio predloženo izvršenje, na koje je izvršenik izjavio prigovor 7. aprila 2006. godine, a apelant odgovorio na prigovor 24. augusta 2006. godine.
- 10.Apelant je dopisom od 26. marta 2007. godine zatražio da se ubrza postupak budući da je, od kada je on dao odgovor na prigovor, proteklo više od sedam mjeseci a da još uvijek nije odlučeno o prigovoru.
- 11.Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-I-06-000042 od 7. juna 2007. godine izvršenikov prigovor je odbijen kao neosnovan. Izvršenik je 25. juna 2007. godine uložio žalbu na navedeno rješenje a apelant je 23. oktobra 2007. godine dostavio odgovor na žalbu.
- 12.Općinski sud je 7. juna 2007. godine dostavio Sudskom izvršnom organu Općinskog suda Rješenje o izvršenju na provođenje popisom, pljenidbom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari do apelantovog namirenja. Navedeno rješenje je postalo pravosnažno 7. juna 2007. godine.
- 13.Apelant je dopisom od 21. augusta 2007. godine predložio da se izvršenje provede na izvršenikovom motornom vozilu. Općinski sud je uvažio prijedlog, te 9. oktobra 2007. godine donio Rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, na koje je izvršenik 25. oktobra 2007. godine izjavio prigovor, a apelant 9. maja 2008. godine odgovorio na prigovor.
- 14.Općinski sud je 5. maja 2008. godine MUP-u Kantona Sarajevo dostavio Rješenje o izvršenju i Rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja na provođenje, odnosno kako bi se izvršila zabilježba izvršenja zabranom raspolaganja izvršenikovim motornim vozilom. Iz Zapisnika sudskog izvršioca od 21. maja 2008. godine slijedi da je izvršenik izjavio da je motorno vozilo prodao prije pet-šest godina.
- 15.MUP Kantona Sarajevo je 14. maja 2008. godine obavijestio Općinski sud da nije u mogućnosti provesti zabilježbu izvršenja zabranom raspolaganja motornim vozilom jer je vozilo odjavljeno. Ovo obavještenje Općinski sud je dostavio apelantu 21. maja 2008. godine.
- 16.Podneskom od 30. juna 2008. godine apelant je predložio promjenu predmeta i sredstva izvršenja, odnosno da se izvršenje provede na izvršenikovim novčanim sredstvima koja ostvaruje u Federalnom PIO/MIO Mostar.
- 17.Općinski sud je 26. januara 2009. godine donio rješenje kojim je djelimično uvažio izvršenikov prigovor od 25. oktobra 2007. godine na Rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja od 9. oktobra 2007. godine, tako da se u dijelu kojim se radi provođenja izvršenja određuje pljenidba, procjena i prodaja izvršenikovog motornog vozila stavlja van snage, a u ostalom dijelu Rješenje o izvršenju ostavio na snazi.
- 18.Općinski sud je 26. januara 2009. godine donio Rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, kojim je usvojio apelantov prijedlog da se izvršenje provede na izvršenikovim novčanim sredstvima koja ostvaruje u Federalnom PIO/MIO Mostar. Na ovo rješenje izvršenik je 4. februara 2009. godine izjavio prigovor na koji je apelant odgovorio 23. marta 2009. godine.
- 19.Apelant je 16. marta 2009. godine zatražio dostavljanje navedenog rješenja Federalnom PIO/MIO Mostar, budući da je odredbom člana 12. stav 5. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06; u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka.
- 20.Općinski sud je 31. augusta 2009. godine donio rješenje kojim se izvršenikov prigovor odbija, a 2. septembra 2009. godine je Federalnom PIO/MIO Mostar dostavio Rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja od 26. januara 2009. godine.
- 21.Iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu nije vidljivo da je Općinski sud preduzimao daljnje radnje u ovom izvršnom postupku.
- 22.Apelant je konstantno urgirao postupanje u ovom izvršnom postupku.
- 23.Iz dopisa Općinskog suda od 7. juna 2010. godine (odgovor na dopis Ustavnog suda kojim je tražena kopija spisa) proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku, te da je spis 9. decembra 2009. godine proslijeđen Kantonalnom sudu jer je izvršenik uložio žalbu na rješenje kojim se odbija prigovor na Rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja od 26. januara 2009. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 24.Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovog prava apelant nalazi u postupanju Općinskog suda koji nije preduzeo niti jednu konkretnu radnju s ciljem realiziranja Rješenja o izvršenju, iako je on ulagao veliki broj podnesaka radi okončanja ovog postupka. S tim u vezi, apelant traži da se naloži Općinskom sudu da, bez daljnjeg odlaganja, preduzme konkretne radnje radi provođenja Rješenja o izvršenju, odnosno Rješenja o promjeni predmeta i sredstva izvršenja.
b) Odgovor na apelaciju
- 25.Općinski sud je naveo hronologiju postupanja u predmetu, te da postupajući sudija, koji je zadužen sa preko 1300 predmeta, nije bio u mogućnosti postupati povodom svih spisa.
V. Relevantni propisi
- 26.Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 12.
Pravni lijekovi
(5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Iznimno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje provodi naplatom s transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru.
Član 63.
Obustava izvršenja
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se zbog drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona, u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
Član 64.
Dovršenje izvršenja
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
- 27.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 28.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 29.Apelant se žali na nemogućnost izvršenja pravosnažne sudske odluke, budući da je izvršni postupak, u trenutku podnošenja apelacije, trajao više od dvije godine, odnosno da još uvijek traje. Predmetna apelacija je dopustiva, a umjesto posebnog obrazloženja ove konstatacije Ustavni sud ukazuje na svoju praksu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2511/07 od 29. juna 2010. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud nalazi da su se i u ovoj apelaciji apelanti žalili na to što izvršni postupak pokrenut na osnovu pravosnažne presude nije okončan. S tim u vezi, Ustavni sud je podsjetio na to da je, pri razmatranju problema efektivnog provođenja rješenja o izvršenju koja su donesena na osnovu pravosnažnih sudskih odluka, već iskazao stav da u Bosni i Hercegovini ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se zbog toga žale (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 82/09). Ustavni sud je zaključio da je predmetna apelacija dopustiva iako predmetni izvršni postupak nije bio okončan.
- 30.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 31.Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju, odnosno zbog toga što izvršni postupak nije okončan.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
- 32.Ustavni sud nalazi da se apelantovi navodi odnose na nemogućnost da se realizira izvršenje pravosnažne sudske odluke zbog neokončanja (nedovršenja) predmetnog izvršnog postupka.
- 33.Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi vodeće odluke Ustavnog suda: Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 8/05; i Odluka broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 40/05). S tim u vezi, Ustavni sud smatra da apelant, u ovom slučaju, uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud naglašava da je pravo na pristup sudu inherentno članu 6. stav 1. Evropske konvencije i ono: "...traje sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U suprotnom efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza bio bi iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to pravo ne može da zaživi..." (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9, objavljena na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba).
- 34.Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne organizirati svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran, kako pravno, tako i u praksi, te osigurati izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, Presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
- 35.U konkretnom slučaju Ustavni sud nalazi da je apelant na osnovu pravosnažne presude podnio prijedlog za izvršenje, te da je Općinski sud odredio predloženo izvršenje, odnosno donio Rješenje o izvršenju na koje je izvršenik uložio prigovor. Dalje, Općinski sud je rješenjem odbio prigovor i na to rješenje izvršenik je uložio žalbu. Izvršno Rješenje o izvršenju Općinski sud je dostavio sudskom izvršiocu na provođenje, ali se ono nije moglo izvršiti, o čemu je Općinski sud obavijestio apelanta. Nakon toga, apelantov prijedlog da se Rješenje o izvršenju provede na izvršenikovim novčanim sredstvima koja ima u Federalnom zavodu PIO/MIO Mostar, Općinski sud je prihvatio, te donio Rješenje o promjeni predmeta izvršenja. I na ovo rješenje izvršenik je uložio prigovor, koji je Općinski sud odbio rješenjem i na koje je izvršenik uložio žalbu. Ovo izvršno rješenje sud je 31. augusta 2009. godine dostavio Federalnom zavodu PIO/MIO Mostar.
- 36.Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. ZIP-a, kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Osim toga, Ustavni sud naglašava da je članom 12. ZIP-a propisano da, između ostalog, žalba ne zaustavlja tok izvršnog postupka, te, stoga, u konkretnom slučaju ni žalba koju je izvršenik izjavio Kantonalnom sudu ne može biti prepreka za okončanje ovog izvršnog postupka.
- 37.Ustavni sud nalazi da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Općinski sud obavijestio apelanta da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja, pogotovo ako se uzme u obzir da iz dopisa Općinskog suda od 7. juna 2010. godine proizlazi da je izvršni postupak u toku. Dalje, Ustavni sud ponovo ukazuje na citiranu Odluku broj AP 2511/07 u kojoj je Ustavni sud iznio stanovište da obaveza suda da odobri i provede izvršenje, koje je prema relevantnim odredbama ZIP-a određeno na osnovu pravosnažne sudske odluke, nije iscrpljena samo donošenjem rješenja o izvršenju i njegovim dostavljanjem na izvršenje organu kod kojeg se nalaze izvršenikova novčana sredstva, ako se ima u vidu odredba ZIP-a kojom je propisano dovršenje izvršenja.
- 38.U skladu sa navedenim, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Općinski sud nije preduzeo radnje s ciljem okončanja izvršnog postupka, odnosno nije donio odluku kojom bi se, u skladu sa relevantnim odredbama ZIP-a, predmetni izvršni postupak mogao smatrati dovršenim.
VIII. Zaključak
- 39.Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Općinski sud nije dovršio izvršni postupak u smislu relevantnih odredaba ZIP-a.
- 40.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 41.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.