Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA O DOPUSTIVOSTI

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić, Zlatko M. Knežević i Margarita Caca-Nikolovska i sudije Tudor Pantiru, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić i Giovanni Grasso, na sjednici održanoj 28. septembra 2017. godine, u predmetu broj U 4/17, rješavajući zahtjev 11 članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 19. stav (1) tačka a) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopušten zahtjev 11 članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju Tuzlanskog kantona ("Službene novine Tuzlanskog kantona" broj 5/17) zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

  • 1.
    Jedanaest članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva), koje zastupa dr. Zlatan Bektić, docent Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli, podnijelo je 15. juna 2017. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju Tuzlanskog kantona ("Službene novine Tuzlanskog kantona" broj 5/17, u daljnjem tekstu: sporni zakon) sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Podnosioci zahtjeva traže i donošenje privremene mjere kojom se privremeno obustavlja primjena spornog zakona, te se nalaže povrat u pređašnje stanje (stanje neposredno prije njegovog stupanja na snagu) u smislu otklanjanja svih posljedica nastalih stupanjem na snagu i primjenom spornog zakona, a do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o predmetnom zahtjevu.
  • 2.
    Podnosioci zahtjeva tvrde da je sporni zakon u suprotnosti sa "trećom i osmom alinejom" Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, čl. I/2, II/1. i II/2, II/3.k), II/4, II/6, III/3.a) i b), IV/4.a), X/2. Ustava Bosne i Hercegovine, Aneksom I Ustava Bosne i Hercegovine, članom 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima samostalno i u vezi sa članom 2. st. 1. i 3. c) navedenog pakta, članom 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, članom 21. st. 1. i 2. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, čl. 13. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Zahtjevom se ukazuje i da sporni zakon nije u skladu ni sa Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju BiH, što ima kao posljedicu direktno kršenje Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 3.
    Suština navoda podnosilaca zahtjeva svodi se na tvrdnju da je sporni zakon donesen u hitnoj proceduri koja je predviđena samo za vanredne okolnosti, a što nije bio konkretan slučaj, te da je njime prestao mandat tek izabranog rukovodstva Univerziteta u Tuzli (rektor, prorektor, članovi Upravnog odbora Univerziteta) sa namjerom dovođenja na te pozicije određenih lica prema kriterijima političke podobnosti. Smatraju da lica koja su oštećena ovim zakonom, odnosno lica kojima je prestao mandat po samom zakonu, nemaju mogućnost pokretanja redovnog sudskog postupka povodom kojeg bi redovni sudovi mogli podnijeti zahtjev Ustavnom sudu prema odredbi člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, podnosioci zahtjeva smatraju da u konkretnom slučaju postoji nadležnost Ustavnog suda za ocjenu ustavnosti spornog zakona prema članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 4.
    Podnosioci zahtjeva smatraju da je sporni zahtjev neustavan u formalnom i materijalnom smislu, dakle, kako prema proceduri donošenja, tako i prema svom sadržaju. S tim u vezi, podnosioci zahtjeva upućuju na odredbu člana 146. Poslovnika Skupštine Tuzlanskog kantona kojom je propisano: "Zakoni se, po pravilu, ne donose po hitnom postupku. Izuzetno, po hitnom postupku može da se donese samo zakon kojim se uređuju odnosi i pitanja za čije utvrđivanje postoji neodložna potreba i ako bi donošenje zakona u redovnom postupku moglo da izazove štetne posljedice za društvene interese u Kantonu."
  • 5.
    Dalje, podnosioci zahtjeva smatraju da je sporni zakon donesen kako bi se njime grubo narušila autonomija Univerziteta u pogledu imenovanja na rukovodne funkcije na Univerzitetu, ali i u pogledu drugih pitanja koja spadaju u domen autonomije Univerziteta. Prema mišljenju podnosilaca zahtjeva, posljedice zloupotrebe hitnih/vanrednih procedura u obavljanju zakonodavne funkcije imaju devastirajući efekt na ukupan demokratski život unutar države, zaštićene vrijednosti unutar demokratskog društva, te na pravnu sigurnost građana (što je princip ustavnog karaktera od posebne važnosti) u čije ime i za čiji račun javna vlast upravlja resursima od javnog interesa. Također, takvom procedurom onemogućava se građanima da budu uključeni u proces donošenja zakona neposredno, ili posredstvom slobodno izabranih predstavnika. Stoga bi se takav akt, prema mišljenju podnosilaca zahtjeva, mogao nazvati dekretom koji je svojstven totalitarnom režimu koji je u savremenom svijetu stvar prošlosti.
  • 6.
    Podnosioci zahtjeva posebno ukazuju na neustavnost odredaba čl. 3. i 9. spornog zakona koje propisuju da vršioca dužnosti rektora bira Skupština Tuzlanskog kantona, čime se zadire u autonomiju Univerziteta. Prema mišljenju podnosilaca zahtjeva, navedenim se krše odredbe čl. 4. i 18. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju Bosne i Hercegovine, kao i druge odredbe tog zakona koje se direktno ili indirektno odnose na izbor nosilaca najviših funkcija u akademskoj zajednici i autonomiju Univerziteta. Također, sporni zakon je u suprotnosti i sa odredbom člana 63. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju BiH, koja propisuje da će zakoni Republike Srpske i kantonalni zakoni u oblasti visokog obrazovanja biti u skladu sa ovim zakonom.
  • 7.
    U odnosu na zahtjev za donošenje privremene mjere, podnosioci zahtjeva, između ostalog, ukazuju na to da je zakonodavna vlast Tuzlanskog kantona usvojila sporni zakon uz isključivanje demokratske javnosti, odnosno po hitnom postupku, što može, imajući u vidu njegova izrazito nepovoljna rješenja po autonomiju akademske zajednice i njenu političku neutralnost, da utječe na stabilnost cijelog poretka u uvjetima izraženog nezadovoljstva stanovništva, uključujući i studentsku populaciju.
  • 8.
    Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. tačka a) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:

  • -
    Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
  • -
    Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.

  • 9.
    Član 19. tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:

Zahtjev nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

  • a)
    Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

(…)

  • 10.
    Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnijelo je 11 članova u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine od ukupno 42 člana, što znači da je zahtjev podnio ovlašteni subjekt, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 11.
    Dalje, Ustavni sud zapaža da je predmet zahtjeva za ocjenu ustavnosti ocjena zakona koji je donijela Kantonalna skupština. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine ne propisuje eksplicitnu nadležnost Ustavnog suda da ocjenjuje ustavnost zakona ili odredbe zakona koje su donijele kantonalne skupštine.
  • 12.
    Slijedeći navedeno, proizlazi da je u konkretnom slučaju, s obzirom na to da je predmet osporavanja kantonalni zakon, najprije potrebno utvrditi da li Ustavni sud može zasnovati nadležnost za odlučivanje u smislu člana VI/3.a) Ustava BiH, kako to podnosioci zahtjeva smatraju.
  • 13.
    Ustavni sud ukazuje na to da je u svojoj dosadašnjoj praksi, u situacijama kada je pokretano pitanje usaglašenosti nekog općeg akta koji nije izričito naveden u odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, u svakom pojedinačnom predmetu ocjenjivao okolnosti konkretnog slučaja u odnosu na nadležnost koja mu je dodijeljena na osnovu navedenog člana, te, shodno tome, i izražavao stav da li će konkretni zahtjev za ispitivanje tih akata ocijeniti dopustivim. Pri tome Ustavni sud naglašava da može dati vlastitu pravnu kvalifikaciju činjenica, te da ga ne obavezuje kvalifikacija koju daju strane u predmetu (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 6/06 od 29. marta 2006. godine, tačka 21, "Službeni glasnik BiH" broj 40/08), kao i da je konačni autoritet u pogledu tumačenja i primjene Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 9/09 od 26. novembra 2010. godine, stav 70, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 48/11).
  • 14.
    Tako se u svojoj skorijoj praksi, u Odluci broj U 19/16, Ustavni sud bavio veoma sličnim pitanjem povodom zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o visokom obrazovanju Tuzlanskog kantona ("Službene novine Tuzlanskog kantona" br. 7/16 i 10/16). Ispitujući navedeni zahtjev sa stanovišta svoje nadležnosti, nakon sveobuhvatne analize svoje prakse, u toj odluci Ustavni sud je odlučio da zahtjev odbaci kao nedopušten zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj U 9/16 od 30. marta 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, st.10-24). U toj odluci Ustavni sud se pozvao na niz svojih odluka koje su pokretale pitanje ocjene ustavnosti nekog općeg akta koji nije izričito naveden u odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, te utvrdio da Ustavni sud u svojoj dosadašnjoj praksi, kada je rješavao po osnovu nadležnosti iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, nikada nije meritorno ispitivao usaglašenost zakona koji je donijela kantonalna skupština. Prema tome, Ustavni sud je u citiranoj odluci zaključio da Ustavni sud, putem nadležnosti iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, ne može ispitati da li su zakoni koje su donijele kantonalne skupštine u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, ni da li takvi zakoni poštuju zahtjeve i standarde zakona donesenih na nivou Bosne i Hercegovine. Stoga, pošto se i u ovom predmetu pokreće isto pitanje budući da je predmet zahtjeva ocjena ustavnosti izmjena i dopuna istog zakona na koje ovaj sud treba dati odgovor, Ustavni sud u potpunosti upućuje na svoju praksu usvojenu u Odluci broj U 19/16, koja se u svemu može primijeniti i na konkretan predmet. Prema tome, pošto se predmetni zahtjev odnosi na ocjenu izmjena i dopuna spornog zakona koji je donijela kantonalna skupština, te pošto je podnesen na osnovu nadležnosti iz člana VI/3.a), a ne na osnovu nadležnosti iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ne može zasnovati nadležnost u konkretnom slučaju.
  • 15.
    Imajući u vidu odredbe člana 19. stav (1) tačka a) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 16.
    S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati prijedlog podnosilaca zahtjeva za donošenje privremene mjere.
  • 17.
    U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.