Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4820/10, rješavajući apelaciju Muhameda Ali Gašija i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h), člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2014. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Muhameda Ali Gašija, Aziza Gašija, Engina Prohe, Muharema Čauševića, Edina Hote, Sinana Ljuce i Mirse Krasnića, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 K 001427 Kž 11 od 22. aprila 2010. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 001427 08 K od 23. juna 2009. godine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Ali Gašija, Aziza Gašija, Engina Prohe, Muharema Čauševića, Edina Hote, Sinana Ljuce i Mirse Krasnića, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 K 00 1427 10 Kr od 11. novembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Muhamed Ali Gaši, Aziz Gaši, Engin Proho, Muharem Čaušević, Edin Hot, Sinan Ljuca i Mirso Krasnić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupaju Dragan Barbarić, advokat iz Mostara, Vasvija Vidović, advokatica iz Sarajeva i Edina Rešidović, advokatica iz Sarajeva, podnijeli su 8. novembra 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 K 001427 Kž 11 od 22. aprila 2010. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 001427 08 K od 23. juna 2009. godine. Apelanti su također predložili "da se odmah naloži prekid izdržavanja kazne do donošenja odluke po apelaciji". Ovaj dio apelacije Ustavni sud je, s obzirom na njegov sadržaj, protumačio kao zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere. Apelanti su 2. februara 2011. godine dopunili apelaciju kojom su osporili Rješenje Vrhovnog suda broj 09 0 K 001427 10 Kr od 11. novembra 2010. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Odlukom Ustavnog suda broj AP 4820/10 od 8. decembra 2010. godine odbijen je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.
  • 3.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09) od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Federalnog tužiteljstva u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Federalno tužiteljstvo) i Kantonalnog tužiteljstva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) zatraženo je 24. novembra 2010. godine, 23. decembra i 13. januara 2013. godine da dostave odgovor na apelaciju i dopunu apelacije.
  • 4.
    Vrhovni sud, Kantonalni sud, Federalno tužiteljstvo i Kantonalno tužiteljstvo su dostavili odgovore na apelaciju 13, 15, 17. i 24. decembra 2010. godine. Vrhovni sud, Kantonalni sud, Federalno tužiteljstvo i Kantonalno tužiteljstvo su dostavili odgovore na dopunu apelacije 27. i 30. decembra 2013. godine, te 6. i 23. januara 2014. godine.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), odgovori Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Federalnog i Kantonalnog tužiteljstva su dostavljeni punomoćnicima apelanata 31. januara 2014. godine.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 K 001427 08 K od 23. juna 2009. godine apelanti su proglašeni krivim, i to: apelant Muhamed Ali Gaši za krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. i u vezi s članom 28. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) u odnosu na oštećenog H. K. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. i u vezi s članom 28. KZ FBiH u odnosu na oštećene N. K. i D. K. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. i u vezi s članom 28. KZ FBiH u odnosu na oštećenog F. Dž. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine, te krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. i u vezi s članom 28. KZ FBiH u odnosu na oštećenog H. K. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, zatim za krivično djelo zločinačke organizacije iz člana 342. stav 3. KZ FBiH u vezi s krivičnim djelima ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 1. KZ FBiH, protupravno zauzimanje nekretnina od općeg značaja iz člana 292. stav 1. KZ FBiH, oštećenje tuđe stvari iz člana 293. stav 1. KZ FBiH, bespravne gradnje iz člana 74. Zakona o građenju ("Službene novine FBiH" broj 55/02) i člana 161. Zakona o prostornom uređenju ("Službene novine Kantona Sarajevo" broj 7/05), pranje novca iz člana 272. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, krivičnim djelom iz člana 3. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije u Kantonu Sarajevo, te ubistva u pokušaju iz člana 166. stav 1. u vezi s čl. 28. i 32. KZ FBiH za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 14 godina, pa mu je primjenom člana 54. stav 2. tačka b) istog zakona izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina, apelantu Azizu Gašiju za krivično djelo zelenašenja iz člana 298. stav 1. KZ FBiH u odnosu na oštećenu B. Ć. utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, te za isto krivično djelo u odnosu na oštećenog M. S. utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine za ugrožavanje sigurnosti iz člana 183. stav 1. KZ FBiH kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i pet mjeseci, apelantu Mirsi Krasniću za krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. i članom 28. prema oštećenom H. K. utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, te za isto krivično djelo u odnosu na oštećenog H. K. utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci, zatim za krivično djelo zločinačke organizacije iz člana 342. tačka 2. KZ FBiH u vezi s krivičnim djelima protupravno zauzimanje nekretnine od općeg značaja iz člana 292. stav 1. KZ FBiH, oštećenje tuđe stvari iz člana 293. stav 1. KZ FBiH, bespravne gradnje iz člana 74. Zakona o građenju ("Službene novine FBiH" broj 55/02) i člana 161. Zakona o prostornom uređenju ("Službene novine Kantona Sarajevo broj 7/05), a sve u vezi s članom 33. KZ FBiH, te pomoć počinitelju nakon počinjenog krivičnog djela iz člana 346. stav 3. KZ FBiH za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 godine i izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest godina i šest mjeseci, apelantu Enginu Prohi za krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. i članom 28. KZ FBiH u odnosu na oštećenog H. K. utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, te za krivično djelo zločinačke organizacije iz člana 342. stav 1. u vezi s krivičnim djelima ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 2. i krivičnim djelom iz člana 3. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije u Kantonu Sarajevo, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca pa izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, apelantu Muharemu Čauševiću za krivično djelo zločinačke organizacije iz člana 342. stav 1. KZ FBiH u vezi s krivičnim djelom ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 1. KZ FBiH osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, apelantu Edinu Hoti za krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. i članom 28. KZ FBiH u odnosu na oštećene N. K. i D. K. utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, te isto krivično djelo u odnosu na oštećenog F. Dž. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i sedam mjeseci, pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine, apelantu Sinanu Ljuci za krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. i članom 28. KZ FBiH u odnosu na oštećenog F. Dž., utvrđena je kazna zatvora od šest mjeseci, te za krivično djelo zločinačke organizacije iz člana 342. stav 2. KZ FBiH u vezi s krivičnim djelima protupravnog zauzimanja nekretnina od općeg značaja iz člana 74. Zakona o građenju ("Službene novine FBiH" broj 55/02) i člana 161. Zakona o prostornom uređenju ("Službene novine Kantona Sarajevo" broj 7/05), a sve u vezi s članom 33. KZ FBiH, te pomoć počinitelju nakon počinjenog krivičnog djela iz člana 346. stav 3. KZ FBiH za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i pet mjeseci.
  • 8.
    Na osnovu člana 57. KZ FBiH apelantima je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, i to: apelantu Muhamedu Ali Gašiju vrijeme od 14. januara 2008. godine pa nadalje, Azizu Gašiju od 15. januara 2008. godine do 23. juna 2009. godine, apelantu Mirsi Krasniću od 4. januara 2008. godine pa nadalje, apelantu Enginu Prohi od 8. januara 2008. godine do 19. marta 2009. godine, apelantu Muharemu Čauševiću od 8. januara 2008. godine do 19. marta 2009. godine, apelantu Edinu Hoti od 8. januara 2008. godine do 8. maja 2009. godine i apelantu Sinanu Ljuci od 8. januara do 8. maja 2009. godine.
  • 9.
    Istom presudom, na osnovu člana 272. stav 4. KZ FBiH, određeno je da se od apelanta Muhameda Ali Gašija oduzima nekretnina - etažni dio devastirane stambeno-poslovne zgrade sagrađene na parceli označenoj kao k.č. 112, upisane u zk. ul. broj XXXIX/42 k.o. Sarajevo, i to dva poslovna prostora prizemno, površine 46,92 m² ulaz pravo i površine 35,44 m² ulaz desno i podrumski prostor površine 124,63 m². Istom presudom apelantima Muhamedu Ali Gašiju i Enginu Prohi su, na osnovu člana 78. KZ FBiH, izrečene mjere sigurnosti oduzimanja predmeta - pištolja.
  • 10.
    Na osnovu člana 114. i 115. KZ FBiH navedenom presudom je od apelanta Muhameda Ali Gašija oduzeta zgrada na adresi Titova broj 46 u Sarajevu, kao imovinska korist - imovina pribavljena krivičnim djelom zločinačke organizacije iz člana 342. stav 3. KZ FBiH u vezi s krivičnim djelima protupravnog zauzimanja nekretnina od općeg značaja iz člana 192. stav 1. KZ FBiH, oštećenja tuđe stvari iz člana 293. stav 1. istog zakona i krivičnim djelom bespravne gradnje iz člana 74. Zakona o građenju i člana 161. Zakona o prostornom uređenju, opisane u tački 6. izreke presude.
  • 11.
    Spomenutom presudom apelant Muhamed Ali Gaši je obavezan da isplati novčani iznos od 406.416,67 KM, koji predstavlja vrijednost nezakonito pribavljene imovinske koristi stečene davanjem pod zakup objekta na adresi Titova broj 46 u Sarajevu, pribavljenog krivičnim djelom zločinačke organizacije iz člana 342. stav 3. KZ FBiH, a u vezi s krivičnim djelima, i to: protupravnog zauzimanja nekretnina od općeg značaja iz člana 292. stav 1. KZ FBiH, oštećenja tuđe stvari iz člana 293. stav 1. navedenog zakona i bespravne gradnje iz člana 74. Zakona o građenju, kao i člana 161. Zakona o prostornom uređenju opisane u tački 6. presude a pribavljene po ugovorima o zakupu od 19. maja 2006. godine i 16. augusta 2007. godine i aneksu ugovora o zakupu od 1. juna 2008. godine koji su zaključeni između apelanta i "CM Kozmetik market" d.o.o. Vitez.
  • 12.
    Na osnovu člana 202. stav 1. ZKP FBiH apelant je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 2.060,00 KM i plati paušal sudu u iznosu od 500,00 KM, a apelant Aziz Gaši da naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 1.840,00 KM i paušal sudu u iznosu od 500,00 KM.
  • 13.
    Na osnovu člana 202. stav 4. ZKP FBiH apelanti Mirso Krasnić, Engin Proho, Muharem Čaušević, Edin Hot i Sinan Ljuca su oslobođeni dužnosti naknade troškova krivičnog postupka i određeno je da oni padaju na teret budžetskih sredstava suda. Oštećeni H. K. i B. Ć su upućeni da svoj imovinsko-pravni zahtjev mogu ostvariti u parničnom postupku.
  • 14.
    Navedenom presudom apelant Muhamed Ali Gaši je na osnovu člana 299. tačka c) ZKP FBiH oslobođen od optužbe da je na način i u vrijeme opisano kao u izreci te presude učinio krivično djelo zločinačke organizacije iz člana 342. stav 3. KZ FBiH u vezi s krivičnim djelom ubistva iz člana 166. stav 1. KZ FBiH učinjeno na štetu R. D. U odnosu na taj dio presude odlučeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret sredstava suda. Oštećena E. D. je upućena da svoj imovinsko-pravni zahtjev može ostvariti u parničnom postupku.
  • 15.
    U obrazloženju prvostepene presude se navodi da je Kantonalno tužiteljstvo Optužnicom broj KT-2204/07 od 3. jula 2008. godine, koju je potvrdio sudija za prethodno saslušanje Kantonalnog suda 4. jula 2008. godine, a koju je izmijenilo Kantonalno tužiteljstvo, na kraju dokaznog postupka optužilo apelante zbog krivičnog djela zločinačke organizacije iz člana 342. KZ FBiH u vezi s krivičnim djelima nasilničkog ponašanja iz člana 362. KZ FBiH, protupravnog zauzimanja nekretnina od općeg značaja iz člana 292. KZ FBiH, oštećenja tuđe stvari iz člana 293. KZ FBiH, krivičnim djelom bespravne gradnje iz člana 74. Zakona o građenju, krivičnim djelom iz člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije u Kantonu Sarajevo, pranja novca iz člana 272. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, pomoć počiniocu nakon počinjenog krivičnog djela iz člana 346. stav 3. KZ FBiH i krivičnim djelom ubistva iz člana 166. KZ FBiH i ubistva u pokušaju iz člana 166. KZ FBiH u vezi s članom 28. KZ FBiH, kao i krivičnih djela iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, a u vezi s članom 28. navedenog zakona. Apelantu Azizu Gašiju nakon izmjene optužnice Kantonalno tužiteljstvo je stavilo na teret počinjenje krivičnih djela zelenašenja iz člana 298. KZ FBiH i krivično djelo nasilničkog ponašanja iz člana 362. KZ FBiH.
  • 16.
    Kantonalni sud je naveo koje dokaze je izvelo tužiteljstvo a koje odbrana, kao i dokaze koje je izveo sud koristeći se ovlaštenjima iz člana 276. stav 2. tačka e) Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH). U odnosu na prigovor odbrane da je optužnica po kojoj je postupao sud nezakonito potvrđena, Kantonalni sud je naveo da nije sporno da je 30. juna 2008. godine Kantonalno tužiteljstvo podiglo optužnicu, da je sud odbio potvrđivanje te optužnice nakon čega je navedeno tužiteljstvo 3. jula 2008. godine podiglo novu optužnicu i zajedno s ispravkom optužnice dostavilo dodatni dokaz. Prilikom potvrđivanja optužnice sud je po navodima tužitelja uzeo u obzir da je u novoj optužnici dostavljen novi dokaz. Istaknuto je da je optužnica pretrpjela krupne promjene po svim tačkama slijedeći upute sudije za prethodno ispitivanje, koji je odbio potvrđivanje optužnice, te da se ova optužnica treba tretirati kao nova.
  • 17.
    Istaknuto je da je sud na traženje odbrane na glavnom pretresu od 16. februara 2009. godine izvršio uvid u "nepotvrđenu optužnicu" i u potvrđenu optužnicu po kojoj se vodi predmetni krivični postupak. Tom prilikom je predsjednica vijeća konstatirala, na traženje odbrane, da se u odbijenoj Optužnici broj KT-2204/07 od 30. juna 2008. godine, nakon što je navedeno da se radi o dokazima u pogledu tačke 2, 3. i 4. optužnice kao zadnji dokaz navodi izvještaj o počinjenom krivičnom djelu Federalnog MUP-a od 22. februara 2007. godine, u zagradi stoji dokaz broj 51, i da poslije ovoga dokaza nije naveden ni jedan dokaz dok se u potvrđenoj optužnici, po kojoj se vodi ovaj krivični postupak, nakon dokaza koji su pobrojani u okviru tačke 2, 3. i 4. optužnice kao zadnji dokaz ponovo navodi izvještaj o počinjenom krivičnom djelu Federalnog MUP-a od 22. februara 2007. godine, kao dokaz broj 51, dok u produžetku više nema ni jedan dokaz. Istovremeno je tužitelj naglasio da postoji podnesak Tužiteljstva od 3. jula 2008. godine nazvan ispravka podnesene optužnice, te da iz te ispravke proizlazi da je Kantonalno tužiteljstvo ispravilo optužnicu i dostavilo još jedan dokaz po tačkama 2, 3. i 4. i taj je dokaz svojim rješenjem sud uvažio i uvrstio ga u dokaznu građu.
  • 18.
    Kantonalni sud je naveo da je sudija za prethodno saslušanje svojim rješenjem odbio da potvrdi prvobitnu optužnicu od 30. juna 2008. godine o čemu je u svom rješenju iznio razloge. Nakon toga Tužiteljstvo je sudiji za prethodno saslušanje dostavilo novu optužnicu uz dva podneska i u okviru toga i jedan novi dokaz, "teku iz Kaknja". Istaknuto je da je optužnicu od 3. jula 2008. godine potvrdio sudija za prethodno saslušanje stavljanjem svog pečata. Također je sud konstatirao da u toku izvođenja dokaza optužbe taj novi dokaz, naslovljen kao "teka iz Kaknja", nije izveden u okviru osnovnih dokaza zbog toga što on nije bio izrekom naveden u potvrđenoj optužnici niti je u tom smjeru reagirala optužba, pa je Kantonalni sud sugerirao optužbi da se taj dokaz izvede u okviru dodatnih dokaza optužbe. Ukazano je da je taj dokaz ("teka iz Kaknja") postao aktuelan nakon što je odbrana izvršila uvid u KPS predmet, pa je zbog obimnosti dokaznog materijala i dinamike suđenja ovaj dokaz izveden kasnije, što po ocjeni Kantonalnog suda nije moglo biti od značaja za pripremanje odbrane jer se s tim dokazom odbrana upoznala blagovremeno. Istaknuto je da je u toku trajanja glavnog pretresa odbrana imala mogućnost da se opredijeli spram navedenog dokaza, kao i da navedeni dokaz obezvrijedi svojim dodatnim dokazima.
  • 19.
    Kantonalni sud je naveo da je, imajući u vidu navedeno, prihvatio da postupa po potvrđenom optužnom aktu koji je potvrđen odlukom sudije za prethodno saslušanje tako što je na predmetnu optužnicu stavljen žig što je u skladu s načinom postupanja sudije za prethodno saslušanje u to vrijeme (tek nakon ovog vremena sudija donosi posebno rješenje o potvrđivanju optužnice). Istaknuto je da je čin potvrđivanja optužnice sudije za prethodno saslušanje sudska odluka koju je dužan poštovati svako, tako da je navedenu odluku poštovalo sudeće vijeće koje je postupalo po potvrđenoj optužnici. Navedeno je da sudeće vijeće nije ovlašteno-nadležno upuštati se u ocjenu zakonitog postupanja kada je sudija za prethodno saslušanje potvrdio optužnicu na koju je odbrana imala pravo uložiti i prethodne prigovore po kojima je sudija za prethodno saslušanje i odlučio.
  • 20.
    Zatim je Kantonalni sud dao obrazloženja u vezi s prigovorom odbrane koji se odnosi na postupanje Kantonalnog tužiteljstva u pogledu načina pribavljanja dokaza i izjašnjenje suda. Dalje je Kantonalni sud dao preliminarni osvrt na pojam "zločinačke organizacije".
  • 21.
    Dalje je Kantonalni sud naveo, u pogledu tačke 1. izreke presude, da se nijedna činjenica u toku dokaznog postupka nije učinila nespornom, tako da je sud, imajući u vidu izvedene dokaze kako optužbe tako i odbrane, te imajući u vidu istaknute prigovore odbrane, zaključio da je Kantonalno tužiteljstvo na sasvim siguran i pouzdan način dokazalo da su apelanti Muhamed Ali Gaši, Mirso Krasnić i Engin Proho počinili krivično djelo iznude iz člana 289. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, a u vezi s članom 28. navedenog zakona prema H. K. na način kako je to bliže opisano u tački 1. izreke presude. U pogledu navedenog Kantonalni sud je dao obrazloženje na str. 68 do 85 presude. Po mišljenju Kantonalnog suda apelanti Mirso Krasnić i Engin Proho su kao pripadnici grupe prilikom preduzimanja konkretnih radnji postupali s direktnim umišljajem, svjesni svoga pripadništva grupi apelanta Muhameda Ali Gašija kao organizatora, postupajući u interesu ostvarivanja njegovog zločinačkog plana s tačno podijeljenim ulogama i zadacima, svjesni cilja zločinačkog plana čije ostvarenje i žele, te su preduzimali sve potrebne radnje u namjeri da se H. K. ozbiljnom prijetnjom prisili da svoju radnju prepusti apelantu Muhamedu Ali Gašiju. Prema tome, spomenuti apelanti su kao pripadnici pristali da preduzmu svaku radnju i krivična djela za koja se ukaže potreba s ciljem da se ostvare interesi zločinačke organizacije.
  • 22.
    Istaknuto je da je krivično djelo ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. KZ FBiH počinjeno u sastavu zločinačke organizacije pri čemu je apelant Muhamed Ali Gaši nastupao kao organizator, a apelant Muharem Čaušević kao pripadnik. Pri tome je istaknuto da je prije preduzimanja radnji izvršenja konkretnog krivičnog djela Muhamed Ali Gaši kao organizator imao određeni zločinački plan, a to je prisiljavanje Z. V. da dā izjavu policiji kako je u radnji gdje je zaposlen krio izvršioce krivičnog djela koji su na Baščaršiji ranili A. K.
  • 23.
    Kantonalni sud je na osnovu ocjene svih izvedenih dokaza, prihvatajući pri tome kao odlučne i one činjenice koje predstavljaju ili određene pripremne radnje za izvršenje krivičnih djela za koje su apelanti proglašeni krivim ili potvrđuju navode optužnog akta o postojanju zločinačke organizacije, zaključio da su apelanti krivična djela iznude u pokušaju prema oštećenima N. K., D. K. i F. Dž. počinili u okviru zločinačke organizacije. Pri tome je Kantonalni sud utvrdio da postoji zločinački plan apelanta Muhameda Ali Gašija kao organizatora. Istaknuto je da je sud, na osnovu utvrđenih nespornih činjenica koje se odnose na suvlasničke udjele pojedinih osoba u vlasništvu d.d. "Akova-impex", nezadovoljstva određenih suvlasnika načinom podjele dividendi, njihove iskazane namjere da istupe iz d.d. "Akova-impex", srodstva apelanta Edina Hote sa suvlasnicima d.d. "Akova-impex", tazbinskog odnosa apelanta Edina Hote s apelantom Muhamedom Ali Gašijem, utvrdio da postoji motiv kod apelanta Muhameda Ali Gašija da preduzme određene radnje s namjerom da pribavi protupravnu imovinsku korist i ostvari zločinački plan, koji se ogleda u njegovoj namjeri da preuzme kontrolu nad d.d. "Akova-impex". Istaknuto je da se s udjelom od 51% u navedenoj firmi stiče mogućnost odlučivanja na Skupštini i mogućnost raspolaganja ostvarenom dividendom u d.d. "Akova-impex", što je na sudu potvrdila i svjedokinja I. Dž. Kantonalni sud je naveo da je informacije oko udjela u navedenoj firmi, kao i o nezadovoljstvu suvlasnika, imao apelant Edin Hot, kao bliski srodnik porodice njegove majke, a te informacije je saznavao apelant Muhamed Ali Gaši kao njegov zet (Edin Hot je oženjen sestrom apelanta Muhameda Ali Gašija). Istaknuto je da je na okolnost postojanja zločinačkog plana sud na osnovu iskaza svjedoka F. Dž. i I. Dž., te dijelom iskaza R. K., utvrdio da je u septembru 2007. godine apelant Edin Hot od F. Dž. zatražio da ga ovaj zaposli u firmi, te da je F. Dž. na jednoj Skupštini na svom listiću napisao da želi za direktora imenovati apelanta Edina Hotu i da je F. Dž. govorio da će Edin Hot biti direktor, a apelant Muhamed Ali Gaši savjetnik. Konstatirano je da, iako navedena utvrđenja ne predstavljaju činjenični opis optužnog akta, ona potvrđuju zainteresiranost apelanata za d.d. "Akova-impex".
  • 24.
    Istaknuto je da je Kantonalni sud nakon brižljive ocjene svih izvedenih dokaza izveo zaključak da je Kantonalno tužiteljstvo na siguran i pouzdan način uspjelo dokazati da su apelanti Muhamed Ali Gaši, Edin Hot i Sinan Ljuca zajedno s A. A. i jednom NN osobom počinili sljedeće: apelanti Muhamed Ali Gaši i Edin Hot krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH prema N. K. i D. K. i krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH prema F. Dž., a apelant Sinan Ljuca krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH prema F. Dž., u vrijeme, na mjestu i na način opisan u tački 5. izreke presude.
  • 25.
    Kantonalni sud je naveo da je u pogledu dešavanja u "Akova-impexu" odbrana imala mogućnost da argumentirano izvođenjem svojih dokaza napadne teze tužiteljstva u korist vlastitih tvrdnji, ali da to nije učinila. Istaknuto je da je u okviru dokaza odbrane saslušan samo jedan svjedok, N. Dž., a svjedok M. K. je otpušten prije svjedočenja jer je odbrana odustala od njegovog saslušanja bez iznošenja bilo kakvih razloga.
  • 26.
    Dalje je Kantonalni sud u svojoj presudi dao obrazloženje u pogledu dešavanja u Šenoinoj ulici i gradnje objekata u dvorištu te ulice na adresi Titova broj 46 u Sarajevu. Istaknuto je da je navedenom gradnjom objekta apelant Muhamed Ali Gaši kod stanara izazvao negodovanje, te da su se oni obraćali raznim institucijama kako bi one reagirale zbog radnji koje je on preduzimao. Nakon što je preduzeo radnje oko izgradnje objekta 19. maja 2006. godine apelant Muhamed Ali Gaši je 19. maja 2006. godine s "CM Kosmetik marketom" Vitez zaključio ugovor o zakupu novoizgrađenog prostora na određeno vrijeme, i tog trenutka, po uvjerenju i utvrđenjima suda, on realizira svoj zločinački plan. Prema navedenom ugovoru o zakupu zakupac je dužan da na ime zakupnine Muhamedu Ali Gašiju mjesečno isplaćuje iznos od 6.500,00 KM. Prihvatajući nalaze sudskih vještaka sud je utvrdio da je apelantu Muhamedu Ali Gašiju u periodu od 19. maja 2006. godine do 31. decembra 2008. godine zakupac (CM) uplatio na račun 318.116,67 KM. U periodu od 1. juna 2008. godine, kada je sačinjen aneks ugovora, do 30. aprila 2009. godine supruzi Muhameda Ali Gašija je na ime zakupnine isplaćen iznos od 88.000,00 u gotovini. Kantonalni sud je ocijenio da se radi o pribavljenoj koristi koja je protupravna. Naime, apelant Muhamed Ali Gaši je pod zakup dao poslovni prostor objekta koji je izgradio na protupravan način počinjenjem krivičnih djela.
  • 27.
    Zaključeno je da je apelant Muhamed Ali Gaši kao organizator zločinačke organizacije počinio krivično djelo bespravne gradnje koje je kao takvo propisano odredbom člana 74. Zakona o građenju ("Službene novine FBiH" broj 55/02) jer je dokazano da je on kao fizičko lice i kao investitor bez odobrenja za građenje pristupio izgradnji nove građevine 2004. godine, odnosno počinio krivično djelo koje je kao takvo propisano i članom 161. Zakona o prostornom uređenju ("Službene novine Kantona Sarajevo" broj 7/05) jer je gradnju završio u toku 2007. godine. Sve navedeno je uradio kao organizator zločinačkog udruženja, realizirajući tako svoj zločinački plan. Pri tome je sud utvrdio i da postoji određena uloga apelanata Mirse Krasnića i Sinana Ljuce, kao pripadnika zločinačke organizacije koju je organizirao apelant Muhamed Ali Gaši s ciljem da realizira svoj zločinački plan.
  • 28.
    Dalje je Kantonalni sud dao razloge za zaključak da je apelant Muhamed Ali Gaši počinio krivično djelo zločinačke organizacije iz člana 342. stav 3. KZ FBiH u vezi s krivičnim djelom iz člana 3. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije u Kantonu Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo" broj 16/02), a apelanti Mirso Krasnić i Sinan Ljuca krivično djelo zločinačke organizacije iz člana 342. stav 2. KZ FBiH u vezi s krivičnim djelom pomoći počiniocu nakon počinjenog krivičnog djela iz člana 346. stav 3. KZ FBiH. Pri tome je Kantonalni sud naveo da je donoseći svoju odluku po navedenoj tački cijenio navedenu tačku zajedno s ostalim tačkama iz presude u kojima je apelanta Muhameda Ali Gašija prihvatio kao organizatora zločinačke organizacije. Naime, sud je utvrdio da je apelant Muhamed Ali Gaši, kao organizator zločinačke organizacije, kod sebe kritične prilike imao pištolj za koji nije posjedovao odobrenje nadležnog organa. Zaključeno je da je kritične prilike apelant Muhamed Ali Gaši u potpunosti koordinirano nastupao s apelantima Mirsom Krasnićem i Sinanom Ljucom, koji su kao pripadnici zločinačkog udruženja u krivično-pravnom smislu pomogli svom organizatoru da od sebe odbaci pištolj znajući da ga ovaj i posjeduje bez odobrenja nadležnog organa.
  • 29.
    Kantonalni sud je u svojoj presudi dao razloge i u odnosu na apelanta Engina Prohu u vezi s izvršenjem krivičnog djela zločinačke organizacije iz člana 342. stav 1. KZ FBiH, a u vezi s krivičnim djelom ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 2. u vezi sa stavom 1. navedenog zakona. Istaknuto je da je sud izveo zaključak da je apelant Engin Proho, kao pripadnik zločinačke organizacije, kod sebe kritične prilike imao pištolj marke "PARA" 9 mm, za koji nije imao odobrenje nadležnog organa, te ga je proglasio krivim i za krivično djelo zločinačke organizacije iz člana 342. stav 1. KZ FBiH u vezi s krivičnim djelom iz člana 3. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije u Kantonu Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo" broj 16/02).
  • 30.
    Dalje je Kantonalni sud naveo razloge u pogledu krivičnog djela pranja novca iz člana 272. stav 2. KZ FBiH za koje je apelant Muhamed Ali Gaši proglašen krivim. Istaknuto je da je apelant Muhamed Ali Gaši, nakon što je kao organizator zločinačkog udruženja u periodu od 19. maja 2006. godine pa do decembra 2007. godine stekao protupravnu imovinsku korist izvršenjem krivičnih djela navedenih u izreci presude (bliže opisanim u tački 6. presude) u vidu novca koji mu je isplaćen na ime kirije po ugovorima o zakupu, a u ukupnom iznosu od 160.930,89 KM, u namjeri da prikrije novac velike vrijednosti pribavljen počinjenim krivičnim djelima, promijenio oblik pribavljene koristi pa je novac podigao sa svog računa u Raiffaisen banci, te ga uložio u kupovinu nekretnine tako što je zaključio već nesporni ugovor o kupoprodaji od 17. decembra 2007. godine.
  • 31.
    Također je Kantonalni sud dao razloge i u pogledu nastupanja Muhameda Ali Gašija kao organizatora zločinačke organizacije prilikom počinjenja krivičnog djela ubistva iz člana 166. KZ FBiH u vezi s čl. 28. i 32. navedenog zakona. Pri tome je istaknuto da je sud spomenutog apelanta prihvatio kao organizatora zločinačke organizacije koja se sastoji od većeg broja osoba od onih koje su obuhvaćene ovom optužnicom kao optuženi, te da je apelant Muhamed Ali Gaši i ranije angažirao osobu B. K. prilikom praćenja A. M., u vrijeme kada mu je apelant posuđivao novac. Utvrđeno je da je B. K. često boravio u društvu apelanta Muhameda Ali Gašija koji je od njega u prisustvu A. M. tražio da ubije A. P.
  • 32.
    Kantonalni sud je u svojoj presudi dao obrazloženje u pogledu odluke o postojanju zločinačke organizacije. U tom dijelu je navedeno da u toku trajanja dokaznog postupka nije utvrđen tačan period vremena, odnosno vrijeme kada je apelant Muhamed Ali Gaši organizirao grupu lica u smislu pojma zločinačke organizacije. Međutim, po ocjeni Kantonalnog suda navedeno nije neophodno jer sve utvrđene činjenice u okviru svake tačke obrazloženja presude dovode do zaključka da je ta zločinačka organizacija egzistirala duži vremenski period, da ju je organizirao i njome upravljao na razne načine apelant Muhamed Ali Gaši. Istaknuto je da je u radnjama izvršenja krivičnih djela ili radnjama koje su tim krivičnim djelima prethodile uvijek nastupala grupa lica od najmanje tri osobe, da su u okviru iste zločinačke organizacije počinjena određena krivična djela, te da su počinjena ili s ciljem da se ostvare zločinački planovi apelanta Muhameda Ali Gašija kao organizatora, ili s ciljem da se zaštiti djelovanje zločinačke organizacije i njen organizator, kao i da su pri tome pripadnici zločinačke organizacije imali određene uloge koje dokazuju da se radi o organiziranoj grupi ljudi.
  • 33.
    Navedeno je da je Kantonalni sud prilikom donošenja ovakvog zaključka imao u vidu pravne definicije organiziranog kriminala vezane uz pravna rješenja pozitivnih zakonodavstava. Ukazano je da iste definicije mogu pokazivati fenomenološke oblike organiziranog kriminala, pa definicije u pozitivnim zakonodavstvima predstavljaju po uvjerenju suda sliku stvarnog organiziranog kriminala na nekom području i u određenom vremenu. Po mišljenju suda, i pored utvrđivanja određenih kriterija koji mogu pratiti ili ukazivati na postojanje zločinačke organizacije (npr. upotreba nasilja ili zastrašivanja; potkupljivanje i utjecaj na državne organe; pranje novca; internacionalni karakter itd.), ne bi se trebalo služiti niti ograničavati nikakvom ustaljenom shemom niti krupnim pravilima koja ne bi mogla obuhvatiti svu životnu raznolikost i dinamiku razvoja svih pojavnih oblika organiziranog kriminala. Ukazano je da u današnjem trenutku organizirani kriminal obuhvata krivična djela iz širokog repertoara općeg kriminaliteta, što prihvata i naš zakonodavac opisujući bitna obilježja krivičnog djela zločinačke organizacije iz člana 342. KZ FBiH. Kantonalni sud je naveo da je prilikom izvođenja svojih zaključaka u pogledu postojanja konkretne zločinačke organizacije imao u vidu i izvedene dokaze u okviru preambule optužnog akta, pa je navedene dokaze sagledao i cijenio zajedno u svojoj sveobuhvatnosti i međusobnoj povezanosti dovodeći ih u vezu s utvrđenjima suda u pogledu svake tačke osuđujućeg dijela presude.
  • 34.
    Kantonalni sud je dao razloge za svoju odluku da se apelant Muhamed Ali Gaši prihvati kao organizator zločinačke organizacije. Po mišljenju suda, dokazano je da je on organizirao grupu ljudi od najmanje tri lica koja postoji neko vrijeme a djeluje s ciljem da počini jedno ili više krivičnih djela i njome upravlja na različite načine, a za taj zaključak je sud dao svoje razloge u okviru svake tačke obrazloženja presude. Kantonalni sud je u svojoj presudi dao razloge i za ostale apelante kao pripadnike zločinačke organizacije.
  • 35.
    Protiv prvostepene presude žalbu su podnijeli apelanti i kantonalni tužitelj. Presudom Vrhovnog suda broj 09 0 K 001427 Kž 11 od 22. aprila 2010. godine odbijena je kao neosnovana žalba kantonalnog tužitelja u odnosu na tačku 6. prvostepene presude u dijelu koji se odnosi na apelanta Sinana Ljucu, te je u tom dijelu djelimično uvažena žalba ovog apelanta pa je prvostepena presuda u odnosu na njega preinačena tako što je odbijena optužba da je on počinio krivično djelo zločinačke organizacije iz člana 342. stav 2. KZ FBiH u vezi s krivičnim djelima protupravnog zauzimanja nekretnine od općeg značaja iz člana 292. stav 1. KZ FBiH, oštećenja tuđe stvari iz člana 293. stav 1. KZ FBiH i bespravne gradnje iz člana 74. Zakona o građenju i člana 161. Zakona o prostornom uređenju u vezi s članom 33. KZ FBiH i posebno krivično djelo iznude iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. i u vezi s članom 28. KZ FBiH.
  • 36.
    Žalba apelanta Mirse Krasnića za krivično djelo protupravnog zauzimanja nekretnina od općeg značaja iz člana 292. stav 1. KZ FBiH, žalbe apelanata Muhameda Ali Gašija i Mirse Krasnića za krivično djelo bespravne gradnje iz člana 74. Zakona o građenju i člana 161. Zakona o prostornom uređenju, koje krivično djelo je opisano u tački 6. osuđujućeg dijela prvostepene presude, te u odnosu na apelanta Muhameda Ali Gašija za krivično djelo pranja novca iz člana 272. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, koje je opisano u tački 9. osuđujućeg dijela prvostepene presude, djelimično su uvažene pa je prvostepena presuda u tom dijelu preinačena tako da su apelanti Muhamed Ali Gaši i Mirso Krasnić oslobođeni od optužbe.
  • 37.
    Stavom trećim izreke presude Vrhovnog suda odbijena je kao neosnovana žalba kantonalnog tužitelja u odnosu na oslobađajući dio prvostepene presude i u tom dijelu je prvostepena presuda potvrđena.
  • 38.
    Stavom četiri izreke presude Vrhovnog suda žalba apelanta Aziza Gašija je djelimično uvažena i u odluci o kazni u odnosu na njega je prvostepena presuda preinačena tako da se apelantu Azizu Gašiju za krivična djela za koja je tom presudom proglašen krivim utvrđuju pojedinačne kazne zatvora, i to za produženo krivično djelo zelenašenja iz člana 298. stav 1. KZ FBiH učinjenog prema oštećenoj B. Ć. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od jedne godine, krivičnog djela zelenašenja iz člana 298. stav 1. KZ FBiH prema oštećenom M. S. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, a za krivično djelo ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 1. KZ FBiH utvrđena je kazna zatvora od tri mjeseca, pa je uz primjenu člana 54. stav 2. tačka b) KZ FBiH osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i 10 mjeseci u koju mu se, na osnovu člana 57. stav 1. navedenog zakona, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 15. januara 2008. godine do 23. juna 2009. godine. U ostalom dijelu prvostepena presuda je u odnosu na apelanta Aziza Gašija ostala neizmijenjena.
  • 39.
    Stavom pet izreke presude Vrhovnog suda žalba apelanta Muharema Čauševića je odbijena kao neosnovana, a djelimično je uvažena žalba kantonalnog tužitelja u Sarajevu, te apelanata Muhameda Ali Gašija, Mirse Krasnića, Engina Prohe, Edina Hote i Sinana Ljuce i prvostepena presuda u osuđujućem dijelu u pravnoj ocjeni djela, odluci o kazni i odlukama o oduzimanju zgrade u ulici Titova broj 46 u Sarajevu od apelanta Muhameda Ali Gašija, kao imovinska korist pribavljena krivičnim djelima, odluka o oduzimanju nekretnina, bliže označenih u presudi apelantu Muhamedu Ali Gašiju, te odluka o izrečenoj krivičnopravnoj mjeri kojom je apelant Muhamed Ali Gaši obavezan na isplatu novčanog iznosa od 406.416,67 KM preinačena tako da su apelanti Muhamed Ali Gaši, Mirso Krasnić, Engin Proho, Muharem Čaušević, Edin Hot i Sinan Ljuca proglašeni krivim da su počinili krivična djela, i to: apelant Muhamed Ali Gaši krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. i u vezi s čl. 28. i 54. KZ FBiH, krivično djelo zločinačke organizacije iz člana 342. stav 3. KZ FBiH, a u vezi sa krivičnim djelima ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 1, krivično djelo protupravnog zauzimanja nekretnine od općeg značaja iz člana 292. stav 1. KZ FBiH, krivično djelo iz člana 3. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije u Kantonu Sarajevo i krivično djelo ubistva u pokušaju iz člana 166. stav 1. u vezi s čl. 28. i 32. KZ FBiH, apelant Mirso Krasnić krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. i u vezi s čl. 28. i 54. KZ FBiH, krivično djelo zločinačke organizacije iz člana 342. stav 1. KZ FBiH u vezi s krivičnim djelom oštećenje tuđe stvari iz člana 293. stav 1. KZ FBiH i krivično djelo pomoć učinitelju nakon počinjenog krivičnog djela iz člana 346. stav 1. KZ FBiH, apelant Engin Proho krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. KZ FBiH u vezi sa stavom 1. i u vezi s članom 28. KZ FBiH i krivično djelo zločinačke organizacije iz člana 342. stav 1. u vezi s krivičnim djelom ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 2. KZ FBiH u vezi s krivičnim djelom iz člana 3. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije u Kantonu Sarajevo, apelant Muharem Čaušević za krivično djelo zločinačke organizacije iz člana 342. stav 1. u vezi sa krivičnim djelom ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 1. KZ FBiH, apelant Edin Hot za krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. i u vezi s čl. 28. i 54. KZ FBiH i apelant Sinan Ljuca za krivično djelo iznude u pokušaju iz člana 295. stav 2. u vezi sa stavom 1. i članom 28. KZ FBiH u odnosu na oštećenog F. Dž. i krivično djelo zločinačke organizacije iz člana 342. stav 1. KZ FBiH u vezi s krivičnim djelom pomoć učinitelju nakon učinjenog krivičnog djela iz člana 346. stav 1. KZ FBiH. Za navedena krivična djela apelant Muhamed Ali Gaši je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 17 godina, apelant Mirso Krasnić na jedinstvenu kaznu zatvora od četiri godine i šest mjeseci, apelant Engin Proho na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, apelant Mirsad Čaušević na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, apelant Edin Hot na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, apelant Sinan Ljuca na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
  • 40.
    Na osnovu člana 57. KZ FBiH apelantima Muhamedu Ali Gašiju, Mirsi Krasniću, Enginu Prohi, Muharemu Čauševiću, Edinu Hoti i Sinanu Ljuci je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru. Na osnovu člana 78. KZ FBiH od apelanta Muhameda Ali Gašija je oduzet pištolj marke CZ cal. 7,65 mm, model M-70, broja C 185078 s jednim okvirom i sedam metaka, a od apelanta Engina Prohe pištolj marke "PARA" 9 mm, ser. broja 15730 s okvirom i osam metaka cal. 9 mm.
  • 41.
    Ukinute su odluke, i to: odluka o oduzimanju zgrade u ulici Titova broj 46 u Sarajevu od apelanta Muhameda Ali Gašija, kao imovinska korist pribavljena krivičnim djelima, odluka o oduzimanju nekretnina od apelanta Muhameda Ali Gašija, koje su bliže označene u presudi, te odluka o izrečenoj krivičnopravnoj mjeri kojom je na osnovu čl. 114. i 115. KZ FBiH apelant Muhamed Ali Gaši obavezan na isplatu novčanog iznosa od 406.416,67 KM. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.
  • 42.
    U obrazloženju presude Vrhovni sud je prvo pošao od ocjene da li su članovi apelacionog vijeća, sudjelujući u prethodnim fazama postupka u odlučivanju o žalbama izjavljenim protiv rješenja o produženju pritvora apelantima odlučivali o pitanjima "koja su blisko povezana s pitanjima odlučivanja o glavnoj stvari". Istaknuto je da od takve ocjene zavisi odgovor na pitanje da li je ovakav sastav apelacionog vijeća naveden u uvodnom dijelu presude u skladu sa standardima prava apelanata na pravično suđenje pred nezavisnim i nepristranim sudom. Navedeno je da se u rješenjima i odlukama u čijem su donošenju učestvovali članovi apelacionog vijeća Vrhovnog suda nikada nije odlučivalo o nečemu što prevazilazi okvire postojanja osnovane sumnje i utvrđivalo neku drugu sumnju, kao npr. "izuzetno jaku sumnju" (presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Hauschildt protiv Danske od 24. maja 1984. godine). Vrhovni sud je naveo da se u rješenjima o produženju pritvora i odlukama donesenim povodom izjavljenih žalbi raspravljalo o postojanju osnovane sumnje da su apelanti učinili određena krivična djela, što znači da su samo osumnjičeni da su ih učinili. Prema tome, nije utvrđivano da su oni učinili ta krivična djela jer bi time bilo povrijeđeno njihovo pravo na presumpciju nevinosti iz člana 3. stav 1. ZKP FBiH i člana 6. stav 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Vrhovni sud se također pozvao i na odluke Ustavnog suda broj AP 543/04 i AP 525/04. Istaknuto je da je, imajući u vidu praksu Evropskog suda, Ustavnog suda, kao i praksu Vrhovnog suda, odlučeno da nema povrede prava na pravično suđenje jer članovi apelacionog vijeća u ranijim fazama postupka nisu odlučivali o pitanjima "koja su blisko povezana s pitanjima odlučivanja o glavnoj stvari". Stoga nisu utvrđeni razlozi za isključenje članova apelacionog vijeća od vršenja sudijske dužnosti u konkretnom krivičnom predmetu.
  • 43.
    Istaknuto je da je apelant Muhamed Ali Gaši na sjednici od 22. aprila 2010. godine podnio zahtjev za izuzeće članova apelacionog vijeća i predsjednika Vrhovnog suda zbog njihovog učestvovanja u donošenju odluka o pritvoru. Navedenom zahtjevu su se pridružili i ostali apelanti osim Muharema Čauševića. Navedeni zahtjev je nakon održane opće sjednice Vrhovnog suda Rješenjem broj 070-Su-10-000482 od 22. aprila 2010. godine odbijen kao neosnovan.
  • 44.
    Vrhovni sud je naveo da je žalba apelanta Aziza Gašija prvenstveno prigovorila ocjeni iskaza svjedoka - oštećene B. Ć. Međutim, razmatrajući navode žalbe u ovom dijelu Vrhovni sud je našao da je prvostepeni sud pravilno ocijenio iskaz navedenog svjedoka, kako pojedinačno tako i zajedno s ostalim izvedenim dokazima koje je naveo u presudi. Istaknuto je da se iz obrazloženja tog dijela prvostepene presude jasno vidi na osnovu kojih dokaza je prihvaćeno da je apelant Aziz Gaši pozajmljivao novac oštećenoj B. Ć. i u kojim iznosima uz plaćanje nesrazmjerno visoke kamate iskorištavajući teške imovinske prilike, a sve u namjeri sticanja protupravne imovinske koristi za sebe, koju je i pribavio dok je oštećena zbog prezaduženosti kod navedenog apelanta i drugih osoba bila primorana prodati stan i poslovni prostor. Zbog toga su, po nalaženju Vrhovnog suda, paušalni navodi ovog apelanta da prema oštećenoj B. Ć. nije učinio nikakve radnje koje bi se mogle podvesti pod krivično djelo zelenašenja iz člana 298. stav 1. KZ FBiH. Međutim, Vrhovni sud je uvažio žalbu apelanta Aziza Gašija u pogledu odluke o kazni, te u tom dijelu preinačio prvostepenu presudu.
  • 45.
    U odnosu na žalbene navode apelanata Muhameda Ali Gašija, Aziza Gašija, Engina Prohe i Muharema Čauševića u odnosu na podignutu optužnicu čije je potvrđivanje odbijeno, kao i novu optužnicu koja je nakon toga podnesena i potvrđena, Vrhovni sud je u svojoj presudi dao razloge zbog kojih smatra da su ovi žalbeni navodi neosnovani. Naime, istaknuto je da je u vrijeme odlučivanja po optužbi čije je potvrđivanje odbijeno ZKP FBiH sadržavao odredbu člana 162. st. 1. i 2. prema kojoj podnesci (optužnica, prijedlozi i druge izjave i saopćenja) moraju biti razumljivi i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupati. U stavu 3. navedenog člana je propisano da će sud podnositelja podneska pozvati da ga ispravi, a ako to ne učini u određenom roku sud će podnesak odbaciti. Prema tome, nesporno je da je prilikom odlučivanja po optužbi koja nije potvrđena bila propisana njena obavezna formalna kontrola. Stoga, po mišljenju Vrhovnog suda, nisu postojale formalno-pravne i materijalno-pravne zapreke da, nakon što je sudija za prethodno saslušanje odbio potvrđivanje podnesene optužbe tužitelj, kako je to i bilo propisano u članu 243. stav 5. ZKP FBiH, podnese novu (ili izmijenjenu optužbu) koja je prema zakonskom određenju iz te odredbe mogla biti zasnovana na novim dokazima. Stoga je zaključeno da nisu povrijeđene tada važeće odredbe koje su se odnosile na potvrđivanje optužbe iz člana 243. st. 1. i 5. ZKP FBiH, a nisu postojali ni uvjeti za donošenje presude kojom se optužba odbija u smislu člana 298. stav 1. tačka e) ZKP FBiH kako se pogrešno sugerira u žalbi.
  • 46.
    Vrhovni sud je konstatirao da je određeni broj žalbenih prigovora apelanata pogrešno koncipiran. Istaknuto je da se u žalbi iznosi niz činjeničnih ili materijalno-pravnih prigovora a onda se zaključuje da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama ili da nedostaju takvi razlozi ili da su u tom dijelu razlozi nerazumljivi, zatim da su razlozi proturječni i nerazumljivi, pa da je time povrijeđeno pravo na odbranu i učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 132. stav 1. tačka k) ZKP FBiH, ili da je napravljena neka druga materijalno-pravna ili procesno-pravna pogreška. Vrhovni sud je naveo da nije takve prigovore pojednostavio i napravio formalnopravni pristup u njihovom rješavanju što je bilo najlakše jer ni u jednom slučaju nije učinjena takva bitna povreda odredaba krivičnog postupka već je, koliko je to bilo moguće i potrebno u smislu ocjenjivanja relevantnih žalbenih prigovora, izvršio njihovo identificiranje i rješavao ih na odgovarajući način. Ukazano je da Vrhovni sud nije tako postupio u odnosu na sve žalbene prigovore jer se mnogi ne samo ponavljaju već ponekad prikazuju u nekoj drugoj verziji koja se svodi na ista tvrđenja koja su ranije iznesena. Naime, član 6. Evropske konvencije ne zahtijeva da se ispituju svi argumenti koji su izloženi već samo oni koje sud smatra relevantnim.
  • 47.
    Dalje se navodi da žalba apelanata Muhameda Ali Gašija, Aziza Gašija, Engina Prohe i Muharema Čauševića ukazuje da tačka 5. potvrđene optužnice odgovara tački 4. izmijenjene optužbe, te da su u smislu subjektivnog identiteta u prvoj kao učinitelji krivičnih djela navedeni apelanti Muhamed Ali Gaši, Engin Proho i Muharem Čaušević s još dvije nepoznate osobe, a u drugoj apelanti Muhamed Ali Gaši i Muharem Čaušević zajedno s još jednom nepoznatom osobom. U navedenoj žalbi se zaključuje da za radnje opisane pod tačkom 5. potvrđene optužnice, koja odgovara tačkama 4. izmijenjene optužbe i izreke prvostepene presude, apelant Muharem Čaušević i nije optužen. Međutim Vrhovni sud je, cijeneći navedene žalbene prigovore, ukazao da tačka 5. potvrđene optužbe sadrži inkriminacije koje se odnose na d.d. "Akova-Impex" za koje su bili optuženi da su ih učinili apelanti Muhamed Ali Gaši, Edin Hot i Sinan Ljuca zajedno s A. A. Za razliku od žalbe, Vrhovni sud je našao da se tačke izmijenjene optužbe i izreke nižestepene presude ne odnose na krivičnopravne radnje iz tačke 5. potvrđene optužbe kako se to nastoji predstaviti u toj žalbi. Naime, tačka 4. izmijenjene optužbe i izreke pobijane presude se odnose na inkriminirane radnje u firmi Studio "Biba" za koje su se teretili i proglašeni krivim apelanti Muhamed Ali Gaši i Muharem Čaušević, da su ih učinili zajedno s NN osobom. Prema tome, žalbom se vrši poređenje tačaka potvrđene i izmijenjene optužbe koje po krivičnopravnim radnjama nisu iste ili slične, te se onda tvrdi da je u pogledu apelanta Muharema Čauševića došlo do prekoračenja optužbe. Istaknuto je da apelant Muharem Čaušević nije proglašen krivim za krivičnopravne radnje za koje nije bio optužen jer se, kako u tački 4. potvrđene optužnice tako i u tački 4. izmijenjene optužbe, teretio za iste inkriminirane radnje za koje je proglašen krivim u tački 4. izreke pobijane presude.
  • 48.
    U odnosu na žalbe apelanata Muhameda Ali Gašija, Aziza Gašija, Engina Prohe, Muharema Čauševića i Sinana Ljuce se navodi da oni u žalbama vrše pravna a ne činjenična poređenja u smislu toga kako su njihove radnje pravno kvalificirane u potvrđenoj, a kako u izmijenjenoj optužbi, pa tvrde da postoje razlozi zbog kojih je došlo do povrede objektivnog identiteta presude i optužbe. S tim u vezi je naglašeno da je izmjena optužbe radnja tužitelja kojom se ne može povrijediti objektivni identitet presude i optužbe iz jednostavnog razloga što presudu ne donosi on već sud. Prema tome, samo je sud u poziciji da povrijedi objektivni identitet presude i optužbe, te da navedeno nikada ne može učiniti tužitelj jer to po zakonu nije moguće. Zbog toga, po mišljenju Vrhovnog suda, prvostepeni sud radnjama tužitelja, odnosno njegovim promjenama pravnih ocjena djela u potvrđenoj i izmijenjenoj optužbi, nije učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka.
  • 49.
    U odnosu na navode žalbe da izmijenjena optužnica sadrži jednu tačku manje od potvrđene optužbe, te da je i zbog toga povrijeđen objektivni identitet presude i optužbe čime je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka, istaknuto je da se iz potvrđene optužbe vidi da je potpuno izostala brojčana oznaka 6. Stoga, kada se uzme u obzir da postoje dvije tačke potvrđene optužnice s oznakom broj 1 onda je jasno da zaista postoji 12 tačaka koje nisu uspostavljene brojčano po redoslijedu kako je trebalo. Također je Vrhovni sud uočio da su tač. 1. i 3. potvrđene optužbe objedinjene u tačku 3. izmijenjene optužbe. Prema tome, po mišljenju Vrhovnog suda, izmijenjena optužba a samim tim i pobijana presuda obuhvataju sve tačke potvrđene optužbe pa pogreške u brojčanim oznakama te optužbe nemaju nikakvog procesnopravnog značaja niti mogu predstavljati povredu objektivnog identiteta presude i optužbe. Stoga je zaključeno da su neosnovani navodi žalbe u ovom pogledu, te da nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka.
  • 50.
    U odnosu na navode žalbe apelanata Muhameda Ali Gašija, Engina Prohe i Muharema Čauševića da nakon podizanja optužnice njihovi branitelji nisu mogli izvršiti kopiranje i dijela spisa broj 009-0-KPS-08-000033, istaknuto je da taj dio spisa ne predstavlja spise predmeta u onom smislu kako se to shvata u žalbi, a prvostepeni sud je njihovim braniteljima omogućio da to učine naknadno, u toku suđenja.
  • 51.
    U odnosu na navode žalbi apelanata Muhameda Ali Gašija, Aziza Gašija, Engina Prohe, Muharema Čauševića i Sinana Ljuce da je tužitelj izvršio izmjenu optužbe na glavnom pretresu, Vrhovni sud je naglasio da tužitelj ima pravo da na glavnom pretresu prije donošenja presude izvrši izmjenu činjeničnog opisa u granicama genusno istog djela. Dakle, ako tužitelj vrši izmjenu optužbe onda mora postojati istovjetnost potvrđene i izmijenjene optužbe u osnovnom događaju, te su to okviri za ocjenu da li je izmjena bila dozvoljena ili nedozvoljena. Prema tome, tužitelj na glavnom pretresu prije okončavanja dokaznog postupka može mijenjati konstitutivne elemente djela, te dodavati privilegirajuće ili kvalifikatorne elemente poštujući pravila istovjetnosti događaja između potvrđene i izmijenjene optužbe.
  • 52.
    Dalje je Vrhovni sud naveo da je apelantima, nakon što je tužitelj izvršio izmjenu optužbe na glavnom pretresu od 8. maja 2009. godine i 15. maja 2009. godine, omogućeno da se o njoj izjasne. Međutim oni su izjavili da za tako nešto nema potrebe iz čega proizlazi da ih nisu imali.
  • 53.
    U odnosu na navode žalbe apelanata Muhameda Ali Gašija, Aziza Gašija, Engina Prohe i Muharema Čauševića da je tužitelj uz izmijenjenu optužnicu dostavio i dva dopisa od 3. jula 2008. godine i u jednom naveo da dostavlja još jedan dokaz, i to "zelenu svesku sa natpisom na koricama Kakanj 2007", Vrhovni sud je naveo da prihvata argumente prvostepenog suda o tome da su spomenuti apelanti i njihovi branitelji imali prilike da se upoznaju s njim i o njemu izjasne, te pokušaju da ga diskreditiraju. Istaknuto je da spomenuti dokaz nije izveden u okviru osnovnih već dodatnih dokaza, a zbog obimnosti dokaznog materijala i dinamike suđenja. Navedeno je da nižestepeni sud za svoje postupanje u pogledu redoslijeda izvođenja dokaza ima uporište u odredbama člana 276. stav 2. u vezi s članom 255. ZKP FBiH prema kojima je imao pravo da odstupi od redovnog toka rasprave o čemu je naveo razloge (obimnost dokaznog materijala i dinamika suđenja).
  • 54.
    Dalje je Vrhovni sud ispitao navode žalbe apelanta Muhameda Ali Gašija da prvostepeni sud nije zapazio da svjedoci B. H. i J. H., posebno ovaj posljednji, "veoma slabo" poznaju bosanski jezik i da im u tom pogledu nisu date pouke predviđene u zakonu. Istaknuto je da su po nalaženju Vrhovnog suda spomenuti svjedoci prije davanja njihovih iskaza poučeni o pravima vezanim za upotrebu jezika, te da je to konstatirano na zapisnicima. Zbog toga nije bilo potrebe da im se obezbijedi prevodilac prilikom davanja iskaza, a niti su oni to tražili. Naime, oni su na zapisniku o saslušanju u istrazi od 28. augusta 2007. godine između ostalog upozoreni da su u krivičnom postupku u ravnopravnoj upotrebi službeni jezici: bosanski, hrvatski i srpski, a da su službena pisma latinica i ćirilica. Također, poučeni su da se mogu služiti svojim jezikom ili jezikom suda koji razumiju, te da ukoliko ne razumiju neki od spomenutih službenih jezika i ukoliko žele koristiti svoj jezik da će im se obezbijediti usmeno prevođenje svega onoga što iznose ili što drugi iznose, kao i isprava i drugog pisanog materijala. Konačno su upoznati da se, ukoliko znaju jezik na kojem se vodi postupak, mogu odreći svojih prava nakon čega su se spomenuti svjedoci određeno izjasnili da su sve to razumjeli i da su u stanju da koriste svoja prava. Istaknuto je da, s ciljem izbjegavanja odgovora na pitanje zbog čega je u jednom dijelu kazivanje svjedoka J. H. drugačije od onog koje je dao u istrazi, navedeni svjedok pokušao da ne iznese odgovor, ali je na pitanje predsjednice vijeća da li dobro razumije bosanski jezik odgovorio da ga razumije ali da teže govori. Stoga je Vrhovni sud zaključio da nema nikakvih naznaka da spomenuti svjedoci ne razumiju bosanski jezik na kojem su davali brojne odgovore na postavljena pitanja.
  • 55.
    Osim navedenog Vrhovni sud je naveo da tužitelji, branitelji apelanata kao i apelanti koji su navedenim svjedocima postavljali pitanja na glavnom pretresu nisu naveli da ne razumiju bilo koji njihov odgovor, što dovoljno govori da oni razumiju bosanski jezik i da mogu na tom jeziku davati odgovore. Dalje apelant Muhamed Ali Gaši, kao i njegovi branitelji koji su bili prisutni na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom, nisu stavljali primjedbe da svjedoci J. H. i B. H. ne razumiju bosanski jezik, odnosno da ne razumiju neko pitanje ili da su dali nerazumljiv odgovor. Prema tome, ukazano je da apelant Muhamed Ali Gaši tek u žalbi stavlja primjedbe da spomenuti svjedoci "veoma slabo" poznaju bosanski jezik, a da su on i njegovi branitelji propustili iznijeti takve prigovore na glavnom pretresu.
  • 56.
    Pored navedenog, iz obrazloženja prvostepene presude proizlazi da Kantonalni sud svoju odluku ne temelji isključivo ili u pretežnom dijelu na iskazima koje su navedeni svjedoci dali u istrazi, nego i na drugim dokazima na osnovu kojih je zaključio da su apelanti Muhamed Ali Gaši, Mirso Krasnić, Engin Proho zajedno s NN osobom preduzeli niz krivičnopravnih radnji vezanih za oštećenog H. K. i ugostiteljski objekat "Gracia" u Sarajevu.
  • 57.
    Dalje je Vrhovni sud utvrdio da prema činjeničnom opisu djela iz tačke 1. izreke pobijane presude apelantu Muhamedu Ali Gašiju nije stavljena na teret namjera da od svjedoka J. H. i B. H. uzima "određeni iznos novca od 2.000,00 KM svaki mjesec i koji će ga za taj posao nagraditi iznosom od 50.000,00 KM" ali je neprihvatljivo da nižestepeni sud nije mogao utvrđivati te okolnosti. Naime, odredbom člana 15. stav 2. ZKP FBiH predviđena je modificirana inkvizitorska maksima koja je razrađena u pravilima krivičnog postupka, a koja su omogućavala prvostepenom sudu da mimo inicijative tužitelja utvrđuje ne samo odlučne činjenice koje predstavljaju materijalne supstrate zakonskih pojmova pojedinih krivičnih djela koja su predmet optužbe, uključujući i ove na koje se odnose žalbeni prigovori apelanta Muhameda Ali Gašija.
  • 58.
    Vrhovni sud je u svojoj presudi ukazao da se prekoračenje optužbe odnosi na povredu subjektivnog i objektivnog identiteta, koji prema odredbi člana 295. stav 1. ZKP FBiH mora postojati između presude i optužbe, a to bi bilo u slučaju da je nižestepeni sud proglasio krivim nekog od apelanata (ili neku osobu) koji nije bio obuhvaćen optužbom ili da je izvršio nedozvoljene modifikacije činjeničnog opisa djela. Kako se ne radi o tome, po mišljenju Vrhovnog suda, jasno je da prvostepeni sud nije učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka.
  • 59.
    U odnosu na navode apelanta Muhameda Ali Gašija da je predsjednica prvostepenog vijeća limitirala unakrsno ispitivanje, odnosno zabranila njegovom branitelju da nekim svjedocima postavlja pitanja izvan opsega odgovora datih prilikom direktnog ispitivanja, Vrhovni sud je konstatirao da je tačno da apelant Muhamed Ali Gaši nije bio u obavezi da izvodi bilo kakve dokaze s obzirom na pretpostavku nevinosti. Navedeno ima za posljedicu da teret dokazivanja leži na tužitelju koji mora osigurati potrebne dokaze, a optuženi nije dužan da dokazuje svoju nevinost. Po mišljenju Vrhovnog suda, uputa predsjednice prvostepenog suda da svoja pitanja u korist vlastitih tvrđenja, koja prevazilaze opseg odgovora nekih svjedoka datih prilikom direktnog ispitivanja, može realizirati nakon što predloži njihovo ispitivanje kao svojih svjedoka ne predstavlja nametanje obaveze dokazivanja nevinosti već mogućnost i način da se dobiju odgovori na ta pitanja.
  • 60.
    Dalje je u svojoj presudi Vrhovni sud dao razloge u odnosu na žalbene navode da je iskaz svjedokinje D. K. "kontaminiran". Istaknuto je da prvostepeni sud nije prihvatio iskaz svjedokinje D. K. iz istrage iz razloga koji su navedeni u presudi, te je stoga ostalo da se vrednuje njen iskaz koji je dala na glavnom pretresu. Ukazano je da iskaz navedene svjedokinje, koji je dala na glavnom pretresu, predstavlja iznošenje njenih neposrednih zapažanja jer se radilo o učesniku ovih događanja o kojima se izjašnjavala. Prema tome, po mišljenju Vrhovnog suda iskaz spomenutog svjedoka nije nezakonit dokaz, niti je prvostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka na koju su ukazivali apelanti Muhamed Ali Gaši i Edin Hot u svojim žalbama.
  • 61.
    Također, po mišljenju Vrhovnog suda, prvostepeni sud nije povrijedio načelo neposrednosti kako se tvrdi u žalbi apelanta Muhameda Ali Gašija. Po nalaženju Vrhovnog suda nema dileme da je nižestepeni sud u pogledu postojanja ili nepostojanja nekih odlučnih činjenica mogao prihvatiti iskaze nekih svjedoka datih u istrazi a ne na glavnom pretresu u vezi s čim je naveo potrebne razloge. Pri tome je Vrhovni sud imao u vidu da ti dijelovi pobijane presude, odnosno neki njeni zaključci u pogledu postojanja ili nepostojanja relevantnih činjenica, nisu isključivo ili u pretežnom dijelu zasnovani na preliminarnim iskazima svjedoka već i na drugim dokazima.