USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o privremenoj mjeri
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 10/16, rješavajući zahtjev Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i dr. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Margarita Caca-Nikolovska, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Constance Grewe, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. septembra 2016. godine donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvajaju se zahtjevi Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Šefika Džaferovića, prvog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Safeta Softića, predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, četiri delegata Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, 25 članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, 35 poslanika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i 16 delegata Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere.
Privremeno se obustavlja primjena Odluke o raspisivanju republičkog referenduma broj 02/1-021-894/16 od 15. jula 2016. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 68/16).
Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenim zahtjevima.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
Obrazloženje
- 1.Bakir Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Šefik Džaferović, prvi zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Safet Softić, predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, četiri delegata Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, 25 članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, 35 poslanika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i 16 delegata Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva) pojedinačno su podnijeli 24, 29. i 31. augusta, te 3. septembra 2016. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjeve "za rješavanje ustavnopravnog spora sa entitetom Republika Srpska" u vezi sa Odlukom o raspisivanju republičkog referenduma broj 02/1-021-894/16 od 15. jula 2016. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 68/16, u daljnjem tekstu: Odluka o referendumu). Ovi zahtjevi su zavedeni pod brojevima: U 10/16, U 11/16, U 12/16, U 13/16, U 14/16, U 15/16 i U 16/16. Podnosioci zahtjeva su, također, postavili i zahtjeve za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio primjenu Odluke o referendumu do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
- 2.S obzirom na to da je Ustavnom sudu podneseno više zahtjeva koji se odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, na osnovu člana 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih zahtjeva po kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem U 10/16.
- 3.Ustavni sud je, na osnovu člana 23. stav (2) Pravila Ustavnog suda, zahtjeve u predmetima br. U 10/16 do U 12/16 dostavio Narodnoj skupštini Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština) na odgovor. Budući da su zahtjevi u predmetima br. U 13/16 do U 16/16 podneseni u istom tekstu kao i u predmetima br. U 10/16 do U 12/16, Ustavni sud te zahtjeve nije posebno dostavljao na odgovor.
- 4.Narodna skupština je 7. septembra 2016. godine dostavila odgovor na zahtjeve.
- a)Navodi iz zahtjeva
- a)
- 5.Podnosioci zahtjeva smatraju da je Odluka o referendumu suprotna čl. I/2. i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Argumentirajući ove navode, podnosioci zahtjeva najprije navode da se "spor" u konkretnom slučaju odnosi na pitanje ustavnopravne obaveze vlasti Republike Srpske da poštuju Ustav Bosne i Hercegovine, podjelu nadležnosti između države i entiteta i, u konkretnom slučaju, obavezu Republike Srpske da poštuje obavezujuću i izvršnu snagu odluke Ustavnog suda, kako je to propisano u članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Podnosioci zahtjeva smatraju da poštivanje nadležnosti državnih ustavnih institucija i njihovih odluka jesu ustavna pitanja za koja je, u slučaju spora, nadležan Ustavni sud. Dalje, podnosioci zahtjeva navode da "otvoreno, proaktivno i agresivno kršenje pojedine ustavne odredbe može dobiti svoju težu kvalifikaciju u vidu kršenja principa pravne države i demokratskog poretka u smislu člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine".
- 6.Podnosioci zahtjeva, dalje, navode da je Ustavni sud Odlukom o dopustivosti i meritumu broj U 3/13 od 26. novembra 2015. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 100/15) utvrdio da član 3.b) Zakona o praznicima Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 43/07, u daljnjem tekstu: Zakon o praznicima) nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1.1. i članom 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Na osnovu toga Ustavni sud je naložio Narodnoj skupštini da u roku od šest mjeseci od dostavljanja te odluke usaglasi član 3.b) Zakona o praznicima sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Ova odluka je, kako ističu podnosioci zahtjeva, stupila na snagu danom dostavljanja Narodnoj skupštini, a "najkasnije danom objavljivanja u službenim glasilima". Međutim, iako je članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine propisano da su odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće, navedena odluka nije izvršena zbog, kako navode podnosioci zahtjeva, "opstruktivne pasivnosti odgovorne [Narodne skupštine]". Štaviše, Narodna skupština "nije ni dostavila odgovor o preduzetim aktivnostima s ciljem implementacije Odluke, tj. u potpunosti je ignorirala najviši sudski autoritet Bosne i Hercegovine".
- 7.Dalje, podnosioci zahtjeva navode da je Narodna skupština 15. jula 2016. godine usvojila Odluku o referendumu, kojom je odlučeno da se provede referendum po osnovu Zakona o referendumu i građanskoj inicijativi Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 42/10, u daljnjem tekstu: Zakon o referendumu). Navedenom odlukom zakazan je referendum za 25. septembar 2016. godine i utvrđeno je referendumsko pitanje koje glasi: "Da li podržavate da se 9. januar obilježava i slavi kao Dan Republike Srpske?" Dalje, nadležne vlasti Republike Srpske su, kako navode podnosioci zahtjeva, preduzele niz aktivnosti s ciljem pripremanja i održavanja raspisanog referenduma. U vezi s tim, podnosioci zahtjeva navode i sve aktivnosti koje su preduzeli kako bi "ukazali nadležnim vlastima Republike Srpske da je Odluka o referendumu protivustavna". Međutim, kako dalje navode, Narodna skupština se oglušila o njihove zahtjeve da Odluku o referendumu stavi van snage, kao i da postupi po Odluci Ustavnog suda broj U 3/13. Zbog toga, podnosioci zahtjeva smatraju da "postupak rješavanja ovog ustavnopravnog spora nije uspio". Osim toga, podnosioci zahtjeva navode da je Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud RS) Odlukom broj UV-7/16 od 11. augusta 2016. godine utvrdilo da Odlukom o referendumu nije povrijeđen vitalni nacionalni interes bošnjačkog naroda. Podnosioci zahtjeva navode da iz svega navedenog jasno proizlazi da "ovaj spor može biti riješen samo pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine".
- 8.Dalje, podnosioci zahtjeva detaljno obrazlažu zbog čega smatraju da je, u konkretnom slučaju, Odluka o referendumu zakonodavni akt ("individualni akt zakonodavnog organa"), kojim se "vrši konkretizacija [Zakona o referendumu].... koji se ne može na bilo koji način tumačiti kao formalni ili materijalni 'zakon' u smislu apstraktne ocjene ustavnosti iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine", već predstavlja "par excellence primjer tzv. federalnog spora između države i jednog entiteta". Ipak, u slučaju da Ustavni sud zauzme drugačiji stav, podnosioci zahtjeva predlažu "da se ovaj zahtjev ocijeni kao zahtjev za ocjenu ustavnosti".
Navodi u odnosu na član VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine
- 9.Što se tiče navodne neustavnosti Odluke o referendumu u odnosu na član VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, podnosioci zahtjeva, između ostalog, navode da Republika Srpska ima, na osnovu člana 70. Ustava Republike Srpske i na osnovu Zakona o referendumu, ustavno i zakonsko pravo na raspisivanje referenduma. Međutim, kako dalje navode, Republika Srpska "ne smije da zloupotrebljava taj demokratski institut neposrednog donošenja odluka građana na način da se postavljaju referendumska pitanja koja su suprotna obavezujućoj prirodi odluka Ustavnog suda [....] koja derogiraju ustavnopravne obligacije iz konačnih odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. S obzirom na to da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u konkretnom slučaju odlučio da je 9. januar neustavan datum, onda se ne može putem referenduma postaviti referendumsko pitanje: 'Da li podržavate da se 9. januar obilježava i slavi kao Dan Republike Srpske?'" U vezi s tim, podnosioci zahtjeva ističu i da je referendum institut direktne demokratije i način donošenja obavezujućih odluka, a ne "ispitivanje javnog mnjenja". Zbog toga se, kako ističu, za raspisivanje referenduma mora imati ne samo ustavni i zakonski osnov već se i referendumsko pitanje mora formulirati tako da se ne krši bilo koji zakon, a naročito ne Ustav Bosne i Hercegovine kao najviši pravni akt u državi. U prilog ovim tvrdnjama podnosioci zahtjeva ukazuju, između ostalog, na relevantnu praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i, naročito, na odluku supervizora za Brčko distrikt Bosne i Hercegovine od 19. augusta 2016. godine, kojom je zabranjeno održavanje referenduma na teritoriji Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, upravo zato što je "takav referendum protivan Odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 3/13".
Navodi u odnosu na član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine
- 10.Što se tiče navodne neustavnosti Odluke o referendumu u odnosu na član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, podnosioci zahtjeva ukazuju na relevantnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda prema kojoj je izvršenje konačnih i obavezujućih sudskih odluka "sastavni dio procesa odlučivanja sudskih tijela i ima odlučnu važnost za ostvarivanje prava". Imajući to u vidu, podnosioci zahtjeva obrazlažu da je Odlukom Ustavnog suda broj U 3/13 utvrđeno pravo Bošnjaka, Hrvata i Ostalih na nediskriminaciju, budući da je Ustavni sud zaključio u toj odluci da su oni članom 3.b) Zakona o praznicima bili diskriminirani na nacionalnom i vjerskom osnovu. Izvršenje ove odluke je, kako dalje navode, "sastavni dio odlučivanja o kolektivnim pravima nesrpskog stanovništva u entitetu Republika Srpska". U vezi s tim, podnosioci zahtjeva ističu da "nevezano za dokaze o aktivnostima na provođenju referenduma [...] najviši zvaničnici javne vlasti entiteta Republika Srpska javno, otvoreno, nedvojbeno, ali i veoma kategorično, izjavljuju da će provesti referendum u entitetu Republika Srpska, bez obzira na odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i/ili odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu". Kao potvrdu tih navoda, podnosioci zahtjeva detaljno navode u zahtjevu izjave pojedinih zvaničnika iz Republike Srpske. Podnosioci zahtjeva smatraju da sve ovo nesumnjivo pokazuje da "izvršna, zakonodavna, ali ni sudska vlast Republike Srpske neće izvršiti konačnu i obavezujuću odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine".
- 11.Ovakvo postupanje je, kako navode podnosioci zahtjeva, "očigledno poprimilo jednu znatno jaču kvalifikaciju suprotstavljanja savremenim principima funkcioniranja pravne i demokratske države, što izaziva veliku i sveopću napetost u cijeloj državi, uključujući ali ne ograničavajući se na uznemirenost kod građana, narušavanje političkih odnosa među nosiocima javne vlasti, izazivanje i vrijeđanje predstavnika međunarodne zajednice, i potkopavanje procesa integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju". Time je, prema njihovom mišljenju, prekršen član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
- 12.Na osnovu svega izloženog, podnosioci zahtjeva predlažu da Ustavni sud: 1) usvoji zahtjeve, 2) utvrdi neustavnost Odluke o referendumu u odnosu na čl. I/2. i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, 3) stavi van snage Odluku o referendumu, 4) obaveže Narodnu skupštinu da preduzme aktivnosti na anuliranju svih supsidijarnih odluka i aktivnosti koje su zasnovane na Odluci o referendumu i 5) naloži Narodnoj skupštini da obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama u roku od tri mjeseca.
Zahtjev za privremenu mjeru
- 13.U obrazloženju zahtjeva za donošenje privremene mjere podnosioci zahtjeva navode da se postavljeno pitanje tiče "veoma bitne karike ustavnopravnog sistema u Bosni i Hercegovini – ugrožavanja ustavnosti i zakonitosti rada najvišeg sudskog autoriteta u Bosni i Hercegovini", ali i stabilnosti i napretka Bosne i Hercegovine u procesu integracije u Evropsku uniju. Naime, kako ističu, "krize ove vrste u državi i te kako utječu na ocjenu i kredibilitet Bosne i Hercegovine kao države kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. Drugim riječima, sporna odluka izaziva takvu političku, ustavnu i međunarodnu krizu da je 'kriza' kao takva postala oblik nenadoknadive štete za državu".
- 14.Osim toga, podnosioci zahtjeva navode da, ukoliko bi se primijenio test "dvostruke hipoteze", "koji je uobičajen za testiranje opravdanosti privremenih mjera (proporcionalnost posljedica koje bi nastupile da se privremena mjera usvoji, a da se zahtjev za rješavanje spora odbaci/odbije sa posljedicama koje bi nastupile da se privremena mjera odbije, a da se zahtjev za rješavanje spora usvoji), bilo bi jasno da je usvajanje privremene mjere opravdano". Naime, kako dalje ističu, ako bi se ispostavilo da je zahtjev podnosilaca osnovan, "a referendum se privremeno ne zaustavi, već se provede, država će biti izložena ozbiljnoj političkoj i međunarodnopravnoj krizi, međuentitetskoj i međunacionalnoj napetosti, dok se pitanje 'građanske volje' neće više moći kontrolirati. Građani koji budu učestvovali na referendumu mogu tražiti da se provede odluka na osnovu referenduma, a to bi se itekako moglo politički zloupotrijebiti. Osim toga, smatramo da provođenje ovog referenduma u vrijeme predizborne kampanje za lokalne izbore može itekako utjecati na izborne rezultate, što će se reflektirati na legitimitet vlasti u naredne četiri godine. S druge strane, ako se provođenje referenduma privremeno zaustavi, s obzirom na to da se ne radi o gorućem pitanju, posljedice privremenog zaustavljanja neće biti nepovratne".
- 15.Podnosioci zahtjeva su, također, ukazali i na istupe zvaničnika međunarodne zajednice u vezi s tim, naročito Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, kojima se ukazuje na neustavnost referenduma kako je raspisan, te na finansijske reperkusije najavljenog referenduma za koji je utvrđen budžet u iznosu od 1.425.390,00 KM. Ukoliko bi se utvrdilo da je referendum neustavan, a sredstva potrošena, podnosioci zahtjeva navode da bi se prouzrokovala "velika finansijska šteta entitetu Republika Srpska i njenim građanima, kao i Bosni i Hercegovini".
Odgovor na zahtjeve
- 16.U odgovoru na zahtjeve Narodna skupština je, između ostalog, navela da je u predmetu broj U 3/13 podnesen zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda koji "do danas nije ni razmotren od Ustavnog suda, niti je o njemu donesena odluka". Stoga je, kako se dalje navodi, "neprihvatljiva tvrdnja podnosioca zahtjeva da postoje opstrukcija i pasivnost [Narodne skupštine ], jer odluka Ustavnog suda nije ni mogla biti izvršena". Ovo, dalje, znači, kako se navodi, da Narodna skupština "nije ignorisala odluke, niti vrijeđala ugled Ustavnog suda".
- 17.U odnosu na suštinu podnesenih zahtjeva, Narodna skupština, najprije, vrlo detaljno obrazlaže zbog čega smatra da podneseni zahtjevi nisu dopustivi. Između ostalog, u odgovoru se navodi da Odluka o referendumu nema karakter zakonodavnog akta, "te traženje da se donese privremena mjera prije nego što Ustavni sud BiH ne razmotri zahtjev [Narodne skupštine ] za preispitivanje [Odluke broj U 3/13] – nije osnovano". Dalje, Narodna skupština navodi da Ustavni sud nije nadležan u konkretnom slučaju, navodeći da "nije u pitanju postojanje spora između Republike Srpske i BiH, a naročito ne spora koji ima Ustavom BiH utvrđene ustavne elemente da bi ga mogao razmatrati Ustavni sud". Da bi se moglo govoriti o postojanju spora koji bi doveo do nadležnosti Ustavnog suda, "nužno je da postoji nesaglasnost između Republike Srpske i neke od institucija Bosne i Hercegovine u pogledu nekog ustavnog pitanja, prava ili pravne činjenice". Međutim, kako se dalje navodi, "postavlja se pitanje u odnosu na koji se organ ili instituciju državne vlasti [...] [Narodna skupština ], kao donosilac osporene odluke, nalazi u sporu o nadležnosti". U vezi s tim, Narodna skupština ističe da na nivou Bosne i Hercegovine ne postoji državni organ "kojem je Ustav Bosne i Hercegovine explicite dao u nadležnost raspisivanje i provođenje referenduma na entitetskom nivou". Takvu nadležnost nema, kako se dalje navodi i detaljno elaborira, ni PSBiH ni o pitanjima koja su u njenoj nadležnosti, a naročito ne o onima iz nadležnosti entiteta. S druge strane, kako se ističe, članom 77. Ustava Republike Srpske je propisano da Narodna skupština može da odluči "da o pojedinim pitanjima iz svoje nadležnosti odluku donese nakon prethodnog izjašnjenja građana na referendumu". Stoga se usvajanje Odluke o referendumu "ima isključivo smatrati kao konkretna aktivnost [Narodne skupštine ] u procesu razmatranja modaliteta donošenja normativnog akta kojim bi se izvršila [Odluka broj U 3/13]". Ovakav zaključak, kako se navodi, "proizlazi iz pravne prirode republičkog referenduma koji [...] ima konsultativni, odnosno savjetodavni karakter". Tek kada bi Ustav Republike Srpske davao ovlaštenje Narodnoj skupštini da "raspisuje referendume koji imaju obligatorni karakter, tek bi se u tom slučaju moglo poći od pretpostavke da se osporenom odlukom dovodi u pitanje obavezujući karakter [Odluke broj U 3/13]". Na osnovu izloženog, Narodna skupština smatra da su neosnovani navodi podnosilaca zahtjeva da se Odlukom o referendumu odlučuje o pitanju koje nije u nadležnosti entiteta i kojom se dovodi u pitanje obavezujući karakter odluke Ustavnog suda. Dakle, kako se detaljno dalje obrazlaže, u konkretnom slučaju se ne radi o bilo kakvom sporu u smislu Ustava BiH, pa "upuštanje Ustavnog suda BiH u meritum stvari potvrdilo bi prihvatanje pravno neodrživih argumenata iz zahtjeva i prejudiciranje ishoda referenduma".
- 18.Dalje, u odgovoru se detaljno analizira i zbog čega nadležnost Ustavnog suda ne može da se uspostavi ni za apstraktnu normativnu kontrolu Odluke o referendumu. Naročito se ističe da ova odluka nije zakonodavni akt "kojim se vrši konkretizacija Zakona o referendumu", kako tvrde podnosioci zahtjeva, već pojedinačni pravni akt koji ne može biti predmet ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom. Također, Narodna skupština navodi da podnosioci zahtjeva neosnovano ukazuju da "Republika Srpska nije preduzela bilo kakve radnje i aktivnosti s ciljem mirnog rješavanja spora", zato što nije uzeto u obzir da su "upravo preduzete određene radnje, prvenstveno podnošenjem zahtjeva za preispitivanje Odluke [broj U 3/13]".
- 19.U nastavku odgovora se detaljno govori o institutu referenduma, a naročito se ističe da je Zakon o referendumu detaljno analizirala i Evropska komisija za demokratiju putem prava Vijeća Evrope (tzv. Venecijanska komisija), koja je dala pozitivno mišljenje. Narodna skupština, dalje, navodi da se referendumsko pitanje odnosi na javni praznik u Republici Srpskoj, te da je "Dan Republike veoma značajan za narode i građane Republike Srpske". Dalje se navodi da je Odluka o referendumu donesena "u kontekstu odnosa prema primjeni Odluke Ustavnog suda [broj U 3/13]", te da građani Republike Srpske "imaju legitiman interes da putem republičkog referenduma demokratski i slobodno izraze svoj politički stav i mišljenje o tome kada i na koji način treba obilježavati 9. januar kao značajan istorijski i politički događaj". Narodna skupština navodi da, iako "Republika Srpska izražava nezadovoljstvo odlukom Ustavnog suda BiH u njenim bitnim pitanjima, republički referendum je kao demokratsko sredstvo u funkciji njene primjene". U vezi s tim, Narodna skupština ističe da je "jedini izričit nalog iz navedene odluke da [Narodna skupština ] 'uskladi' član 3.b) Zakona o praznicima sa Ustavom BiH", a da se "ne navodi obaveza da [Narodna skupština] mora ukinuti obilježavanje Dana Republike '9. januara', niti na neki drugi način konkretizuje šta je potrebno u okviru tog usklađivanja". Stoga, kako Narodna skupština zaključuje, odluka Ustavnog suda "ne može da znači da je Republici Srpskoj zabranjeno obilježavanje datuma, odnosno dana njenog nastanka".
- 20.Dalje, u odgovoru se navodi da republički referendum neće ugroziti integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine, da se njegovim održavanjem ne krše međunarodni ugovori, niti Dejtonski mirovni sporazum, niti "najviši opšti pravni akt Bosne i Hercegovine". Također, navodi se da su neosnovani navodi o kršenju člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i da se "neosnovano ponovo ističe da ranije pokrenuti postupak u navedenom predmetu ima cilj zaštitu od diskriminacije Bošnjaka, Hrvata i Ostalih u Republici Srpskoj, jer nije Ustavni sud Bosne i Hercegovine mogao da odluči da je nesrpsko i nepravoslavno stanovništvo bilo diskriminisano osporenim članom 3.b) Zakona o praznicima". Dalje, Narodna skupština navodi da je "opravdano obrazloženje [Odluke o referendumu] u kojem je navedeno da je [Odluka broj U 3/13] 'sporna sa više aspekata, prije svega pravnog, ali i aspekta legitimnosti donosioca odluke'", te da je u tom obrazloženju navedeno i to da su sve odluke Ustavnog suda "upitnog pravnog legitimiteta", zato što "Ustavni sud BiH radi bez Zakona o Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine".
- 21.U nastavku odgovora se govori o Deklaraciji o proglašenju Republike Srpske iz 1992. godine i kontinuitetu Republike Srpske, detaljno se iznose argumenti kojima se obrazlaže određivanje 9. januara kao Dana Republike Srpske i daje se ocjena Odluke Ustavnog suda broj U 3/13. Međutim, ti navodi nisu relevantni za odlučivanje u konkretnom predmetu, pa ih Ustavni sud neće posebno interpretirati.
- 22.U odnosu na zahtjev za donošenje privremene mjere, Narodna skupština je navela da je neprihvatljivo da se donosi privremena mjera "kojoj su prvenstveno osnova navodi podnosioca zahtjeva zasnovani na veoma izraženoj unutrašnjoj, pravnoj i političkoj, ali i međunarodnoj krizi i interesu koji bi nastali provođenjem referenduma". Narodna skupština smatra da je to politički pritisak nosilaca najviših državnih funkcija na Ustavni sud i derogiranje demokratskih i ustavnih načela o podjeli vlasti, te "negacija demokratskih institucija neposredne demokratije i onemogućavanje uvođenja dobre prakse neposrednog učešća građana u odlučivanju o vitalnim i ukupnim pitanjima države i društva".
- 23.Na osnovu svega što je u odgovoru navedeno, Narodna skupština predlaže da Ustavni sud proglasi podnesene zahtjeve nedopustivim, odnosno da donese odluku kojom će: 1) odbaciti zahtjev za rješavanje ustavnopravnog spora zbog Odluke o referendumu, ili da: 2) ako odluči da se upusti u meritorno odlučivanje, odbije zahtjeve, zato što Bosna i Hercegovina "nema ustavnu nadležnost za regulisanje pravne materije koja se tiče republičkog referenduma". Također, Narodna skupština predlaže da se odbije i zahtjev za donošenje privremene mjere.
- 24.Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud polazi od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav.
- a)Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to pitanje:
- -Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- -Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
- -
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
Član 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
[...]
(4) Postupak za donošenje privremene mjere je hitan, a odluka kojom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
[...]
- 25.Ustavni sud podsjeća da je član 64. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojim Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, da je to u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, odnosno da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice.
- 26.U konkretnom slučaju Ustavni sud podsjeća da je Odlukom broj U 3/13 od 26. novembra 2015. godine odlučio da je član 3.b) Zakona o praznicima u suprotnosti sa čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i sa međunarodnim dokumentima navedenim u dispozitivu navedene odluke. Dalje, Ustavni sud je istom odlukom naložio Narodnoj skupštini da u roku od šest mjeseci usaglasi član 3.b) Zakona o praznicima sa Ustavom Bosne i Hercegovine i da u istom roku obavijesti Ustavni sud o mjerama preduzetim sa ciljem izvršenja navedene odluke. Ustavni sud, međutim, primjećuje da do dana donošenja ove odluke nije dobio takve informacije.
- 27.Dalje, Ustavni sud zapaža da je Narodna skupština 15. jula 2016. godine donijela osporenu odluku kojom je zakazan referendum u Republici Srpskoj za 25. septembar 2016. godine sa utvrđenim referendumskim pitanjem: "Da li podržavate da se 9. januar obilježava i slavi kao Dan Republike Srpske?" Također, iz dokumentacije koja je dostavljena uz zahtjeve Ustavni sud je utvrdio da nadležni organi Republike Srpske aktivno rade na organiziranju i provođenju raspisanog referenduma. U vezi sa ovim, Ustavni sud ukazuje da podnosioci zahtjeva ne spore da je Narodna skupština Odluku o raspisivanju referenduma donijela na osnovu Ustava Republike Srpske i na osnovu Zakona o referendumu. Međutim, podnosioci zahtjeva smatraju da je referendumsko pitanje isto pitanje koje je Ustavni sud riješio svojom Odlukom broj U 3/13 za koju tvrde da još nije izvršena.
- 28.U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se podnesenim zahtjevima, ali i navodima iz odgovora Narodne skupštine, postavlja nekoliko ozbiljnih i složenih pitanja kako u odnosu na dopustivost zahtjeva, tako i u odnosu na meritum. Neka od tih pitanja su: 1) da li u konkretnom slučaju postoji ustavnopravni spor u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, 2) ako ne postoji takav spor, da li je Ustavni sud nadležan da odlučuje o ustavnosti Odluke o raspisivanju referenduma, odnosno da li može, po svojoj pravnoj prirodi, Odluka o referendumu biti predmet ocjene ustavnosti, 3) da li je referendumsko pitanje isto pitanje o kojem je Ustavni sud donio konačnu i obavezujuću odluku, 4) kakav je utjecaj te odluke Ustavnog suda na Odluku o referendumu i druga važna pitanja. Osim toga, Ustavni sud ima u vidu da su podnosioci zahtjeva iznijeli niz argumenata u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere u konkretnom slučaju. Ocjenjujući te argumente, kao i navode koje je u odgovoru na zahtjeve iznijela Narodna skupština, Ustavni sud smatra da u ovoj fazi postupka postoji dovoljno razloga koji ukazuju na to da bi provođenje referenduma, prije nego što Ustavni sud odluči o zahtjevima koji su podneseni u konkretnom slučaju, imalo ozbiljne i neotklonjive štetne posljedice za izvršenje Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 3/13 i za nesmetan i efikasan rad Ustavnog suda u konkretnom predmetu, ali i za ustavni poredak općenito.
- 29.Uzevši u obzir sve navedeno, Ustavni sud je uvjeren da je, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u interesu svih strana u ovom postupku zaštita ustavnog poretka i stabilnosti Bosne i Hercegovine, te nesmetan rad Ustavnog suda u konkretnom slučaju. Stoga, Ustavni sud smatra da privremeno obustavljanje primjene Odluke o referendumu – do donošenja konačne odluke o podnesenim zahtjevima - nije u suprotnosti sa navedenim interesima, već im direktno doprinosi.
- 30.U smislu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
- 31.Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
- 32.Ustavni sud podsjeća na to da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesenih zahtjeva.
- 33.U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.