USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
Na osnovu člana VI/3. (a) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 54. i 56. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 14. augusta 1999. godine, donio je
ODLUKU
Obrazloženje
- 1.Gosp. Mirko Banjac, u vrijeme kada je bio zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine 11. februara 1999. godine, je podnio zahtjev za: 1. ocjenu ustavnosti Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine; 2. poništenje potvrđivanja imenovanja kopredsjedavajućih Vijeća ministara Bosne i Hercegovine; 3. poništenje potvrđivanja imenovanja predsjedavajućeg, ministara i zamjenika ministara Vijeća ministara Bosne i Hercegovine; 4. stavljanje van snage svih odluka i drugih akata Vijeća ministara Bosne i Hercegovine od dana nezakonitog potvrđivanja od strane Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine do dana poništenja neustavnog i nezakonitog potvrđivanja od strane Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Podnosilac zahtjeva navodi da član 6. st. 1. i 2. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine je u suprotnosti sa članom V tačka 4. Ustava Bosne i Hercegovine. Dalje, kao dokaz navodi više odluka Predsjedništva Bosne i Hercegovine, sa istim brojem i datumom, ali sa različitim obuhvatom funkcija, koje su dostavljene Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine radi potvrđivanja imenovanja. Pored toga, ističe da potvrđivanje imenovanja potpredsjedavajućeg, ministara i zamjenika ministara nije provedeno u skladu sa članom 6. stav 2. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, te da su ovi dokazi o imenovanju, odnosno potvrđivanju imenovanja, u suprotnosti i sa članom V tačka 4. Ustava Bosne i Hercegovine.
Na osnovu člana 14. stav 1. i člana 19. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je, 17. februara 1999. godine, zatražio od podnosioca zahtjeva da dostavi nove podatke o suštini zahtjeva, uzimajući u obzir odredbe čl. 14., 26. i 27. Poslovnika Ustavnog suda.
U svom novom zahtjevu, od 24. februara 1999. godine, podnosilac zahtjeva ističe da Zakon o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine u članu 6. ima rješenje suprotno odredbi člana V tačka 4. Ustava Bosne i Hercegovine, jer u tački 1. upotrebljava termin kopredsjedavajući koga imenuje Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, a u stavu 2. polazi od funkcije potpredsjedavajućeg, koju Ustav ne poznaje, dalje precizira da ministre i zamjenike ministara imenuje kopredsjedavajući uz pribavljeno mišljenje Predsjedništva, a preuzimaju dužnost nakon što ih odobri Predstavnički dom. Sasvim je evidentno da postoji neusklađenost Zakona o ministarstvima sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te nema potrebe dalje obrazlagati.
U vezi sa spornim potvrđivanjem imenovanja, podnosilac zahtjeva i u svom novom podnesku navodi, uglavnom, činjenice vezane za proceduru donošenja odluka o potvrđivanju imenovanja (iako se ne radi o slučaju iz člana IV/3. (f) Ustava), a zahtjev za stavljanje van snage odluke Vijeća ministara nije, uopće komentirao.
Na osnovu člana 16. Poslovnika Ustavnog suda, 10. marta 1999. godine, od donosilaca osporenih akata-Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, zatraženo je da u roku od 30 dana dostave odgovor na navode iz zahtjeva koji se odnose na akte iz njihove nadležnosti.
Pismom dr. Halida Genjca, tada predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, zatraženo je da Ustavni sud s obzirom na zastoj u radu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine do 30. maja 1999. godine prolongira rok za davanje odgovora na navode iz zahtjeva gosp. Mirka Banjca.
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, u svom odgovoru od 12. maja 1999. godine, navodi: Vijeće ministara Bosne i Hercegovine smatra da se, kao prethodno pitanje, treba utvrditi da li postoji neustavnost Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a tek nakon toga se može postaviti pitanje ocjene zakonitosti odluka i drugih akata koje je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine donijelo u skladu svojim ovlaštenjima utvrđenim Zakonom o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine.
- 2.U vezi sa zahtjevom za ocjenu ustavnosti Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH, broj 4/97), postavlja se prethodno pitanje da li ovaj zakon može biti predmet spora u smislu člana VI/3. (a) Ustava Bosne i Hercegovine.
Prema članu VI/3. (a) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom ustavu između dva entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to: da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine; da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim ustavom.
- 3.Ustavni sud je prihvatio da podnosilac zahtjeva, tražeći ocjenu ustavnosti Zakona u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine, uz navode da je član 6. st. 1. i 2. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine u suprotnosti sa članom V tačka 4. Ustava Bosne i Hercegovine, jer u tački 1. upotrebljava termin kopredsjedavajući koga imenuje Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, a u stavu 2. polazi od funkcije potpredsjedavajućeg, koju Ustav ne poznaje, te da je evidentno da postoji neusklađenost Zakona sa Ustavom, osporava sve odredbe Zakona koje definiše kopredsjedavajuće i potpredsjedavajućeg Vijeća ministara a ne samo član 6.
Odredbe o kopredsjedavajućim i potpredsjedavajućem Vijeća ministara sadržane su u čl. 3., 5., 6., 7., 9., 10., 11., 12., 13., 15., 19., 20., 21. tačka 3. i čl. 22., 24., 25., 26., 27., 28. i 29. osporenog zakona. Tako je, između ostalog, propisano: članom 3. da dva kopredsjedavajuća, potpredsjedavajući i tri ministra (vanjskih poslova; civilnih poslova i komunikacija; vanjske trgovine i ekonomskih odnosa) čine članove Vijeća ministara Bosne i Hercegovine; članom 5. da Vijeće ministara predvodi predsjedavajući, a kopredsjedavajući se smjenjuju na mjestu predsjedavajućeg u skladu sa Poslovnikom; članom 6. da kopredsjedavajuće imenuje Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, a potpredsjedavajućeg, ministre i zamjenike ministara imenuje kopredsjedavajući uz pribavljeno mišljenje Predsjedništva, te da svi članovi Vijeća ministara i zamjenici ministara preuzimaju dužnosti nakon što ih odobri Predstavnički dom; članom 20. da odluke Vijeća ministara postaju pravosnažne kada ih potpišu kopredsjedavajući i potpredsjedavajući. Ostalim odredbama bliže su uređene funkcije kopredsjedavajućih i potpredsjedavajućeg Vijeća ministara pa, prema tome, Vijeća ministara u cjelini.
- 4.Član V/4. Ustava Bosne i Hercegovine definiše Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, koga čine predsjedavajući Vijeća ministara i određen broj ministara po potrebi, koji su odgovorni za provođenje politike i odluka Bosne i Hercegovine iz nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine; Predsjedništvo Bosne i Hercegovine imenuje predsjedvajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, koji preuzima dužnosti po odobrenju Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine; predsjedavajući Vijeća ministara imenuje ministra vanjskih poslova, ministra vanjske trgovine i druge ministre po potrebi (najviše dvije trećine ministara mogu biti imenovani sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine), koji će preuzeti dužnost po odobrenju Predstavničkog doma; predsjedavajući, također, imenuje zamjenike ministara (koji neće biti iz istog konstitutivnog naroda kao i njihovi ministri), koji preuzimaju dužnosti nakon odobrenja Predstavničkog doma.
Iz navedenog slijedi da osporene zakonske odredbe koje definišu kopredsjedavajuće i potpredsjedavajućeg Vijeća ministara nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, jer je Ustav na jasan način uspostavio klasičnu funkciju mandatara koji i imenuje ministre u skladu sa članu V/4. Ustava. Prema tome, radi se o materijalnoj neustavnosti osporenih zakonskih odredbi, pa je Ustavni sud odlučio kao u dispozitivu.
- 5.Članom 56. st. 2., 3. i 4. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine je propisano da se odlukom, kojom se utvrđuje nesaglasnost iz člana VI/3. (a) Ustava, može odrediti rok donosioca akta za usaglašavanje, koji ne može biti duži od tri mjeseca, te da će Sud svojom odlukom, ako se u ostavljenom roku ne otkloni utvrđena nesaglasnost, utvrditi da nesaglasne odredbe prestaju da važe. Danom objavljivanja odluke Suda o prestanku važenja nesaglasnih odredbi u službenom glasilu Bosne i Hercegovine nesaglasne odredbe prestaju da važe.
Uzimajući u obzir navedene odredbe Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud daje rok za usaglašavanje Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine sa Ustavom Bosne i Hercegovine u trajanju od tri mjeseca od dana objavljivanja ove odluke u Službenom glasniku BiH.
- 6.U vezi sa zahtjevom za poništenje potvrđivanja imenovanja kopredsjedavajućih i potpredsjedavajućeg Vijeća ministara, Ustavni sud nalazi da je potvrđivanje imenovanja izvršeno odlukama koje je donio Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na osnovu Ustava i člana 6. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine.
U kontekstu ove odluke, kojom je Ustavni sud Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine dao rok od tri mjeseca da osporene odredbe Zakona usaglasi sa Ustavom Bosne i Hercegovine, nije bilo mjesta da Sud poništi navedene odluke.
- 7.Ustavni sud se, također, nije posebno izjašnjavao o zahtjevu gosp. Mirka Banjca za stavljanje van snage svih odluka i drugih akata Vijeća ministara od dana nezakonitog potvrđivanja imenovanja, jer taj zahtjev nije izražen u skladu sa članom 14. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda. Tom odredbom propisano je da zahtjev za pokretanje postupka iz člana VI/3. (a) Ustava treba da sadrži naziv akta koji je predmet spora, sa naznakom naziva i broja službenog glasila u kome je objavljen; odredbe Ustava za koje se smatra da su povrijeđene; navode, činjenice i dokaze na kojima se zahtjev zasniva. Ni u svom novom podnesku od 24. februara 1999. godine, dostavljenom na traženje Ustavnog suda u smislu člana 19. Poslovnika, podnosilac nije otklonio nedostatke ovog zahtjeva.
Ovu odluku je donio Ustavni sud Bosne i Hercegovine u sastavu: predsjednik Ustavnog suda prof. dr. Kasim Begić i sudije Marko Arsović, Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, mr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić i Mirko Zovko.
Utvrđuje se da čl. 3., 5., 6., 7., 9., 10., 11., 12., 13., 15., 19., 20., 21. točka 3. čl. 22., 24., 25., 26., 27., 28. i 29. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH, broj 4/97), nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine daje se rok od tri mjeseca od dana objavljivanja ove odluke u Službenom glasniku BiH da navedene odredbe Zakona usaglasi sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u Službenom glasniku BiH, Službenim novinama Federacije BiH i Službenom glasniku Republike Srpske.
U broj 1/99
14. augusta 1999. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Kasim Begić, s. r.