USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
ODLUKU
OBRAZLOŽENJE
Usvaja se, kao osnovana, apelacija gosp. Edhema Bičakčića iz Sarajeva, protiv:
Rješenja Vijeća Kantonalnog suda u Sarajevu, broj KV-462/01 od 12. septembra 2001.godine, rješenja istražnog sudije Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Ki-125/01 od 13. augusta 2001. godine, rješenja Vijeća Kantonalnog suda u Sarajevu, broj KV-517/01 od 2. novembra. 2001. godine, rješenja istražnog sudije Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Ki-232/01 od 19. septembra 2001. godine, rješenja Vijeća Kantonalnog suda u Sarajevu broj KV-567/01 od 6. novembra 2001. godine i rješenja istražnog sudije Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Ki-247/01 od 9. oktobra 2001. godine.
Ukidaju se:
- 1.Rješenje Vijeća Kantonalnog suda u Sarajevu, broj KV-462/01 od 12. septembra 2001.godine,
- 2.Rješenje istražnog sudije Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Ki-125/01 od 13. augusta 2001.godine,
- 3.Rješenje Vijeća Kantonalnog suda u Sarajevu, broj KV-517/01 od 2. novembra 2001. godine,
- 4.Rješenje istražnog sudije Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Ki-232/01 od 19. septembra 2001. godine,
- 5.Rješenje Vijeća Kantonalnog suda u Sarajevu broj KV-567/01 od 6. novembra 2001. godine.
- 6.Rješenje istražnog sudije Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Ki-247/01 od 9. oktobra 2001. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da prigovor imuniteta, kao ustavno pitanje koje se pojavilo u toku postupka pred tim sudom, koje je izjavio okrivljeni u označenim predmetima, dostavi i predoči Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, kao stvarno nadležan sud, raspravi i donese odluku o navedenom pitanju.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Činjenično stanje
- 1.Podnosilac apelacije je Edhem Bičakčić iz Sarajeva, kojeg zastupa Žarko Bulić, advokat iz Sarajeva.
- 2.Činjenice predmeta, koje proizilaze iz apelacije Edhema Bičakčića i dokumenata dostavljenih Sudu, mogu se sumirati kako slijedi:
- 3.Povodom zahtjeva Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, za sprovođenje istrage broj KT:11/00 od 11. maja 2001. godine, istražni sudija Kantonalnog suda u Sarajevu, 13. augusta 2001. godine, donio je rješenje o sprovođenju istrage broj Ki-125/01, protiv više lica, među kojima je i Edhem Bičakčić, jer postoji osnovana sumnja da je počinio krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: KZ FBiH), u vezi sa članom 46. Zakona. Nakon što je istražni sudija pozvao osumnjičene da iznesu svoju obranu, apelant se pozvao na imunitet i predložio da Sud, kao prethodno pitanje, riješi pitanje imuniteta. Istražni sudija je kompletan spis dostavio Krivičnom vijeću tog suda, koje je 3. jula 2001. godine vratilo spis istražnom sudiji uz pismeni podnesak broj Kv 362/01, sa uputom da je potrebno prije svega ispitati okrivljene, pa ukoliko se istražni sudija složi sa zahtjevom za sprovođenje istrage, da donese rješenje o sprovođenju istrage, a na to rješenje stranke će imati pravo žalbe. Kako se i dalje, nakon što je upoznat sa uputom Krivičnog vijeća Suda, apelant pozivao na imunitet, istražni sudija je, složivši se sa zahtjevom za sprovođenje istrage, smatrao da se u ovoj fazi postupka apelant brani šutnjom, te je i donio navedeno rješenje.
- 4.Vijeće Kantonalnog suda u Sarajevu je, odlučujući po žalbi apelanta protiv navedenog rješenja o sprovođenju istrage od 13. augusta 2001. godine, donijelo rješenje broj KV-462/01 od 12. septembra 2001. godine, kojim je odbilo žalbu kao neosnovanu. Ovo vijeće, imajući u vidu imunitet na koji se poziva apelant, a koji je kao njegovo pravo regulirano u poglavlju IV/B. tač. 4. član 10. Ustava Federacije BiH, dajući svoj suštinski stav u pogledu primjenjivosti navedene ustavne odredbe o imunitetu i razmatrajući žalbene navode osumnjičenog, smatra da bi, u sadašnjoj fazi istrage, bilo preuranjeno ocjenjivati prigovor imuniteta, pogotovo što je nesporno da osumnjičeni više ne obavlja funkciju premijera Vlade koja je bila zaštićena imunitetom.
Također, u obrazloženju odluka Krivično vijeće Kantonalnog suda u Sarajevu zauzima stanovište da je imunitet okrivljenog prestao prestankom funkcije.
Pred Vijećem se, također, postavilo pitanje da li je osumnjičeni inkriminisane radnje, navedene u zahtjevu za sprovođenje istrage, obavljao u okviru svojih ovlaštenja, odnosno da li se te radnje, sa tog aspekta, mogu smatrati dozvoljenim ili nedozvoljenim. Vijeće je, u vezi s ovim pitanjem, ocijenilo da, za sada, kada je istraga u toku i kada je sproveden samo manji broj istražnih radnji, ne može na to pitanje odgovoriti, i da je neophodno nastaviti istražne radnje radi rasvjetljavanja ovog važnog pitanja. Osumnjičeni će, po ocjeni Vijeća, moći isticati svoj prigovor imuniteta, i zavisno od stvarne situacije u daljem toku istrage, sud u smislu čl. 163. ZKP može obustaviti istragu.
- 5.Istražni sudija Kantonalnog suda u Sarajevu, odlučujući povodom zahtjeva Federalnog tužilaštva za sprovođenje istrage broj KT-26/01 od 7. marta 2001. godine, donio je rješenje o sprovođenju istrage broj Ki-232/01 od 19. septembra 2001. godine protiv apelanta zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo i to: pod tač. 1., 2., 3. i 4. produženo krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 3., a u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona FBiH, a pod tačkom 4. i krivično djelo krivotvorenje službene isprave iz člana 368. stav 1. Krivičnog zakona FBiH.
Istražni sudija je konstatovao da je Ustavni sud BiH svojom odlukom odredio Kantonalni sud u Sarajevu kao nadležan sud za vođenje ovog postupka, a da se apelant, nakon što je Sud pozvao osumnjičene da iznesu svoju obranu, pozvao na imunitet. Istražni sudija je donio rješenje o sprovođenju istrage, smatrajući da se apelant brani šutnjom.
- 6.Vijeće Kantonalnog suda u Sarajevu, rješavajući žalbu apelanta, 2. novembra 2001. godine, donijelo je rješenje broj Kv-517/01 od 2. novembra 2001. godine, kojim je odbilo žalbu osumnjičenog apelanta, kao neosnovanu.
Vijeće je u ovom rješenju kao osnov iznijelo razloge date u ranijem, odbijajućem rješenju broj KV-462/01 od 12. septembra 2001. godine, rješavajući da se nastave sprovoditi istražne radnje u cilju utvrđivanja jesu li radnje izvršene u okviru njegove funkcije, odnosno radi utvrđivanja jesu li dozvoljene ili nedozvoljene, imajući u vidu da osumnjičeni više ne obavlja funkciju premijera Vlade.
U obrazloženju rješenja ponovo je zauzet stav da je imunitet okrivljenog (apelanta) prestao sa prestankom njegove funkcije.
- 7.Istražni sudija Kantonalnog suda u Sarajevu, odlučujući po zahtjevu Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu broj KT-288/01 od 9. augusta 2001. godine, donio je rješenje o sprovođenju istrage, broj Ki-247/01 od 9. oktobra 2001. godine, protiv apelanta, saglasivši se da postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni počinio krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti, predviđeno i kažnjivo po članu 358. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ Federacije BiH. Pozvavši se na imunitet, apelant nije iznio svoju obranu, a istražni sudija, smatrajući da se osumnjičeni brani šutnjom, donio je navedeno rješenje.
- 8.Vijeće Kantonalnog suda u Sarajevu, rješenjem broj KV-567/01 od 6. novembra 2001. godine, odbilo je kao neosnovanu žalbu osumnjičenog, koji je predlagao u žalbi da se zatraži od kantonalnog tužioca da otkloni smetnje za vođenje krivičnog postupka, zbog postojanja Ustavom Federacije BiH utvrđenog imuniteta od krivičnog gonjenja, te da se nakon toga odluči o zahtjevu za sprovođenje istrage ili da prvostepeno rješenje preinači i zbog istog razloga, u smislu člana 163. stav 1. tačka 3. ZKP-a, krivični postupak obustavi. Odbijajući žalbu osumnjičenog kao neosnovanu, Vijeće Suda iznijelo je iste razloge kao i u ranijim drugostepenim rješenjima, ističući da se protiv lica iz člana IV/B.4. (imunitet, član 10.) Ustava Federacije BiH neće pokrenuti krivični postupak, a ako je već pokrenut obustavit će se pod uvjetom da se oni pozovu na imunitet, što znači da ta lica, u momentu kada se pozivaju na imunitet, uživaju imunitet i vrše svoje funkcije. Vijeće smatra da se ne može raditi o bilo kojim radnjama nego samo onim koje su počinjene za vrijeme i u okviru vršenja dužnosti, što dalje znači da su za preduzimanje tih radnji bili i ovlašteni, te da se imunitet ne odnosi u apsolutnom smislu na sva krivična djela.
- 9.Zastupnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu čl. IV/A.20.(1c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 12. marta 2001. godine, donio je odluku o potvrđivanju imenovanja Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojoj su imenovani novi članovi Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, pa s tim u vezi i novi premijer Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, novi zamjenik premijera Vlade i novi federalni ministri. Slijedi da je apelantu prestao mandat premijera Vlade Federacije Bosne i Hercegovine.
II - Apelacija
- 10.Edhem Bičakčić iz Sarajeva, koga zastupa Žarko Bulić, advokat iz Sarajeva, 19. novembra i 3. decembra 2001. godine, podnio je apelaciju i dopunu apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, protiv navedenih rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu. U apelaciji i dopuni apelacije se, između ostalog, navodi da je Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu 11. maja 2001. godine podnijelo istražnom sudiji Kantonalnog suda u Sarajevu zahtjev za sprovođenje istrage protiv Edhema Bičakčića i dr. zbog, navodno, učinjenog krivičnog djela iz člana 358. stav 3. KZ FBiH, u vezi sa članom 46. toga zakona, koje je, navodno, počinio u drugoj polovini 1999. i 2000. godini. Edhem Bičakčić se, kao osumnjičeni u navedenim krivičnim predmetima, odazvao pozivu istražnog sudije i, pri prvom saslušanju kod istražnog sudije, pozvao se na imunitet od krivičnog gonjenja koji je konstituiran u odredbi člana IV/B tač. 4.-10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koja glasi:
"Predsjednik Federacije, dopredsjednik Federacije, premijer, zamjenik premijera i ostali članovi Vlade ne mogu biti krivično gonjeni niti odgovorni u građanskom postupku za bilo kakvo djelo učinjeno u vršenju svoje dužnosti."
Apelant ističe da je povodom imuniteta, kao incidentnog proceduralnog pitanja koje isključuje krivično gonjenje u svakoj fazi krivičnog postupka u svojim rješenjima koji su predmet apelacije, Kantonalni sud u Sarajevu, uzurpacijom isključive nadležnosti Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine za rješenje tog incidentnog pravnog pitanja, zauzeo stavove koji su nezakoniti, protivustavni i pravno neodrživi. Zahtjevom za sprovođenje istrage apelant je terećen za navodne krivično-pravne radnje koje je počinio u svojstvu premijera Vlade Federacije Bosne i Hercegovine.
- 11.Apelant smatra da uživa apsolutni imunitet od krivičnog gonjenja iako više ne obavlja funkciju premijera Vlade, a da su osporenim rješenjima Kantonalnog suda u Sarajevu povrijeđena njegova prava garantirana članom 6. stav 1. i članom 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te čl. II/2. i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Apelant podsjeća Ustavni sud Bosne i Hercegovine, s obzirom na fazu postupka u kojoj podnosi ovu apelaciju, na stanovište izneseno u odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj U 34/01 od 22. juna 2001. godine.
Apelant ističe da se pitanje imuniteta ne može riješiti niti u jednoj kasnijoj fazi postupka, a sam imunitet ne dopušta postupak, odnosno krivično gonjenje.
- 12.Predložio je da se, u skladu sa članom 16. Poslovnika Ustavnog suda BiH, zatraži dostavljanje kompletnog spisa pod oznakom Ki-125/01, da se, u skladu sa članom 17. stav 3. Poslovnika Suda, po apelaciji postupa hitno, te da se nakon održane sjednice Ustavnog suda, u smislu odredbi čl. 31. do 35. ili javne sjednice, u smislu odredbi čl. 41.-53. Poslovnika Suda na koju će se pozvati apelant, donese odluka kojom se usvaja podnesena apelacija, te ukidaju sva rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu koja se odnose na apelanta i naloži Kantonalnom sudu u Sarajevu da izjavljeni prigovor imuniteta apelanta predoči Ustavnom sudu Federacije BiH, kao stvarno nadležnom, kao ustavno pitanje koje se pojavilo u toku postupka, na meritorno odlučivanje ili da Ustavni sud Bosne i Hercegovine, postupajući u skladu sa članom 61. Poslovnika Suda, sam riješi pitanje imuniteta u meritumu, tako što će utvrditi da apelant, u konkretnom slučaju, zaista uživa apsolutni imunitet od krivičnog gonjenja.
Apelant je predložio da se donese privremena mjera u skladu sa članom 75. Poslovnika Suda, uz zabranu vršenja daljnjih istražnih radnji Kantonalnom sudu u Sarajevu i zabrani Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo da vrši bilo kakve proceduralne radnje do konačne odluke Ustavnog suda po apelaciji.
III - Postupak pred Ustavnim sudom
- 13.U skladu sa odredbom člana 16. Poslovnika Suda, 27. decembra 2001. godine od Kantonalnog suda u Sarajevu i Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu zatraženi su odgovori na navode apelacije.
- 14.Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu je 18. januara 2002. godine, u odgovoru na apelaciju, nakon što je izložilo domaće i uporedno krivično i krivičnoprocesno pravo, ustavnu praksu i postojeće pravne teorije, zaključilo
"da se u konkretnom slučaju odredba Odjeljka IV tačke B. člana 10. Ustava FBiH treba tumačiti da je imunitetsko pravo koje je dato navedenim funkcionerima za vrijeme vršenja funkcije ograničeno za vrijeme trajanja mandata, odnosno vršenja funkcije predsjednika i potpredsjednika FBiH, premijera, zamjenika premijera i članova Vlade FBiH.
Kantonalno tužilaštvo konstatuje da lica iz Odjeljka IV tačke B. člana 10. Ustava FBiH uživaju imunitet dok im traje mandat i u tom vremenu vrše svoje zakonske dužnosti, a na imunitet se mogu pozivati samo u vrijeme trajanja mandata s tim da imunitetska zaštita prestaje istekom mandata. Službena radnja koja krši zakon i predstavlja krivično djelo određeno zakonom ne ulazi u materijalnopravni imunitet već samo ima procesnopravni karakter (formalnopravni imunitet) koji je strogo procesne prirode i predstavlja samo smetnju za vođenje krivičnog postupka bez odobrenja Parlamenta u vrijeme trajanja mandata i isti traje samo do davanja odobrenja ako je mandat u toku ili do prestanka trajanja mandata kada se nosilc imuniteta ne može pozvati na imunitet.
U Odluci Ustavnog suda BiH broj U 34/01 od 24. 7. 2001. godine u tački 27. je zaključeno da istaknuti prigovor od strane istog apelanta Ustavni sud BiH neće rješavati jer je to pitanje koje treba da razriješi stvarno nadležni sud, što bi u konkretnom slučaju značilo Kantonalni sud u Sarajevu koji je to pitanje i rješavao odlukama broj KV-517/01 od 2. 11. 2001. godine, KV-567/01 od 6. 11. 2001. godine, KV-462/01 od 12. 9. 2001. godine čime je predmetna stvar postala res judicata. Ustavni sud BiH je prema tome o istoj stvari ranije odlučivao zbog kojih razloga shodno članu 12. stav 3. tačke 5. Poslovnika Ustavnog suda BiH predmetnu apelaciju će skinuti sa liste predmeta za odlučivanje. Imajući u vidu da je Kantonalni sud Sarajevo svojim odlukama riješio pitanje imuniteta to se predmetna apelacija očigledno odmah ukazuje kao neosnovana (prima facie), zbog kojih razloga se predmetna apelacija treba posmatrati i sa aspekta člana 12. stav 3. tačke 6. po kom osnovu se takva apelacija skida sa liste predmeta za odlučivanje.
Kantonalno tužilaštvo je predložilo da Ustavni sud BiH shodno članu 12. stav 3. tač. 5. i 6. u vezi sa članom 12. st. 1. i 6. donese rješenje o skidanju apelacije sa liste predmta za odlučivanje.
U suprotnom da predmetnu apelaciju odbaci kao neosnovanu shodno članu 55. stav 1. tač. 1. i 5. Poslovnika Ustavnog suda BiH jer se radi o pitanju o kojem je već redovni sud odlučio kada je žalbu aplikanta koja se pozivala na imunitet protiv rješenja o sprovođenju istrage Vijeće Kantonalnog suda Sarajevo istu odbilo kao neosnovano. Navedenom odlukom Kantonalni sud Sarajevo riješio je pitanje imuntieta čime je navedena pravna stvar postala res judicata (rješenje Kantonalnog suda Sarajevo broj Kv-567/01 od 6. 11. 2001.godine, KV-517/01 od 2. 11. 2001. godine i KV-462/01 od 12. 9. 2001. godine) ili shodno članu 55. stav 1. tačke 1. se oglasi nenadležnim za odlučivanje kako je to i sam Ustavni sud BiH naveo u tački 27. Odluke broj U 34/01 od 22. 6. 2001. godine.
Ili shodno članu 57. Poslovnika Ustavnog suda BiH donese odluku kojom će odbiti zahtjev aplikanta kao neosnovan i utvrditi da ne postoji povreda Ustava na koju se u aplikaciji ukazuje kao i prethodno odbaci prijedlog za donošenje privremene mjere zbog nepostojanja zakonskih razloga za njeno donošenje."
- 15.Kantonalni sud u svom dopisu od 21. januara 2002. godine obavijestio je Ustavni sud Bosne i Hercegovine da je Kantonalni sud u Sarajevu u donesenim rješenjima izrazio je svoje pravno stanovište vezano za pitanje imuniteta Edhema Bičakčića, u procesnoj situaciji u kojoj se postupak nalazio u trenutku donošenja rješenja Suda, te da Sud smatra da nemaju pravni osnov za naknadno komentarisanje, odnosno dodatno argumentiranje svojih odluka.
IV - Dopustivost
Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Prema članu 11. Poslovnika Ustavnog suda, Sud može da odlučuje o apelacijama samo ako su protiv presude koja se apelacijom pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući prema zakonima entiteta i samo ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac primio presudu o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
Zahtjev apelanta proizilazi iz radnji koje se vode pred istražnim sudijom u krivičnom postupku, pa je neophodno ukazati na odredbe Zakona o krivičnom postupku koje su od uticaja za procjenu dopustivosti apelacije.
Prema Zakonu o krivičnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98) (u daljem tekstu ZKP), kada postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo, na zahtjev nadležnog tužioca za sprovođenje istrage, rješenje o sprovođenju istrage donosi istražni sudija nadležnog suda. Protiv rješenja istražnog sudije o sprovođenju istrage može se izjaviti žalba, o kojoj rješenjem odlučuje vijeće tog suda. Protiv rješenja vijeća nije moguće izjaviti žalbu, ako ovim zakonom nije drukčije određeno (čl. 151., 385. i 388.). ZKP nije odredio druge mogućnosti za daljnje korištenje pravnih lijekova.
U konkretnom slučaju iscrpljeni su svi pravni lijekovi protiv pobijanih rješenja u fazi prethodnog krivičnog postupka.
Kantonalni sud u Sarajevu donio je rješenja broj KV-462/01 12. septembra 2001. godine (koje je apelant primio 19. septembra 2001. godine), broj KV-517/01 2. novembra 2001. godine i broj KV-567/01 6. novembra 2001. godine. Apelacija je dostavljena 19. novembra 2001. godine. S obzirom da je 60. dan istekao 18. novembra, u nedjelju koja je neradni dan za Sud, taj rok se produžava na sljedeći radni dan, 19. novembra 2001. godine. Kako je apelacija dostavljena 19. novembra 2001. godine Ustavnom sudu, proizilazi da je izjavljena u roku koji je utvrđen članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
Iz navedenog proizilazi da apelacija ispunjava uvjete u odnosu na iscrpljivanje pravnih lijekova i blagovremenost.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je ocijenio da su odluke Kantonalnog suda u Sarajevu, koje su predmet ovog spora, konačne, što je vidljivo iz sljedećeg:
Iz drugostepenog rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj KV-462/01, od 12. septembra 2001. god. nesumnjivo proizilazi da rješenje utvrđuje da okrivljeni (apelant) nema imunitet, jer je imunitet vezan "za odgovarajuće funkcije čije trajanje je ograničeno samo za vrijeme trajanja svojstva premijera, odnosno ministra u Vladi" (str. 2., kraj prvog pasusa obrazloženja citiranog rješenja).
Isti stav se ponavlja, također, u drugostepenom rješenju broj KV-517/01 od 2. novembra 2001. godine (str. 2., peti pasus citiranog rješenja) i rješenju broj KV-567/01 od 6. novembra 2001. godine (str. 2., peti pasus).
Stoga, nije sporno da je ovakvim odlučenjima Kantonalni sud u Sarajevu zauzeo dva stava, i to:
- 1.da sam sud odlučuje o prigovoru imuniteta, i,
- 2.što je najbitnije, da je riješio da okrivljeni (apelant) nema imunitet za inkriminirana krivična djela.
Dakle, definitivno i konačno je, na gore analizirani način, Kantonalni sud u Sarajevu odbio prigovor imuniteta.
Ovo, i bez obzira što se u istim obrazloženjima drugostepenih rješenja upada u očigledne kontradiktornosti, konstatuje da se i kasnije može rješavati prigovor imuniteta (str. 3. rješenja KV-567/01 od 6. novembra 2001. god.).
Zato je prihvaćeno da je apelacija dopustiva.
V - Meritum
Apelant ističe da je Kantonalni sud u Sarajevu, citiranim rješenjima o sprovođenju istrage i drugostepenim rješenjima tih predmeta, povrijedio njegova prava zaštićena članom 6. stav 1. i članom 7. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, i čl. II/2. i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, jer nisu riješeni prigovori imuniteta, odnosno riješila ih je stvarno nenadležna institucija.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u dijelu relevantnom za ovu apelaciju, glasi: "Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom."
Prije svega, imajući u vidu precedens Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz Odluke broj U 34/01 od 22. juna 2001. godine u odnosu na tačku 4. koji glasi:
"Iako sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava stoji na stanovištu da pitanje da li je poštovan princip pravičnog suđenja u krivičnom postupku mora biti sagledano na osnovu krivičnog postupka u cjelini, jer omaške i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti izmijenjeni u sljedećoj fazi postupka, Ustavni sud BiH je stao na stanovište da kao domaća institucija mora ukazati na povredu prava zagarantiranih ustavom čak i u ovoj fazi postupka. Naime, Evropski sud za ljudska prava je sudska instanca međunarodnog karaktera i njegovo postupanje moguće je tek nakon iscrpljivanja domaćeg postupka u cjelini. Međutim, Ustavni sud BiH je domaća institucija apelacione nadležnosti u pogledu prava i sloboda zagarantiranih Ustavom BiH, te u tom smislu, bez obzira na činjenicu da postupak nije okončan, mora ukazati na povredu prava zagarantiranih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, pa samim tim i prava zagarantiranih Ustavom BiH."
S jedne strane, citirani precedens je značajan za pitanje dopustivosti apelacije. To pitanje je i riješeno u prethodnom poglavlju pod IV. Dopustivost.
Međutim, zauzeti precedens je apsolutno značajan i u odnosu na meritorno odlučenje.
Ustavni sud je ocijenio da je Kantonalni sud u Sarajevu, odlukama koje su predmet apelacije, povrijedio prava apelanta zaštićena članom 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, i čl. II/2. i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog sljedećeg:
Pitanje prigovora imuniteta okrivljenog (apelanta) nije riješeno, zato što Kantonalni sud, koji vodi krivični postupak protiv okrivljenog, nije nadležan da rješava pitanje imuniteta.
Pogrešno je teziranje drugih učesnika u postupku, pa i samih pobijanih odluka, da sud koji vodi krivični postupak ima pravo rješavati pitanje imuniteta. To je očigledno iz Ustava Federacije BiH koji, pod naslovom C. 3. Ustavni sud, član 10. tačka 3., određuje da on rješava pitanje imuniteta.
Citiramo navedenu odrednicu: "Ustavni sud također odlu- čuje o ustavnim pitanjima koja mu predoči Vrhovni sud, Sud za ljudska prava ili pak neki kantonalni sud a koja se jave tijekom postupka pred dotičnim sudom."
Iz citiranog očigledno proizilazi da je, u konkretnom slučaju, jedino i isključivo nadležan da riješi navedeno pitanje Ustavni sud Federacije BiH.
Rečeno je "jedino i isključivo", zato što je to jedina odrednica koja govori o načinu postupka ocjene prava na imunitet, posebno zato što ne postoji nikakav drugi zakon u odnosu na premijera i dr. u pogledu razrješavanja pitanja imuniteta.
Također, iz Zakona o krivičnom postupku, ne postoji proceduralna pretpostavka da to pitanje rješava sud koji vodi krivični postupak.
Navođenje da je u odluci Ustavnog suda BiH broj U 34/01, pod tačkom 27., Ustavni sud dao pravo Kantonalnom sudu da u materijalnopravnom smislu riješi pitanje imuniteta, je apsolutno netačno.
Naime, tačka 27. izvorno glasi: "Istaknuti prigovor imuni- teta od strane apelanta Ustavni sud BiH nije rješavao, jer to pitanje treba da razriješi stvarno nadležni sud."
Dakle, Ustavni sud to pitanje nije razriješio, jer ono nije ni bilo konačno riješeno da bi imali dopustivost da ga rješavamo, jer je raniju istragu u tom predmetu vodio nenadležni Vrhovni sud Federacije BiH.
To što je određeno da pitanje treba razriješiti stvarno nadležni sud je tačno, ali svakako u određenoj proceduri koja je već ranije citirana u odnosu na Ustav Federacije BiH, koji je jedini nadležan da razriješi navedeni prigovor imuniteta.
Također, tumačenje iz odluka Kantonalnog suda u Sarajevu, koje su predmet ovog spora, da to što okrivljeni (apelant) nije dao iskaz, znači da je to obrana šutnjom, je apsolutno netačno.
Naime, prigovor imuniteta i obrana šutnjom su dva različita instituta obrane.
Obrana šutnjom je pravo svakog građanina i ona je kodificirana Zakonom o krivičnom postupku.
S druge strane, institut imuniteta je kodificiran u Ustavu Federacije BiH pod B. Izvršna vlast Federacije pod tačkom 4/10. i naslovom Imunitet, a odrednica glasi: "Predsjednik Federacije, dopredsjednik Federacije, premijer, zamjenik premijera i ostali članovi Vlade ne mogu biti krivično gonjeni niti odgovorni u građanskom postupku za bilo kakva djela učinjena u vršenju svoje dužnosti."
Slijedi da osobe nabrojane po funkcijama ne mogu biti krivično gonjene niti odgovorne u građanskom postupku za bilo koju radnju učinjenu u vršenju svoje dužnosti.
Dakle, jasno, citirana odrednica ius cogens ističe da te osobe ne mogu biti krivično gonjene za bilo koju radnju učinjenu u vršenju svoje dužnosti.
To znači, da je prigovor imuniteta takav prigovor koji se mora riješiti prethodno, prije donošenja rješenja o sprovođenju istrage.
Prvostepene odluke, koje je potvrdio drugostepeni Kantonalni sud u Sarajevu, pokrenule su krivično gonjenje. Naime, donošenjem rješenja o sprovođenju istrage započinje i dalje se odvija krivično gonjenje. Jasno je, da je takvo odlučenje apsolutno suprotno pravima okrivljenog (apelanta) u odnosu na ustavne odrednice Ustava Federacije BiH koje su citirane.
Također je jasno, iz inkriminacija u rješenjima o sprovođenju istrage, da se one odnose na objektivni identitet krivičnog djela (vrijeme, mjesto, svojstvo okrivljenog, način i posljedice) i da inkriminišu okrivljenom (apelantu) da ih je učinio u svojstvu premijera Federacije BiH.
Ustavni sud ocjenjuje da ovako eklatantne povrede vrijeđaju odrednicu člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi sa čl. II/2. i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer:
- 1.S jedne strane, vrijeđaju pravo okrivljenog na pravično suđenje, jer je apelanta započeo krivično goniti Kantonalni sud u Sarajevu, a da prethodno nije riješeno pitanje prigovora imuniteta.
- 2.S druge strane, niz elementarnih nezakonitosti, npr. miješanje instituta šutnje i instituta imuniteta, ukazuju da je kod apelanta izazvana opravdana sumnja u pristrasnost suda.
- 3.Ovo tim prije što je čitav ovaj postupak započet nezakonito, a o čemu govori odluka Ustavnog suda BiH broj U 34/01. Zaključak je da su, rijetko kad kao u ovom predmetu, povrijeđena prava apelanta u odnosu na citirane odredbe Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i Ustava Bosne i Hercegovine.
Nasuprot iznesenom, u odnosu na tezu apelacije da je došlo do povrede člana 7. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Ustavni sud je ocijenio da to pravo okrivljenog (apelanta) nije povrijeđeno. Naime, u izvornom tekstu navedena odrednica glasi:
"Niko se ne može smatrati krivim za krivično djelo nastalo činjenjem ili nečinjenjem koje nije predstavljalo krivično djelo u vrijeme izvršenja, prema nacionalnom ili međunarodnom pravu. Isto tako, izrečena kazna neće biti teža od one koja se primjenjivala u vrijeme izvršenja krivičnog djela."
Stoga, iz same odluke Ustavnog suda u odnosu na izreku i obrazloženje ove odluke vidi se da je navedeni prigovor, s jedne strane, suprotan citiranoj normi člana 7. stav 1. Evropske konvencije, a s druge strane je i preuranjen.
Jasno je da okrivljeni (apelant) nije ni proglašen krivim, pa mu time nije ni izrečena kazna.
VI - Zaključak
Na osnovu izloženog, većinskom odlukom (šest naprema dva) odlučeno je kao u izreci.
Na osnovu člana VI/4. Ustava BiH, odluke Ustavnog suda BiH su konačne i obavezujuće.
Sudije dr. Hans Danelius i prof. dr. Louis Favoreu dostavili su zajedničko izdvojeno mišljenje, koje se prilaže uz ovu odluku kao aneks.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sljedećem sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i sudije prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.
Izdvojeno mišljenje sudije dr. Hansa Daneliusa
Žalim što ne mogu prihvatiti većinsko mišljenje u ovom predmetu, iz sljedećih razloga:
Edhem Bičakčić navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje pred nezavisnim tribunalom, zagarantirano članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, s obzirom da mu je uskraćeno pravo na imunitet od krivičnog gonjenja.
Međutim, krivični postupak protiv Edhema Bičakčića je još uvijek u preliminarnoj fazi, te stoga još uvijek nije poznat ishod ovog postupka. Prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, pitanje da li je poštovan princip pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cjelini, što znači da to nije moguće utvrditi dok se postupak ne okonča. (Izdvojeno mišljenje sudija Daneliusa i Marka, u prilogu odluke Ustavnog suda u predmetu broj 34/01).
Slijedi da je apelacija Edhema Bičakčića preuranjena. On će, naravno, imati priliku, da, kada se krivični postupak okonča, pred Ustavnim sudom pokrene pitanje nepravičnosti do kojeg bi moglo doći u ovom postupku.
U svakom slučaju, pravo na imunitet od krivičnog gonjenja ne proizilazi iz člana 6. Evropske konvencije, pošto taj član predviđa zaštitu prava da sud ispita i odluči o krivičnoj optužbi, ali ne predviđa i pravo na izuzeće od sudskog postupka. Stoga, do povrede njegovog prava iz člana 6. ne može doći u slučaju da se odbije ili ne uvaži zahtjev Edhema Bičakčića kojim se on poziva na imunitet.
Isto tako, Ustav Bosne i Hercegovine ne sadrži niti jednu odredbu koja Edhemu Bičakčiću daje pravo na imunitet. Odredba koja se odnosi na ovo pitanje je sadržana u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine (poglavlje IV/B. 4., član 10.). Međutim, pitanje eventualne povrede ove odredbe potpada pod nadležnost Ustavnog suda Federacije, a ne Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
U potpunosti se pridružujem stavovima koje je u svom izdvojenom mišljenju iznio sudija dr. Hans Danelius.
U 59/01
10. maja 2002. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Snežana Savić, s. r.
Također, Edhem Bičakčić nema osnova da se pozove na član 7. Evropske konvencije, jer on nije ni proglašen krivim za krivično djelo.