Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 88/11

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2510/08, rješavajući apelaciju Milenka Nikića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Milenka Nikića, Anđelke Nikić, Ruže Nikić, Rade Negovanović i Đuke Žakić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji još nije okončan, a vođen je pred Osnovnim sudom u Doboju pod brojem P-67/99.

Nalaže se Osnovnom sudu u Doboju da po hitnom postupku okonča postupak po tužbi apelanata od 19. februara 1999. godine koja je bila zavedena pod brojem P-67/99.

Nalaže se Osnovnom sudu u Doboju da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Milenko Nikić, Anđelka Nikić, Ruža Nikić, Rada Negovanović i Đuka Žakić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sivca, koje zastupa Slobodanka Stajić, advokatica iz Banje Luke, podnijeli su 15. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja sudskog postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku povodom njihove tužbe podnesene 12. februara 1999. godine, u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod poslovnim brojem P-67/99 i u postupku pred Pravobranilaštvom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Pravobranilaštva zatraženo je 21. augusta 2008. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. septembra 2008. godine, a Pravobranilaštvo 5. septembra 2008. godine.
  • 4.
    Na traženje Ustavnog suda Osnovni sud je 31. marta 2011. godine dostavio spis P-67/99, a Pravobranilaštvo je 30. marta 2011. godine dostavilo spis Un-609/06.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je 17. decembra 2007. godine dostavio apelantima odgovore na apelaciju.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Apelanti su 12. februara 1999. godine podnijeli Osnovnom sudu tužbu protiv Republike Srpske - Ministarstva odbrane Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade materijalne i nematerijalne štete zbog pogibije sina i brata.
  • 8.
    Osnovni sud je, nakon dostavljanja tužbe na odgovor tuženim, održao raspravu 12. marta 2001. godine i 24. januara 2002. godine, obje u odsutnosti uredno obaviještenog tuženog. Obje rasprave sud je odgodio na neodređeno vrijeme (prvu kako bi apelanti pribavili relevantnu dokumentaciju, a drugu do "pribavljanja izvještaja tuženog").
  • 9.
    Osnovni sud je donio Rješenje broj P-67/99 od 8. decembra 2005. godine, kojim se proglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio Pravobranilaštvu na nadležni postupak.
  • 10.
    U obrazloženju rješenja sud se pozvao na Zakon o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi ratne štete), koji je stupio na snagu 30. novembra 2005. godine, te je u skladu s navedenim zakonom predmet broj P-67/99 ustupio na nadležnost Pravobranilaštvu.
  • 11.
    Pravobranilaštvo je zakazalo raspravu za 25. novembar 2008. godine, na koju se nisu odazvali uredno obaviješteni apelanti.
  • 12.
    Pravobranilaštvo je donijelo Zaključak broj Un-609/06 od 24. marta 2011. godine kojim je postupak vansudskog poravnanja, a povodom zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, obustavljen. U obrazloženju zaključka Pravobranilaštvo je navelo da je u ovoj pravnoj stvari održana rasprava kojoj nisu pristupili apelanti, a koji su u skladu sa Zakonom o naknadi ratne štete bili upozoreni da će se, ukoliko se ne odazovu a izostanak ne opravdaju, smatrati da ne pristaju na zaključenje vansudskog poravnanja te će se postupak, po službenoj dužnosti, obustaviti. Pravobranilaštvo je navelo da je odlukom Ustavnog suda Republike Srpske, koja je objavljena u "Službenom glasniku Republike Srpske" broj 102/09 od 18. novembra 2009. godine, utvrđeno da odredbe čl. 4. i 5. predmetnog zakona nisu u saglasnosti s Ustavom Republike Srpske. Pravobranilaštvo je u zaključku navelo da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi ratne štete u članu 1. stav 3. predviđeno da lica po čijim tužbenim zahtjevima nije pravosnažno okončan postupak za naknadu štete mogu svoje pravo ostvariti u skladu s ovim zakonom, a u suprotnom njihov zahtjev će se ustupiti stvarno nadležnom sudu, dok je odredbom člana 7. Zakona o naknadi ratne štete izričito propisano da će se zaključkom postupak obustaviti ukoliko podnosilac zahtjeva ne prihvati poravnanje. U pouci o pravnom lijeku navedeno je da prigovor protiv zaključka nije dozvoljen.
  • 13.
    Pravobranilaštvo je 24. marta 2011. godine predmet broj P-67/99 vratilo Osnovnom sudu na daljnje postupanje u skladu sa zakonom.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 14.
    U apelaciji apelanti ukazuju na neopravdano dugo vođenje postupka (u momentu podnošenja apelacije 10 godina) u postupku pred Osnovnim sudom i Pravobranilaštvom, čime im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti smatraju da je sud postupio suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) i proslijedio predmet Pravobranilaštvu, te da zbog trajanja postupka od deset godina apelanti trpe štetu. Zbog navedenog apelanti su tražili od Ustavnog suda da ocjeni ustavnost postupanja Osnovnog suda u Doboju i Pravobranilaštva RS u smislu odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na pravo na pravično suđenje i donošenje odluke u razumnom roku, kao i u skladu sa odredbama čl. 10, 70. i 74. ZPP-a. Apelanti su tražili da Ustavni sud donese odluku kojom će utvrditi povredu njihovog navedenog prava i naložiti Vladi Republike Srpske da se apelantima isplati naknada za materijalni i nematerijalnu štetu zbog smrti oca i brata, kao i naknadu od 750,00 KM na ime troškova izrade predmetne tužbe. Nakon što je apelantima dostavljen odgovor na apelaciju oni su naveli da će odbiti vansudsko poravnanje.

b) Odgovor na apelaciju

  • 15.
    Osnovni sud je naveo da je tužba podnijeta 12. februara 1999. godine, a da je nakon donošenja Zakona o naknadi ratne štete donijeto rješenje kojim se sud proglasio stvarno nenadležnim. Protiv ovog rješenja apelanti nisu izjavili žalbu. Osnovni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
  • 16.
    Pravobranilaštvo je u odgovoru na apelaciju (od 5. septembra 2008. godine) navelo da rješava veliki broj predmeta (što po zahtjevu stranaka, što po ustupanju predmeta na nadležnost od strane sudova), te da je u predmetu apelanata zakazana usmena rasprava za 25. novembar 2008. godine.

V. Relevantni propisi

  • 17.
    Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

  • 18.
    Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03):

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

  • 3.
    Odgovor na tužbu
    • a)
      Odgovor na tužbu i njegov sadržaj

Član 70.

(1) Nakon prijema tužbe sa prilozima, tuženi je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti sudu pismeni odgovor na tužbu.

(2) Prilikom dostavljanja tužbe tuženom, sud ce poučiti tuženog o obavezi iz stava 1. ovog člana, o tome šta treba da sadrži odgovor na tužbu i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja odgovora na tužbu u određenom roku.

  • 4.
    Pripremno ročište
    • a)
      Opšte odredbe

Član 75.

(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.

(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište nakon proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu.

(3) Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, u pravilu, odredit i uz prethodnu konsultaciju sa strankama.

(4) Pripremno ročište održaće se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.

  • 19.
    Zakon o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 103/05):

Član 1.

Ovim zakonom se uređuju postupak, uvjeti, kriteriji i način naknade štete licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i licima po čijim zahtjevima nije pravosnažno okončan postupak za naknadu štete, Š...Ć u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine.

Član 4.

Postupak za priznavanje prava predviđenih ovim zakonom u predmetima koji nisu pravosnažno okončani provodi se putem vansudskog poravnanja (u daljnjem tekstu: poravnanje) kod Pravobranilaštva Republike Srpske.

Član 5.

Predmeti u postupcima za naknadu ratne štete koji se vode kod sudova ustupaju se mjerodavnom pravobranilaštvu u roku od 30 dana od stupanja na snagu ovog zakona. Pod ratnom štetom u ovom slučaju podrazumijeva se materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti.

Član 6.

Rok za konačno odlučivanje o svim zahtjevima je 30. juni 2006. godine.

  • 20.
    Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 1/09) član 5. je izmijenjen tako da su izbrisane riječi u roku od 30 dana od stupanja na snagu ovog zakona, a član 6. je u cijelosti brisan.
  • 21.
    Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 118/09):

Član 1.

U Zakonu o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 103/05, 1/09 i 49/09), član 1. mijenja se i glasi:

"Ovim zakonom uređuju se postupak, uslovi i kriterijumi za ostvarivanje prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine, fizičkim i pravnim licima po čijim tužbenim zahtjevima nije pravosnažno okončan sudski postupak za naknadu štete, kao i onim koji su podnijeli zahtjeve za naknadu štete Pravobranilaštvu Republike Srpske, te postupak sklapanja vansudskih poravnanja za navedenu štetu.

Lica po čijim tužbenim zahtjevima nije pravosnažno okončan sudski postupak za naknadu štete mogu svoje pravo ostvariti u skladu sa ovim zakonom, a u suprotnom njihov predmet će se ustupiti mjesno i stvarno nadležnom sudu.

Član 3a.

Ostvarivanje prava iz člana 1. ovog zakona vrši se u postupku pred Pravobranilaštvom Republike Srpske.

Predmeti u kojima je zahtjev podnešen Pravobranilaštvu Republike Srpske i u istima stranke ne žele zaključiti vansudsko poravnanje, u smislu člana 1. ovog zakona, obustaviće se pred Pravobranilaštvom Republike Srpske.

  • 22.
    Odluka Ustavnog suda Republike Srpske U-4/06 od 14. oktobra 2009. godine (Službeni glasnik Republike Srpske broj 118/09), u relevantnom dijelu glasi:

Utvrđuje se da član 2. stav 4., član 3 stav 2. i čl. 4. i 5., 20. i 21. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 103/05) i član 9. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 1/09) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

VI. Dopustivost

  • 23.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 24.
    U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 25.
    U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 26.
    Apelanti se pozivaju na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koje sadrži pravo na "suđenje u razumnom roku", zato što je parnični postupak kao i postupak vansudskog poravnanja pred Pravobranilaštvom RS-a trajao neprimjereno dugo. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog dužine trajanja navedenih postupaka (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, Tome Mata protiv Portugala, aplikacija broj 32082/98, ECHR 1999-IX).
  • 27.
    Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se ostvarila njegova prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja su pojedincu na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države koji ugrožava zaštitu individualnih prava ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21).
  • 28.
    Na osnovu svega navedenog, a imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), te člana 16. stav 1. i stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 29.
    Apelanti smatraju da im je, zbog nedonošenja odluke povodom njihove tužbe, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

  • 30.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 31.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
    • 32.
      Ustavni sud konstatuje da su apelanti, u skladu s odredbama ZPP-a, Osnovnom sudu podnijeli tužbu radi naknade materijalne i nematerijalne štete te da se žale na nedonošenje odluke u razumnom roku, što predstavlja jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, član 6. stav 1. Evropske konvencije se primjenjuje na postupke čiji je rezultat odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. U vezi s tim, u slučaju apelanata zadatak Osnovnog suda jeste utvrđivanje da li je, zaista, tuženi odgovoran za štetu, te koji iznos je tuženi dužan da isplati na ime nastale štete. Dakle, parnični postupak povodom tužbe apelanata je spor građanskopravne prirode u kojem se utvrđuju građanska prava apelanata, pri čemu su apelanti zainteresirani da se konačna odluka o njihovom tužbenom zahtjevu donese u razumnom roku. Stoga je u slučaju apelanata član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno član 6. stav 1. Evropske konvencije, primjenjiv.

a) Relevantni principi

  • 33.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 34.
    Osim toga, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

  • 35.
    Predmetni postupak pokrenut je 12. februara 1999. godine, a do danas nije okončan i trenutno se nalazi pred Osnovnim sudom. Dakle, cjelokupan postupak povodom tužbenog zahtjeva traje 12 godina i još nije donijeta meritorna odluka po tužbi apelanata.

c) Analiza postupka

  • 36.
    Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta. Pri tome se naročito uzima u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane (vidi Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; i Zimmermann i Steiner od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stav 24).
  • 37.
    Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta parničnog postupka, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora.
  • 38.
    Ustavni sud primjećuje da su apelanti podnijeli tužbu radi naknade štete zbog smrti sina i brata. Takav spor, prema mišljenju Ustavnog suda, s obzirom na dokaze koje je potrebno izvesti i činjenice koje je potrebno utvrditi, ne bi trebalo da bude naročito složen.
  • 39.
    U vezi s ponašanjem apelanata Ustavni sud primjećuje da su apelanti preduzeli sve potrebno da bi se postupalo po njihovoj tužbi, odnosno Ustavni sud iz predočene dokumentacije i dostavljenih odgovora na apelaciju ne nalazi ništa što bi ukazivalo da su apelanti svojim ponašanjem doprinijeli dužini predmetnog postupka, odnosno da zbog nekog propusta apelanata ne može da se donese konačna odluka o njihovom zahtjevu u periodu dužem od 12 godina.
  • 40.
    S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je od podnošenja tužbe do donošenja rješenja kojim se proglasio nenadležnim Osnovni sud zakazao i održao dvije rasprave (oba puta u odsutnosti uredno obaviještenog tuženog), ali i oba puta odgodio raspravu na neodređeno vrijeme. Nakon šest godina i deset mjeseci od dana podnošenja tužbe (u kojem je periodu održao samo dva ročišta), Osnovni sud se proglasio stvarno nenadležnim i uputio predmet Pravobranilaštvu.
  • 41.
    Nadalje, evidentno je da je Pravobranilaštvo u konkretnoj pravnoj stvari u postupku vansudskog poravnanja, koji se provodi po odredbama Zakona o naknadi ratne štete, zakazalo ročište skoro tri godine nakon što im je Osnovni sud dostavio predmet, a dvije godine i tri mjeseca nakon toga mu je trebalo da donese Zaključak Un-609/06 kojim se obustavlja postupak vansudskog poravnanja i predmet (nakon pet godina i tri mjeseca) vraća Osnovnom sudu.
  • 42.
    Stoga Ustavni sud zaključuje, imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, a osobito činjenicu da se nakon više od 12 godina od podnošenja tužbe za naknadu štete postupak još uvijek nalazi u početnoj fazi, da je prekršeno pravo apelanata na suđenje u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 43.
    S obzirom da je predmet, u skladu s pozitivnim propisima, Pravobranilaštvo vratilo Osnovnom sudu na postupanje, imajući u vidu ukupnu dužinu trajanja postupka, Ustavni sud nalazi za shodno da naredi Osnovnom sudu da po hitnom postupku okonča predmet po tužbi apelanta iz 1999. godine.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete

  • 44.
    Apelanti su tražili da Ustavni sud donese odluku kojom će narediti isplatu materijalne i nematerijalne štete zbog smrti sina i brata i troškove sastava predmetne tužbe. Također, apelanti su se izjasnili da trpe štetu zbog dužine trajanja postupka, ali nisu zatražili od Ustavnog suda naknadu štete zbog dužine trajanja postupka pred redovnim sudovima. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu zbog dužine trajanja postupka. Međutim, Ustavni sud primjećuje da takav zahtjev u apelaciji nije postavljen.
  • 45.
    S druge strane, Ustavni sud podsjeća da u pogledu zahtjeva apelanata da im se nadoknade troškovi za sastav predmetne tužbe, da u skladu sa Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove iz redovnog postupka pred Ustavnim sudom.

VIII. Zaključak

  • 46.
    Nedonošenje odluke redovnog suda u vremenskom periodu od šest godina i deset mjeseci po podnesenoj tužbi u parničnom postupku radi naknade štete, a zatim više od pet godina postupka pred Pravobranilaštvom, koji nije meritorno okončan, predstavlja kršenje prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 47.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 48.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.