USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 78/11
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2253/08, rješavajući apelaciju Alage Derviševića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Alage Derviševića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neizvršenja pravosnažne Presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-30/01 od 15. oktobra 2002. godine.
Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelant i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Alaga Dervišević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, kojeg zastupa Mirsad Sipović, advokat iz Sarajeva, podnio je 24. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja pravosnažne Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-30/01 od 15. oktobra 2002. godine, odnosno zbog neizvršenja Rješenja o dozvoli izvršenja Općinskog suda broj I-3041/05 od 20. decembra 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Federalnog pravobranilaštva zatraženo je 19. augusta 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda zatraženo je 6. januara 2011. godine da dostavi sudski spis.
- 3.Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 12. augusta 2008. godine, Kantonalni sud nije dostavio odgovor, a dopis koji je poslan Federalnom pravobranilaštvu vratio se sa naznakom da su svi na kolektivnom godišnjem odmoru. Zbog toga što je u sličnim predmetima ranije dobio odgovor Federalnog pravobranilaštva, Ustavni sud nije smatrao da je potrebno da insistira na odgovoru i u konkretnom slučaju. Općinski sud dostavio je spis 28. januara 2011. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 15. januara 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Apelant potražuje od Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva odbrane, koje zastupa Federalno pravobranilaštvo (u daljnjem tekstu: izvršenik), novčani iznos od 32.425,00 KM sa troškovima parničnog postupka u iznosu od 4.096,00 KM, koji mu je dosuđen pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj P-30/01 od 15. februara 2002. godine. Novčani iznos je dosuđen radi naknade štete za putničko motorno vozilo marke "golf" YXD, koje je od apelanta oduzeto tokom 1992. godine, tj. za vrijeme ratnih djelovanja u Bosni i Hercegovini.
- 7.Apelant je 20. maja 2005. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude tog suda broj P-30/01 od 15. februara 2002. godine. Rješenjem broj I-3041/05 A od 13. juna 2006. godine Općinski sud se proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje, te je odbacio prijedlog za izvršenje. U obrazloženju rješenja navedeno je da se predmetno izvršenje odnosi na potraživanje materijalne štete po osnovu vozila izuzetog za potrebe odbrane i ono se tretira kao "javni dug" u skladu sa Zakonom o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti. Općinski sud se pozvao na Uredbu o načinu utvrđivanja i realizacije javnog duga kojom je odlučeno da će se u slučaju pokretanja izvršnog postupka po osnovu takvih presuda javni dug realizirati putem Komisije za utvrđivanje i realiziranje potraživanja nastalih u toku rata i neposredne ratne opasnosti.
- 8.Protiv rješenja Općinskog suda od 13. juna 2005. godine apelant je izjavio žalbu 11. oktobra 2005. godine. Kantonalni sud je donio Rješenje broj Gž-2724/05 od 12. oktobra 2006. godine kojim je žalbu uvažio i prvostepeno rješenje ukinuo, te predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud se pozvao na praksu Ustavnog suda u skladu sa kojom su vlasti obavezne izvršiti pravosnažne presude.
- 9.Apelant je 14. juna 2006. godine podnio Općinskom sudu "zahtjev za donošenje rješenja o izvršenju na osnovu prijedloga za izvršenje od 20. maja 2005. godine". Općinski sud je donio Rješenje broj I-3041/05 od 20. decembra 2006. godine kojim je dopustio predloženo izvršenje na novčanim sredstvima Federacije koja se vode na transakcijskim računima u bankama u dosuđenom iznosu.
- 10.Izvršenik je 8. januara 2007. godine Općinskom sudu izjavio prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju, a apelant je dostavio odgovor na prigovor, kao i dvije urgencije kojima je tražio hitnost u postupanju i okončanje postupka.
- 11.Općinski sud je donio Rješenje broj I-3041/05 od 25. aprila 2007. godine kojim je usvojio prigovor u dijelu koji se odnosi na kamate i u tom dijelu stavio rješenje o izvršenju van snage, dok je u ostalom dijelu rješenje o izvršenju ostalo na snazi i prigovor je odbijen kao neosnovan.
- 12.Rješenje o izvršenju je postalo izvršno 25. aprila 2007. godine i Općinski sud je obavijestio apelanta dopisom od 18. maja 2007. godine da je rješenje o izvršenju dostavljeno UPI banci na provođenje.
- 13.Općinski sud je dopisom od 17. aprila 2008. godine pozvao banku da se izjasni da li je rješenje izvršeno.
- 14.Apelant je 13. maja 2008. godine Federalnom ministarstvu finansija dostavio pritužbu na nezakonito postupanje uposlenih u UPI banci zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju broj I-3041/05.
- 15.UPI banka je dopisom broj PO-1412-M/08 od 26. maja 2008. godine obavijestila apelanta da se predmetno rješenje o izvršenju ne može realizirati jer su Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije BiH ("Službene novine FBiH" broj 66/04) utvrđene kategorije unutrašnjeg duga. UPI banka je dalje navela da je navedenim zakonom, također, propisano da će Vlada Federacije BiH, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu Zakona, donijeti podzakonske akte za utvrđivanje prvenstva među kategorijama obaveza za izmirenje tražbina. Vlada Federacije BiH je na osnovu ovog zakona donijela Odluku o utvrđivanju prioriteta izmirenja obaveza broj 96/05 od 24. februara 2005. godine ("Službene novine FBiH" broj 13/05) i Odluku broj 157/06 od 6. aprila 2006. godine ("Službene novine FBiH" broj 21/06) kojom je utvrđeno da će redoslijed isplata na teret budžeta utvrđivati Federalno ministarstvo finansija, tako što će svakog mjeseca dostavljati redoslijed isplata. UPI banka je naglasila da je članom 27. Zakona o trezoru ("Službene novine FBiH" broj 58/02) utvrđeno da se jedinstveni račun trezora nalazi pod isključivom nadležnošću Ministarstva finansija i da niti jedno drugo lice niti institucija nemaju pravo upravljati ovim računom. Dalje je navela da je Zakonom o dopunama Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" broj 33/06) utvrđeno da će se izvršenja na teret sredstava budžeta provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta. UPI banka je navela da ima više od 2.000 izvršnih sudskih rješenja koje isplaćuje po spisku i nalogu koji za svako pojedinačno rješenje utvrdi Ministarstvo finansija i dostavi banci. Zbog navedenih razloga, UPI banka je navela da ne može vršiti nikakvu isplatu iz sredstava budžeta bez naloga Ministarstva finansija, dakle, ni isplatu po osnovu pojedinačnog sudskog rješenja. UPI banka je, u skladu sa članom 167. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" broj 32/03), pristigla izvršenja uvrstila na spisak prema hronološkom redu. Također, kako bi tražioci izvršenja mogli izvršiti ispravku izvršenikovog računa,UPI banka je navela u dopisu da, u skladu sa Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu uplate javnih prihoda i vanbudžetskih fondova na teritoriji FBiH, ona nije poslovna banka Federacije, nego je to UniCredit banka. UPI banka je dopisom broj PO-1970-M/08 od 12. juna 2008. godine obavijestila i Agenciju za bankarstvo o razlozima neizvršenja rješenja.
- 16.Apelant je 24. jula 2008. godine podnio sudu prijedlog za donošenje "dopunskog rješenja" u kojem je dostavio novootvorene transakcijske račune izvršenika, pogotovo kod UniCredit banke, zatim, podnesak od 31. oktobra u kojem je, između ostalog, opet precizirao sve račune u svrhu izvršenja Rješenja Općinskog suda broj I-3041/05 .
- 17.Općinski sud je dopisom od 20. oktobra 2008. godine pozvao apelanta da precizira podnesak od 4. juna 2007. godine (jedna od apelantovih urgencija) tako što će navesti da je "podnesak žalba protiv rješenja od 4. juna 2006. godine" i da u podnesku dopuni ostale potrebne elemente. U protivnom podnesak će biti odbačen kao nepotpun. Apelant je odgovorio dopisom od 31. oktobra 2008. godine.
- 18.Općinski sud je 20. oktobra i 20. novembra 2008. godine dostavio dopis UPI banci u kojem je tražio informaciju da li je rješenje izvršeno. Banka Intesa Sanpaolo (kao nasljednik UPI banke) obavijestila je sud da nije poslovna banka Federacije Bosne i Hercegovine.
- 19.Općinski sud je Rješenje o izvršenju broj I-3041/05 dostavio UniCredit banci na izvršenje 8. decembra 2008. godine. Banka je obavijestila sud i apelanta da je zavela apelantovo rješenje o izvršenju u evidenciju redoslijeda koji terete transakcijski račun izvršenika.
- 20.Apelant je 23. januara 2009. godine urgirao što hitnije postupanje. UniCredit banka je obavijestila sud i apelanta da je zavela apelantovo rješenje o izvršenju u evidenciju redoslijeda koji terete transakcijski račun izvršenika.
- 21.Do dana podnošenja ove apelacije predmetno rješenje o izvršenju nije realizirano, tj. sa transakcijskih računa Federacije nije izvršen prijenos novčanih sredstava na apelantov transakcijski račun u cjelokupnom iznosu. Iz dnevne naredbe sudskog spisa proizlazi da je UniCredit banka dopisom od 16. marta 2010. godine obavijestila sud da je djelomično izvršena isplata (u iznosu od 5.636,90 KM).
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 22.Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant navodi da se ne izvršava pravosnažna sudska odluka broj P-30/01, odnosno da se ne izvršava Rješenje o izvršenju broj I-3041/05. Apelant se žali da je postupak izvršenja neopravdano i nezakonito odugovlačio prvostepeni sud koji se proglasio nenadležnim da bi, zatim, kada je rješenje o izvršenju poslano na izvršenje UPI banci, opet došlo do zastoja u izvršenju, odnosno odbijanja banke da ga provede. Apelant ističe da je ovakvo nezakonito postupanje banke i izvršenika protivno Ustavu Bosne i Hercegovine. Apelant se poziva na stav Ustavnog suda da je izvršenje pravosnažnih presuda obaveza države i da neizvršenje pravosnažne presude povlači za sobom povredu ljudskih prava.
b) Odgovor na apelaciju
- 23.Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju događaja u vezi sa izvršenjem Rješenja tog suda broj I-3045/05 i istakao da u postupku pred sudom nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje. Općinski sud je istakao da je postupano u skladu sa zakonom, da nije došlo do povrede prava koje apelant navodi i predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
- 24.Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 65.
Obim izvršenja novčanih potraživanja
Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.
Član 66.
Redoslijed namirenja više tražilaca izvršenja
Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 138. st. 3. i 5.
Ograničenje izvršenja
(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
Član 167.
(Redoslijed naplate)
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju, ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu
(1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno.
(3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
VI. Dopustivost i meritum
- 25.Apelant smatra da je neizvršenjem rješenja o izvršenju, odnosno neizvršenjem pravosnažne presude došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 26.U vezi s navedenim, Ustavni sud naglašava da je identična pravna pitanja - neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Federacije BiH razmatrao u više svojih odluka (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1307/08 od 9. jula 2010. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 95/10, i broj AP 1537/08 od 14. septembra 2010. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 103/10, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U tim odlukama Ustavni sud je naveo da smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku, te zaključio da se radi o efektivnom neizvršenju rješenja o izvršenju koje je donijeto u izvršnom postupku na osnovu pravosnažne presude, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje. Razlozi navedeni u odlukama Ustavnog suda broj AP 1307/08 i AP 1537/08 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u tim odlukama Ustavnog suda.
- 27.U vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke, također, poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci broj AP 1307/08 u kojoj je utvrdio povredu apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje jer je, prema mišljenju Ustavnog suda, neprihvatljivo da tražioci izvršenja koji su, u principu, vodili dugotrajne postupke koji su rezultirali pravosnažnim sudskim odlukama kojim su im dosuđena potraživanja iz ratnog perioda, koja se odnose (pretežno) na izvršene usluge, prodatu robu, pretrpljenu štetu i sl., sada moraju čekati na izvršenje još 14 godina, čime se za mnoge od njih postavlja sasvim realno pitanje da li će uopće doživjeti da naplate svoja potraživanja, koja su, prema shvatanju Ustavnog suda, od izuzetnog značaja za povjerioce. Na ovakav način se, prema mišljenju Ustavnog suda, povjeriocima nameće "pretjeran teret" koji nije u skladu sa zahtjevom iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije da se pravosnažne sudske odluke moraju izvršiti u što kraćem roku (tačka 37).
- 28.Dalje, u vezi sa pokrenutim pitanjem povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj Odluci broj AP 1537/08 od 14. septembra 2010. godine, u praktično identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, naveo da apelant posjeduje pravo zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da apelantovu imovinu u ovom slučaju, prema mišljenju Ustavnog suda, čini novčani iznos koji mu je pravosnažnom presudom Općinskog suda dosuđen na ime pretrpljene štete, koju apelant ne može izvršiti usprkos tome što je isti sud donio rješenje o izvršenju navedene presude, te je Ustavni sud zaključio da je, zbog nemogućnosti da realizira stvarno izvršenje pravosnažne sudske odluke, povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (tač. 33. i 34).
- 29.Razlozi dati u citiranim odlukama br. AP 1307/08 i AP 1537/08 u cijelosti se odnose i na ovaj predmet. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog apelantove nemogućnosti da realizira stvarno izvršenje pravosnažne sudske odluke.
- 30.Ustavni sud je u citiranoj Odluci broj AP 1307/08 naložio Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da svi povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Stoga se i ova odluka dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine sa istim ciljem.
Ostali navodi
- 31.Ustavni sud ne smatra potrebnim ispitivati navod o povredi prava na zabranu diskriminacije.
VII. Zaključak
- 32.Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju, zbog apelantove nemogućnosti da realizira izvršenje pravosnažne sudske odluke, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 33.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 34.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.