Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 37/11
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1403/08, rješavajući apelaciju Zuhdije Hušića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Zuhdije Hušića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-65/05 od 21. augusta 2009. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Zuhdija Hušić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 22. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-65/05 od 21. augusta 2009. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 19. maja 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Kantonalnog suda je naknadno, 3. juna 2010. godine, zatraženo da dostavi na uvid spis broj P-16/02.
  • 3.
    Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. juna 2008. godine, a 8. juna 2010. godine je dostavio obavještenje da je zahtjev za dostavu spisa proslijeđen Općinskom sudu u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) s obzirom na to da je kompletan spis vraćen Općinskom sudu nakon što je donesena pravosnažna Presuda broj Gž-65/05 od 21. augusta 2009. godine.
  • 4.
    Općinski sud je traženi spis dostavio 11. juna 2010. godine.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 3. jula 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Apelant je 24. maja 1999. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Ajše Hušić, Ferida Hušića, Bajre Hušića, Ramiza Hušića, Hasana Hušića i Ibrahima Hušića radi utvrđivanja prava vlasništva na nekretninama pobliže označenim u tužbi.
  • 8.
    Nakon što je održao devet ročišta, Općinski sud je donio Presudu broj P:209/99 od 3. oktobra 2000. godine. Navedenom presudom apelantov tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.
  • 9.
    Protiv Presude Općinskog suda broj P:209/99 od 3. oktobra 2000. godine apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu.
  • 10.
    Rješenjem Kantonalnog suda broj GŽ-291/01 od 9. decembra 2001. godine apelantova žalba je uvažena, Presuda Općinskog suda broj P:209/99 od 3. oktobra 2002. godine je ukinuta i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak. Rješenje Kantonalnog suda i spis su 11. januara 2002. godine dostavljeni Općinskom sudu.
  • 11.
    Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 7. april 2004. godine, ali je ovo ročište, kao i ročište zakazano za 13. maj 2004. godine, odloženo zbog neuredne dostave poziva tuženim, odnosno radi uređenja tužbe s obzirom na to da su pojedini tuženi umrli.
  • 12.
    Pripremno ročište zakazano za 8. juni 2004. godine je održano i zakazana je glavna rasprava za 9. juli 2004. godine, kada je i donesena Presuda broj P:16/02.
  • 13.
    Predmetni spis je 14. januara 2005. godine dostavljen Kantonalnom sudu na rješavanje o apelantovoj žalbi.
  • 14.
    Kantonalni sud je Presudom broj GŽ-65/05 od 21. augusta 2009. godine odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio Presudu Općinskog suda broj P:16/02 od 9. jula 2004. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 15.
    Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku, zbog toga što Kantonalni sud povodom izjavljene žalbe nije postupao četiri godine i sedam mjeseci.

b) Odgovor na apelaciju

  • 16.
    U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da razlozi za trajanje postupka u ovom predmetu leže u znatnijem broju neriješenih (starih) predmeta, a koji su u odnosu na vrijeme podnošenja tužbe u redoslijedu rješavanja ispred ovog predmeta. Također, ovaj predmet ni prema vrsti predmeta spora po zakonu nije hitan. Prema mišljenju Kantonalnog suda, u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku.

V. Relevantni propisi

  • 17.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

  • 18.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 19.
    Ustavni sud, u skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 20.
    U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 21.
    U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da postupak odlučivanja o žalbi, u vrijeme podnošenja apelacije Ustavnom sudu, traje više od tri godine, te navodi da odluka nije donesena u "razumnom roku", u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Iako je postupak u međuvremenu okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda broj GŽ-65/05 od 21. augusta 2009. godine, apelacija je, u skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, i u vrijeme podnošenja bila dopustiva. Prema tom članu, Ustavni sud može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 22.
    Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 23.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 24.
    Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke o njegovoj žalbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

  • 25.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 26.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi

  • 27.
    Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 28.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probstmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

  • 29.
    U konkretnom slučaju apelant je podnio apelaciju zbog toga što Kantonalni sud nije donio odluku o žalbi koju je primio 14. januara 2005. godine. Kantonalni sud je odluku u apelantovom predmetu donio 21. augusta 2009. godine, što znači da je postupak povodom žalbe trajao četiri godine i sedam mjeseci.
  • 30.
    S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je relevantan period koji se u konkretnom slučaju mora uzeti u obzir period od dostavljanja apelantove žalbe Kantonalnom sudu pa do donošenja konačne odluke, dakle period od četiri godine i sedam mjeseci.

c) Analiza dužine trajanja postupka

  • 31.
    U konkretnom slučaju radi se o postupku koji je apelant pokrenuo radi utvrđivanja prava vlasništva na nekretninama. Ustavni sud ne smatra da je predmetni slučaj posebno složen, niti u vezi sa činjeničnim stanjem, niti u vezi sa primjenom propisa. Dakle, složenost ovog predmeta u konkretnom slučaju nije odlučan razlog za njegovu dužinu.
  • 32.
    Ustavni sud, na osnovu činjenica iz predmeta, zaključuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini predmetnog žalbenog postupka.
  • 33.
    Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu trebalo četiri godine i sedam mjeseci da odluči o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude. Ustavni sud ne može prihvatiti kao valjane argumente koje je u svom odgovoru na apelaciju naveo Okružni sud, a apelant ni na koji način nije utjecao na trajanje žalbenog postupka. Ustavni sud je svjestan činjenice da, generalno gledajući, sudovi u Bosni i Hercegovini, pa i Kantonalni sud u Bihaću, imaju velik broj neriješenih predmeta. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da Evropska konvencija čini sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine, što je propisano članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, pa je, dosljedno tome, država obavezna da svim licima pod svojom jurisdikcijom osigura prava i slobode utvrđene u Evropskoj konvenciji, te da svoj pravni sistem organizira tako da osigura usklađenost sa zahtjevima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev za suđenje u razumnom roku. U ovom kontekstu, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
  • 34.
    Prema tome, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 35.
    Postupak o žalbi koju je apelant izjavio u parničnom postupku pred Kantonalnim sudom i koji je trajao četiri godine i sedam mjeseci, a pri tome apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka, trajao je nerazumno dugo, te su time povrijeđeni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 36.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 37.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.