Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 24/11

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 808/08, rješavajući apelaciju Rajke Nišavić i Danice Nišavić Dalla Gassa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je

Usvaja se apelacija Rajke Nišavić i Danice Nišavić Dalla Gassa.

Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koju je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-06-003005 od 17. aprila 2008. godine.

U skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati Rajki Nišavić i Danici Nišavić Dalla Gassa iznose od po 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Rajka Nišavić i Danica Nišavić Dalla Gassa (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Sarajeva, koje zastupa advokat Senija Poropat iz Sarajeva, podnijele su 14. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji su pokrenule tužbom pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj P-1337/03 zbog neosnovanog bogaćenja i u postupku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 009-0-Gž-06-003005.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 4. aprila 2008. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 8. jula 2010. godine, a Kantonalni sud 25. aprila 2008. godine.
  • 4.
    Ustavni sud je 20. maja 2010. godine zatražio na uvid spis Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-003005, koji je dostavljen 7. juna 2010. godine.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, apelanticama je odgovor Kantonalnog suda dostavljen 8. maja 2008. godine, a Općinskog suda 23. augusta 2010. godine.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Apelantice su 1. februara 2000. godine tužbom pred Općinskim sudom pokrenule parnični postupak protiv tužene Mirjane Jokić (u daljnjem tekstu: tužene) zbog neosnovanog bogaćenja. Apelantice su u tužbi navele da su suvlasnice na stanu u Ulici Tina Ujevića broj 2/1 površine 100 m" (u daljnjem tekstu: sporni stan) koji tužena bespravno koristi i ne plaća zakupninu, pa su predložile da se tužena obaveže da im na ime neosnovanog bogaćenja isplati iznos od 120.000 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe.
  • 8.
    Općinski sud je od podnošenja tužbe 1. februara 2000. godine do donošenja Rješenja broj P-120/00 od 26. septembra 2002. godine, kojim je postupak u ovoj pravnoj stvari prekinut radi rješavanja prethodnog pitanja, odnosno do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu ovog suda broj P-1296/00, zakazao ukupno 15 rasprava (25. aprila, 22. maja, 12. juna, 22 augusta i 2. novembra 2000. godine, 16. januara, 15. marta, 17. maja, 28. juna, 19. septembra i 29. oktobra 2001. godine, 22. januara, 25. februara, 9. jula i 26. septembra 2002. godine), od kojih je četiri rasprave održao, dok je 11 rasprava odložio iz više razloga: što tužena nije dostavila odgovor na tužbu u zakonskom roku, što punomoćnik tužene nije dostavio sudu punomoć za zastupanje tužene, a najveći broj zakazanih rasprava je odloženo zbog toga što tužena i njen punomoćnik nisu pristupili zakazanom ročištu iako su uredno bili obaviješteni, a jednu raspravu jer sud nije imao dokaz da je iskazana dostava tuženoj. Na četiri ročišta koja je Općinski sud održao (2. novembra 2000. godine, 25. februara 9. jula i 26. septembra 2002. godine) punomoćnik tužene je pristupio samo jednom, održanom 25. februara 2002. godine, dok su apelantice pristupile svim zakazanim ročištima.
  • 9.
    Na ročištu održanom 25. februara 2002. godine apelantice su predložile sudu izvođenje dokaza vještačenjem koje će izvršiti vještak građevinske struke na okolnost procjene vrijednosti spornog stana i vještaka ekonomske struke na okolnost visine zakupnine koje su mogle ostvariti izdavanjem spornog stana u zakup za period od 1. januara 1996. godine i obavijestile su sud da su protiv tužene kod ovog suda tužbom pokrenule postupak broj P-1298/00 radi predaje u posjed spornog stana. Općinski sud je rješenjem konstatovao da će o predloženom vještačenju odlučiti van ročišta i ovo ročište je odložio na neodređeno vrijeme. Na zahtjev apelantica sud je novo ročište zakazao 9. jula 2002. godine, na kojem je nakon izvršenog uvida u spis ovog suda broj P-1298/00, konstatovao da je glavna rasprava u ovom predmetu zaključena, te je predmetno ročište odložio na neodređeno vrijeme.
  • 10.
    Na prijedlog apelantica Općinski sud je novo ročište zakazao i održao 26. septembra 2002. godine, u odsutnosti uredno obaviještene tužene, te Rješenjem broj P-120/00 postupak u ovoj pravnoj stvari prekinuo, uz napomenu da će biti nastavljen na prijedlog apelantica, nakon pravomoćnog okončanja postupka u predmetu broj P-1298/00.
  • 11.
    Apelantice su 22. oktobra 2002. godine protiv Rješenja Općinskog suda broj P-120/00 od 26. septembra 2002. godine Kantonalnom sudu izjavile žalbu, a 23. oktobra 2002. godine su žalbu i dopunile.
  • 12.
    Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-1743/02 od 9. jula 2003. godine žalbu apelantica uvažio, pobijano rješenje ukinuo i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Kantonalni sud je zaključio da je predmetno rješenje donio sudija pojedinac, iako su sve prethodne rasprave vođene u kompletnom sastavu sudskog vijeća čime je prvostepeni sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba člana 336. stav 2. tačka 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Kantonalni sud je također zaključio da nije bilo mjesta prekidu postupka radi rješavanja prethodnog pitanja, jer po mišljenju ovog suda spor u predmetu broj P-1298/00 ne predstavlja prethodno pitanje iz člana 12. ZPP-a.
  • 13.
    Općinski sud je 4. decembra 2003. godine zakazao pripremno ročište za 12. februar 2004. godine, koje je odložio za 6. april 2004. godine jer mu nije pristupila tužena iako je bila uredno obaviještena, koje je dalje odloženo iz istih razloga za 18. oktobar 2004. godine.
  • 14.
    Punomoćnik apelantica je na ročištu održanom 25. januara 2005. godine sudu dostavio uređenu tužbu u skladu s novim odredbama ZPP-a i precizirao tužbeni zahtjev kojim je predloženo da sud utvrdi da je tužena ograničavala vlasnička prava apelantica na spornom stanu koji je upisan u zk. ul. broj XLVI/13 k.o. Sarajevo kao suvlasništvo apelantica, te da joj stoga sud naloži da im isplati nadoknadu za ograničavanje njihovih vlasničkih prava u ukupnom iznosu od 98.000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama. Općinski sud je ovo ročište odložio uz napomenu da će novo zakazati nakon što dobije odgovor tužene na uređenu tužbu, i da je tužena dužna odgovor dostaviti sudu u zakonskom roku od 30 dana.
  • 15.
    Općinski sud je ročište zakazano za 26. april 2005. godine odložio za 27. maj 2005. godine jer nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za vođenje ročišta u smislu člana 111. ZPP jer dostava tuženoj nije bila iskazana. Na ročištu održanom 27. maja 2005. godine Općinski sud je rješenjem ročište za glavnu raspravu odredio za 19. oktobar 2005. godine, koje je također odložio i novo zakazao za 19. decembar 2005. godine iz istih razloga.
  • 16.
    Općinski sud je glavnu raspravu održao 19. decembra 2005. godine i nakon provedenog dokaznog postupka glavnu raspravu je zaključio i donio Presudu broj P-1337/03 od 19. januara 2006. godine kojom je tuženoj naloženo da apelanticama na ime korištenja spornog stana isplati stanarinu u iznosu od 4.315,92 KM, sa zakonskom zateznom kamatom za periode i u iznosima pobliže definisanim izrekom presude. Tuženoj je naloženo da apelanticama naknadi i materijalnu štetu u ukupnom iznosu od 400,00 KM sa zakonskom kamatom počevši od 28. augusta 2004. godine pa do isplate. Istom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantica u dijelu kojim su tražile da se utvrdi da je tužena ograničavala njihova vlasnička prava na spornom stanu. Odbijen je također dio tužbenog zahtjeva apelantica za isplatu zakupnine za 1996. godinu u iznosu od 11.400,00 KM, za 1997. godinu u iznosu od 11.400,00 KM i za period od 1. januara 1998. godine do 1. augusta 1998. godine u iznosu od 5.950,00 KM. Odbijen je i dio tužbenog zahtjeva apelantica za isplatu zakupnine od 1. augusta 1998. godine do 1. februara 2004. godine preko dosuđenog iznosa od 4.315,92 KM.
  • 17.
    Apelantice su 16. februara 2006. godine protiv Presude Općinskog suda broj P-1337/03 izjavile žalbu Kantonalnom sudu, a podneskom od 9. marta 2006. godine i 10. marta 2006. godine su od Općinskog suda zatražile izdavanje djelimične klauzule pravomoćnosti prvostepene presude, koju je Općinski sud Rješenjem broj P-1337/03 od 22. marta 2006. godine odbio uz obrazloženje da su protiv te presude izjavile žalbu iz razloga predviđenih članom 208. ZPP-a.
  • 18.
    Kantonalni sud je Presudom broj 009-0-Gž-06-003005 od 17. aprila 2008. godine žalbu apelantica odbio i prvostepenu presudu u osporenom dijelu potvrdio, dok je u neosporenom dijelu prvostepena presuda ostala neizmijenjena.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 19.
    Apelantice navode da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zato što postupak po njihovoj tužbi dugo traje. Navode da su 1. februara 2000. godine pokrenule postupak pred Općinskim sudom protiv tužene, zbog neosnovanog bogaćenja koji još nije pravomoćno okončan jer Kantonalni sud nije donio odluku o žalbi koju su izjavile protiv prvostepene presude. Imajući u vidu navedeno apelantice traže da im Ustavni sud dodijeli kompenzaciju u iznosu od po 2.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

  • 20.
    Općinski sud je naveo da je cjelokupan postupak u konkretnoj pravnoj stvari vodio u skladu s odredbama ZPP-a, da je apelanticama omogućeno pravo na pravično suđenje, pa smatra da su navodi apelantica neosnovani.
  • 21.
    Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je žalbu apelantica izjavljenu protiv presude Općinskog suda zaprimio 27. marta 2006. godine, i da predmet iz objektivnih razloga nije uzet odmah u rad, zbog velikog broja neriješenih predmeta. Ističe da se predmeti uzimaju u rad redoslijedom prijema u sud. Prema tome smatra da su neosnovani navodi iz apelacije, i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

  • 22.
    U Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

  • 23.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 24.
    U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 25.
    U konkretnom slučaju apelantice su se obratile Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je, u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom, okončan Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-003005 od 17. aprila 2008. godine. Iako je podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva jer Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 26.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 27.
    Apelantice se žale da im je zbog dužine trajanja postupka koji su pokrenule tužbom pred Općinskim sudom protiv tužene 1. februara 2000. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i iz člana 6. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje-suđenje u razumnom roku

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

Relevantni principi

  • 28.
    Ustavni sud prije svega podsjeća da prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora da se cijeni u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 29.
    Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

Period koji se uzima u obzir

  • 30.
    Apelantice su 1. februara 2000. godine podnijele tužbu Općinskom sudu protiv tužene zbog neosnovanog bogaćenja. Ustavni sud zapaža da u vrijeme podnošenja apelacije postupak pred Kantonalnim sudom nije bio okončan, ali da je u toku postupka pred Ustavnim sudom Kantonalni sud odlučio o žalbi apelantica izjavljenoj protiv presude Općinskog suda 17. aprila 2008. godine. Dakle, prema dokumentaciji dostavljenoj Ustavnom sudu, predmetni postupak je do donošenja presude Kantonalnog suda trajao osam godina, dva mjeseca i 14 dana, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

Analiza dužine trajanja postupka

  • 31.
    Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku zbog neosnovanog bogaćenja tužene korištenjem spornog stana na kojem su apelantice u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasnice. Imajući u vidu dokaze koje je u predmetnom postupku trebalo izvesti i pravno pitanje koje je trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak prema svojoj suštini ne može smatrati složenim.
  • 32.
    U vezi s ponašanjem strana u postupku, Ustavni sud smatra da su apelantice aktivno učestvovale u postupku pred redovnim sudovima, koristeći sva zakonom raspoloživa pravna sredstva kako bi se utvrdila osnovanost njihovog tužbenog zahtjeva i kako bi u što kraćem roku dobile konačnu odluku. Dakle, Ustavni sud smatra da apelantice ničim nisu doprinijele dužini trajanja predmetnog postupka.
  • 33.
    Imajući u vidu navedeno, tj. činjenice da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu kao i da apelantice nisu doprinijele dužini trajanja postupka, Ustavni sud smatra da period od osam godina i oko tri mjeseca, koliko su apelantice morale čekati na donošenje meritorne odluke, ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, za šta odgovornost snose Općinski i Kantonalni sud, čiji je zadatak bio da djelotvorno kontroliraju postupak (vidi presudu Evropskog suda Uljar i ostali protiv Hrvatske, aplikacija broj 32668/02 od 8. marta 2007. godine) što su oni propustili da urade u ovom predmetu. Ustavni sud naglašava da je stupanje na snagu novog Zakona o parničnom postupku, u trenutku dok je ovaj postupak trajao, objektivno doprinijelo dužem trajanju predmetnog postupka. Međutim ta činjenica, po mišljenju Ustavnog suda, ne može opravdati ukupnu dužinu trajanja ovog postupka od osam godina i cca. tri mjeseca. Ustavni sud smatra da su toj dužini postupka pretežno doprinijeli redovni sudovi, tako što su zakazivali nepotrebno veliki broj ročišta, bespotrebno prekidali postupak, odlagali donošenje odluke o žalbi i sl.
  • 34.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje kompenzacije

  • 35.
    Apelantice traže da im se na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku dosudi iznos od po 2.000,00 KM. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
  • 36.
    Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelantica za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelanticama bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM.
  • 37.
    U konkretnom slučaju, budući da se radi o sporu koji nije zahtijevao hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelanticama za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM, dakle ukupan iznos od po 1.200,00 KM svakoj apelantici. Ovaj iznos apelanticama je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Pravo na imovinu

  • 38.
    Apelantice također navode da im je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 39.
    S obzirom da se u suštini navodi o kršenju prava na imovinu vezuju za navode o kršenju prava na pravično suđenje u segmentu koji je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke u vezi s članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije potrebno posebno razmatrati navode apelantica koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 40.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je predmetni postupak trajao više od osam godina, a ta dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret nadležnim sudovima koji nisu djelotvorno kontrolirali postupak i nisu poduzeli adekvatne mjere za ubrzanje postupka, niti su dali razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
  • 41.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 42.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.