USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
Na osnovu člana VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 13. augusta 1999. godine, donio je
ODLUKU
Obrazloženje
Asocijacija slijepih građana Lukavac-Gračanica 6. novembra 1998. godine, podnijela je apelaciju protiv rješenja Općinskog suda u Lukavcu, broj I. 2/97, od 16. marta 1998. godine i rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj GŽ-532/98, od 30. septembra 1998. godine. Apelacija se odnosi na visinu kamatne stope koja je obračunata dužniku Mirzetu Begoviću. Sudovi su odredili kamatnu stopu od 7%, dok apelant smatra da odgovarajuća kamatna stopa iznosi 28% od 1. marta 1997. i 18% od 7. jula 1998. godine. Apelant traži da Ustavni sud, na osnovu člana VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine, ocijeni ustavnost ovih rješenja.
Kantonalni sud u Tuzli, rješenjem koje se apelacijom osporava, utvrdio je da je dužnik Mirzet Begović izvršio svoju obavezu isplate glavnog duga povjeriocu u iznosu od 711 DEM u dinarskoj protuvrijednost zajedno sa zateznim kamatama, kao i troškova parničnog postupka u iznosu od 215 DEM u dinarskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama, pa je izvršenje u tom dijelu obustavljeno. Odlučio je istovremeno da se izvršenje u tom dijelu nastavi popisom i pljenidbom pokretnih dužnikovih stvari.
Ustavni sud naznačava da član II Ustava Bosne i Hercegovine obezbjeđuje zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prava određena Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda će se direktno primjenjivati u Bosni i Hercegovine (član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine). Među zaštićenim pravima se nalazi i pravo na imovinu (član II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda).
Rješavajući predmet, Ustavni sud se rukovodio načelom da mu je zadatak odlučivanje o pitanju da li osporeni akti (rješenja) sudova krše ili ne ustavne principe ili odredbe.
U vezi s tim Ustavni sud smatra da bi obračunata kamatna stopa mogla, pod određenim okolnostima, narušavati pravo na imovinu, ali da u konkretnom slučaju obračunata kamatna stopa u postupcima pred Općinskim i Kantonalnim sudom ne povređuje apelantovo pravo na imovinu. U suprotnom, bilo bi prekršeno načelo jednake vrijednosti davanja u dvostranim teretnim obligacionim odnosima, kakav je i konkretan obligacioni odnos između povjerioca i dužnika i načelo pravičnosti jer bi došlo do enormnog i neopravdanog uvećanja imovine povjerioca, što bi značilo, istovremeno, povredu dužnikova prava na imovinu.
Uzimajući u obzir navedeno, rješenja pomenutih sudova nisu u suprotnosti sa Ustavom, pa je odlučeno kao u dispozitivu.
Ovu odluku je donio Ustavni sud Bosne i Hercegovine u sastavu: predsjednik Ustavnog suda prof. dr. Kasim Begić i sudije Marko Arsović, Hans Danelius. prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, mr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić i Mirko Zovko.
Odbija se apelacija Asocijacije slijepih građana Lukavac-Gračanica, podnesena protiv rješenja koje je donio Kantonalni sud u Tuzli, od 30. septembra 1998. godine, broj GŽ-532/98.
Odluku objaviti u Službenom glasniku BiH, Službenim novinama Federacije BiH i Službenom glasniku Republike Srpske.
U broj 4/99
13. augusta 1999. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Kasim Begić, s. r.