USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1082/11, rješavajući apelaciju V. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija V. S. podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 P 003848 11 Gž od 25. januara 2011. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju broj 95 0 P 003848 08 Gž od 6. septembra 2010. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.V. S. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, podnijela je 3. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 P 003848 11 Gž od 25. januara 2011. godine (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 P 003848 08 Gž od 6. septembra 2010. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja navedenih radnji, od Okružnog i Osnovnog suda zatraženo je 26. septembra 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od tuženog B. S. zatraženo je 6. novembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
- 4.Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 18. oktobra 2013. godine. Okružni sud i tuženi nisu dostavili odgovore na apelaciju.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Presudom Osnovnog suda broj 95 0 P 003848 08 Gž od 6. septembra 2010. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 95 0 P 003848 11 Gž od 25. januara 2011. godine, razveden je brak između apelantice i tuženog, a maloljetna djeca K. S. i Đ. S. povjerena su na zaštitu i odgoj tuženom. Apelantica je obavezana da na ime izdržavanja maloljetne djece doprinosi 15% od zagarantirane plaće u Republici Srpskoj, počevši od 6. septembra 2010. godine pa sve dok se ne izmijene okolnosti koje su uvjetovale donošenje presude. Apelantica je obavezana i da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 2.940 KM.
- 7.Iz obrazloženja prvostepene presude proizlazi da je Osnovni sud svoju odluku donio nakon što je izveo dokaze saslušanjem apelantice i tuženog, svjedoka i maloljetne djece apelantice i tuženog. Također je vještakinja dr. Gospava Crnogorčić obavila neuropsihijatrijsko vještačenje, te je ocijenjeno mišljenje Centra za socijalni rad, koje sadrži i mišljenje psihologa.
- 8.U obrazloženju je navedeno da je Osnovni sud saslušao maloljetnu djecu apelantice i tuženog i da su djeca izrazila želju da ostanu s ocem s kojim žive od decembra 2007. godine.
- 9.Dalje je navedeno da je vještakinja dr. Gospava Crnogorčić, neuropsihijatrica, u svom nalazu i mišljenju navela da je na osnovu medicinske dokumentacije tuženog utvrdila da je on 1986. godine bio liječen na VMA u Beogradu, te da je bio radno nesposoban u periodu od 17. jula do 1. oktobra 2009. godine zbog psihičkih simptoma i znakova duševnog poremećaja, te da se radi o shizoidnoj ličnosti.
- 10.Osnovni sud je zatim naveo da je, kako bi mogao donijeti pravilnu odluku, ocjenjujući isključivo interese djece, naložio Centru za socijalni rad da formira stručni tim koji će svestrano opservirati sredinu oba roditelja, odnosno povezanost i upućenost djece na njih. S obzirom na to da je u nalazu i mišljenju vještakinje dr. Crnogorčić sugerirano da se ispita psihofizički status djece, bilo je potrebno da se odgovori na pitanje da li otac djece, uzimajući u obzir njegovo zdravstveno stanje, može odgovoriti roditeljskim zahtjevima, odnosno utvrditi kako se funkcioniranje oca odrazilo na psihofizički status djece. Prema nalazu tima Centra za socijalni rad, a posebno saslušanjem Ljiljane Knežević-Špuran, kliničke psihologinje, Centar za socijalni rad ostao je pri svojoj tvrdnji i ranije donesenom mišljenju da nije bilo propusta u odgoju maloljetne djece i da je otac odgovorio svim potrebama djece, što je rezultiralo njihovim adekvatnim psihofizičkim razvojem. Zaključeno je da djeca imaju naglašen emotivno obojen odnos s ocem i ambivalentan stav prema majci, što je posebno izraženo kod mlađeg djeteta. U odnosu na nalaz i mišljenje dr. Crnogorčić, istaknuto je da ona govori o općoj kliničkoj slici određene bolesti, jer u proteklom periodu nije imala uvid u zdravstveno stanje tuženog. Također je istaknuto da je tačno da ustanovljena medicinska dijagnoza kod tuženog jasno ukazuje na to da u fazi negativnog stanja bolesti tuženi može biti agresivan, ali da tuženi radi na poslovima inkasatora, u stalnom je kontaktu s ljudima, te da niko nema primjedbe na njegov odnos prema okolini. Dijagnoza koja je utvrđena kod tuženog govori samo o tome da kod njega postoje povremene krize, ali da to ne može biti razlog za oduzimanje ili ograničavanje roditeljskog prava (a upravo je zbog toga dr. Crnogorčić tražila da se obavi timska obrada i utvrdi kako se funkcioniranje oca odrazilo na djecu). Prema mišljenju stručnog tima Centra za socijalni rad, tuženi je kao otac dobro funkcionirao i njegovo zdravstveno stanje nije se odrazilo na psihofizički razvoj djece, a činjenica da su mu u odgoju djece pomagali njegovi roditelji ne znači da tuženi ne funkcionira ispravno kao roditelj, jer svako ima potrebu za pomoći i podrškom okoline i porodice. Imajući u vidu isključivo interese maloljetne djece, stručni tim Centra za socijalni rad smatrao je da bi djecu bilo štetno izdvojiti iz sredine u kojoj žive, s obzirom na to da su dobro adaptirani u tu sredinu i imaju dobar kontakt s ocem koji se u potpunosti o njima brine, realizira i prepoznaje njihove potrebe u školskom uzrastu i u svemu se ponaša kao savjestan roditelj.
- 11.Ocjenjujući navedeno mišljenje Centra za socijalni rad, Osnovni sud je u cijelosti prihvatio to mišljenje, a posebno imajući u vidu tok dokaznog postupka. Osnovni sud je naveo da je, odlučujući o tome kome treba povjeriti maloljetnu djecu, imao u vidu interes djece, odnosno kvalitet života u postojećoj sredini u pogledu njihovog odgoja, obrazovanja, ishrane, oblačenja i slično, te da li bi bilo štetno da se izdvoje iz te sredine i povjere majci. Navodeći da od decembra 2007. godine tuženi u svemu ispravno funkcionira kao roditelj, bez obzira na to što u tome ima podršku svoje uže porodice s kojom živi u istoj porodičnoj kući, zatim da ima naglašen emotivno obojen odnos s djecom, da su djeca normalno psihofizički razvijena, dobri đaci, da se otac ispravno brine o njihovom školovanju, zdravstvenom stanju, ishrani, oblačenju i slično, te da djeca još nisu izgradila raniji odnos s majkom, Osnovni sud je smatrao da bi djecu bilo štetno izdvojiti iz postojeće sredine. Osnovni sud je pri tom imao u vidu određene psihičke probleme koje tuženi ima, ističući da on kao roditelj ispravno funkcionira i ničim ne dovodi u pitanje pravilno psihofizičko funkcioniranje djece, te da tuženi i u vrijeme kada je bio bolestan i primao odgovarajuću medicinsku terapiju nije zanemarivao interese djece i brinuo se o svim njihovim potrebama.
- 12.O troškovima postupka Osnovni sud je odlučio primjenom člana 77. Porodičnog zakona, koji propisuje da će o troškovima postupka u bračnom sporu sud odlučiti slobodnom ocjenom, vodeći računa i o razlozima pravičnosti. Pri tom je Osnovni sud ocijenio ponašanje stranaka tokom čitavog postupka, zatim da je postupak trajao duže zbog provođenja medicinskog vještačenja, kao i dodatnih opservacija Centra za socijalni rad, što je izazvalo dodatne troškove postupka, pa je apelanticu obavezao da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka.
- 13.Odlučujući o apelanticinoj žalbi izjavljenoj protiv dijela prvostepene presude koji se odnosi na povjeravanje djece i odluku o troškovima postupka, Okružni sud je u svemu prihvatio činjenična utvrđenja i pravni stav Osnovnog suda, pa je žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Okružni sud je istakao da je Osnovni sud proveo sve dokaze koje su predložile parnične stranke, da nije odbio nijedan prijedlog za izvođenje dokaza, te da je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na oslobađanje od plaćanja troškova postupka u vidu sudskih taksi (takse na tužbu i takse na presudu), Okružni sud je istakao da je apelantica taj zahtjev trebala uputiti Osnovnom sudu prilikom podnošenja tužbe, što nije učinila, nego je, naprotiv, prema stanju spisa, za vještačenje već uplatila 350,00 KM na depozitni račun suda. Osnovni sud je istakao da, ukoliko apelantica zaista u izvršnom postupku bude istrajala u tome da je lošeg materijalnog stanja i da nema od čega da plati troškove postupka, onda će o tome biti donesena odluka u izvršnom, a ne u parničnom postupku. Također je istaknuto da apelantica uz svoju žalbu nije podnijela nikakve dokaze o svom materijalnom stanju, u vidu zk. izvatka, posjedovnog lista, uvjerenja od Biroa rada, uvjerenje da nema primanja itd. S obzirom na to da apelantica to nije učinila, Okružni sud je smatrao da apelantica nije ni dokazala da je njena materijalna situacija takva da ju je potrebno osloboditi traženih troškova.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 14.Apelantica smatra da joj je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
- 15.Navodi da joj je povrijeđeno pravo na pristup sudu, jer joj je pristup sudu omogućen samo formalno, a ne suštinski, zbog očigledne pristranosti suda i državnih organa koji su odlučivali o njenom pravu.
- 16.Ističe da su osporene odluke zasnovane na pogrešnoj ocjeni dokaza i proizvoljnoj primjeni prava. S tim u vezi, apelantica smatra da su sudovi pogrešno ocijenili nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra i da je očigledno da se radi o činjenicama i okolnostima koje ukazuju na to da kod tuženog postoji spriječenost i ograničenje vršenja roditeljskog prava, te da se u tom slučaju, u smislu čl. 85. i 86. Porodičnog zakona, određuje da roditeljsko pravo obavlja drugi roditelj, a to je u konkretnom slučaju ona, te da ona nema nikakve razloge za spriječenost ili ograničenje.
- 17.Također, apelantica smatra da je proizvoljna odluka sudova kojom su je obavezali da tuženom nadoknadi troškove postupka.
b) Odgovor na apelaciju
- 18.Osnovni sud smatra da su apelanticini navodi o povredi njenih ustavnih prava neosnovani.
V. Relevantni propisi
- 19.U Porodičnom zakonu ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 54/02 i 41/08) relevantne odredbe glase:
Član 72.
Presudom kojom se brak […] razvodi, sud će po službenoj dužnosti odlučiti i o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju zajedničke djece […].
Član 73.
(1) Ako se u bračnom sporu rješava i o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju djece, organ starateljstva učestvuje u tom postupku radi zaštite interesa djece.
(2) U postupku iz prethodnog stava organ starateljstva staviće prijedlog o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju djece, a ovlašćen je da u granicama tog predloga iznosi i činjenice koje stranke nisu navele i predlaže da se izvedu potrebni dokazi, da ulaže pravna sredstva i preduzima druge parnične radnje.
(3) Sud koji rješava bračni spor obavijestiće organ starateljstva o postupku radi zaštite, vaspitanja i izdržavanja djece i pozivati ga na sva ročišta, kao i dostavljati mu sve odluke donesene u tom postupku.
Član 77.
O troškovima postupka u bračnom sporu sud će odlučiti po slobodnoj ocjeni, vodeći računa o razlozima pravičnosti.
Član 90. stav 1.
(1) Sud, odnosno organ starateljstva koji donosi odluku o povjeravanju djece na zaštitu i vaspitanje odlučiće, nakon što ispita sve odlučne činjenice, da li će sva djeca biti kod jednog roditelja, ili će neka biti kod majke, a neka kod oca.
Član 92. stav 1.
(1) Sud, odnosno organ starateljstva koji donosi odluku o povjeravanju djece na zaštitu i vaspitanje, uzeće u obzir i želje djeteta ako je ono sposobno da ih izrazi.
VI. Dopustivost
- 20.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 21.U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 22.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 95 0 P 003848 11 Gž od 25. januara 2011. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 3. marta 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
- 23.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 24.Apelantica osporava navedene presude Okružnog i Osnovnog suda tvrdeći da joj je tim presudama prekršeno pravo iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na pravično suđenje
- 25.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 26.Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
- 27.Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da se konkretni sudski postupak tiče povjeravanja i izdržavanja djeteta, dakle predmet je građanskopravne prirode, te je stoga član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
- 28.S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
- 29.Ustavni sud se, prema navedenom stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelantica problematizira, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.
- 30.Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi na dvije instance detaljno i jasno obrazložili svoje odluke u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, ali i u pogledu primjene materijalnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud na osnovu ocjene svih provedenih dokaza (nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra, nalaza i mišljenja stručnog tima Centra za socijalni rad, pojedinačnog mišljenja psihologa i iskaza apelantice i tuženog) zaključio da je u najboljem interesu maloljetne djece da žive s tuženim. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud na ročištu saslušao oboje maloljetne djece. U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud prilikom donošenja odluke o povjeravanju djece tuženom jasno ukazao na to da je prvenstveno vodio računa o njihovim interesima. Naime, Osnovni sud je ukazao na to da iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je tuženi podoban roditelj koji se adekvatno brine o djeci, da određeni psihički problemi koje ima ne utječu na psihofizički razvoj djece, te da je, pri tome, taj sud ocijenio i želju maloljetne djece koju je saslušao na ročištu i kada je oboje djece jasno izrazilo želju da nastave živjeti s tuženim.
- 31.Ustavni sud zapaža da je drugostepeni sud, odlučujući o apelanticinoj žalbi, jasno ukazao na to da je prvostepeni sud pravilno odlučio. Također, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dali jasne razloge zbog čega su apelanticu obavezali da naknadi tuženom troškove postupka, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Imajući u vidu detaljne i jasne razloge prvostepenog suda, koje je kao pravilne prihvatio i drugostepeni sud, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo na proizvoljno postupanje tih sudova pri donošenju odluke o povjeravanju maloljetne djece tuženom na staranje, te odluke u pogledu apelanticine obaveze da tuženom nadoknadi troškove postupka.
- 32.Također, imajući u vidu da apelantica svoje navode o pristranosti redovnih sudova nije ničim obrazložila, osim što se žali na način kako su sudovi ocijenili dokaze u postupku, te s tim u vezi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju apelanticini navodi o pristranosti suda paušalni i ničim potkrijepljeni, te su stoga neosnovani.
- 33.Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, ali i u pogledu primjene materijalnog prava, te da su na taj način uvažili garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
- 26.
VIII. Zaključak
- 34.Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, budući da su redovni sudovi pri donošenju odluka o povjeravanju i izdržavanju djece detaljno i jasno obrazložili svoje odluke u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, ali i u pogledu primjene materijalnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
- 35.Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 36.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.