USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 47/11
OBRAZLOŽENJE
Miodrag Simović, predsjednik
Seada Palavrić, potpredsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Dragice Grozdanić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 000391 08 U od 11. februara 2009. godine, Rješenja Federalnog zavoda za PIO Mostar matični broj 01/1-1129401849 od 24. oktobra 2008. godine i Rješenja Federalnog zavoda za PIO-Kantonalna administrativna služba u Zenici matični broj 1129401849 od 11. augusta 2008. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Dragica Grozdanić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupa Nebojša Milanović, advokat iz Banje Luke, podnijela je 8. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 000391 08 U od 11. februara 2009. godine, Rješenja Federalnog zavoda za PIO Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod za PIO) matični broj 01/1-1129401849 od 24. oktobra 2008. godine i Rješenja Federalnog zavoda za PIO-Kantonalna administrativna služba u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalna administrativna služba) matični broj 1129401849 od 11. augusta 2008. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Federalnog zavoda za PIO zatraženo je 2. jula 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je 9. jula 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Federalni zavod za PIO je dostavio odgovor 13. jula 2009. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 1. septembra 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Rješenjem Kantonalne administrativne službe matični broj 1129401849 od 11. augusta 2008. godine uvažena je apelanticina žalba izjavljena zbog šutnje administracije i istovremeno odbijen apelanticin zahtjev za ostvarivanje prava na isplatu iznosa starosne penzije kod Federalnog zavoda za PIO. U obrazloženju rješenja je navedeno da se apelantica 12. maja 2008. godine obratila navedenoj službi zahtjevom za ostvarivanje prava na isplatu penzije kod Federalnog fonda za PIO a koja je do tada isplaćivana u Fondu PIO Republike Srpske. Pošto o njenom zahtjevu nije rješavano, apelantica je izjavila žalbu zbog šutnje administracije, te je, prema obrazloženju Kantonalne administrativne službe, utvrđeno da je žalba osnovana, pa je uvažena.
- 7.Dalje, Kantonalna administrativna služba je navela da je u postupku utvrđeno da je apelantici (koja je u vrijeme priznavanja prava na penziju živjela u Maglaju-sadašnja teritorija FBiH) priznato pravo na starosnu penziju rješenjem Filijale PIO Doboj od 17. augusta 1990. godine a počev od 29. juna 1990. godine koju joj je isplaćivala Filijala Doboj do marta 1992. godine. Utvrđeno je i da je nakon toga Fond PIO RS-Filijala Doboj apelantici rješenjem od 1. oktobra 2002. godine odobrio nastavak isplate starosne penzije počevši od dana donošenja predmetnog rješenja, u skladu sa odredbama Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama u provođenju penzijskog i invalidskog osiguranja između Fonda PIORS i Federalnog zavoda za PIO ("Službene novine FBiH" broj 24/00-u daljnjem tekstu: Sporazum). Imajući u vidu sve navedeno, Kantonalna administrativna služba je odbila apelanticin zahtjev.
- 8.Protiv navedenog rješenja apelantica je izjavila žalbu Federalnom zavodu za PIO, koji je Rješenjem matični broj 01/1-1129401849 od 24. oktobra 2008. godine žalbu odbio. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbama člana 2. Sporazuma, koji se primjenjuje od 18. maja 2000. godine, propisano da nosilac osiguranja koji je korisniku penzije vršio isplatu na dan stupanja na snagu Sporazuma nastavlja isplatu penzije bez obzira na mjesto prebivališta ili boravka korisnika penzije. Imajući u vidu navedenu odredbu Sporazuma, kao i činjenicu da je apelantici isplatu penzije vršio i vrši Fond PIORS, Federalni zavod za PIO je zaključio da je prvostepeni organ pravilno postupio kada je odbio apelanticin zahtjev, te je odbio žalbu kao neosnovanu.
- 9.Protiv navedenog rješenja apelantica je pred Kantonalnim sudom tužbom pokrenula upravni spor. Kantonalni sud je Presudom broj 04 0 U 000391 08 U od 11. februara 2009. godine tužbu odbio. U obrazloženju presude je navedeno da je Kantonalni sud utvrdio da je osporeni akt donesen u skladu sa odredbama Sporazuma i uz pravilnu primjenu zakona. Dalje, Kantonalni sud je naveo da su neosnovane apelanticine tvrdnje da rješenja nisu mogla biti donesena na osnovu Sporazuma zbog toga što je Vlada RS jednostranom odlukom Sporazum raskinula, te da su upravni organi morali voditi računa o presudama Suda za ljudska prava iz Strazbura, jer jednostrani raskid Sporazuma od Vlade RS ne obavezuje donosioce osporenih rješenja koji su osnovani za područje Federacije BiH, kao ni navedene presude koje su donesene za konkretne slučajeve.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelantica smatra da su joj osporenim odlukama povrijeđena: pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom iz člana 9. Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Povredu navedenih prava apelantica vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Osim toga, apelantica navodi da su nadležni organi prilikom rješavanja njenog zahtjeva i tužbe trebali voditi računa o odlukama Suda za ljudska prava broj 39462/03 u predmetu Karanović protiv Bosne i Hercegovine i Doma za ljudska prava broj CH/02/9364, CH/02/8293 i CH/02/8924, te o činjenici da je Vlada RS jednostrano raskinula Sporazum. Apelantica navodi da je diskriminirana u odnosu na penzionere sa teritorije FBiH, jer je nesporno da je pravo na penziju stekla u Federaciji, ali da prima manji iznos penzije u odnosu na penzionere koji žive u FBiH, jer joj je prebivalište u RS a svoje ranije prebivalište je morala napustiti u toku rata ne svojom voljom. Apelantica navodi da se povodom istog pitanja obraćala i Domu za ljudska prava, koji je donio Odluku o dopustivosti broj CH/01/8452 od 26. juna 2007. godine. Apelantica, također, traži da Ustavni sud naloži upravnim organima da joj isplaćuju penziju iz sredstava Federalnog fonda za PIO, razlike penzija koje je primala u RS, kao i naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da u postupku pred tim sudom nije bilo povreda prava koje apelantica navodi, te da apelantica nije podnosila zahtjev za vanredno prespitivanje sudske odluke koji joj je bio na raspolaganju.
- 12.U odgovoru na apelaciju Fond za PIO navodi da nije bilo povreda prava koje apelantica navodi u apelaciji i predlaže da se apelacija odbije.
V. Relevantni propisi
- 13.U Ustavu Republike Srpske relevantna odredba glasi:
Član 68.
Član 68. zamijenjen je Amandmanom XXXII, koji glasi:
"Republika uređuje i obezbjeđuje:
- 12)radne odnose, zaštitu na radu, zapošljavanje, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite, zdravstvo, boračku i invalidsku zaštitu, brigu o djeci i omladini, obrazovanje, kulturu i zaštitu kulturnih dobara, fizičku kulturu;...
- 14.U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine relevantna odredba glasi:
- 14.
III. Podjela nadležnosti između federalne i kantonalne vlasti
Član 2.
Ovlasti su federalne vlasti i kantona slijedeće:
- e)socijalna politika;...
- 15.U Sporazumu o međusobnim pravima i obavezama u sprovođenju penzijskog i invalidskog osiguranja ("Službene novine FBiH" broj 24/00) relevantne odredbe glase:
- 15.
Član 1.
Ovim sporazumom Javni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Društveni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine i Zavod mirovinskog i invalidskog osiguranja Mostar (u daljnjem tekstu: Nosioci osiguranja) uređuju način podjele obaveza u isplati ostvarenih penzija, uračunavanja penzijskog staža u postupku ostvarivanja prava na penziju, određivanja srazmjerne penzije, ostvarivanja prava na invalidsku i porodičnu penziju, nadležnost za odlučivanje o pravima i podjelu tereta isplate penzija ostvarenih nakon potpisivanja ovog sporazuma, razmjenu dokumentacije i podataka i druga pitanja koja se odnose na sprovođenje penzijskog i invalidskog osiguranja i ovog sporazuma.
Član 2.
Nosilac osiguranja koji je korisniku penzije vršio isplatu penzije na dan stupanja na snagu ovog sporazuma nastavlja isplatu penzije, bez obzira na mjesto prebivališta ili mjesto boravka korisnika penzije.
- 16.U Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik RS" broj 106/05-prečišćeni tekst) relevantna odredba glasi:
Član 162.
(1) Penzije koje se utvrđuju u skladu sa odredbama ovog zakona, usklađuju se mjesečno, a prema stanju sredstava za isplatu penzija.
- 17.U Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službene novine FBiH" br. 29/98, 49/00, 32/01, 61/02, 73/05, 59/06 i 4/09) relevantna odredba glasi:
Član 117.
(1) Sredstva potrebna za ostvarivanje prava i obaveza iz penzijskog i invalidskog osiguranja osiguravaju se iz doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, Budžeta Bosne i Hercegovine, prihoda po osnovu dobrovoljnog osiguranja, prihoda od imovine kojom raspolaže nosilac osiguranja, sredstava od gotovinskog dijela privatizacije u skladu sa zakonom koji reguliše oblast privatizacije preduzeća, prihoda koje svojom djelatnošću ostvari nosilac osiguranja i drugih prihoda.
(2) Najmanji iznos sredstava potrebnih za rad nosioca osiguranja utvrdit će Vlada Federacije.
(3) Za pokriće penzija koje se ostvaruju pod povoljnijim uslovima u odnosu na uslove utvrđene Zakonom, obezbijediće se sredstva u Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine.
- 18.U Zakonu o organizaciji penzijskog i invalidskog osiguranja FBiH ("Službene novine FBiH" broj 32/01) relevantne odredbe glase:
Član 2.
(1) Za poslove penzijskog i invalidskog osiguranja osniva se Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljem tekstu: Federalni zavod).
(2) Obavljanje pravnih, ekonomskih, administrativnih i drugih poslova Federalnog zavoda organizuje se u Središnjoj administrativnoj službi penzijskog i invalidskog osiguranja (u daljnjem tekstu: Središnja služba) i kantonalnim administrativnim službama penzijskog i invalidskog osiguranja (u daljem tekstu: kantonalna služba).
Član 3.
(1) Federalni zavod je javna ustanova koja će djelovati u skladu sa propisima koji regulišu rad ustanova, ako ovim zakonom nije drugačije uređeno.
(2) Federalni zavod je pravna osoba s pravima, obavezama i odgovornošću utvrđenim ovim zakonom, drugim zakonima i Statutom Federalnog zavoda (u daljnjem tekstu: Statut).
(3) Sjedište Federalnog zavoda je u Mostaru.
(4) Federalni zavod ima jedan žiro-racun.
(5) Rad Federalnog zavoda je javan.
- 19.U Statutu Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" broj 68/03) relevantne odredbe glase:
Član 1.
(1) Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond) osnovan je Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon) radi obezbjeđivanja i ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja.
(2) Fond je osnovan za teritoriju Republike Srpske.
(3) Sjedište Fonda je u Bijeljini.
Član 2.
(1) Fond ima svojstvo pravnog lica sa pravima i obavezama utvrđenim Zakonom i ovim statutom i upisuje se u registar kod nadležnog suda.
(2) Fond je nosilac svih prava, obaveza i odgovornosti u okviru sredstava kojima raspolaže.
- 20.U Statutu Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje ("Službene novine FBiH" broj 38/03) relevantne odredbe glase:
Član 2.
(1) Federalni zavod obavlja svoju djelatnost i sudjeluje u pravnom prometu pod nazivom:
Federalni zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje.
Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje.
(2) Naziv Federalnog zavoda mora biti istaknut na zgradi u kojoj je sjedište, odnosno u kojoj obavlja svoju djelatnost.
(3) Sjedište Federalnog zavoda je u Mostaru, ulica Dubrovačka b.b.
Član 4.
(1) Federalni zavod organizuje i provodi penzijsko i invalidsko osiguranje.
(2) Federalni zavod ima javne ovlasti u rješavanju o pravima penzijskog i invalidskog osiguranja.
VI. Dopustivost
- 21.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 22.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 23.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 04 0 U 000391 08 U od 11. februara 2009. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 18. februara 2009. godine, a apelacija je podnesena 9. aprila 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 24.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 25.Apelantica pobija navedene odluke tvrdeći da su tim odlukama povrijeđena njena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravo iz člana 9. Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
- 26.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 27.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
- 28.Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
- 27.
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
- 29.Član 14. Evropske konvencije glasi:
Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.
- 30.Član 9. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima glasi:
Države članice ovog pakta priznaju pravo svakom licu na socijalno obezbjeđenje, uključujući tu socijalno osiguranje.
- 31.U kontekstu ispitivanja dopustivosti i merituma apelacije, a u vezi sa apelanticinim navodima, Ustavni sud ukazuje na to da je već odlučivao o pitanjima koja su pokrenuta predmetnom apelacijom u svojoj Odluci broj AP 759/08 (vidi, Ustavni sud, odluka od 9. februara 2011. godine, objavljena na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). Ustavni sud je u citiranoj odluci, između ostalog, zaključio da Ustavni sud nalazi da su upravni organi i Kantonalni sud za svoje odluke dali jasno i precizno obrazloženje iz kojeg se ne može zaključiti proizvoljnost u primjeni materijalnog prava, jer se osporene odluke temelje na odredbama člana 2. Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama u provođenju penzijskog i invalidskog osiguranja, koje se, prema mišljenju Ustavnog suda, u cijelosti mogu primijeniti na činjenično stanje kakvo je utvrđeno u apelantovom slučaju. Dalje, Ustavni sud je zaključio da, s obzirom na to da tokom predmetnog postupka apelantu nisu bila uskraćena procesna prava koja garantira član 6. stav 1. Evropske konvencije (pravo na javno saslušanje, pravo da odluku donese nezavisan i nepristrasan sud, te pravo na obrazloženje odluke da je u ovom dijelu apelacija neosnovana i da nije došlo do povrede apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije).
- 32.Dalje, Ustavni sud je u citiranoj odluci zaključio i da nema povrede apelantovog prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, jer je zaključio da apelant kao argument da je diskriminiran ističe da kao rezultat primjene Sporazuma prima manju penziju, te da je za to kriv njegov raseljenički status, jer je, ne svojom voljom, morao napustiti svoje prijeratno prebivalište. Apelant se radi dokazivanja da je diskriminiran u predmetnom postupku pozvao na odluku Doma, ali je Ustavni sud utvrdio da je navedena odluka Doma donesena u spomenutim pojedinačnim slučajevima uzimajući u obzir okolnosti tih predmeta. Prema mišljenju Ustavnog suda, navedena odluka nije utvrdila sistemsku diskriminaciju u uživanju prava na socijalno osiguranje iz člana 9. Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima u svakom drugom slučaju ove vrste, pa je zaključio da apelantovo pozivanje na navedenu odluku ne znači da automatski postoji diskriminacija u svim drugim slučajevima, pa i u apelantovom, već da je potrebno razmotriti svaki konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud je u navedenom predmetu utvrdio da je apelantov zahtjev za prelazak iz Fonda PIORS u Fond za PIOFBiH odbijen na osnovu relevantnih odredaba Sporazuma, te da apelantu ni u kojem slučaju osporenim odlukama nije uskraćeno pravo na penziju. Naime, apelantov prelazak iz jednog fonda u drugi ograničen je primjenom Sporazuma, te su primijenjene odredbe Sporazuma koji je rezultat postojećeg zakonskog rješenja u oba entiteta, u kome nema niti naznaka bilo kakve diskriminacije ili različitog tretmana, suprotno članu 14. Evropske konvencije, u odnosu prema apelantu, pogotovo što se u Sporazumu uopće ne spominje, niti primjenjuje nacionalna ili etnička pripadnost lica koja su ostvarila pravo na penziju. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud je u citiranoj odluci zaključio da primjena Sporazuma nije dovela do diskriminacije apelanta u uživanju prava na socijalno osiguranje iz člana 9. Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
- 33.S obzirom na to da se i u predmetnom slučaju apelacija odnosi na istovjetno pravno i činjenično pitanje, Ustavni sud u ovoj odluci neće posebno razmatrati apelanticine navode, nego se u cijelosti poziva na obrazloženje i razloge date u citiranoj odluci, imajući u vidu da se oni u cijelosti odnose i na ovu odluku. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema povrede apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom iz člana 9. Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
VIII. Zaključak
- 34.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje s obzirom na to da u obrazloženjima osporenih odluka Ustavni sud nije našao proizvoljnost u pogledu primjene materijalnog prava. Također, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani apelanticini navodi o diskriminaciji u predmetnom postupku iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na socijalno osiguranje iz člana 9. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, jer je Sporazum, koji je primijenjen u konkretnom slučaju, rezultat ustavne i zakonske regulative penzionog sistema u Bosni i Hercegovini, čijom primjenom je nužno došlo do razlika u pojedinačnim mjesečnim iznosima penzija.
- 35.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 36.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.