Aktio

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine

O d l u k u o ratifikaciji Sporazuma između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Slovenije o prijevozu osoba i stvari u međunarodnom cestovnom prometu

Na osnovu člana V. tačka 3. (d) Ustava Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, na 35. sjednici održanoj 28. maja 1998. godine, donijelo je

O D L U K U
O RATIFIKACIJI SPORAZUMA IZMEĐU VIJEĆA MINISTARA BOSNE I HERCEGOVINE I VLADE REPUBLIKE SLOVENIJE O PRIJEVOZU OSOBA I STVARI U MEĐUNARODNOM CESTOVNOM PROMETU

Član 1.

Ratifikuje se Sporazum između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Slovenije o prijevozu osoba i stvari u međunarodnom cestovnom prometu potpisan u Sarajevu 7. novembra 1997. godine, na bosanskom, hrvatskom, srpskom i slovenačkom jeziku, po dobijenoj saglasnosti Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine na osnovu Odluke broj PS BiH 22/98 od 28. aprila 1998. godine.

Član 2.

Tekst Sporazuma glasi:

S P O R A Z U M

IZMEĐU VIJEĆA MINISTARA BOSNE I HERCEGOVINE I VLADE REPUBLIKE SLOVENIJE O PRIJEVOZU OSOBA I STVARI U MEĐUNARODNOM CESTOVNOM PROMETU

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i Vlada Republike Slovenije (u daljem tekstu: Ugovorne strane) su se u namjeri da doprinesu razvoju prijevoza osoba i stvari, kao i tranzita preko teritorija država Ugovornih strana sporazumjele da su uz poštovanje zaštite okoline i prometne sigurnosti jednakopravnost i liberalizacija osnova za sklapanje ovog sporazuma kojim se uređuje sljedeće:

Član 1.

Prijevoznici iz država ugovornih strana (u daljem tekstu: prijevoznici) mogu, pod uvjetima propisanim ovim sporazumom, obavljati međunarodni cestovni prijevoz između država Ugovornih strana, prijevoz za i iz trećih država, te tranzit preko teritorija država Ugovornih strana sa vozilima koja su registrirana u državama Ugovornih strana.

Pravo iz stava 1. ovog člana imaju samo prijevoznici, koji su u svojim državama ovlašćeni za obavljanje međunarodnog cestovnog prijevoza.

Član 2.

Prilikom prijevoza po teritoriji druge države Ugovorne strane, prijevoznici i vozačko osoblje dužni su poštivati njezine zakone i propise.

I - PRIJEVOZ OSOBA

Linijski prijevoz osoba

Član 3.

Linijski prijevoz osoba, po ovom sporazumu, je prijevoz osoba autobusima na određenoj liniji po unaprijed određenom itinereru, redu vožnje i tarifi.

Tranzitni prijevoz osoba, po ovom sporazumu, je prijevoz koji počinje na teritoriji jedne, a nastavlja se preko teritorije druge države Ugovorne strane, pri čemu osobe ne smiju ulaziti i izlaziti, i završava se na teritoriji treće države.

Prijevoznik može obavljati linijski prijevoz osoba po određenom voznom redu i sa više autobusa, ako ga obavlja sa svim autobusima na cjelokupnoj relaciji za koju je red vožnje odobren.

Autobus, po ovom sporazumu, je motorno vozilo namijenjeno za prijevoz osoba koje ima, pored sjedišta za vozača, više od osam (8) sjedišta.

Član 4.

Uspostavljanje linijskog prijevoza osoba, kao i uslovi za njegovo obavljanje, određuju se na osnovu dogovora nadležnih organa Ugovornih strana ili na osnovu dogovora Mješovite komisije iz člana 20. ovog sporazuma.

Član 5.

Autobuska linija u bilateralnom i tranzitnom prometu se uspostavlja i obavlja na osnovu dozvola.

Dozvolu iz stava 1. ovog člana izdaju nadležni organi Ugovornih strana i to svaki za svoj dio linije na teritoriji svoje države.

Rok važnosti dozvole sporazumno određuju nadležni organi Ugovornih strana.

Član 6.

Dozvola za autobusku liniju iz člana 5. ovog sporazuma izdaje se na osnovu zahtjeva kojeg prijevoznik upućuje nadležnom organu one Ugovorne strane u kojoj je autobus registriran.

Zahtjev se upućuje u dva primjerka i mora sadržavati podatke koji su propisani zakonodavstvom države Ugovorne strane iz stava 1. ovog člana, te plan linije sa ucrtanim stanicama i kilometarskom razdaljinom.

Nadležni organi Ugovornih strana imaju pravo zahtijevati i druge podatke koje smatraju potrebnim.

Član 7.

Autobuska linija smatra se odobrenom i prijevoz se može obavljati kada nadležni organi Ugovornih strana razmijene dozvole sa traženim prilozima.

Član 8.

Kod obavljanja prijevoza osoba iz člana 5. ovog sporazuma, u autobusu mora biti dozvola u originalu ili njegova kopija, ovjerena od nadležnog organa Ugovorne strane.

Obrazac dozvole iz stava 1. ovog člana određuje Mješovita komisija iz člana 20. ovog sporazuma.

Slobodni prijevoz osoba

Član 9.

Za slobodni prijevoz osoba između država Ugovornih strana nije potrebna dozvola kada se ista grupa osoba vozi istim autobusom:

prilikom kružne vožnje, koja počinje i završava se u državi u kojoj je bio registriran autobus, tokom koje osobe nisu ulazile i izlazile iz autobusa;

prilikom putovanja, koje počinje u državi u kojoj je bio registriran autobus i završava se na teritoriji druge države Ugovorne strane, ako se u državu registracije vraća prazan autobus.

Za naizmjenične vožnje osoba, za ulazak praznog autobusa prijevoznika jedne države Ugovorne strane na teritorij druge države Ugovorne strane, te za druge vrste slobodnog prijevoza osoba između država Ugovornih strana, potrebna je dozvola nadležnog organa druge Ugovorne strane.

Broj dozvola iz stava 2. ovog člana određuju svake godine nadležni organi Ugovornih strana ili se on utvrđuje na sjednicama Mješovite komisije iz člana 20. ovog sporazuma.

Prilikom slobodnog prijevoza osoba u autobusu mora biti putna isprava sa popisom osoba i brojevima putnih isprava, koju potpisuje prijevoznik, a ovjerava nadležni carinski organ na graničnom prijelazu.

Član 10.

Prijevoznici jedne države Ugovorne strane nisu ovlašćeni za linijski i slobodni prijevoz po teritoriji druge države Ugovorne strane (kabotaža).

II - PRIJEVOZ STVARI

Član 11.

Prijevoznici mogu obavljati prijevoz stvari između država Ugovornih strana, u tranzitu preko njihovih teritorija ili prijevoz za i iz trećih država na osnovu dozvola, koje će jedna od Ugovornih strana izdavati drugoj ugovornoj strani, na osnovu njenog zahtjeva, bez ograničenja, u skladu sa potrebama privreda država Ugovornih strana.

Bez obzira na stav 1. ovog člana nadležni organi Ugovornih strana mogu neposredno ili na osnovu zaključka Mješovite komisije iz člana 20. ovog sporazuma, na određeno vrijeme dozvoliti prijevoz stvari između obje države, kao i tranzit preko njihovih teritorija, bez dozvole.

Član 12.

Broj i vrstu dozvola iz stava 1. člana 11. ovog sporazuma, kao i druge uvjete prijevoza određuju nadležni organi Ugovornih strana neposredno ili na osnovu zaključka Mješovite komisije iz člana 20. ovog sporazuma.

Član 13.

Bez obzira na odredbe stava 1. člana 11. ovog sporazuma, dozvola nije potrebna za:

  • 1.
    prijevoz motornim vozilima do 6 tona ukupne mase ili nosivosti do 3,5 tone;
  • 2.
    prijevoz stvari sa aerodroma i na aerodrom prilikom eventualne havarije i drugih avionskih nesreća ili slijetanja aviona zbog nasilne promjene smjera leta, te prilikom otkazivanja avionskih linija;
  • 3.
    prijevoz oštećenog motornog vozila i njegove prikolice;
  • 4.
    prijevoz posmrtnih ostataka;
  • 5.
    prijevoz stvari prilikom seljenja u posebnim vozilima;
  • 6.
    prijevoz poštanskih pošiljki;
  • 7.
    prijevoz izložbenih predmeta, namijenjenih za sajmove i izložbe;
  • 8.
    prijevoz pomagala i drugih stvari za pozorišne, muzičke i druge kulturne priredbe, cirkusne predstave ili za filmska, radijska i televizijska snimanja;
  • 9.
    prijevoz mrtvih životinja, osim za industrijsku obradu;
  • 10.
    prijevoz pčela i ribljeg mlađa;
  • 11.
    prijevoz cvijeća, ukrasnih biljaka i sadnica;
  • 12.
    prijevoz medicinskog i drugog materijala za humanitarne namjene;
  • 13.
    vožnju praznog vozila zbog zamjene pokvarenog vozila i zbog preuzimanja stvari iz pokvarenog vozila, i
  • 14.
    tranzit praznog vozila, koje zamjenjuje vozilo oštećeno u trećoj državi.

Za prijevoz iz stava 1. ovog člana, vozačko osoblje mora imati isprave i drugu dokumentaciju iz kojih se može nesumljivo utvrditi da se radi o prijevozu iz tog stava.

Član 14.

Prijevoznici iz jedne države Ugovorne strane nisu ovlašćeni za obavljanje prijevoza stvari na teritoriju druge države Ugovorne strane (kabotaža).

Prijevoz iz stava 1. ovog člana može se, iznimno, dozvoliti prijevoznicima iz jedne države Ugovorne strane, samo ako prethodno dobiju posebnu dozvolu nadležnog organa druge Ugovorne strane.

Zahtjev za dobijanje dozvole iz stava 2. ovog člana podnosi se u skladu sa zakonodavstvom države Ugovorne strane, koja izdaje dozvolu.

Član 15.

Svaka Ugovorna strana zadržava pravo za posebne dozvole za prijevoz na teritoriju svoje države vozilima, koja s obzirom na najveće dozvoljene mase, dimenzije, odnosno osovinska opterećenja sa teretom ili bez njega, prelaze najveće dimenzije i mase, koje su dozvoljene na određenom teritoriju, kao i za prijevoz opasnih materija.

Član 16.

Nadležni organi Ugovornih strana će vozilima, koja prevoze opasne materije ili brzo pokvarljivu robu, osigurati ubrzani postupak prilikom prelaska granice.

III - OPĆE ODREDBE

Član 17.

Prijevoznici koji obavljaju prijevoze navedene u čl. 9., 11. i 14. ovog sporazuma, za prijevoz po teritoriju druge države Ugovorne strane plaćaju nadoknadu za upotrebu cesta.

Visinu i mogućnost oslobađanja plaćanja nadoknade iz stava 1. ovog člana predlaže Mješovita komisija iz člana 20. ovog sporazuma.

Član 18.

Za razrješavanje svih pitanja, koja nisu uređena s ovim sporazumom, upotrebljavaju se zakonodavstva Ugovornih strana.

Član 19.

Nadležni organi Ugovornih strana sporazumno će odrediti rokove i način razmjene podataka o svim dogovorenim obavezama po ovom sporazumu.

Član 20.

Zbog lakšeg ostvarivanja ovog sporazuma Ugovorne strane obrazuju Mješovitu komisiju, koja je sastavljena iz predstavnika nadležnih organa Ugovornih strana. U radu Mješovite komisije mogu učestvovati i eksperti.

Mješovita komisija je nadležna da:

  • a)
    odlučuje u skladu sa odredbama ovog sporazuma,
  • b)
    izučava i predlaže mjere za razrješenje mogućih poteškoća vezanih za međunarodne cestovne prijevoze,
  • c)
    usklađuje sva druga pitanja, koja su povezana sa cestovnom prometom, kao što su npr. zaštita okoline, tehničko stanje vozila i njihovo obezbjeđivanje sigurnosti u cestovnom prometu,
  • d)
    daje inicijative i prijedloge za promjene ovog sporazuma.

Mješovita komisija će se sastajati na prijedlog jedne od Ugovornih strana.

IV- ZAVRŠNE ODREDBE

Član 21.

Ovaj sporazum se privremeno primjenjuje od dana njegovog potpisivanja, a stupa na snagu 30 dana po prijemu zadnje obavijesti kojom se Ugovorne strane diplomatskim putem obavještavaju o ispunjavanju unutrašnjopravnih uvjeta za njegovo stupanje na snagu.

Član 22.

Ovaj sporazum se zaključuje na neodređeno vrijeme.

Svaka Ugovorna strana može drugoj Ugovornoj strani diplomatskim putem isti otkazati, najmanje tri mjeseca prije isteka kalendarske godine. Otkaz stupa na snagu istekom te godine.

Sastavljeno u Sarajevu 7. novembra 1997.godine, u dva originala svaki na bosanskom, hrvatskom, srpskom i slovenačkom jeziku, pri čemu su sva četiri teksta jednako vjerodostojna.

Za Vijeće ministara
Bosne i Hercegovine
Hasan Muratović, s.r.

Za Vladu
Republike Slovenije
Marijan Senjur, s.r.

PISMO O SAGLASNOSTI

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i Vlada Republike Slovenije (u daljem tekstu: potpisnice)

imajući u vidu dosadašnji tok i nivo razvijenosti privrednih odnosa;

u namjeri da liberalizuju odnose u oblasti cestovnog prometa;

imajući u vidu povoljno stanje bilateralnih pregovora po pitanjima koja regulišu bilateralni, tranzitni i prijevoz za treće zemlje;

izražavaju spremnost da u vezi sa članom 12. Sporazuma između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Slovenije o prijevozu osoba i stvari u međunarodnom cestovnom prometu, u zajedničkom interesu, neće donositi jednostrane diskriminirajuće restriktivne mjere koje bi bile prepreka uspješnom razvoju privredne i prometne saradnje između potpisnica, a naročito:

da će se dozvole određivati u zavisnosti od iskazanih potreba potpisnica, a da će se obje strane prilagoditi uslovima Evropske Unije, u razumnom roku, što neće ograničavati broj i vrstu dozvole.

Ovo PISMO O SAGLASNOSTI stupa na snagu danom potpisivanja.

Potpisano u Sarajevu, 7. novembra 1997. godine, u dva originala svaki na bosanskom, hrvatskom, srpskom i slovenačkom jeziku, pri čemu su sva četiri teksta jednako vjerodostojna.

Za Vijeće ministara Bosne i Hercegovine Hasan Muratović, s.r. Broj 01-058-57/99 30. septembra 1999. godine Sarajevo

Za Vladu Republike Slovenije Marijan Senjur, s.r. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, s.r.

Član 3.

Ova odluka bit će objavljena u "Službenom glasniku BiH" na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku i stupa na snagu danom objavljivanja.