USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5745/10, rješavajući apelaciju Mirnesa Ajanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. aprila 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Mirnesa Ajanovića, podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Iž-71/10 od 19. oktobra 2010. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 05-1-07-5-297-1/10 od 23. septembra 2010. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Mirnes Ajanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 20. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Iž-71/10 od 19. oktobra 2010. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) broj 05-1-07-5-297-1/10 od 23. septembra 2010. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. prethodnih Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), od Suda BiH i CIK-a zatraženo je 17. decembra 2012. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Sud BiH i CIK su odgovore na apelaciju dostavili 26. i 31. decembra 2012. godine.
- 4.Odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 6. marta 2014. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Odlukom CIK-a broj 05-1-07-5-297-1/10 od 23. septembra 2010. godine apelant je proglašen odgovornim što je, gostujući u debatnoj emisiji Izbornog programa BHT1 od 13. septembra 2010. godine, zanemarujući upozorenja voditelja da svojim neprikladno dugim diskusijama ometa druge učesnike da ravnopravno učestvuju u emisiji, sprečavajući tako novinare da obavljaju svoj posao u skladu s pravilima profesije i izbornim pravilima, prekršio pravila ponašanja u izbornoj kampanji iz člana 7.3. stav (1) tačka 3) Izbornog zakona BiH, pa mu je temeljem odredbe člana 6.7 tačka 1. i primjenom člana 19.9. stav (4) navedenog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 2.500,00 KM, sve preciznije navedeno u izreci odluke.
- 7.U obrazloženju Odluke je navedeno da je CIK zaključkom od 15. septembra 2010. godine pokrenula postupak za utvrđivanje odgovornosti protiv apelanta, kandidata političke stranke BOSS za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH iz Federacije BiH – Izborna jedinica 5, zbog osnovane sumnje da je svojim neprimjerenim ponašanjem, učestvujući kao gost u debatnoj emisiji BHRT-a, ugrozio objektivno informiranje javnosti, čime je prekršio pravila ponašanja u izbornoj kampanji. Iz obrazloženja odluke proizlazi koji su dokazi tokom postupka provedeni (taksativno navedeni na strani 2. osporene odluke), pa je ocjenom provedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, a posebno pregledavanjem video i tonskog zapisa i transkripta emisije, utvrđena apelantova nesporna odgovornost. S tim u vezi utvrđeno je da je apelant, gostujući u debatnoj emisiji Izbornog programa BHT1, tokom cijele emisije kada bi dobio priliku da govori, bez obzira na upozorenja novinara - voditelja emisije, nastavljao sa izlaganjem, ignorirajući na taj način dobijena upozorenja i pravo ostala tri učesnika u emisiji na ravnopravan tretman u pogledu vremenskog ograničenja za njihovo obraćanje javnosti. Zatim je CIK utvrdila da je apelant, bez odobrenja voditelja emisije, uzimao učešće u diskusiji, uključivao se u diskusiju drugih učesnika emisije što je tokom 42 minuta emisije rezultiralo pozivom jednog od voditelja emisije režiji da isključi mikrofon koji je bio rezerviran za apelanta, što je u tom trenutku bio jedini instrument koji su voditelji mogli iskoristiti da bi emisija dobila uobičajen tok.
- 8.CIK je na kraju zaključila da ni iskaz koji je dao apelantov zastupnik na usmenoj raspravi održanoj 20. septembra 2010. godine nije doveo u sumnju utvrđenje CIK-a o apelantovoj odgovornosti, pa je odlučeno kao u izreci odluke.
- 9.Odlučujući o apelantovoj žalbi Sud BiH je donio Rješenje broj Iž-71/10 od 19. oktobra 2010. godine kojim je žalbu u cijelosti odbio. Nakon što je detaljno ponovio činjenično utvrđenje CIK-a, Sud BiH je naveo da pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja nije dovedeno u sumnju ni apelantovim žalbenim prigovorima, jer se i po mišljenju navedenog suda pravilnim ukazuje da su se u radnjama apelanta stekla bitna obilježja nedozvoljene radnje propisane za kandidata i pristalice političkih stranaka, odnosno sprečavanje novinara da obavljaju svoj posao u skladu s pravilima profesije i izbornim pravilima. Sud BiH je utvrdio da je CIK u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke pravilno ocijenila akte i apelantove radnje u spornom medijskom nastupu, te pravilno ocijenila karakter i težinu počinjenog prekršaja izrekavši apelantu primjerenu novčanu kaznu, propisanu odgovarajućim odredbama Izbornog zakona BiH. Istaknuto je da žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju izvedeni dokazi, kako u pogledu autentičnosti, tako ni u pogledu istinitosti sadržaja snimljenog i transkribiranog materijala, koji su sadržani u spisu predmeta i na temelju kojih je CIK donijela pravilnu odluku.
- 10.Sud BiH je ocijenio da nije osnovan apelantov žalbeni navod da CIK nije imala zakonsko ovlaštenje za pokretanje postupka po službenoj dužnosti protiv apelanta. U tom pravcu je istakao da je CIK apelantu izrekla novčanu kaznu temeljem odredbi člana 19.9. stav (4) Izbornog zakona BiH kojim je propisano da će se za povredu odredbi člana 7.3. stav (1) tačka 7. Izbornog zakona BiH, kazniti kandidat političkog subjekta. Dalje je navedeno da je CIK u konkretnom slučaju pokrenula postupak temeljem odredbe člana 115. stav 1. Zakona o upravnom postupku, koja propisuje da će nadležni organ pokrenuti postupak po službenoj dužnosti kada to određuje zakon ili na zakonu zasnovan propis, ili kad utvrdi ili sazna da, s obzirom na postojeće činjenično stanje, treba radi zaštite javnog interesa pokrenuti upravni postupak. Uz to je naglašeno da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjena i odredba člana 6.2. stav (2) Izbornog zakona BiH koju je Sud BiH citirao.
- 11.Sud BiH je također ocijenio neosnovanim i apelantov prigovor o povredi odredaba koje se tiču izuzeća službene osobe koja je ovlaštena da obavlja pojedine radnje u navedenom postupku jer u konkretnom slučaju, po mišljenju suda, nije postojao niti jedan razlog za izuzeće službene osobe "po službenoj dužnosti" u smislu odredbe člana 35. Zakona o upravnom postupku, niti je punomoćnik žalitelja ukazao na postojanje tih razloga, a niti da postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju nepristranost predsjednice CIK-e. U tom pravcu je još istaknuto da je apelantov punomoćnik na usmenoj raspravi samo paušalno zahtijevao izuzeće predsjednice CIK-e, bez navođenja okolnosti zbog kojih smatra da postoji koji od razloga za izuzeće, kako je propisano odredbom člana 37. Zakona o upravnom postupku. Sud BiH je dalje ocijenio i neosnovanim apelantov žalbeni navod kojim ukazuje da je u konkretnom slučaju prekršeno načelo saslušanja stranke. Naime, Sud BiH je obrazložio da je apelant bio uredno obaviješten o usmenoj raspravi, na koju nije pristupio zajedno sa svojim punomoćnikom, pozivajući se pritom na odredbu člana 147. stav 4) Zakona o upravnom postupku kojom je propisano da "ako stranka protiv koje je pokrenut postupak neopravdano izostane mada je uredno pozvana, službena osoba koja vodi postupak može provesti raspravu i bez nje". Dalje je navedeno da je u konkretnom slučaju apelantov punomoćnik u smislu odredbe člana 49. Zakona o upravnom postupku bio ovlašten na davanje izjave i bez prisustva stranke, što je i učinio. Sud BiH je također ocijenio da su neosnovani i apelantovi prigovori koji se odnose na pogrešnu primjenu odredbi o načinu dostavljanja pismena, jer su odredbe čl. 73. do 76. Zakona o upravnom postupku opći, dok je CIK zbog specifičnosti djelovanja u izbornom periodu pravilno primijenila specijalni propis, odnosno odredbe čl. 8. i 10. Uputstva o procedurama za rješavanje po prigovorima i žalbama podnesenim CIK-i i izbornim komisijama (u daljnjem tekstu: Uputstvo), gdje je između ostalog propisano da se prigovor predaje isključivo neposredno ili faksom u izbornom periodu, te da početak i tok roka počinje od sata i datuma dostavljanja podneska i pismena faksom u izbornom periodu, osim ako nije drugačije propisano provedbenim aktima CIK-e. Sud BiH je nadalje ukazao na odredbe člana 1.1a stav (1) tačka 12. Izbornog zakona BiH koja propisuje da izborni period obuhvata period od dana raspisivanja izbora do dana potvrđivanja rezultata izbora, te na odredbu člana 6.3. stav (3) Izbornog zakona BiH koja propisuje da je CIK-i dato ovlaštenje da utvrđuje proceduralne upute za rješavanje po prigovorima podnesenim izbornim komisijama. Osim toga, kako je u obrazloženju navedeno, CIK je prema odredbi člana 3. Zakona o upravnom postupku ovlaštena da postupa po specijalnom propisu, u konkretnom slučaju u pogledu dostavljanja faksom, jer je, između ostalog, propisano da se u upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak, postupa po odredbama toga zakona. Sud BiH je posebno ukazao i na odredbu člana 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH" 93/09) kojom je dopunjena odredba člana 73. stav 2. Zakona o upravnom postupku tako što je pored dostavljanja poštom propisano i dostavljanje faksom, odnosno elektronski. Imajući u vidu sve navedeno Sud BiH je zaključio da je osporena odluka CIK-e pravilna i zakonita, a apelantova žalba neosnovana, pa je odlučeno kao u dispozitivu rješenja primjenom odredbe člana 81. Zakona o upravnim sporovima.
IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, a u vezi s pravom na pravično suđenje. Apelant smatra da mu tokom postupka nije data razumna mogućnost da izloži svoj predmet, uključujući i iznošenje dokazne građe. Navodi da mu na javnoj raspravi nije omogućeno da iznese svoja zapažanja, te da predloži svoje dokaze. Apelant iscrpno elaborira kršenje odredaba procesnog i materijalnog prava, i to Zakona o upravnom postupka, te Izbornog zakona BiH. Zatim, apelant između ostalog navodi da je tokom postupka njegov punomoćnik ukazivao na brojne propuste prilikom vođenja javne rasprave, da je ukazivao da je upravni postupak pokrenut nezakonito, te da je tražio izuzeće predsjednice CIK-e, te je predložio da se usmena rasprava zakaže nakon što Vijeće ministara BiH odluči o podnesenom zahtjevu za izuzeće, te da je umjesto zakazivanja nove javne rasprave CIK donijela osporenu odluku. Apelant je istakao da je prisustvovao javnoj raspravi, ali da tom prilikom nije dao nikakav iskaz niti je od njega to zahtijevano. Apelant također navodi da ni njegov punomoćnik nije davao nikakve izjave u apelantovo ime, osim što je argumentirano tražio izuzeće predsjednice CIK-e i iznosio procesne prigovore o nezakonitom vođenju postupka. Zatim ukazuje da mu nisu bili dostavljeni dokazi koji su provedeni tokom postupka, video zapis niti transkript emisije, niti mu je data mogućnost, protivno članu 134. stav 3. ZUP-a, da se izjasni o činjenicama i okolnostima na kojima se zasnovala odluka CIK-e. Apelant je također ukazao da nije prihvaćen njegov zahtjev da se obezbijedi javnost vođenja postupka. Kršenje Izbornog zakona BiH apelant vidi u činjenici da se prema odredbi člana 6.2 (2) postupak po službenoj dužnosti može pokrenuti, uz uvjet podnošenja validne inicijative, samo protiv političkog subjekta, a ne protiv kandidata. Apelant se, također, u apelaciji pozvao i na odluke Ustavnog suda AP 41/07 i AP 952/05, te određene odluke Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) za koje smatra da su primjenjive u konkretnom slučaju.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.Sud BiH je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je CIK u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke, pravilno ocijenila akte i radnje apelanta u spornom medijskom nastupu, te je pravilno ocijenila i karakter i težinu počinjenog prekršaja, izrekavši apelantu primjerenu kaznenu mjeru propisanu odgovarajućim odredbama Izbornog zakona BiH. Navedeno je još da žalbenim navodima nije doveden u sumnju niti jedan izvedeni dokaz, kako u pogledu autentičnosti, tako u pogledu istinitosti sadržaja snimljenog i transkribiranog materijala, koji dokazi su sadržani u spisu predmeta i na temelju kojih je CIK donijela pravilnu i zakonitu odluku. Sud BiH je također istakao da su neosnovani apelantovi navodi u vezi s izuzećem predsjednice CIK-e, budući da u konkretnom slučaju nije postojao niti jedan razlog za izuzeće službene osobe "po službenoj dužnosti" u smislu odredbe člana 35. Zakona o upravnom postupku, niti su apelant odnosno njegov punomoćnik ukazivali na postojanje tih razloga, niti da postoje drugi razlozi koji dovode u sumnju nepristranost predsjednice CIK-e. Osim toga, najavljeni pismeni zahtjev za izuzeće predsjednice CIK-e uz navođenje razloga i relevantnih odredaba Zakona o upravnom postupku nikada nije dostavljen.
- 14.CIK je u iscrpnom odgovoru na apelaciju hronološki ponovila tok postupka, pri čemu je citirala relevantne odredbe Izbornog zakona BiH, Zakona o upravnom postupku i drugih propisa koji su u konkretnom slučaju primijenjeni. CIK je, između ostalog, navela da je neosnovano apelantovo pozivanje na praksu Ustavnog suda zauzetu u drugim predmetima, budući da u ovom postupku nisu načinjeni propusti na koje apelant neosnovano ukazuje.
V. Relevantni propisi
- 15.U Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 4/04, 20/04, 25/05, 77/05, 11/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10) relevantne odredbe glase:
Član 1.1a
Osnovne odredbe
- 12)Izborni period podrazumijeva period od dana raspisivanja izbora do dana potvrđivanja izbornih rezultata.
Član 2.9
Centralna izborna komisija BiH je nezavisan organ (...)
- 2.donosi administrativne propise za provedbu ovog Zakona.
Član 6.6. stav (1)
Zaštita izbornog prava
(1) Centralna izborna komisija BiH ima prvostepenu nadležnost za odlučivanje po prigovorima uloženim zbog povreda pravila izbornog procesa, izbornih prava, povrede Poglavlja 16. učinjene od političkog subjekta i povrede iz člana 7.3. stav (1) tačka 3) i člana 7.3 stav (2) i člana 7.4. stav (1) tačka 3) ovog Zakona.
Član 6.7
Centralna izborna komisija BiH, kada odlučuje po službenoj dužnosti ili kada odlučuje o prigovorima i žalbama, ima ovlaštenja (...) da izrekne sljedeće sankcije:
novčanu kaznu koja ne prelazi iznos od 10.000,00 KM (...)
Član 7.3 stav 1. tačka 3.
Pravila ponašanja u izbornoj kampanji
(1) Kandidatima i pristalicama političkih stranaka, (...) nije dozvoljeno:
- 3)sprječavati novinare da obavljaju svoj posao u skladu sa pravilima profesije i izbornim pravilima.
Član 19.9.
Kaznene odredbe
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se politički subjekt ako:
- f)sprječava novinare da obavljaju svoj posao u skladu sa pravilima profesije i izbornim pravilima (član 7.3 stav (1) tačka 3).
(4)Za povredu iz stava (1) tačka f) ovog člana kaznit će se i kandidat političkog subjekta novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 5.000,00 KM.
- 16.U Uputstvu o procedurama za rješavanje po prigovorima i žalbama podnesenoj Centralnoj izbornoj komisiji BiH i izbornim komisijama ("Službeni glasnik BiH" br. 237/10 i 53/10) relevantne odredbe glase:
Član 4. stav 3.
(3) Centralna izborna komisija BiH može, nakon saznanja za učinjenu povredu odredbi Izbornog zakona BiH iz svoje nadležnosti, pokrenuti postupak po službenoj dužnosti protiv političkog subjekta, kandidata ili pristalice političkog subjekta.
Član 10.
Komuniciranje između Centralne izborne komisije BiH, odnosno izborne komisije i strana u postupku koji se vodi po odredbama ovog uputstva, odvija se faksom (...)
- 17.U Zakonu o upravnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 29/02, 12/04 i 88/07) relevantne odredbe glase:
Supsidijarna primjena Zakona
Član 3.
U upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak, postupa se po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama ovog zakona postupa u svim pitanjima koja nisu odredđena posebnim zakonom.
Princip saslušanja stranke
Član 10.
(1) Prije donošenja rješenja, stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja.
(2) Rješenje se može donijeti bez prethodnog izjašnjenja stranke samo u slučajevima kad je to zakonom određeno.
Član 49.
(1) Stranka, odnosno njen zakonski zastupnik može odrediti punomoćnika koji će je zastupati u postupku, osim u radnjama u kojima je potrebno da sama stranka daje izjave.
(2) Radnje u postupku, koje punomoćnik preduzima u granicama punomoći, imaju isto pravno djelovanje kao da ih je preduzela sama stranka.
(3)I pored punomoćnika, sama stranka može davati izjave, a ove izjave mogu se od stranke i neposredno tražiti.
(4)Stranka koja je prisutna kad njen punomoćnik daje usmenu izjavu, meže neposredno poslije date izjave, izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika.
Član 115. stav 1.
Nadležni organ pokrenut će postupak po službenoj dužnosti kad to određuje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili kad utvrdi ili sazna da, s obzirom na postojeće činjenično stanje, treba radi zaštite javnog interesa pokrenuti upravni postupak.
- 18.U Zakonu o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 19/02) relevantne odredbe glase:
Član 81.
Kad Apelaciono odjeljenje utvrdi da je žalba osnovana, donijet će odluku kojom će odrediti da se uklone nepravilnosti kojima je povrijeđeno izborno pravo. U protivnom, odbit će žalbu.
Apelaciono odjeljenje će odlukom iz stava 1. ovog člana odrediti mjere koje treba preduzeti, da bi se otklonile nepravilnosti kojima je povrijeđeno izborno pravo podnosioca žalbe, ostavljajući rok za izvršenje i odrediti sankcije za slučaj neizvršenja odluke.
Član 82.
Odluka Apelacionog odjeljenja povodom žalbe uložene zbog povrede izbornog prava je konačna i obavezujuća.
VI. Dopustivost
- 19.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 20.U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 21.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Suda BiH broj Iž-71/10 od 19. oktobra 2010. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 25. oktobra 2010. godine, a apelacija je podnesena 20. decembra 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 22.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VI. Meritum
- 23.Apelant pobija navedene odluke tvrdeći da je tim odlukama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, kao i pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, a u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
- 24.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 25.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1)Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
- 1)
- 26.Temeljno pitanje o kojem Ustavni sud treba usvojiti stav tiče se primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. To znači da Ustavni sud treba odgovoriti na pitanje da li se u konkretnom slučaju radi o "krivičnoj" optužbi protiv apelanta. Apelant je, kako proizlazi iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu, kažnjen za radnje koje su u Izbornom zakonu BiH klasificirane kao povrede pravila ponašanja. Ustavni sud napominje da je prilikom primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetu broj AP 952/05 (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 952/05 od 8. jula 2006. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 87/06) analizirao ista pravna pitanja i zaključio da je član 6. Evropske konvencije primjenjiv, bez obzira na to što se ne radi o optužbi koja je klasificirana kao krivična. Ustavni sud je u toj odluci utvrdio da se norme kojima su propisane povrede pravila ponašanja u izbornom procesu odnose praktično na sve građane, imaju opći karakter i ne primjenjuju se samo na neku specifičnu grupu ili profesiju, a disciplinske sankcije se uglavnom ustanovljavaju kako bi se osiguralo da pripadnici određenih grupa poštuju određena pravila. Svrha kažnjavanja za povrede pravila ponašanja u konkretnom slučaju usmjerena je na sprečavanje novinara da obavljaju svoj posao u skladu s pravilima profesije i izbornim pravilima (član 7.3. stav 1. tačka 3). Iz navedenog proizlazi da je Ustavni sud nadležan da ispita jesu li u postupku u kojem je apelantu izrečena sankcija poštovani standardi prava na pravično suđenje.
- 27.Ustavni sud zapaža da apelant kršenje prava na pravično suđenje dovodi u kontekst kršenja odredaba upravnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
- 28.U vezi s ovim prigovorima Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
- 29.Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se postavljaju, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.
- 30.Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da je CIK, u skladu s ovlaštenjima iz člana 6. 6. stav (1) Izbornog zakona BiH i člana 115. stav (1) Zakona o upravnom postupku, pokrenula postupak utvrđivanja apelantove odgovornosti nakon što je BHT1 podnijela prijavu da je apelant, učestvujući u debatnoj emisiji izbornog programa BHT1, na izuzetno neprimjeren, drzak i agresivan način zloupotrijebio vrijeme i prostor u javnom mediju, čime je ugrozio objektivno informiranje javnosti i sprečavao ostale goste da ravnopravno učestvuju u emisiji. Iz priloženih dokaza proizlazi da je CIK na temelju prijave BHT1 donijela zaključak o pokretanju postupka, za šta je imala zakonsku osnovu utemeljenu na odredbi člana 6.6. stav (1) Izbornog zakona BiH. Ustavni sud zapaža da je na temelju provedenih dokaza CIK nesporno utvrdila da je apelant svojim postupcima u debatnoj emisiji BHT1 prekršio pravila ponašanja u izbornoj kampanji iz člana 7.3 stav (1) tačka 3) Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, zbog čega mu je na osnovu člana 6.7. tačka 1. i primjenom člana 19.9 stav (4) navedenog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 2.500,00 KM. Apelantove prigovore da je bio spriječen da na usmenoj raspravi iznese svoju odbranu, te da predlaže dokaze, Ustavni sud smatra neosnovanim jer tako što ne proizlazi iz dostavljenih dokaza u spisu. Ustavni sud zapaža da se apelant odazvao pozivu CIK-e da prisustvuje javnoj raspravi, na kojoj se apelant pojavio lično u pratnji svog punomoćnika. Iz priloženih dokaza također proizlazi da je apelant imao mogućnost da, u skladu sa Zakonom o upravnom postupku, sam da izjavu, ali da tu mogućnost apelant tokom javne rasprave nije koristio, niti se na bilo koji način usprotivio izjavama koje je u njegovo ima dao njegov punomoćnik. Isto tako iz priloženih dokaza je vidljivo da apelant nije predlagao nikakve dokaze, niti je tokom postupka u tome na bilo koji način bio spriječen, pa u takvim okolnostima Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije prekršeno pravo na jednakopravnost strana u postupku na šta apelant neosnovano ukazuje. Činjenica da apelant tokom postupka nije iskoristio prava koja mu je pružao Zakon o upravnom postupku ne vodi zaključku da su apelantu u postupku uskraćene garancije koje pruža člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zatim, Ustavni sud zapaža da apelant u suštini ponavlja navode koje je tokom postupka već isticao i o kojima su se i CIK i Sud BiH u obrazloženjima svojih odluka dovoljno jasno i argumentirano izjasnili, a data obrazloženja se u okolnostima konkretnog slučaja ne čine proizvoljnim. Uz to, apelant ni u apelaciji nije ponudio relevantne dokaze kojim bi potkrijepio iscrpne navode iz apelacije. Cijeneći postupak u cjelini Ustavni sud smatra da je postupak proveden u skladu s garancijama koje pruža člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te stoga Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 31.Ustavni sud podsjeća da je prilikom odlučenja imao u vidu praksu Ustavnog suda i Evropskog suda na koju se apelant u apelaciji pozvao, ali da ona nije primjenjiva u konkretnom slučaju zbog toga što je postupak proveden u svemu u skladu s relevantnim odredbama Izbornog zakona BiH, Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima, u okviru kojeg je apelantu, kojeg je tokom postupka zastupao kvalificirani punomoćnik, bilo omogućeno da u postupku ravnopravno učestvuje, da predlaže dokaze, ulaže pravne lijekove i kada su u postupku apelantu pružene sve garancije koje pruža član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 25.
Ostali navodi
- 32.U vezi s apelantovim navodima kojim ukazuje na kršenje prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, kao i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, a u vezi s pravom na pravično suđenje, Ustavni sud zapaža da su ti navodi suštinski identični onim koji se odnose na kršenje prava na pravično suđenje. Budući da su u prethodnim tačkama ove odluke već razmotreni navodi o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno obrazlagati i ove navode.
VIII. Zaključak
- 33.Ustavni sud zaključuje da u ovom postupku nije bilo kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kad je postupak proveden u skladu s relevantnim odredbama Izbornog zakona BiH, Zakona o upravnom postupku, te Zakona u upravnim sporovima i u situaciji kada apelantu ni na koji način nije bilo uskraćeno niti jedno njegovo pravo, niti su mu CIK odnosno Sud BiH na bilo koji način onemogućili korištenje njegovih prava.
- 34.Na osnovu člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 35.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.