Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Rješenje o b r a z l o ž e NJ e

Ustavni sud Bosne i Hercegovine na osnovu člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 54. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, na sjednici održanoj 19. februara 2000. godine, donio je

RJEŠENJE
O B R A Z L O Ž E NJ E

Odbacuje se apelacija PP "Energoinženjering" Banja Luka protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev. 58/99 od 19. maja 1999. godine.

Rješenje objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i u "Službenom glasniku Republike Srpske".

PP "Energoinženjering" Banja Luka, kojeg je zastupao punomoćnik Milorad Đukić, advokat iz BanjaLuke, je podnijelo apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev. 58/99 od 19. maja 1999. godine i zatražilo da Ustavni sud Bosne i Hercegovine ocijeni ustavnost ovog rješenja u skladu sa članom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine.

Činjenično stanje

Presudom Osnovnog suda Banja Luka broj P 896/94 od 2. oktobra 1996. godine, tuženi-protivtužitelj STR "Škorpion" Banja Luka je obavezan da preda tužitelju-protivtuženom PP "Energoinženjering" Banja Luka poslovni prostor broj 51 površine 16m2 koji se nalazi u objektu "Šoping-centra" u Banjoj Luci, slobodan od lica i stvari, te da mu na ime zakupine isplati iznos od 9.879,11 DM u dinarskoj protivvrijednosti po najpovoljnijem kursu otkupa deviza u mjestu plaćanja, sa zateznom kamatom od 2. oktobra 1996. godine, kao dana posuđenja do isplate i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 8.111,00 dinara sa kamatom od 2. oktobra 1996. godine do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Ovom presudom odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtjev tuženog, i to glavni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je ugovor o korištenju poslovnog prostora zaključen između stranaka po pravnoj prirodi ugovor o zajedničkom ulaganju, te da je protivtužitelj suvlasnik sa jednom polovinom dijela tog prostora i eventualni tužbeni zahtjev da se tužitelj obaveže da tuženom isplati iznos od 20.000,00 DM na ime unaprijed uplaćenog avansa za korištenje pomenutog poslovnog prostora, te 10.000,00 DM na ime izgubljene zarade za period od 20. decembra 1991. godine do 1. decembra 1993. godine.

Drugostepenom presudom Okružnog suda Banja Luka broj PŽ 86/97 od 27. aprila 1996. godine žalba tuženog-protivtužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda je potvrđena.

Povodom revizije tuženog-protivtužitelja, Vrhovni sud Republike Srpske je pod brojem Rev. 58/99 dana 19. maja 1999. godine donio pobijano rješenje kojim se revizija uvažava, obje nižestepene presude ukidaju i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Dopustivost predmeta

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, prema članu VI/3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, ima apelacionu jurisdikciju nad pitanjima po ovom ustavu koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

Prema Poslovniku Suda, Ustavni sud Bosne i Hercegovine može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta (član 11. stav 3.).

Stoga, apelacija se može uložiti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu konačno završen.

U konkretnom predmetu, Vrhovni sud Republike Srpske je osporenim rješenjem vratio predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje, jer prvostepeni i drugostepeni sud nisu dovoljno razjasnili činjenično stanje. Ustavni sud smatra taj pravni lijek adekvatnim i efektivnim, te konstatuje da je, stoga, predmetna apelacija preuranjena.

Zaključak

Prema navedenom slijedi da apelacija nije dopustiva, te se mora odbaciti na osnovu činjenice da raspoloživi pravni lijekovi još nisu iscrpljeni.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sljedećem sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Kasim Begić i sudije Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, mr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić i Mirko Zovko.

Broj U 16/99
19. februara 2000. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Kasim Begić, s. r.