USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 24/11
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1611/08, rješavajući apelaciju Derviše Velić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Derviše Velić, Džafera Kovača, Enesa Škulja, Fahrudina Preljevića, Amira Dedića i Mirsade Žigo podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u predmetu koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001460 od 1. aprila 2008. godine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Derviše Velić, Džafera Kovača, Enesa Škulja, Fahrudina Preljevića, Amira Dedića Mirsade Žigo podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001460 od 1. aprila 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-001258 od 27. juna 2007. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-1226/04 od 3. juna 2005. godine, u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Derviša Velić, Džafer Kovač, Enes Škulj, Fahrudin Preljević, Amir Dedić i Mirsada Žigo (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Sarajeva, koje zastupa Ferida Hadžimuratović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 3. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelanti su podnijeli apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji su pokrenuli tužbom pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj Pr-1226/04, radi ispunjenja odluka tuženog, u postupku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 009-0-Gž-07-001258 i Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu broj 070-0-Rev-07-001460.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 6. juna 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 24. juna 2008. godine, a Općinski sud 18. juna 2008. godine. Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog i Općinskog suda dostavljeni su apelantima 8. jula 2008. godine.
- 5.Ustavni sud je 3. juna 2010. godine zatražio na uvid spis broj Pr-1226/04, koji je Općinski sud dostavio 14. juna 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Apelanti su 16. aprila 2002. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv DD "Astro" Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi ispunjenja odluka tuženog. U historijatu tužbe naveli su da im je tuženi odlukama br. 2522, 2524, 2523, 2526 i 3920/97 od 16. marta 1992. godine, a apelantici Mirsadi Žigo odlukom od 16. marta 1992. godine, dodijelio na korištenje stanove u Vogošći, naselje Rosulje, objekt T-2. Tuženi je 19. decembra 1991. godine sa GP "Zvijezda" d.d. Visoko (u daljnjem tekstu: prodavac) zaključio Ugovor broj 06-1132/91 o kupovini šest dvosobnih stanova (u daljnjem tekstu: predmetni stanovi) radi dodjele apelantima, koji su trebali biti useljivi do augusta 1992. godine. Međutim, s obzirom na ratna dešavanja, završetak izgradnje stanova je prolongiran. Apelanti tvrde da je izgradnja predmetnih stanova dovršena, ali da im tuženi nije omogućio useljenje u njih.
- 8.Apelanti su 24. juna 2002. godine Općinskom sudu podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi se prodavcu zabranilo bilo kakvo raspolaganje predmetnim stanovima, naročito njihovu predaju na raspolaganje drugom pravnom licu, do pravosnažnosti odluke suda u ovoj pravnoj stvari.
- 9.Općinski sud je 25. juna 2002. godine tuženom dostavio na odgovor zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere, o kojem je tuženi bio dužan da se izjasni u roku od tri dana.
- 10.Općinski sud je ročišta zakazana 12. i 26. jula 2002. godine odložio i sljedeće ročište zakazao za 31. juli 2002. godine jer tuženi nije pristupio ročištima iako je bio uredno obaviješten i jer se nije izjasnio o zahtjevu apelanata za donošenje privremene mjere.
- 11.Općinski sud je na ročištu održanom 31. jula 2002. godine donio Rješenje broj Pr-173/02, kojim je odbio zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.
- 12.Nakon izvršenog uvida u predmet ovog suda broj Ps-345/98 tužioca DD "Astro" Sarajevo protiv tuženog GP "Zvijezda" d.d. Visoko radi neizvršenja ugovorne obaveze kojom je tužilac tražio da se tuženi obaveže da izvrši svoju obavezu po osnovu ugovora zaključenog 19. decembra 1991. godine i da mu preda u posjed kupljene stanove uz isplatu 5% ukupne vrijednosti ugovora zbog kašnjenja sa završetkom i predajom predmetnih stanova, Općinski sud je zaključio da je odluka u predmetu broj Ps-345/98 prethodno pitanje za odlučivanje u konkretnoj pravnoj stvari apelanata protiv tuženog, pa je, na osnovu člana 197. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari, s tim da će postupak biti nastavljen na prijedlog stranaka, odnosno nakon pravosnažnog okončanja spora u predmetu broj Ps-345/98.
- 13.Apelanti su 6. augusta 2002. godine podnijeli žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj Pr-173/02, koju je sud dostavio tuženom na odgovor. Odgovor na žalbu tuženi je dostavio sudu u ostavljenom roku, tj. 19. septembra 2002. godine.
- 14.Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-1497/02 od 20. novembra 2002. godine žalbu apelanata izjavljenu protiv Rješenja Općinskog suda broj Pr-173/02 odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
- 15.Općinski sud je na ročištu održanom 18. oktobra 2003. godine usvojio prijedlog apelanata od 9. septembra 2003. godine za nastavak postupka u konkretnoj pravnoj stvari jer je spor u predmetu Općinskog suda broj Ps-345/98 pravosnažno okončan rješenjem ovog suda od 19. juna 2003. godine, kojim je utvrđeno da se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom i sljedeće ročište je zakazano za 18. maj 2004. godine.
- 16.Općinski sud je na ročištu održanom 18. maja 2004. godine donio rješenje kojim je ročište za glavnu raspravu zakazano za 29. decembar 2004. godine, a na kojem je usvojio prijedlog apelanata za provođenje vještačenja na okolnost utvrđivanja tržišne vrijednosti predmetnih stanova, koje će provesti vještak finansijske struke. Nalaz vještaka je dostavljen sudu 22. jula 2004. godine, a Općinski sud je navedeni nalaz dostavio tuženom na odgovor 29. jula 2004. godine.
- 17.Općinski sud je ročište za glavnu raspravu zakazanu za 29. decembar 2004. godine odložio za 23. februar 2005. godine, koje je također odloženo, i sljedeće ročište je zakazano za 25. mart 2005. godine jer raspravi nisu pristupili tuženi ni vještak finansijske struke iako su bili uredno obaviješteni.
- 18.Na ročištu održanom 25. marta 2005. godine punomoćnik apelanata je u spise predmeta predao podnesak od 24. februara 2005. godine, kojim je obavijestio sud da je predmetno potraživanje apelanata prijavio u stečajnom postupku koji je otvoren nad tuženim u predmetu broj ST-30/04. Općinski sud je na osnovu toga zaključio glavnu raspravu u predmetnom postupku jer su pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nastupile prije provedene glavne rasprave. Apelanti su 31. marta 2005. godine obavijestili sud da je stečajni upravnik u stečajnom postupku osporio njihovo potraživanje i uputio ih na parnicu radi dokazivanja osporenog potraživanja.
- 19.Općinski sud je 22. aprila 2005. godine obavijestio apelante da će sud njihov podnesak od 31. marta 2005. godine smatrati prijedlogom za povrat parnice u prijašnje stanje i od apelanata je zatraženo da u roku od osam dana urede tužbu tako što će pravilno označiti tuženog protiv kojeg se pokreće stečajni postupak. Općinski sud je povodom prijedloga apelanata za povrat u prijašnje stanje i nakon što su apelanti u traženom roku uredili tužbu sljedeće ročište zakazao za 31. maj 2005. godine. Na ročištu održanom 31. maja 2005. godine sud je donio rješenje kojim je parnicu stavio u stanje prije propuštanja i glavnu raspravu je zakazao za 3. juni 2005. godine.
- 20.Općinski sud je glavnu raspravu održanu 3. juna 2005. godine zaključio i donio Presudu broj Pr-1226/04, kojom je tužbeni zahtjev apelanata odbio kao neosnovan. Općinski sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju nastupila naknadna nemogućnost ispunjenja obaveze, prvo zbog ratnih djelovanja a kasnije zbog toga što tuženi ni ulaganjem krajnjih napora i sredstava obavezu nije mogao ispuniti. S tim u vezi, sud je ukazao na odredbu člana 137. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), kojom je propisano da ugovor prestaje kada je ispunjenje obaveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji ne odgovara ni jedna ni druga strana. Prema ocjeni suda, tuženi je nakon rata morao uložiti znatna finansijska sredstva da bi ispunio obavezu prema apelantima, a kojima nije raspolagao, što se izjednačava sa fizičkom ili pravnom nemogućnosti. Općinski sud je utvrdio da je uslijed ratnih djelovanja zaustavljen i prolongiran period izgradnje građevinskog objekta u kojem su se nalazili predmetni stanovi, a nakon prestanka ratnih djelovanja objekt čija je izgradnja bila započeta bio je oštećen tako da daljnja izgradnja nije mogla biti nastavljena, pa je ispunjenje obaveze tuženog postalo nemoguće. Stoga je Općinski sud zaključio da tuženi nije odgovoran za štetu koju su pretrpjeli apelanti.
- 21.Apelanti su 22. juna 2005. godine protiv prvostepene Presude broj Pr-1226/04 izjavili žalbu Kantonalnom sudu, koju je Općinski sud 27. jula 2005. godine dostavio na odgovor tuženom putem stečajnog upravnika tuženog Emina Bajramovića. Tuženi je sudu dostavio odgovor 5. augusta 2005. godine.
- 22.Kantonalni sud je Presudom broj 009-0-Gž-07-001258 od 27. juna 2007. godine žalbu apelanata uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako da je tuženog obavezao da svakom od apelanata isplati iznos od po 51.794,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Također, tuženi je obavezan da apelantima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.145,43 KM. Kantonalni sud je smatrao da su stanovi koji su predmet ugovora koji je tuženi zaključio sa prodavcem i koji su dodijeljeni apelantima individualno određena stvar pa je u konkretnom slučaju prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno trebao je primijeniti odredbu člana 124, člana 262. stav 2. i člana 4. ZOO-a. Prema tome, Kantonalni sud je zaključio da zbog neispunjenja obaveze tuženog prema apelantima, apelanti imaju pravo na naknadu štete u visini tržišne vrijednosti predmetnih stanova. S obzirom na to da je prvostepeni sud u toku postupka proveo postupak vještačenja i utvrdio tržišnu vrijednost predmetnih stanova, Kantonalni sud je primjenom člana 190. ZOO-a utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev apelanata, te zaključio da se jedino naknadom štete apelantima materijalna situacija može dovesti u stanje u kakvom bi se nalazila da nije bilo propuštanja tuženog.
- 23.Tuženi je 30. augusta 2007. godine izjavio reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-001258. Nakon toga su i predstavnici radnika u stečajnom odboru povjerilaca tuženog 8. novembra 2007. godine podnijeli urgenciju Vrhovnom sudu radi ubrzanja postupka donošenja odluke povodom izjavljene revizije zbog stečajnog postupka koji se provodi nad tuženim.
- 24.Općinski sud je 5. septembra 2007. godine dostavio reviziju tuženog na odgovor apelantima, koji su apelanti dostavili sudu 19. septembra 2007. godine.
- 25.Vrhovni sud je Presudom broj 070-0-Rev-07-001460 od 1. aprila 2008. godine reviziju tuženog uvažio i drugostepenu presudu preinačio tako što je žalbu apelanata odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. Vrhovni sud je ocijenio kao nespornu činjenicu da stambeni objekt u kojem su se nalazili predmetni stanovi nije završen u ugovorenom roku zbog ratnih djelovanja, kao i zbog objektivne okolnosti da je nakon prestanka ratnih djelovanja objekt bio oštećen tako da daljnja i izgradnja nije mogla biti nastavljena, pa, s tim u vezi, ni tuženi nije bio u mogućnosti ispuniti svoju obavezu. U konkretnom slučaju, prema općim principima o odgovornosti za štetu, u smislu odredbi ZOO-a, tuženi, prema ocjeni Vrhovnog suda, može odgovarati za štetu prema principu pretpostavljene krivnje u smislu člana 154. stav 1. ZOO-a, međutim, pri nespornoj činjenici da stambeni objekt nije završen u ugovorenom roku zbog ratnih djelovanja, kao i zbog objektivnih okolnosti nastalih nakon što je tuženi donio predmetne odluke o raspodjeli i dodjeli stanova, Vrhovni sud je zaključio da je pravilan zaključak prvostepenog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva apelanata, jer je tuženi u smislu citirane odredbe zakona dokazao da do neispunjenja obaveze nije došlo njegovim protivpravnim ili nezakonitim radnjama.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 26.Apelanti navode da su im povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zato što je postupak povodom njihove tužbe nerazumno dugo trajao, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da su 15. aprila 2002. godine pred Općinskim sudom pokrenuli postupak protiv tuženog radi ispunjenja odluka tuženog o dodjeli na korištenje stanova, koji je okončan presudom Vrhovnog suda 1. aprila 2008. godine. Smatraju da su postupanjem sudova onemogućeni u ostvarenju prava stečenih 1992. godine.
b) Odgovor na apelaciju
- 27.Vrhovni sud navodi da ostaje pri razlozima datim u obrazloženju Presude broj 070-0-Rev-07-001460 od 1. aprila 2008. godine, te ističe da u postupku pred ovim sudom apelantima nisu povrijeđeni pravo na pravično suđenje u razumnom roku i pravo na imovinu, niti je primjena prava u revizijskoj presudi bila proizvoljna.
- 28.Općinski sud navodi da su navodi apelanata neosnovani. Također, Općinski sud u odgovoru na apelaciju navodi hronološki tok dešavanja u postupku pred ovim sudom do donošenja prvostepene presude 3. juna 2005. godine. Općinski sud tvrdi da je postupak vođen u skladu sa odredbama ZPP, te da apelantima nisu povrijeđeni pravo na donošenje odluke u razumnom roku, niti pravo na imovinu, na što se apelanti pozivaju u apelaciji, pa predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
- 29.U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantna odredba glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
- 30.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku
- 31.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 32.U konkretnom slučaju apelanti se pozivaju na povredu prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koje sadrži pravo na "suđenje u razumnom roku", jer smatraju da je postupak koji su pokrenuli tužbom radi ispunjenja odluka tuženog pred Općinskim sudom 16. aprila 2002. godine i koji je okončan Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001460 od 1. aprila 2008. godine trajao nerazumno dugo. Dakle, u konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001460 od 1. aprila 2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti su primili 9. maja 2008. godine a apelacija je podnesena 3. juna 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
- 33.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija, u dijelu koji se tiče nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
Dopustivost ratione materiae
- 34.Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu koji se odnosi na navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
- 35.Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 36.Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
- 4.Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- 9.apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom.
- 37.U vezi sa navodima apelanata o povredi prava na imovinu, Ustavni sud primjećuje da su u konkretnom slučaju sudovi utvrdili, a što su i sami apelanti naveli u apelaciji, da posjeduju samo odluke tuženog o dodjeli predmetnih stanova i da u stanove nisu nikad uselili. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na to da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, a ne daje pravo na stjecanje imovine (vidi, npr., Evropski sud za ljudska prava, Marckx, presuda od 13. juna 1979. godine, serija A-31). Navedeno stanovište je u svojoj jurisprudenciji podržao i Ustavni sud naglašavajući da član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širu zaštitu od člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, tj. njime se samo štiti postojeća imovina, a ne daje se pravo na stjecanje imovine u budućnosti. Navedeni član Ustava Bosne i Hercegovine može se primijeniti samo na postupke koji imaju za predmet spora imovinu, a ne na postupke u kojima apelant nastoji sebi osigurati pravo na stjecanje imovine. U konkretnom slučaju, predmet konkretnog parničnog postupka nije bila imovina apelanata, zato što apelanti nisu nikad uselili u predmetne stanove, niti su bili nosioci stanarskih prava na njima, pa se ti stanovi ne mogu smatrati njihovom "imovinom" u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega ne mogu uživati zaštitu koju navedeni članovi pružaju.
- 38.Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija, u odnosu na navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nedopuštena jer je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
VII. Meritum
- 39.Apelanti se žale zbog dužine trajanja parničnog postupka koji su pokrenuli tužbom pred Općinskim sudom 16. aprila 2002. godine radi ispunjavanja odluka tuženog o dodjeli na korištenje stanova i koji je okončan presudom Vrhovnog suda 1. aprila 2008. godine, zbog čega smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
Suđenje u razumnom roku
a) Relevantni principi
- 40.Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 41.Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
- 42.Apelanti su 16. aprila 2002. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu radi ispunjenja odluka tuženog o dodjeli na korištenje stanova. Navedeni postupak je okončan 1. aprila 2008. godine presudom Vrhovnog suda. Predmetni postupak je trajao pet godina i 11 mjeseci, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
- 43.Prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju se radi o složenom predmetu u odnosu na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti. U ovom postupku, prvostepeni sud je riješio o prijedlogu apelanata za donošenje privremene mjere, a zatim je postupak dva puta prekidao i to zbog toga što je odlučeno da odluka u drugom predmetu predstavlja prethodno pitanje za rješavanje u ovoj pravnoj stvari, te zbog toga što su nastupile zakonske posljedice otvaranja stečajnog postupka nad tuženim. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su određeni zastoji koji su nastali kada je Općinski sud donosio meritornu odluku bili uvjetovani zaista objektivnim razlozima na koje taj sud nije mogao utjecati. U daljnjem toku postupka, Kantonalni i Vrhovni sud su rješavali o žalbi, odnosno reviziji apelanata. S obzirom na činjenicu da predmetni postupak zakonom nije propisan kao hitan, te s obzirom na to da su određena odlaganja prilikom donošenja odluke u prvostepenom postupku zavisila od objektivnih razloga, Ustavni sud smatra da dužina trajanja postupka od pet godina i 11 mjeseci nije dovela do povrede prava apelanata na donošenje meritorne odluke u "razumnom roku".
- 44.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 45.Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku ispunjenja ugovora, koji je trajao pet godina i 11 mjeseci, a u kojem su svi zastoji pri donošenju meritorne odluke uvjetovani objektivnim razlozima, a također se radi i o složenom postupku koji zakonom nije propisan kao hitan.
- 46.Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata ratione materiae inkompatibilni u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog toga što apelanti nikad nisu uselili u predmetne stanove niti su dokazali da na njima posjeduju stanarsko pravo.
- 47.Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 9, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 48.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.