USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 11/15, rješavajući zahtjev 11 delegata Vijeća naroda Republike Srpske (delegati Kluba iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda), na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Margarita Caca-Nikolovska, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Constance Grewe, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se zahtjev 11 delegata Vijeća naroda Republike Srpske (delegati Kluba iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda) za ocjenu ustavnosti Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju ("Službeni glasnik RS" broj 82/15).
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Jedanaest delegata Vijeća naroda Republike Srpske - delegati Kluba iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva) podnijelo je 18. decembra 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev kojim traži da se utvrdi da je Zakon o obaveznim osiguranjima u saobraćaju ("Službeni glasnik RS" broj 82/15, u daljnjem tekstu: osporeni zakon) suprotan odredbama Ustava Bosne i Hercegovine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 16. stav (1) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, od Narodne skupštine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština RS) zatraženo je 30. decembra 2015. godine da dostavi odgovor na zahtjev.
- 3.Narodna skupština RS je 15. januara 2016. godine zatražila da se rok za dostavljanje odgovora produži za narednih 30 dana. Ustavni sud je 19. januara 2016. godine udovoljio ovom zahtjevu Narodne skupštine RS.
- 4.Narodna skupština RS je 16. februara 2016. godine dostavila odgovor na zahtjev. Ustavni sud je dopisom od 18. februara 2016. godine zatražio od Narodne skupštine RS da dostavi akte na koje je ukazala u svom odgovoru na zahtjev. Također, Ustavni sud, u smislu odredbe člana 34. Pravila Ustavnog suda, zatražio je od Agencije za osiguranje u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Agencija) 18. februara 2016. godine da dostavi Ustavnom sudu akte relevantne za rješavanje predmetnog zahtjeva.
- 5.Narodna skupština RS i Agencija su dostavile tražene akte 25. februara 2016. godine.
- 6.Ustavni sud, u smislu člana 16. stav 3. u vezi sa članom 34. Pravila, od Upravnog odbora Agencije zatražio je 26. februara 2016. godine da dostavi podatak o tome da li je Upravni odbor Agencije dao saglasnost na osporeni zakon u smislu člana 6. stav 1. tačka c) Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini. Upravni odbor Agencije je dostavio odgovor Ustavnom sudu 8. marta 2016. godine.
III. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
- 7.Podnosioci zahtjeva navode da je osporeni zakon Narodna skupština RS usvojila 17. septembra 2015. godine, te da je navedeni zakon objavljen u "Službenom glasniku RS" broj 82/15. Istaknuto je da je stupanjem na snagu navedenog zakona prestao da važi Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti ("Službeni glasnik RS" br. 17/05, 64/06 i 12/09). Podnosioci zahtjeva smatraju da je osporeni zakon suprotan odredbama čl. I/2, I/4, III/3.b) i III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, podnosioci zahtjeva navode da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine 22. marta 2004. godine usvojila Zakon o Agenciji za osiguranje u BiH, koji je objavljen u "Službenom glasniku BiH" broj 12/04. Navedenim zakonom regulirana je oblast osiguranja u Bosni i Hercegovini tako da se osigura neophodna koordinacija Zakona o osiguranju u oba entiteta, u entitetima i Bosni i Hercegovini, poslovi osiguranja koji se obavljaju u Bosni i Hercegovini, te osnovana Agencija i propisane njene nadležnosti i ovlaštenja. Istaknuto je da je članom 6. navedenog zakona propisana zakonodavna uloga Upravnog odbora Agencije u odnosu na zakone i druge akte iz oblasti osiguranja na nivou entiteta. Ukazano je da ta zakonodavna uloga, u smislu člana 6. stav 1. tačka c) navedenog zakona, između ostalog, podrazumijeva "davanje saglasnosti na nacrte, odnosno prijedloge zakona i drugih akata koje predloži jedan ili oba entiteta … i davanje saglasnosti za izmjene i dopune entitetskog zakonodavstva o osiguranju, koje su predložene od jednog ili oba entiteta …".
- 8.Ukazano je da Narodna skupština RS prilikom usvajanja osporenog zakona, koji jeste zakon iz oblasti osiguranja na nivou entiteta, nije osigurala potrebnu saglasnost Upravnog odbora Agencije u smislu člana 6. stav 1. tačka c) Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini.
- 9.Podnosioci zahtjeva navode da je ustavnost zakonodavne uloge Upravnog odbora Agencije, propisane članom 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH, potvrđena Odlukom Ustavnog suda BiH broj U 17/09. Ukazano je na relevantne stavove iz navedene odluke. Stoga, podnosioci zahtjeva smatraju da je usvajanjem osporenog zakona bez pribavljene saglasnosti Upravnog odbora Agencije, u smislu člana 6. stav 1. tačka c) Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH, Narodna skupština RS učinila povredu čl. I/2, I/4, III/3.b) i III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 10.Istaknuto je da su donošenjem Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH pojedina pitanja iz oblasti osiguranja, kao što su koordinacija zakona/propisa u oba entiteta, u entitetima i Bosni i Hercegovini putem zakonodavne uloge Agencije iz člana 6, rješavanje sporova između entitetskih agencija za nadzor osiguranja, međunarodni odnosi u oblasti osiguranja, statistički servis i dr., prenesena u isključivu nadležnost države Bosne i Hercegovine, u smislu člana III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 11.Dalje, podnosioci zahtjeva navode da član III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine obavezuje entitete da se u potpunosti pridržavaju odluka institucija Bosne i Hercegovine. Takvu odluku, prema mišljenju podnosilaca zahtjeva, bez sumnje, predstavlja i Zakon o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini, koji je usvojila Parlamentarna skupština BiH. Međutim, Narodna skupština RS je usvojila osporeni zakon bez prethodno pribavljene saglasnosti Upravnog odbora Agencije, koju je bila obavezna da pribavi prema članu 6. stav 1. tačka c) Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH. Zbog toga, podnosioci zahtjeva smatraju da je time Narodna skupština RS prekršila odredbe člana III/3.b) i III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Navedenim postupcima Narodna skupština RS je dovela u pitanje funkcioniranje Bosne i Hercegovine na principu "vladavine prava", čime je posebno prekršena odredba člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, budući da prilikom donošenja osporenog zakona nije ispoštovana procedura predviđena Zakonom o Agenciji za osiguranje u BiH koji je usvojila Parlamentarna skupština BiH, koji, bez svake sumnje, predstavlja odluku institucija Bosne i Hercegovine.
- 12.Pored navedenog, usvajanjem osporenog zakona bez saglasnosti Upravnog odbora Agencije za osiguranje u BiH Narodna skupština RS je prekršila i odredbu člana III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine, budući da je time ušla u okvir nadležnosti države Bosne i Hercegovine, odnosno, u konkretnom slučaju, Agencije koja je osnovana/uspostavljena Zakonom o Agenciji za osiguranje u BiH. Podnosioci zahtjeva su ukazali da je takav stav usvojio i Ustavni sud BiH u svojoj Odluci broj U 14/04, ocjenjujući ustavnost odredbe čl. 1. i 2. Zakona o izmjenama Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga. Ukazano je i na Odluku Ustavnog suda broj U 4/12 u kojoj je Ustavni sud reafirmirao svoj stav iz Odluke broj U 14/04.
- 13.Podnosioci zahtjeva ukazuju da ovakvo postupanje Narodne skupštine RS dovodi u pitanje autoritet Bosne i Hercegovine, a samim tim dovodi u pitanje i princip iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, prema mišljenju podnosilaca zahtjeva, postavlja se pitanje svrhe državnih zakona ako bi entiteti ili druge administrativne jedinice Bosne i Hercegovine mogli donositi zakone kojima krše ili izbjegavaju obaveze koje se entitetima ili drugim administrativnim jedinicama Bosne i Hercegovine nalažu odredbama državnih zakona, tj. zakona donesenih na nivou institucija Bosne i Hercegovine. Prema mišljenju podnosilaca zahtjeva, entiteti ili druge administrativne jedinice Bosne i Hercegovine moraju poštovati obaveze koje im se nalažu zakonima koje su donijele institucije Bosne i Hercegovine. U suprotnom, ukoliko te obaveze nisu ispoštovane, može doći do kršenja člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. U konkretnom slučaju podnosioci zahtjeva smatraju da Narodna skupština RS nije ispoštovala obavezu iz člana 6. stav 1. tačka c) Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH, tako što prilikom donošenja osporenog zakona nije pribavila potrebnu saglasnost Upravnog odbora Agencije. Podnosioci upućuju da je ovakav stav Ustavni sud BiH usvojio u svojoj Odluci broj U 4/12.
- 14.Prema mišljenju podnosilaca zahtjeva, da bi se osigurao princip "vladavine prava" iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, ali i princip jedinstvenog ekonomskog prostora iz člana I/4. Ustava Bosne i Hercegovine, oblast osiguranja mora biti harmonizirana i svi zakoni u ovoj oblasti moraju slijediti principe utvrđene čl. 2. i 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH kao temeljnog zakona u ovoj oblasti. U suprotnom, moglo bi se postaviti pitanje svrhe državnih zakona ukoliko bi entiteti ili druge administrativne jedinice Bosne i Hercegovine mogli donositi zakone kojima se krše ili izbjegavaju obaveze koje se entitetima ili drugim administrativnim jedinicama BiH nalažu odredbama državnih zakona, odnosno kojima se preuzimaju nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine (podnosioci zahtjeva su se pozvali na stavove iz Odluke Ustavnog suda broj U 4/12).
- 15.Podnosioci zahtjeva smatraju da bi se osporeni zakon mogao ticati i pitanja vanjske politike i vanjske trgovine, što se, svakako, ubraja u nadležnost državnih institucija iz člana III/1.a) i b) koje treba dovesti i u vezu sa odredbama člana III/2.b) Ustava Bosne i Hercegovine prema kojima će svaki entitet pružiti svu potrebnu pomoć vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispoštuje međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine. Navedeno pogotovo imajući u vidu odredbe čl. od 70. do 89. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Bosne i Hercegovine i Evropske unije, koji je stupio na snagu 1. juna 2015. godine, iz kojeg proizlazi obaveza da se usklade propisi iz oblasti osiguranja sa acquisom, što je, također, jedan od principa propisanih članom 2. tačka c) Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH, koji treba da bude osiguran upravo putem procedura propisanih članom 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH. Ukazano je da je takav stav Ustavni sud BiH usvojio u svojoj Odluci broj U 17/09.
- 16.Također, podnosioci zahtjeva ukazuju i na Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine za 2015. godinu Evropske komisije u Briselu od 10. novembra 2015. godine u kome se, u odnosu na sektor osiguranja u Bosni i Hercegovini, između ostalog, navodi da je potrebno "osnažiti Agenciju, čiju ulogu u zakonodavnom postupku entiteti treba da uvažavaju kao što je propisano zakonom. Učinjen je određeni napredak ka stvaranju jedinstvenog ekonomskog prostora za usluge osiguranja. Upravni odbor Agencije je funkcionalan, ali mu entiteti, ipak, treba da dozvole da pravilno funkcionira. Zakonodavstvo u vezi sa osiguranjem od odgovornosti za motorna vozila još uvijek treba biti usklađeno na državnom nivou i među entitetima".
- 17.Navedeno je da je članom 29. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti ("Službeni glasnik RS" br. 17/05, 64/06 i 12/09), koji je prestao važiti stupanjem na snagu osporenog zakona, propisano da "odredbe Zakona o osiguranju imovine i lica ('Službeni glasnik RS' br. 14/00 i 20/00) koje se odnose na obavezno osiguranje za putnike u javnom saobraćaju od posljedica nesretnog slučaja, obavezno osiguranje vlasnika, odnosno korisnika zrakoplova od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima ostat će na snazi dok se ne donesu propisi koji će regulirati ostala obavezna osiguranja koja nisu osiguranje od autoodgovornosti i vlasnika, odnosno korisnika brodica na motorni pogon od odgovornosti a po proceduri opisanoj u članu 6. stav 1. tač. b) i c) Zakona o Agenciji za osiguranje BiH".
- 18.Iz navedenog nedvosmisleno proizlazi saglasnost entiteta Republika Srpska, u smislu člana III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine, da pitanja iz člana 6. Zakona o Agenciji za osiguranje BiH budu u isključivoj nadležnosti države Bosne i Hercegovine, odnosno u ovom slučaju Agencije.
- 19.Navedena saglasnost postoji i u slučaju Federacije BiH i ona je propisana članom 27. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznim osiguranjima od odgovornosti za motorna vozila ("Službene novine FBiH" broj 24/05). Istaknuto je da su se predlagači novih zakona iz oblasti osiguranja u Federaciji BiH (Nacrt Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju i Nacrt Zakona o osiguranju), Federalno ministarstvo pravde i Federalno ministarstvo finansija, u smislu člana 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH, obraćali Agenciji. Ukazano je da Nacrt Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju FBiH nije dobio potrebnu saglasnost Upravnog odbora Agencije zbog narušavanja principa iz člana 2. Zakona o Agenciji, te je povučen iz zakonodavne procedure.
b) Odgovor na zahtjev
- 20.U odgovoru na zahtjev Narodna skupština RS je navela da su članom III/1. Ustava Bosne i Hercegovine utvrđene nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine iz kojeg proizlazi da oblast osiguranja nije u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. Dalje, Narodna skupština RS ukazuje na član III/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine kojim je propisano da sve vladine funkcije koje nisu ovim ustavom izričito date institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima. Također je ukazano na odredbu čl. 68. i 70. Ustava Republike Srpske. S tim u vezi je istaknuto da je pravni osnov za donošenje osporenog zakona sadržan u odredbama Ustava Republike Srpske (tačka 1. Amandmana LV na član 3, Amandman XXXII na član 68. tač. 6. i 18. i član 70. tačka 2).
- 21.Narodna skupština RS smatra da osporenim zakonom nije povrijeđena odredba člana I/4. Ustava Bosne i Hercegovine, jer ničim nije povrijeđeno načelo o slobodi kretanja lica, robe, usluga i kapitala u Bosni i Hercegovini, niti je na bilo koji način proklamirana radnja ili činjenje u vezi sa uspostavljanjem i vršenjem kontrole na granici između entiteta, što, gledano u cjelini, ne povređuje ustavno načelo o nesmetanom funkcioniranju i ostvarivanju spomenutih ustavnih prava i sloboda na jedinstvenom ekonomskom prostoru Bosne i Hercegovine i njenih entiteta.
- 22.Također, Narodna skupština RS smatra da u oblasti osiguranja nije prenesena nadležnost sa Republike Srpske na Bosnu i Hercegovinu, te da je to, u smislu člana 68. tač. 6. i 18, isključiva nadležnost Republike Srpske i da predstavlja izraz osnaženja tendencije mijenjanja ustavnopravnog uređenja Bosne i Hercegovine u smislu njene centralizacije i unitarizacije u oblasti osiguranja. Prema tome, prema mišljenju Narodne skupštine RS, ako bi se prihvatili navodi podnosilaca zahtjeva, bio bi poremećen balans u podjeli nadležnosti između Bosne i Hercegovine i njenih entiteta, a pogotovo uspostavljanje novih institucija čija bi funkcija bile ove nadležnosti.
- 23.Također, prema mišljenju Narodne skupštine RS, osporenim zakonom nije prekršena ni odredba člana III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine koja propisuje preuzimanje nadležnosti budući da u konkretnom slučaju za to nisu ispunjeni uvjeti. Dalje, prema mišljenju Narodne skupštine RS, nije povrijeđena ni odredba člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. S tim u vezi je istaknuto da Narodna skupština RS ne dovodi u pitanje autoritet organa i institucija Bosne i Hercegovine, već da normiranjem jedne od važnih oblasti iz ekonomskog sistema i politike ovaj entitet potvrđuje svoju opredijeljenost da pruži svu potrebnu pomoć organima i institucijama Bosne i Hercegovine u izvršavanju njenih međunarodnih obaveza i u ispunjavanju uvjeta iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, što je sve saglasno sa zahtjevima evropskih integracija.
- 24.Narodna skupština RS je naglasila da entitet Republika Srpska nije dao saglasnost za prijenos nadležnosti iz oblasti osiguranja zbog čega je i tražena ocjena ustavnosti člana 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini. S tim u vezi, ukazano je da je neophodna primjena jezičkog i teleološkog tumačenja navedene odredbe, odnosno da je navedenu odredbu potrebno posmatrati u cjelini teksta spomenutog zakona. Ističe da se saglasnost Upravnog odbora Agencije odnosi na akte koje predlažu entitetska ministarstva, a ne i na entitetske zakonodavne vlasti. Prema mišljenju Narodne skupštine RS, saglasnost Upravnog odbora Agencije se iscrpljuje u fazi prije nego što nacrt/prijedlog zakona uđe u zakonodavnu proceduru u entitetskim parlamentima. Ukazano je na to, da je intencija zakonodavca bila da se saglasnost odnosi na nacrt zakona ili prijedlog zakona, onda bi i formulacija bila upravo takva, tj. saglasnost na nacrt zakona ili prijedlog zakona bez termina podnošenje. Slijedeći to, istaknuto je da Narodna skupština RS nije bila dužna da osigura saglasnost Upravnog odbora Agencije u postupku usvajanja osporenog zakona u skupštinskoj proceduri. Prema mišljenju Narodne skupštine RS, Upravni odbor Agencije ne može odlučivati u zakonodavnom postupku i svojim stavovima derogirati ustavne i zakonske nadležnosti entitetskih parlamenata. Sve drugačije bi značilo da princip podjele vlasti treba podrediti kompetencijama Agencije i da Zakon o Agenciji za osiguranje u BiH predstavlja lex superior u odnosu na ustave entiteta.
- 25.Dalje, Narodna skupština RS napominje da u vrijeme donošenja Zakona o osiguranju u BiH nije bio potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, sa jedne strane, i Bosne i Hercegovine, sa druge strane. U vrijeme donošenja Odluke Ustavnog suda broj U 17/09 od 27. marta 2010. godine postojao je privremeni Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji nije imao pravnu snagu, tj. nije mogao proizvoditi pravne posljedice budući da je stupio na pravnu snagu 1. juna 2015. godine.
- 26.Istaknuto je da privremenim Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju nije preuzeta obaveza da se derogiraju osnovni ustavni principi podjele vlasti, tj. Narodna skupština RS nije preuzela obavezu da za vršenje svojih nadležnosti prethodno pribavlja saglasnost Agencije koja predstavlja organ izvršne vlasti Bosne i Hercegovine.
- 27.Međutim, istaknuto je da, bez obzira na navedeno, Republika Srpska i njeni administrativni organi su značajno doprinijeli i maksimalno se angažirali kako povodom pitanja usaglašavanja entitetskih propisa iz oblasti osiguranja, tako i povodom pitanja usaglašavanja propisa sa zakonodavstvom Evropske unije.
- 28.Navedeno je da je Nacrt osporenog zakona, na zahtjev člana Upravnog odbora Agencije iz Republike Srpske, bio predmet analize stručnih službi Agencije za osiguranje u Bosni i Hercegovini, te da su navedene službe aktom broj 02.2-04-1-434-29/14 pozitivno ocijenile kvalitet Nacrta osporenog zakona, te dostavile određene prijedloge i sugestije.
- 29.Ukazano je na to da je značajan broj prijedloga i sugestija na predloženi tekst osporenog zakona ugrađen u tekst Prijedloga zakona uz uvažavanje ustavnopravnog poretka u Bosni i Hercegovini, stepena razvijenosti domaćeg sektora osiguranja i ispunjenosti općih i posebnih preduvjeta za potpuno usklađivanje sa zahtjevima i standardima Evropske unije u oblasti obaveznog osiguranja u saobraćaju.
- 30.Istaknuto je da je informacija o prihvaćenim prijedlozima i sugestijama sa obrazloženjem razloga zbog kojih pojedini prijedlozi i sugestije nisu prihvaćeni dostavljena Agenciji aktom Ministarstva finansija RS broj 06.06/020-1262-1/15 i Upravnom odboru Agencije aktom Ministarstva finansija RS broj 06.06/152-38-8/15 uz zahtjev za razmatranje navedene informacije na sjednici Upravnog odbora.
- 31.Također, ukazano je na to da je Upravni odbor Agencije na 10. sjednici, održanoj 27. augusta 2015. godine, na pisanu inicijativu broj 06.06/152-38-8/15 od 16. jula 2015. godine koju je dostavio član Upravnog odbora iz Ministarstva finansija RS, uvrstio i razmatrao materijal pod nazivom "Informacija o prihvatljivosti primjedaba Agencije od 22. maja 2015. godine u pogledu osporenog zakona" kao posebnu tačku dnevnog reda.
- 32.Nakon razmatranja navedene informacije, Upravni odbor Agencije je donio zaključak broj 01-50-273-4115 od 29. septembra 2015. godine u kojem se navodi da osporeni zakon predstavlja napredak u uređenju oblasti osiguranja, te da je izvršena djelimična transpozicija standarda iz direktiva EU, a dalja harmonizacija i usaglašavanje sa direktivama EU će se vršiti u skladu sa smjernicama koje će usvojiti Upravni odbor na prijedlog stručnih službi Agencije.
- 33.Imajući u vidu navedeno, Narodna skupština RS smatra da je u proceduri izrade i usvajanja osporenog zakona putem razmatranja i prihvatanja prijedloga i sugestija Agencije postignuta saglasnost sa sistemom osiguranja na cjelokupnoj teritoriji Bosne i Hercegovine, te da je usvojenim zaključkom Upravnog odbora Agencije ovaj organ dao saglasnost na odredbe osporenog zakona. Ukazano je na to da je ova činjenica posebno istaknuta zbog toga što nije decidirano propisano da se takva saglasnost mora dati odlukom ili nekom drugom vrstom akta. Stoga, Narodna skupština RS smatra da je Republika Srpska u cjelini ispoštovala ustavna ovlaštenja, propisani postupak i proceduru usvajanja osporenog zakona. Zbog toga, Narodna skupština RS predlaže da se predmetni zahtjev odbije kao neosnovan.
c) Dopis direktora Agencije od 25. februara 2016. godine
- 34.U dopisu direktora Agencije od 25. februara 2016. godine, kojim su Ustavnom sudu dostavljeni traženi akti, ukazano je na činjenicu da ni Narodna skupština RS, a ni Ministarstvo finansija RS za osporeni zakon nisu tražili da se izjasni Upravni odbor Agencije o davanju saglasnosti u smislu člana 6. stav 1. tačka c), a što su bili dužni i prema tada važećem Zakonu o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti ("Službeni glasnik RS" br. 17/05, 64/06 i 12/09). Ukazano je na to da Agencija nije nikada zvanično obaviještena o pokretanju zakonodavne procedure kada je sporni zakon u pitanju, već da je o tome saznala putem sredstava informiranja. Također je ukazano da je Agencija, nakon što je saznala za sporni zakon, u više navrata slala dopise relevantnim institucijama Republike Srpske na koje, uglavnom, nije bilo nikakvih odgovora. Istaknuto je da navedene institucije Agenciji nikada nisu dostavile cjelovit tekst osporenog zakona, niti u fazi nacrta, niti u fazi prijedloga, te da je Agenciji jedino bila dostupna verzija nacrta sa web-stranice Ministarstva finansija RS s tim da usvojena verzija osporenog zakona nije identična verziji koja je bila dostupna na web-stranici predlagača. Pored navedenog, Agencija je istakla da se zaključkom Upravnog odbora Agencije od 29. septembra 2015. godine, za koji Narodna skupština tvrdi da predstavlja potrebnu saglasnost, Upravni odbor Agencije očitovao samo u odnosu na informaciju o prihvatljivosti primjedaba Agencije od 22. maja 2015. godine u pogledu osporenog zakona, a ne i na osporeni zakon, jer mu nikada nije dostavljen.
- 35.Dalje je Agencija ukazala na postupanje Federacije BiH u pogledu Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju, koja je, nakon zaključka Doma naroda Parlamenta FBiH, dostavila Agenciji tekst Nacrta navedenog zakona i tražila da se izjasni Upravni odbor u smislu člana 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini.
- 36.Osim toga, Agencija je ukazala na to da je zaključak Upravnog odbora Agencije na koji se poziva Narodna skupština RS "formaliziran" 29. septembra 2015. godine, a osporeni zakon Narodna skupština RS je usvojila 17. septembra 2015. godine i na Vijeću naroda 28. septembra 2015. godine. Prema tome, Narodna skupština RS nije imala navedeni zaključak u momentu usvajanja osporenog zakona, niti ga je ova agencija ikada dostavila Ministarstvu finansija RS, niti Narodnoj skupštini RS pošto ga nisu tražili.
- 37.Na kraju dopisa direktor Agencije je predložio da se, kako ne bi bilo nedoumica da li je Upravni odbor Agencije zaključkom broj 01.50.273-4/15 od 29. septembra 2015. godine dao saglasnost na osporeni zakon, pribavi mišljenje Upravnog odbora Agencije s obzirom na to da je član 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u isključivoj nadležnosti Upravnog odbora ove agencije.
d) Dopis Upravnog odbora Agencije od 3. marta 2016. godine
- 38.U navedenom dopisu Upravni odbor je naveo da je na sjednici tog odbora od 29. septembra 2015. godine donesen zaključak broj 01-50-273-4/15 kojim je Upravni odbor Agencije "usvojio stav o osporenom zakonu u smislu svojih ovlaštenja propisanih članom 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH". Istaknuto je da je u usvajanju stava prema ovom predmetu Upravni odbor Agencije razmatrao prijedloge stručnih službi Agencije za osiguranje u BiH date na Nacrt osporenog zakona (akt broj 02.2-04-1-343-29/14 od 22. maja 2015. godine) i uzeo u obzir "Informaciju o prihvatljivosti primjedaba Agencije za osiguranje u BiH od 22. maja 2015. godine" koju je podnijelo Ministarstvo finansija RS, obrađivač osporenog zakona, te konstatirano da:
" - je obrađivač zakona prilikom utvrđivanja Prijedloga Zakona prihvatio najveći broj sugestija i prijedloga Agencije, te da su one ugrađene u tekst Prijedloga Zakona, a za sugestije i prijedloge koji nisu ugrađeni data su detaljna obrazloženja,
- -osporeni zakon predstavlja napredak u uređenju ove oblasti osiguranja, te da je izvršena djelimična transpozicija standarda iz direktiva EU, a da će se dalja harmonizacija i usaglašavanje vršiti u skladu sa smjernicama koje će usvojiti Upravni odbor."
- 39.Upravni odbor je istakao da je suočen sa nedorečenošću Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH, a posebno sa nedoumicama u vezi sa primjenom člana 6. navedenog zakona, te nepostojanjem pisanih procedura povodom pitanja kriterija i povodom pitanja postupka za davanje saglasnosti na zakon. Ukazano je na to da je Upravni odbor utvrdio da je neophodno donijeti smjernice u navedenoj vrsti osiguranja u skladu sa kojima će se vršiti dalja usaglašavanja kako entitetskih zakona, tako i usaglašavanja sa direktivama Evropske unije koje uređuju obavezna osiguranja u saobraćaju.
- 39.
IV. Relevantni propisi
- 40.Ustav Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Član I
Bosna i Hercegovina
[...]
- 2.Demokratska načela
Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.
- 3.Sastav
Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (u daljnjem tekstu: "entiteti").
- 4.Kretanje roba, usluga, kapitala i lica
Postoji sloboda kretanja širom Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina i entiteti neće ometati punu slobodu kretanja lica, roba, usluga i kapitala širom Bosne i Hercegovine. Nijedan entitet neće provoditi bilo kakvu kontrolu na granici između entiteta.
Član III
Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta
[...]
- 3.Pravni poredak i nadležnosti institucija
[...]
(b) Entiteti i sve njihove administrativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opšta načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.
- 5.Dodatne nadležnosti
- a)Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; stvarima koje su predviđene u Aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti.
- a)
Član IV
Parlamentarna skupština
[...]
- 4.Ovlaštenja
Parlamentarna skupština je nadležna za:
- a)Donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine po ovom Ustavu.
[...]
- e)Ostala pitanja koja su potrebna da se provedu njene dužnosti, ili koja su joj dodijeljena zajedničkim sporazumom entiteta.
- 41.Zakon o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH" broj 12/04) u relevantnom dijelu glasi:
- 41.
Član 1.
Opće odredbe
Ovim zakonom regulira se oblast osiguranja u Bosni i Hercegovini na način da se osigura neophodna koordinacija zakona o osiguranju u oba entiteta, u entitetima i Bosni i Hercegovini; poslovi osiguranja koji se obavljaju u Bosni i Hercegovini; osnivanje, sjedište, sastav, status, djelatnost, rukovođenje, ovlaštenja, obaveze i finansiranje Agencije za osiguranje u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Agencija).
Član 6.
Zakonodavna uloga Agencije
Upravni odbor Agencije odgovoran je za predlaganje zakona i drugih akata na nivou entiteta, kao i izmjena i dopuna postojećih zakona iz ove oblasti, davanje saglasnosti na nacrte, odnosno prijedloge zakona i drugih akata, koje predloži jedan ili oba entiteta i to:
- a)podnošenje nacrta, odnosno prijedloga zakona entitetskim ministarstvima za primjenu zakonodavstva Evropske unije ili smjernica za usklađivanje entitetskih zakonodavstava;
- b)podnošenje entitetskim ministarstvima finansija prijedloga za izmjenu i dopunu postojećeg entitetskog zakonodavstva u oblasti osiguranja, uključujući prijedloge za druge vrste osiguranja;
- c)davanje saglasnosti za izmjene i dopune entitetskog zakonodavstva o osiguranju, a koje su predložene od jednog ili oba entiteta.
Kad Upravni odbor Agencije podnese nacrt, odnosno prijedlog zakona entitetskim ministarstvima u vezi s primjenom propisa Vijeća Evropske unije koji imaju direktan učinak unutar Evropske unije, entitetske skupštine usvojit će i primijeniti takvo zakonodavstvo bez amandmana.
V. Dopustivost
- 42.Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne Hercegovine.
Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to pitanje:
- -Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- -Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim ustavom.
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
- 43.Ustavni sud ukazuje na to da su podnosioci zahtjeva zatražili ocjenu ustavnosti osporenog zakona. Dalje, Ustavni sud podsjeća da je u predmetu broj U 15/07 zaključio da je jedna četvrtina članova Vijeća naroda Republike Srpske ovlašteni subjekt za podnošenje zahtjeva (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 15/07 od 4. oktobra 2008. godine, stav 17, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu da Vijeće naroda Republike Srpske ima ukupno 28 delegata, da je predmetni zahtjev podnijelo 11 delegata, Ustavni sud zaključuje da je zahtjev podnio ovlašteni subjekt iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 44.Na osnovu navedenog, a u skladu sa odredbama člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev dopustiv, zato što ga je podnio ovlašteni subjekt, te da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 19. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv.
VI. Meritum
- 45.Podnosioci zahtjeva smatraju da osporeni zakon koji je usvojila Narodna skupština RS nije u skladu sa odredbama čl. I/2, I/4, III/3.b) i III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine zbog toga što prilikom njegovog donošenja nije ispoštovana procedura propisana članom 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini, koji je usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. Naime, prema tvrdnji podnosilaca zahtjeva, prije donošenja osporenog zakona nadležni organi entiteta Republika Srpska nisu osigurali potrebnu saglasnost Upravnog odbora Agencije kako je to propisano članom 6. stav 1. tačka c) Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini.
- 46.Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je članom 6. stav 1. Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini propisano da je Upravni odbor Agencije odgovoran za predlaganje zakona i drugih akata na nivou entiteta, kao i izmjenu i dopunu postojećih zakona iz ove oblasti, "davanje saglasnosti na nacrte, odnosno prijedloge zakona", i drugih akata koje predloži jedan ili oba entiteta, i to: "c) davanje saglasnosti za izmjene i dopune entitetskog zakonodavstva o osiguranju, a koje su predložene od jednog ili oba entiteta". Dakle, prema ovom članu, Upravni odbor Agencije nesporno ima zakonodavnu ulogu na način da daje saglasnost na nacrte zakona, izmjene i dopune zakona iz oblasti osiguranja koje predloži entitet. Također, prema stavu 2. ovog člana, Upravni odbor Agencije ima ovlaštenje da entitetskim ministarstvima podnese nacrt, odnosno prijedlog zakona u vezi sa primjenom propisa Vijeća Evrope, pa su u toj situaciji entitetske skupštine dužne usvojiti takav prijedlog i primijeniti takvo zakonodavstvo bez amandmana.
- 47.Ustavni sud primjećuje da je navedena procedura uspostavljena radi ispunjenja ciljeva i suštine samog Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini koji su propisani odredbom člana 2. tog zakona. Naime, Ustavni sud zapaža da je upravo ratio Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini sadržan u odredbi člana 2. tog zakona i da je njegova suština jedinstvena primjena Zakona o osiguranju na nivou oba entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine radi harmonizacije pravnih propisa u oblasti osiguranja. Ustavni sud zapaža da je harmonizacija pravnih propisa u oblasti osiguranja neophodna da bi se omogućilo nesmetano funkcioniranje tržišta osiguranja kako na domaćem, tako i međunarodnom nivou, te Bosna i Hercegovina približila što više pravu Evropske unije (acquisu). Da bi se navedeno postiglo, odnosno da bi se ispoštovali ciljevi Zakona i osigurali uvjeti za ispunjenje međunarodnih obaveza koje je preuzela Bosna i Hercegovina u ovoj oblasti, koordinaciju na državnom nivou u pogledu provođenja ovog zakona vrši Agencija kojom upravlja Upravni odbor.
- 48.Ustavni sud podsjeća da je u svojoj Odluci broj U 17/09 ocjenjivao ustavnost člana 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud je utvrdio da je navedeni član u skladu sa članom IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine. U toj odluci Ustavni sud je naglasio da se oblast osiguranja nesporno odnosi na unutrašnje tržište Bosne i Hercegovine, te da bi bilo teško govoriti o funkcionalnom tržištu i jedinstvenom ekonomskom prostoru u Bosni i Hercegovini (što su, također, obaveze koje je Bosna i Hercegovina preuzela potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju) bez postojanja efikasnog sistema osiguranja (lica, imovine, poslovnih pothvata, kredita i sl.) koji je usklađen sa standardima koji su propisani unutar Evropske unije. Upravo stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, osporenim zakonskim odredbama bilo je nužno propisati zakonodavnu nadležnost Agencije tako da joj se daju odgovarajuća ovlaštenja radi provođenja ciljeva navedenog zakona (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 17/09 od 27. marta 2010. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
- 49.Dakle, iz navedene odluke proizlazi da je Ustavni sud ukazao na to da član 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini ne krši odredbe Ustava Bosne i Hercegovine kada se njime pokušava uspostaviti i zadržati harmonizacija pravnih propisa iz oblasti osiguranja na nivou cijele države. Također, ukazano je na važnost zakonodavne uloge koja je ovim zakonom dodijeljena Agenciji naročito sa stajališta međunarodnih obaveza koje je preuzela Bosna i Hercegovina iz oblasti osiguranja.
- 50.Ustavni sud naglašava da, imajući u vidu predmetni zahtjev, mora ispitati da li je prilikom donošenja osporenog zakona entitet Republika Srpska ispoštovao proceduru propisanu odredbom člana 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini. S tim u vezi, Ustavnom sudu se postavlja pitanje da li to što entiteti ne poštuju procedure propisane državnim zakonom automatski predstavlja kršenje odredbe člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, a time i principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Odgovor na to pitanje Ustavni sud je već dao u svojoj Odluci broj U 14/04 u kojoj se bavio ocjenjivanjem ustavnosti zakona iz oblasti indirektnog oporezivanja, koje je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je naglasio da "Parlament Federacije BiH, usvajanjem osporenih zakona, nije ispoštovao proceduru koja je predviđena članom 25. stav 4. Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH, čime je de facto Federacija BiH preuzela ovlaštenja koja je prethodno, Sporazumom od 5. decembra 2003. godine, prenijela na nivo države Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da se ovakvim postupkom dovodi u pitanje funkcioniranje Bosne i Hercegovine na principu 'vladavine prava', a posebno da se krši odredba člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine s obzirom na to da Parlament Federacije BiH nije poštovao proceduru predviđenu Zakonom o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH koji je usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, te on, stoga, bez svake sumnje, predstavlja odluku zajedničkih institucija Bosne i Hercegovine. Osim toga, usvajanjem osporenih zakona bez odobrenja Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH Parlament Federacije BiH je prekršio i odredbu člana III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine s obzirom na to da je time ušao u okvir nadležnosti koje je prethodno Federacija BiH sporazumom prenijela u nadležnost države Bosne i Hercegovine" (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 14/04 od 29. oktobra 2004. godine, tačka 28, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 23/05).
- 51.Navedeni stav Ustavni sud je potvrdio u svojoj Odluci broj U 2/11 u kojoj je istaknuto da se "zakoni Bosne i Hercegovine koje je usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine smatraju [...] 'odlukama institucija Bosne i Hercegovine' iz člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te donošenje zakona od entiteta ili drugih administrativnih jedinica u Bosni i Hercegovini suprotno proceduri koju propisuju državni zakoni može dovesti u pitanje poštivanje odredaba člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine prema kojima su entiteti i druge administrativne jedinice u Bosni i Hercegovini dužni da se pridržavaju, između ostalog, (i) odluka institucija Bosne i Hercegovine. Kada bi se smatralo suprotno, osim što bi se u potpunosti doveo u pitanje autoritet institucija Bosne i Hercegovine, doveo bi se u pitanje i princip iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine prema kojem će 'Bosna i Hercegovina biti demokratska država koja će funkcionirati prema slovu zakona...' U tom slučaju s pravom bi se moglo postaviti pitanje svrhe državnih zakona (npr., zakona u oblasti privatizacije, zatim, rada osiguravajućih društava, indirektnog oporezivanja i sl.) ako bi entiteti ili druge administrativne jedinice Bosne i Hercegovine mogli donositi akte kojima se krše ili izbjegavaju obaveze koje se entitetima ili drugim administrativnim jedinicama Bosne i Hercegovine nalažu odredbama državnih zakona, tj. zakona donesenih na nivou institucija Bosne i Hercegovine. Dakle, entiteti (ili druge administrativne jedinice Bosne i Hercegovine) moraju poštovati obaveze koje im se nalažu zakonima koje su donijele institucije Bosne i Hercegovine. Činjenica da te obaveze nisu ispoštovane može dovesti do kršenja odredaba Ustava Bosne i Hercegovine" (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 2/11 od 27. maja 2011. godine, tačka 52, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 99/11). Ustavni sud je navedeno ponovio i u svojoj Odluci broj U 4/12 od 26. maja 2012. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 4/12 od 26. maja 2012. godine, tačka 44, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
- 52.Dovodeći navedeno u kontekst predmetnog zahtjeva, Ustavni sud smatra da je nesporno da Zakon o Agenciji za osiguranje u BiH predstavlja "odluku institucija Bosne i Hercegovine" u smislu člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te da je tim zakonom, odnosno članom 6. tog zakona utvrđena procedura koju moraju poštovati entiteti i Brčko distrikt prilikom donošenja zakona iz oblasti osiguranja. Stoga će Ustavni sud, imajući u vidu svoje stavove usvojene u odlukama br. U 14/04 i U 2/11 o tome da je neophodno poštovati obaveze koje se entitetima ili drugim administrativnim jedinicama Bosne i Hercegovine nalažu odredbama državnih zakona, ustavnost osporenog zakona u konkretnom slučaju ispitati isključivo u svjetlu poštivanja procedure prilikom donošenja osporenog zakona propisane članom 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini, koji predstavlja "odluku institucija Bosne i Hercegovine".
- 53.Pri tome Ustavni sud naglašava da je u predmetima br. U 2/11 i U 4/12 Ustavni sud ocjenjivao ustavnost osporenih odredaba entitetskih zakona u svjetlu poštovanja procedura propisanih državnim zakonima (Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH i Izbornog zakona BiH) a u konkretnom slučaju podnosioci zahtjeva osporavaju zakon u cijelosti zbog nepoštivanja procedure propisane odredbom člana 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH. Dakle, podnosioci zahtjeva ne osporavaju tačno određenu odredbu osporenog zakona kao što je to bio slučaj u spomenutim predmetima.
- 54.S tim u vezi, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispunjenje navedene zakonske procedure ispitati u okolnostima predmetnog zahtjeva imajući u vidu sve odgovore i akte koji su u vezi sa predmetnim zahtjevom dostavljeni Ustavnom sudu zbog toga što podnosioci zahtjeva tvrde da procedura iz člana 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini nije ispoštovana, a Narodna skupština RS, kao donosilac navedenog zakona, u svom odgovoru tvrdi suprotno. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud primjećuje da su nadležni organi entiteta Republika Srpska, odnosno nadležno ministarstvo, radi ispunjenja procedure predviđene članom 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH, preduzimali određene aktivnosti u saradnji sa stručnim službama Agencije i Upravnim odborom Agencije s ciljem zadovoljenja procedure propisane članom 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH, što se vidi iz akata koji su predočeni Ustavnom sudu. Rezultat navedenih aktivnosti je zaključak Upravnog odbora Agencije od 29. septembra 2015. godine kojim je Upravni odbor Agencije usvojio stav prema osporenom zakonu u smislu svojih ovlaštenja propisanih članom 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini. U navedenom zaključku Upravni odbor je naveo da je obrađivač zakona prilikom utvrđivanja Prijedloga zakona prihvatio najveći broj sugestija i prijedloga Agencije, te da su oni ugrađeni u tekst Prijedloga zakona, a za sugestije koje nisu ugrađene data su detaljna obrazloženja. Dalje je Upravni odbor Agencije naveo da osporeni zakon "predstavlja napredak u uređenju oblasti osiguranja, te da će se daljnja harmonizacija vršiti u skladu sa smjernicama koje će usvojiti Upravni odbor Agencije".
- 55.Ustavni sud napominje da nije detaljno ulazio u analizu o kojim sugestijama Agencije upućenim obrađivaču osporenog zakona se radi tačno, budući da je to stručni dio komunikacije između Agencije i nadležnog ministarstva, a ne zadaća Ustavnog suda. Međutim, imajući u vidu da će se daljnja harmonizacija vršiti u skladu sa smjernicama koje utvrdi Upravni odbor Agencije, prema mišljenju Ustavnog suda, to će uključivati i sve sugestije koje je Agencija dala nadležnim organima entiteta Republika Srpska povodom osporenog zakona. Stoga se u konkretnom slučaju postavlja pitanje da li se cjelokupna komunikacija između Agencije i nadležnih organa entiteta Republika Srpska, kao i zaključak Upravnog odbora Agencije koji je uslijedio nakon toga mogu smatrati potrebnom "saglasnošću" u smislu člana 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH zbog toga što član 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH ne propisuje tačno utvrđenu formalnu metodologiju za davanje saglasnosti na nacrte zakona koje predlože entiteti. To potvrđuje i odgovor Upravnog odbora Agencije iz kojeg proizlazi da ne postoji formalno utvrđena praksa prilikom davanja saglasnosti, nego da će Upravni odbor Agencije u svom budućem radu nastojati da to pitanje uredi smjernicama u skladu sa kojima će se vršiti daljnja usaglašavanja entitetskih zakonodavstava, kao i usaglašavanja sa direktivama Evropske unije. Dakle, proizlazi da je Upravni odbor Agencije svjestan činjenice da je potrebno dodatno raditi na utvrđivanju smjernica kako bi procedura za davanje saglasnosti bila što jasnija i određenija. Prema tome, Ustavni sud naglašava da odgovor na pitanje u kojoj mjeri je procedura iz člana 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH jasna, kao i šta ona tačno podrazumijeva (koji redoslijed aktivnosti i sl.) ne može dati ovaj sud, već je to zadaća Upravnog odbora Agencije koji je zadužen da vodi računa o harmonizaciji pravnih propisa u ovoj oblasti davanjem saglasnosti za izmjene i dopune entitetskog zakonodavstva o osiguranju. Zbog toga je, upravo, i odredbom člana 6. stav 2. Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH propisana veoma važna uloga Upravnog odbora u smislu njegovog ovlaštenja da entitetima podnese nacrt, odnosno prijedlog zakona iz oblasti osiguranja u vezi s primjenom propisa Vijeća Evropske unije a koji će usvojiti entitetske skupštine i koji će biti primijenjen bez amandmana.
- 56.Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud naglašava da ovaj sud podržava obavezu da se poštuju procedure propisane državnim zakonom, te smatra da je obaveza svakog entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine da ispoštuju takve procedure, kao što je to u konkretnom slučaju procedura propisana odredbom člana 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH, budući da se time doprinosi poštovanju principa vladavine prava, pravne sigurnosti, kao i ravnopravnosti svih strana u postupku. U konkretnom slučaju, prvenstveno imajući u vidu sve aktivnosti koje su preduzeli nadležni organi entiteta Republika Srpska (komunikacija sa stručnim službama Agencije i Upravnim odborom Agencije), te činjenicu da je rezultat tih aktivnosti donošenje zaključka Upravnog odbora Agencije od 29. septembra 2015. godine u kojem je Upravni odbor, u smislu svojih ovlaštenja propisanih članom 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH, usvojio stav da je "osporenim zakonom postignut napredak u oblasti osiguranja", te da će se dalja harmonizacija i usaglašavanje vršiti u skladu sa smjernicama koje će usvojiti Upravni odbor Agencije, Ustavni sud smatra da je ispoštovana procedura propisana članom 6. Zakona o Agenciji za osiguranje u BiH. Pri tome Ustavni sud ističe da je svjestan da je navedena procedura nedorečena u formalnom smislu, kao što to u svom odgovoru naglašava i Upravni odbor Agencije. Međutim, i pored toga, Ustavni sud naglašava da se time ne umanjuje značaj takve procedure, kao i obaveza da se ona u svakom slučaju mora poštovati. Prema tome, uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja (sve aktivnosti koje je preduzeo entitet Republika Srpska), Ustavni sud zaključuje da su nadležni organi entiteta Republika Srpska prilikom donošenja osporenog zakona ispoštovali proceduru "davanja saglasnosti" od Upravnog odbora Agencije u smislu člana 6. stav 1. tačka c) Zakona o Agenciji za osiguranje u Bosni i Hercegovini.
VII. Zaključak
- 57.Ustavni sud zaključuje da Zakon o obaveznim osiguranjima u saobraćaju ("Službeni glasnik RS" broj 82/15) nije suprotan odredbama čl. I/2, I/4, III/3.b) i III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 58.Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 59.Na osnovu člana 43. stav (1) Pravila Ustavnog suda, sutkinje Valerija Galić i Seada Palavrić su dale izjavu o neslaganju sa odlukom većine u ovom predmetu.
- 60.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.