Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3528/10, rješavajući apelaciju "Panorama" d.o.o. Brčko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija "Panorama" d.o.o. Brčko.

Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer izvršni postupak u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 076550 09 Ip nije okončan u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 65 0 Ip 076550 09 Ip, u skladu s članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

  • 1.
    "PANORAMA" d.o.o. Brčko (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa H.B., osnivač i direktor, iz Brčkog, podnijela je 17. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu jer postupak izvršenja, određen rješenjem od 4. marta 2009. godine u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 076550 09 Ip, nije okončan. Apelant je dopunio apelaciju 21. oktobra 2010. godine, te 7. novembra i 13. decembra 2012. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je zatraženo 3. oktobra 2012. godine i 7. marta 2013. godine, te od Vlade Federacije Bosne i Hercegovine - Federalnog ministarstva finansija, koju zastupa Federalno pravobranilaštvo, 11. februara 2013. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Općinski sud je odgovor dostavio 19. oktobra 2012. godine i 26. marta 2013. godine, a izvršenik 27. februara 2013. godine, te dopunu odgovora 14. marta 2013. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 13. i 19. marta, te 10. aprila 2013. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Općinski sud je Presudom broj 09 0 Ps 014400 03 Ps od 10. maja 2007. godine obavezao Federaciju Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu na ime isporučene robe po osnovu ugovornog odnosa iz maloprodaje isplati novčani iznos od 521.556,20 KM sa zakonskom zateznom kamatom, u iznosima i za periode precizno određene u presudi, te da mu nadoknadi troškove postupka.
  • 7.
    Kantonalni sud u Sarajevu je Presudom broj 65 0 Ps 014400 07 Pz od 23. januara 2009. godine prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke o kamatama, tako da je izvršenik obavezan da apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na glavni dug od 521.556,20 KM počevši od 15. februara 1996. godine pa do isplate. U obrazloženju presude je, pored ostalog, ukazano da, kada je u pitanju naknada materijalne štete, obaveza štetnika se smatra dospjelom u trenutku nastanka štete. U konkretnom slučaju, šteta za apelanta je nastala u trenutku kada je tuženom isporučio fakture za robu i pozvao ga na plaćanje, budući da mu za izuzetu robu nije isplaćena naknada. Kantonalni sud je odluku o kamatama zasnovao na čl. 189. i 277. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).
  • 8.
    Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je Presudom broj 65 0 Ps 014400 09 Rev od 10. jula 2010. godine reviziju tuženog, izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude je ukazano da je drugostepena presuda pravilna i zakonita, te, pored ostalog, da su pravilno primijenjeni čl. 189. i 277. ZOO na kojim je utemeljena odluka o zakonskim zateznim kamatama.
  • 9.
    Nakon donošenja presude Kantonalnog suda apelant je podnio prijedlog za izvršenje. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 Ip 076550 09 Ip od 4. marta 2009. godine dozvolio izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima na označenom računu. Rješenje je dostavljeno Unicredit bank d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: banka). Ista banka je dopisom od 3. aprila 2009. godine obavijestila Općinski sud da je naznačeni izvršenikov broj računa ugašen. Apelant je u povodu obavijesti Banke o izvršenikovom ugašenom transakcijskom računu dostavio dopis 24. jula 2009. godine.
  • 10.
    Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 Ip 076550 09 Ip od 28. maja 2009. godine odbio izvršenikov prigovor i ostavio na snazi Rješenje o izvršenju broj 65 0 Ip 076550 09 Ip od 4. marta 2009. godine.
  • 11.
    Apelant je podneskom od 14. januara 2010. godine dostavio urgenciju za provođenje rješenja o izvršenju.
  • 12.
    Banka je dopisom od 16. marta 2010. godine obavijestila Općinski sud da je apelantu izvršena djelimična isplata u iznosu od 24.244,78 KM na ime troškova postupka.
  • 13.
    Općinski sud je dopisom od 20. aprila 2010. godine, uz koji je priložena preporuka Ombudsmana Brčko, od Banke zatražio provođenje rješenja o izvršenju. Banka je 11. maja 2010. godine dopisom obavijestila Općinski sud po kojim principima i uputama postupa, kao i o razlozima zbog kojih je apelantu izvršena djelimična isplata.
  • 14.
    Općinski sud je dopisom od 14. juna 2010. godine zatražio od banke da provede rješenje o izvršenju. Dopisom od 6. jula 2010. godine zatraženo je ponovo od Banke da se izjasni o provođenju izvršenja. Istog dana apelantu je dostavljena obavijest Banke od 14. juna 2010. godine. Banka je dopisom od 29. jula 2010. godine obavijestila Općinski sud o postojanju zakonskih ograničenja u pogledu provođenja izvršenja. Dopis je dostavljen apelantu.
  • 15.
    Općinski sud je dopisom od 11. februara 2011. godine zatražio od banke obavijest o mjestu u redoslijedu namirenja apelanta kao tražitelja izvršenja. Banka je dostavila traženu informaciju 8. marta 2011. godine.
  • 16.
    Apelantov podnesak za hitno postupanje od 7. jula 2011. godine Općinski sud je dostavio izvršeniku, te Banci. Općinski sud je, nakon što je apelant dostavio uređen prijedlog, 13. jula 2011. godine donio dopunsko rješenje o izvršenju i dostavio ga strankama u postupku.
  • 17.
    Općinski sud je dopisom od 13. oktobra 2011. godine pozvao apelanta da uredi prijedlog i da ga dostavi u dovoljnom broju primjeraka, što je on i učinio. Prijedlog je dostavljen banci, o čemu je obaviješten i apelant. Banka je dostavila podnesak Općinskom sudu, kao i apelantovoj Banci 5. decembra 2011. godine.
  • 18.
    Apelantu je 9. decembra 2011. godine isplaćeno 521.556,20 KM na ime glavnog potraživanja.
  • 19.
    Općinski sud je 28. januara 2013. godine pozvao Banku da ga u roku od 40 dana obavijesti je li provedeno rješenje o izvršenju u cijelosti i da se ono konačno provede ukoliko nije.
  • 20.
    Banka je dopisom od 14. februara 2013. godine obavijestila Općinski sud da je predmetno rješenje još uvijek zavedeno u redoslijedu prioriteta koji terete račun izvršenika. Dalje, ukazano je da je u postupku prinudne naplate banka isplatila apelantu troškove postupka u iznosu od 24.244,78 KM, te da ostale eventualne isplate u postupku prinudne naplate nisu vršene.
  • 21.
    Općinski sud je 15. marta 2013. godine zatražio od Federalnog pravobranilaštva da u saradnji s Federalnim ministarstvom finansija omogući izvršenje rješenja o izvršenju, kao i od Banke da ga obavijesti zbog čega navedeno rješenje ne provodi.
  • 22.
    Prema stanju spisa, u vrijeme donošenja ove odluke, iznos potraživanja na ime zakonskih zateznih kamata apelantu nije isplaćen.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

  • 23.
    Apelant smatra da mu je zbog činjenice da izvršni postupak, određen rješenjem o izvršenju od 4. marta 2009. godine, još uvijek nije okončan, povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da mu je 5. marta 2010. godine isplaćeno 24.244,78 KM i da nakon toga nije bilo isplata. U dopuni apelacije od 21. oktobra 2010. godine apelant je dostavio Preporuku Ombudsmena za ljudska prava koja je izdata Općinskom sudu u povodu apelantovog predmeta. U dopuni apelacije od 7. novembra 2012. godine apelant je obavijestio Ustavni sud da je 9. decembra 2011. godine izvršena isplata na ime glavnog duga u iznosu od 521.556,20 KM ali da su ostala neizmirena potraživanja na ime zateznih kamata. U prilogu je dostavljena i Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 Ps 014400 09 Rev od 10. juna 2010. godine kojom je odbijena revizija tuženog – izvršenika protiv presude Kantonalnog suda. U dopuni apelacije od 13. decembra 2012. godine apelant je ponovio informaciju o do sada izvršenim isplatama, te da je ostalo neizmireno potraživanje po osnovu zateznih kamata.

b) Odgovor na apelaciju

  • 24.
    Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukazao na hronologiju postupka, kako je već predočeno u dijelu ove odluke označenom kao Činjenice predmeta. Općinski sud je još istakao da je odgovarano na mnogobrojne zahtjeve apelanta i državnih organa po ubrzanoj proceduri, te da je do zastoja u postupku došlo jedino u periodu od 22. maja 2012. godine do 7. januara 2013. godine jer je sudija zadužen predmetom bio na bolovanju.
  • 25.
    Izvršenik je u odgovoru na apelaciju istakao da se apelantovo potraživanje odnosi na ratna potraživanja koja su registrirana u mandatu Komisije za konačnu verifikaciju ratnih potraživanja na osnovu Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH ("Službene novine FBiH" br. 66/04, 49/05, 35/06, 31/08, 32/09, 65/09 i 42/11) i Uredbe o načinu utvrđivanja i realizacije unutrašnjih obaveza FBiH nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine FBiH" br. 17/02, 32/02, 34/02, 35/07, 5/08, 13/08, 29/08 i 75/09). Zatim, ukazano je da je usvajanjem apelacija protiv Federacije BiH, Ustavni sud naložio Federaciji BiH da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelant, kao i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije BiH, naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. S tim u vezi preduzeti su odgovarajući koraci, pa je izmijenjen Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza ("Službene novine FBiH" broj 42/11 od 13. jula 2011. godine). U skladu s ovim izmjenama, izvršne sudske presude po osnovu ratnih potraživanja izmiruju se u visini predviđenoj na odgovarajućoj poziciji u Budžetu Federacije BiH i u skladu sa Zakonom o izvršenju Budžeta FBiH. Navedenim izmjenama i dopunama stvoren je pravni okvir za izvršenje sudskih presuda na teret budžetskih sredstava Federacije BiH. Također, navedenim izmjenama i dopunama obaveze po izvršnim sudskim presudama iz osnova ratnih tražbina imaju se izmiriti gotovinski. Najzad, ukazano je da će apelantovo potraživanje biti izmireno nakon što Vlada Federacije BiH donese odluku kojom će se utvrditi procedura i dinamika izvršenja sudskih odluka, čije donošenje je, u skladu s navedenim Zakonom i Odlukom o usvajanju Akcionog plana za izmirenje pravosnažnih sudskih presuda po osnovu ratnih potraživanja ("Službene novine FBiH" broj 2/11) planirano "za oktobar 2011. godine".
  • 26.
    U dopuni odgovora na navode iz apelacije izvršenik je ukazao da je način realizacije ratnih potraživanja regulisan Zakonom o utvrđivanju i načinu ostvarivanja potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine FBiH" br. 43/01, u daljnjem tekstu: Zakon o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja), Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH ("Službene novine FBiH" br. 66/04, 49/05, 35/06, 31/08, 32/09, 65/09 i 42/11, u daljnjem tekstu: Zakon o unutrašnjem dugu), te Odlukom o izmirenju pravosnažnih sudskih presuda po osnovu ratnih potraživanja ("Službene novine FBiH" broj 70/11). Dalje, ukazano je da je apelantu na ime glavnice 5. decembra 2011. godine uplaćen iznos od 521.556,20 KM, te da mu je 4. marta 2010. godine na ime troškova određenih rješenjem o izvršenju uplaćen iznos od 24.244,78 KM. Najzad, ukazano je da je 14. decembra 2012. godine, u skladu s Odlukom o isplati naknade nematerijalne štete za pravosnažne sudske presude iz osnova ratnih potraživanja ("Službene novine FBiH" broj 98/12) apelantu uplaćen iznos od 100,00 KM na ime nematerijalne štete.
  • 27.
    U vezi sa zakonskim zateznim kamatama na glavnicu, koje su apelantu dosuđene počevši od 15. februara 1996. godine pa do isplate, ukazano je da nisu isplaćene, odnosno da se zakonske zatezne kamate na glavnicu, proizašle iz pravosnažnih sudskih presuda iz osnova ratnih potraživanja, ne isplaćuju. U vezi s tim je ukazano da su potraživanja iz člana 3. Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja proglašena javnim dugom Federacija BiH i da se, u skladu s članom 6. istog zakona, na njih ne obračunavaju kamate od dana nastanka pa do realizacije. Zatim, ukazano je da su kantonalni sudovi zauzeli stav da je Zakonom o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja uređen način utvrđivanja i ostvarivanja potraživanja pravnih i fizičkih lica prema Federaciji BiH, pozivajući se na navedeni član 6. istog zakona u pogledu obračunavanja kamate. Potraživanja kamate, kao i glavnog duga, utvrđeno je u skladu sa ZOO kao i drugim propisima iz člana 2. Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja. Međutim, u postupku izvršenja ovih potraživanja na njih se ne obračunava kamata za period od dana nastanka do realizacije. Slijedom navedenog, zaključeno je da nema zakonskog osnova za obračun kamate na glavnicu i njihovu isplatu, te je ponovno ukazano da je apelant u preostalom dijelu, tj. u pogledu glavnog potraživanja i troškova postupka, u potpunosti namiren.

V. Relevantni propisi

  • 28.
    Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 4.

Nadležnost

(1) Izvršenje određuje i provodi sud određen zakonom.

(…)

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(…)

Član 22.

Osnove za određivanje izvršenja

Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Član 23.

Izvršna isprava

(1) Izvršne isprave su:

  • 1)
    izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje;

Član 63.

Obustava izvršenja

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

Član 64.

Dovršenje izvršenja

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 170.

Postupak u slučaju smetnji za provođenje izvršenja

(1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti pljenidbu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.

(2) Ako se radi o smetnjama trajne prirode, sud će obustaviti postupak, a u slučaju drugih razloga obavijestit će tražioca izvršenja i banku o daljnjem postupanju.

Član 175.

Odgovornost banaka za štetu

Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.

VI. Dopustivost

  • 29.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 30.
    U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 31.
    U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da se apelant žali da mu je pravo na imovinu povrijeđeno jer izvršni postupak u kojem je rješenjem suda dopušteno predloženo izvršenje još uvijek nije okončan. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je apelacija dopustiva iako predmetni izvršni postupak još uvijek nije okončan u smislu člana 64. ZIP.
  • 32.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 33.
    Apelant smatra da mu je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na imovinu

  • 34.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje

  • k)
    pravo na imovinu

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa

  • 35.
    U konkretnom slučaju, apelant je pokrenuo izvršni postupak kako bi naplatio svoje potraživanje od izvršenika, utvrđeno pravosnažnom presudom, koja su se ticala glavnog duga, zakonskih zateznih kamata i troškova postupka. S obzirom da novčani iznos koji je u korist apelanta dosuđen predstavlja apelantovu imovinu u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Ustavni sud, Odluku AP 1537/08 od 14. septembra 2010. godine, stav 33. dostupno na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba), apelant uživa sve garancije člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 36.
    U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je predmetno izvršenje pravosnažne sudske odluke dopušteno rješenjem od 4. marta 2009. godine, ali da do donošenja ove odluke predmetni izvršni postupak nije okončan.
  • 37.
    Ustavni sud primjećuje da iz odgovora Općinskog suda od 19. oktobra 2012. godine i 26. marta 2013. godine proizlazi da su, u skladu sa zakonom, preduzimane radnje u svrhu okončanja postupka. Pri tome, iz odgovora Općinskog suda proizlazi da taj sud nije zaključio da postoje smetnje trajne prirode zbog kojih bi postupak izvršenja trebao biti obustavljen. Također, iz odgovora Općinskog suda proizlazi da ga ni Banka u dopisu od 14. februara 2013. godine nije obavijestila, u smislu člana 170. ZIP-a, da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje, odnosno Banka se nije izjasnila iz kojih razloga ne provodi apelantovo rješenje o izvršenju koje je uvršteno u redoslijedu prioriteta koji terete izvršenikov račun. Najzad, Općinski sud nije zaključio da dozvoljeno izvršenje nije moguće provesti, niti je pozvao apelanta da predloži novo sredstvo izvršenja.
  • 38.
    U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. ZIP-a, kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
  • 39.
    U navedenom kontekstu, a imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta i podržavajući praksu u sličnim predmetima koja se na analogan način može primijeniti i u konkretnom slučaju (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 1170/08 od 14. septembra 2010. godine, tačka 37), Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je predmetni izvršni postupak okončan donošenjem pravosnažne odluke o odbacivanju ili odbijanju apelantovog izvršnog prijedloga, niti da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Općinski sud obavijestio apelanta da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja, pogotovo ako se uzme u obzir da iz dopisa Općinskog suda od 26. marta 2013. godine proizlazi da je izvršni postupak u konkretnoj pravnoj stvari još uvijek u toku. Stoga, Ustavni sud ponovo ukazuje na svoj stav iz citirane odluke da obaveza suda da odobri i provede izvršenje, koje je prema relevantnim odredbama ZIP-a određeno na osnovu pravosnažne sudske odluke, nije iscrpljena samo donošenjem rješenja o izvršenju i njegovim dostavljanjem na izvršenje organu kod kojeg se nalaze izvršenikova novčana sredstva, ako se ima u vidu odredba ZIP-a kojom je propisano dovršenje izvršenja.
  • 40.
    Dakle, propust Općinskog suda da, u skladu sa zakonskom obavezom ne samo odobri već i provede izvršenje, te postupak, koji je zakonom određen kao hitan okonča na jedan od načina određen zakonom, a u nedostatku razloga utvrđenih zakonom koji bi opravdali takvo postupanje, za rezultat ima miješanje u apelantovo pravo na imovinu koje ne zadovoljava standard "zakonitog miješanja" u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 41.
    Ustavni sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 42.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada se redovni sud umiješao u apelantovo pravo na imovinu i kada to miješanje ne zadovoljava standard "zakonitog miješanja" jer, nasuprot zakonskoj obavezi da ne samo odobri već i provede izvršenje, te postupak koji je zakonom određen kao hitan okonča na jedan od načina određen zakonom, redovni sud nije okončao niti je iznio razloge utvrđene zakonom koji bi mogli opravdati takvo postupanje.
  • 43.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 44.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.