Aktio

Agencija za bankarstvo FBiH

Odluka o minimalnim standardima sadržaja ugovora o faktoringu

Na osnovu člana 9. i 25. Zakona o Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 9/96, 27/98, 20/00, 45/00, 58/02, 13/03, 19/03, 47/06, 59/06, 48/08, 34/12 i 77/12), člana 16. stav (2) Zakona o faktoringu ("Službene novine Federacije BiH", broj 14/16) i člana 18. Statuta Agencije za bankarstvo Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 42/04), Upravni odbor Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, na 86. sjednici održanoj 30.08.2016. godine, donosi

ODLUKU
O MINIMALNIM STANDARDIMA SADRŽAJA UGOVORA O FAKTORINGU

I. Uvodne odredbe

Član 1.

(1) Ovom odlukom se detaljnije propisuje minimalni sadržaj ugovora o faktoringu koji se zaključuje između subjekata faktoringa definiranih Zakonom o faktoringu (u daljem tekstu: Zakon).

(2) U smislu odredbi ove odluke pojedini pojmovi imaju značenja utvrđena u članu 2. Zakona.

(3) Na pitanja vezana za primjenu ove odluke, a koja nisu regulisana ovom Odlukom, primjenjuju se odredbe Zakona.

II. Forma i sadržaj ugovora o faktoringu

Član 2.

(1) Ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku te se na njega primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuju obligacioni odnosi, osim ako Zakonom nije drugačije određeno.

(2) Ugovor mora biti napisan na pregledan i razumljiv način tako da korisniku usluge faktoringa omogući raspolaganje svim bitnim informacijama o uslovima ugovora iz kojih će biti vidljiva prava i obaveze ugovornih strana.

(3) Ugovor o faktoringu ne smatra se ugovorom o kreditu ili zajmu u smislu propisa koji regulišu ovu oblast.

Član 3.

Ugovor o faktoringu, kao minimum, mora sadržavati:

  • a)
    podatke o ugovornim stranama,
  • b)
    vrstu faktoringa,
  • c)
    osnov i podatke o tražbini koja je predmet ugovora,
  • d)
    iznos i način obračuna plaćanja i plaćanje otkupljene tražbine,
  • e)
    iznos i obračun naknade faktoru,
  • f)
    obračun kamate i ostalih troškova,
  • g)
    obavezu obavještavanja kupca o prijenosu tražbine,
  • h)
    evidencije i rokove realizacije odredbi iz ugovora,
  • i)
    način rješavanja sporova,
  • j)
    datum zaključivanja ugovora i
  • k)
    potpise zakonskih zastupnika svake od ugovornih strana ili druge osobe ovlaštene za potpisivanje ugovora ili punomoćnika ovih lica.

Član 4.

(1) U smislu člana 3. tačke a) ove odluke, ugovor mora sadržavati podatke o:

  • a)
    prodavcu tražbine – povjeriocu predmeta faktoringa,
  • b)
    pružaocu usluga faktoringa.

(2) Informacije o ugovornim stranama, kao minimum, moraju sadržavati podatke o:

  • a)
    firmi ili skraćenom nazivu firme,
  • b)
    obliku organizovanja,
  • c)
    sjedištu i tačnoj adresi,
  • d)
    matičnom broju/identifikacijskom broju dodijeljenom u porezne svrhe ugovornih strana,
  • e)
    registracijskom broju iz Evidencije društava za faktoring, odnosno registra banaka kod Agencije za bankarstvo Federacije BiH.

(3) U slučaju inostranog faktoringa u ugovoru je potrebno, pored podataka iz stava (2) tač. a) do d) ovog člana, navesti i to koji je subjekt nerezident, odnosno državu sjedišta nerezidenta na koje se inostrani faktoring posao odnosi.

Član 5.

(1) U smislu člana 3. tačka b) ove odluke, na ugovoru mora biti jasno i nedvojbeno navedeno o kojoj se vrsti faktoringa radi s obzirom na vrste iz člana 6. stav (1) Zakona.

(2) Ako se ugovara obrnuti (dobavljački) faktoring kao posebna vrsta faktoringa to je potrebno jasno naznačiti u nazivu ugovora.

(3) Ukoliko tražbina nije kupljena u cijelosti potrebno je navesti da je djelimično kupljena.

(4) Ako se radi o ugovoru o faktoringu koji uključuje eskont (otkup) mjenica, u ugovoru je neophodno navesti da se radi o mjenici koja je izdanta kao sredstvo podmirenja tražbine nastale iz osnova isporuke roba i pružanja usluga u zemlji ili inostranstvu i podatke o elementima mjenice (trasant/izdavalac, trasat, remitent, mjenični iznos, mjesto i datum izdavanja, datum dospijeća, broj mjenice) kao i podatke o osnovu nastanka tražbine iz člana 7. ove odluke. U ovom slučaju se u ugovoru mora navesti da se na eskont mjenice primjenjuju propisi kojima se uređuje mjenica.

Član 6.

(1) U smislu člana 3. tačke c) ove odluke, u ugovoru mora jasno biti naznačen osnov nastanka tražbine, nastale na osnovu:

  • a)
    ugovora o prodaji robe ili pružanja usluga u proizvodnji, trgovini i uslugama ili
  • b)
    ugovora o izvođenja investicijskih radova ili
  • c)
    ugovora o izvoza proizvoda i pruženih usluga.

(2) Osnova nastanka tražbine kojom se vrši prijenos i otkup tražbine na faktora, tj. povjerioca (račun ili druga isprava prema kojoj isporučilac dobara ili pružalac usluga obračunava isporučena dobra i obavljene usluge) zaključene između lica iz člana 2. stav (1) Zakona, mora biti određen u pogledu:

  • a)
    datuma nastanka,
  • b)
    datuma dospijeća i
  • c)
    iznosa kupljene novčane tražbine.

Član 7.

(1) Ukoliko su predmet faktoringa postojeće nedospjele kratkoročne novčane tražbine, potrebno je naglasiti rok dospijeća tražbine koji ne može biti duži od 180 dana od dana prodaje robe, odnosno pružene usluge, a što je utvrđeno ugovorom o prodaji robe ili pružanja usluga.

(2) Ukoliko su predmet faktoringa buduće tražbine, osnov nastanka budućih tražbina dovoljno je odrediti kao pružanje određene vrste usluga ili isporuku određene vrste dobara bez obzira na to postoji li u trenutku sklapanja ugovora o faktoringu ugovorni osnov za pružanje tih usluga ili isporuku te vrste dobara. Prijenos budućih tražbina proizvodi pravni učinak u trenutku nastanka tih tražbina.

(3) Predmet ugovora o faktoringu ne može biti prijenos tražbine na osnovu prodaje robe ili usluga za lične, porodične ili potrebe domaćinstva, odnosno bilo kakva prodaja za gotovinu.

Član 8.

U smislu člana 3. tačke d) ove odluke, ugovor o faktoringu mora sadržavati podatke o:

  • a)
    ukupnom nominalnom iznosu tražbine,
  • b)
    podatke o iznosu i ugovorenom postotku avansa za svaku pojedinačnu tražbinu umanjenog za naknadu faktora i aministrativnu naknadu (ukoliko se radi o faktoringu koji uključuje obavezu faktora za isplatu avansa prodavcu),
  • c)
    roku za uplatu avansa prodavcu,
  • d)
    vjerodostojnoj dokumentaciji kojom se dokazuje postojanje tražbine,
  • e)
    broju računa prodavca,
  • f)
    broju računa kupca na koji se vrši uplata avansa, kada se radi o obrnutom (dobavljačkom) faktoringu,
  • g)
    načinu obračuna i visini kamatne stope na isplaćeni avans,
  • h)
    roku isplate preostalog iznosa nakon naplate tražbine od kupca umanjene za kamatu na isplaćeni avans,
  • i)
    načinu obračuna diskonta i visinu diskontne kamate, kada se radi o faktoringu s diskontom,
  • j)
    obavezu faktora da nakon što je izvršio naplatu tražbina od kupca odmah, a najduže u roku tri dana, isplati prodavcu razliku po računu do punog iznosa umanjenu za:
    • 1)
      plaćeni avans, ukoliko je avans ugovoren;
    • 2)
      ugovorenu kamatu na dati avans;
    • 3)
      naknadu faktoru koja ne može biti veća od 2% nominalnog iznosa otkupljene tražbine, uvećanu za PDV;
    • 4)
      administrativnu naknadu (ako je ugovorena) na ime vođenja evidencije, dogovaranja i praćenja otplate predmeta faktoringa, prikupljanja podataka, izrade analiza i davanja informacija o kreditnoj sposobnosti dužnika predmeta faktoringa itd., a koja ne može biti veća od od 50 KM po svakom računu, uvećana za PDV kao i
    • 5)
      druge ugovorom utvrđene troškove faktoringa.

Član 9.

Ugovor o faktoringu mora sadržavati odredbe o bližim kriterijima za priznavanje odnosno nepriznavanje računa sa stanovišta dospjelosti odnosno nedospjelosti tražbina koje su predmet ugovora u odnosu na momenat stupanja na snagu ugovora.

Član 10.

Ugovor o faktoringu mora sadržavati klauzulu prema kojoj faktor naplaćuje tražbinu u svoje ime i za svoj račun, osim u slučaju skrivenog faktoringa, kada prodavac zadržava pravo cjelokupne realizacije naplate tražbine u svoje ime i za račun faktora, pri čemu je obaveza prodavca da, nakon izvršene naplate tražbine od kupca, odmah, a najduže u roku tri dana, izvrši obaveze prema faktoru u skladu s odredbama ugovora.

Član 11.

Ukoliko se radi o inostranom faktoringu, koji se zaključuje između prodavca i izvoznog faktora, ugovorom se mora precizirati:

  • a)
    iznos avansa od nominalne vrijednosti izvozne tražbine koji se isplaćuje prodavcu,
  • b)
    kamata na isplaćeni avans, koju zaračunava izvozni faktor,
  • c)
    naknada i troškovi faktora, kao i
  • d)
    način plaćanja kamate i naknade.

Član 12.

(1) U smislu člana 3. tačke e) ove odluke, ugovor o faktoringu mora sadržavati odredbe o visini naknade faktoru za pružanje usluge faktoringa izraženoj u procentnom iznosu u odnosu na nominalni iznos otkupljene tražbine uz napomenu da ne može biti veća od 2% nominalnog iznosa otkupljene tražbine.

(2) Ugovorom se mora naznačiti način plaćanja naknada faktoru, u zavisnosti da li se plaća naknada jednokratno ili višekratno, preciziranjem rokova plaćanja, po potpisu ugovora ili umanjenjem avansa prilikom isplate ili na drugi način.

(3) Ugovor mora sadržavati odredbe o iznosu, načinu obračuna, dokumentiranju i načinu plaćanja ostalih troškova iskazanih kroz administrativnu naknadu (ako je ugovorena) na ime vođenja evidencije, dogovaranja i praćenja otplate predmeta faktoringa, prikupljanja podataka, izrade analiza i davanja informacija o kreditnoj sposobnosti dužnika predmeta faktoringa itd., u zavisnosti da li se ugovara obračun administrativne naknade u fiksnom iznosu – paušalno ili obračun na osnovu stvarnih troškova, a koji ne mogu prelaziti iznos od 50 KM po svakom računu.

(4) Ugovorom o faktoringu ili posebnim pisanim sporazumom između pružaoca usluge faktoringa i nosioca troška može se odrediti kako će naknadu faktoru, administrativnu naknadu i/ili druge ugovorom utvrđene troškove snositi neko drugo lice kao nosilac troška.

(5) U slučaju postojanja posebnog pisanog sporazuma iz prethodnog stava ovog člana, ugovor o faktoringu mora sadržavati i naznaku da su naknada faktoru, administrativna naknada i/ili drugi troškovi utvrđeni posebnim sporazumom između pružaoca usluga faktoringa i nosioca troška.

Član 13.

(1) U smislu člana 3. tačke f) ove odluke, ugovorom mora biti određena visina kamatne stope koja se obračunava na avansni iznos, odnosno diskontne stope, ako se ugovara faktoring s diskontom.

(2) Ugovorom o faktoringu mora biti određena vrsta, visina i način obračuna, rokovi dospijeća i naplate kamate koju pružalac usluga faktoringa zaračunava na isplaćeni avansni dio tražbine za period između isplate avansa i dana dospijeća naplate tražbine od kupca.

(3) Ugovorom o faktoringu ili posebnim pisanim sporazumom između pružaoca usluge faktoringa i nosioca troška može se odrediti kako će trošak kamate snositi neko drugo lice kao nosilac troška.

(4) U slučaju postojanja posebnog pisanog sporazuma iz stava (3) ovog člana ugovor o faktoringu mora sadržavati i naznaku da je kamatna stopa i način obračuna utvrđen posebnim sporazumom između pružaoca usluga faktoringa i nosioca troška kamate.

Član 14.

(1) U smislu člana 3. tačke g) ove odluke, ugovorom o faktoringu prodavalac svoje tražbine prenosi na faktora, osim ako je prijenos zabranjen Zakonom ili je tražbina vezana uz osobnost povjerioca, ili se tražbina, po svojoj prirodi, protivi prenošenju na drugog.

(2) Ugovorom o faktoringu se može naznačiti obaveza prodavca da faktoru osigura i izjavu kupca da je primio robu i usluge prema izdatom računu, bez prigovora na njihove materijalne nedostatke, kao i da mu dostavi dokumentaciju na osnovu koje se realizuje ugovor o faktoringu, a kao minimum:

  • a)
    račune o isporuci robe i izvršenim uslugama sa
    • 1)
      narudžbama,
    • 2)
      otpremnicama i prijemnicama robe,
    • 3)
      zapisnicima o izvršenim uslugama,
    • 4)
      voznim listama prijevoznika,
  • b)
    izvode otvorenih stavki s
    • 1)
      obavještenjem o dospijeću duga na naplatu i
    • 2)
      urgencijama za plaćanje.
  • c)
    izvoznu i uvoznu carinsku dokumentaciju, kod inostranog faktoringa,
  • d)
    izjave o plaćenom PDV-u i carini kao i dokaz o otvorenom akreditivu, ukoliko takva dokumentacija postoji,
  • e)
    police osiguranja i reosiguranja, ukoliko su ugovorene,
  • f)
    finansijske izvještaje i revizorske izvještaje, kao i
  • g)
    ostalu dokumentaciju vezanu uz korespondenciju prodavca s kupcem (kao što su pozivi i urgencije za plaćanje, dokumentacija vezana uz procjenu boniteta i kreditne sposobnosti dužnika) i
  • h)
    ostalu dokumentaciju koja može poslužiti kao temelj za dokazivanje da je roba stvarno isporučena ili usluga izvršena, kao i dokumentacije za dokazivanje prijenosa tražbine.

Član 15.

Ugovorom o faktoringu moraju se utvrditi slučajevi u kojima je za prijenos tražbine s prodavca na faktora potreban pristanak kupca.

Član 16.

(1) Ugovorom se mora naznačiti obaveza prodavca da u roku od pet dana, u pisanoj formi obavijesti kupca o izvršenom prijenosu tražbine na faktora, osim ako se ne radi o skrivenom faktoringu.

(2) Pisana obavijest iz stava (1) ovog člana mora sadržavati informacije o zaključenom ugovoru o faktoringu, datumu zaključivanja ugovora, podatke o faktoru kojem je kupac obavezan izvršiti plaćanje, kao i instrukcije za plaćanje: broj računa ili brojeve računa, iznos tražbina, valutu plaćanja i dr.

(3) Pisana obavijest iz stava (1) ovog člana se smatra dostavljenom ako je upućena pisanom korespondencijom, na elektronski ili neki drugi prikladan način iz kojeg se može utvrditi identitet pošiljaoca i prijem obavještenja.

(4) Ugovorom se mora naznačiti da isti proizvodi učinke i bez saglasnosti i izjave kupca, osim ako drugačije nije uređeno posebnim zakonom.

Član 17.

(1) U smislu člana 3. tačke h) ove odluke, ukoliko je pružalac usluge faktoringa ugovorom preuzeo pravo i obavezu evidencije, naplate i upravljanja tražbinom, radi zaštite naplate tražbine, ugovorom se naročito mora precizirati obaveza prodavca o slanju pisanog obavještenja kupcu o postojanju duga prema prodavcu, kao i obaveza kupca da prenesenu tražbinu na osnovu ugovora o prijenosu tražbine plati faktoru, izuzev ako se radi o skrivenom faktoringu iz člana 11. stav (2) Zakona.

(2) Ugovorom o faktoringu pružalac usluge faktoringa koji je preuzeo pravo i obavezu evidencije, naplate i upravljanja tražbinom po potrebi je dužan, radi osiguranja naplate tražbine, precizirati obavezu procjene kupca preuzimanjem bjanko mjenica s mjeničnom izjavom dužnika o prihvatanju obaveze plaćanja duga u roku dospijeća i do visine (prenesenog) iznosa s računa ili do odobrenog faktoring limita, odnosno potrebi osiguranja tražbine kod osiguravajućeg društva.

Član 18.

Ugovor kao minimum mora sadržavati odredbe o obavezi pružaoca usluge faktoringa na obavještavanje prodavca o realizaciji pojedinih odredbi ugovora o faktoringu i obavezi dostavljanja isprava na knjiženje, s ugovorenom dinamikom i rokovima obavještavanja i dostave.

Član 19.

(1) Ugovorom o faktoringu mora se navesti rok na koji se ugovor zaključuje.

(2) U suprotnom ugovor mora sadržavati odredbu da ugovor ne može prestati prije nego što sve prodate tražbine ne budu naplaćene ili regresirane od prodavca.

III. Posebne odredbe o sprečavanju pranja novca

Član 20.

Međufaktorski ugovor o inostranom faktoringu, u kojem se društvo za faktoring sa sjedištem u Federaciji BiH javlja kao ugovorna strana u ulozi izvoznog faktora u dvofaktorskom sistemu, kao minimum, mora:

  • a)
    biti u skladu sa međunarodno priznatim i prihvaćenim pravnim i tehničkim okvirima koje su razvila međunarodna strukovna udruženja Factors Chain International (FCI) i/ili International Factors Group (IFG),
  • b)
    sadržavati identifikaciju inostranog uvoznog faktora, kao i
  • c)
    sadržavati elemente i mjere za dokumentovano poznavanje i praćenje stranke u skladu sa propisima kojima se uređuje sprečavanje pranja novca i financiranje terorističkih aktivnosti.

IV. Ostale ugovorne odredbe

Član 21.

Pored podataka iz člana 3. ove odluke, ugovor može sadržavati i druge odredbe kojima ugovorne strane regulišu svoje odnose, a koje moraju biti usklađene s pozitivnim zakonskim odredbama koje su pružaoci usluge faktoringa dužni primjenjivati u svom poslovanju.

V. Prijelazne i završne odredbe

Član 22.

Ova odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".

Broj U.O.-86-2-16
30. augusta 2016. godine
Sarajevo

Predsjednica Upravnog odbora
Rajka Topčić, s. r.