USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
ODLUKU
Zakon o državnoj graničnoj službi Bosne i Hercegovine proglašava se suglasnim Ustavu Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
Obrazloženje
I. Postupak
- 1.Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu donio je, 13. siječnja 2000. godine, Zakon o državnoj graničnoj službi Bosne i Hercegovine. Zakon je obznanjen u Službenom glasniku 26. siječnja 2000. godine ("Službeni glasnik BiH", broj 2/2000). Jedanaest članova Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine su, 7. veljače 2000. godine, na temelju članka VI/3. (a) Ustava Bosne i Hercegovine, podnijeli Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o državnoj graničnoj službi.
- 2.Podnositelji zahtjeva ističu, s jedne strane, da Visoki predstavnik nema normativnih ovlasti nametnuti zakon u slučaju da ga ne izglasa Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine jer mu niti Aneks 10. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, niti glava XI/b 2. Bonske deklaracije, ne dodjeljuju normativne ovlasti. S druge strane, podnositelji zahtjeva pobijaju ustavnost procedure Pred- sjedništva Bosne i Hercegovine pred usvajanje Zakona o državnoj graničnoj službi glede članaka III/4, III/5. (a) i V/3, kao i suglasnost Zakona o državnoj graničnoj službi čl. III/2. (c) i III/3. (a) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 3.Dopisom od 21. veljače 2000. godine, Ustavni sud je dostavio zahtjev Visokom predstavniku, dajući mu priliku da odgovori na zahtjev. Ured Visokog predstavnika, u memorandumu od 2. svibnja 2000. godine, dostavio je svoja motrišta na zahtjev.
II. Dopustivost
- 4.Prema članku VI/3. (a) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jedini mjerodavan odlučivati o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine. U članku VI/3. (a) se dodaje da prijepoore može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedatelj Vijeća ministara, predsjedatelj, ili dopredsjedatelj, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/dele- gata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog tijela jednog entiteta.
- 5.Zakon o državnoj graničnoj službi je nametnuo Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini 13. siječnja 2000. godine, nakon što Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine nije usvojila Nacrt zakona koji je 24. studenoga 1999. godine predložilo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Uzimajući u obzir sveukupnu situaciju u Bosni i Hercegovini, pravni status Visokog predstavnika, kao predstavnika međunarodne zajednice, nije izniman, već su slične funkcije poznate iz drugih zemalja u specijalnim političkim okolnostima. Relevantni primjeri su mandati pod režimom Društva naroda, i, u nekim pogledima, Njemačka i Austrija nakon Drugog svjetskog rata. Iako priznate kao suverene, dotične države su bile podvrgnute međunarodnom nadzoru, a strane vlasti su djelovale u tim državama u ime međunarodne zajednice, supstituirajući se za domaće vlasti. Akti koje su donosile međunarodne vlasti su često bivali doneseni u ime država pod kontrolom.
Takva situacija se svodi na neku vrstu funkcionalne dualnosti: jedna vlast jednog pravnog sustava intervenira u drugom pravnom sustavu, čime njene funkcije postaju dualne. Isto vrijedi i za Visokog predstavnika: međunarodna zajednica mu je povjerila posebite ovlasti i njegov mandat je međunarodnog karaktera. U konkretnom slučaju, Visoki predstavnik - čije ovlasti koje proizilaze iz Aneksa 10. Općeg okvirnog sporazuma, relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i Bonske deklaracije, nisu podložne kontroli Ustavnog suda, kao ni vršenje tih ovlasti - je intervenirao u pravni sustav Bosne i Hercegovine, supstituirajući domaće vlasti. U tom pogledu on je, stoga, djelovao kao vlast Bosne i Hercegovine, a zakon, koji je on donio, je prirode domaćeg zakona te se mora smatrati zakonom Bosne i Hercegovine.
- 6.Zato, bez obzira na narav ovlasti dodijeljenih Visokom predstavniku Aneksom 10. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, činjenica da je Zakon o državnoj graničnoj službi donio Visoki predstavnik, a ne Parlamentarna skupština, ne mijenja njegov status zakona, ni u njegovoj formi, budući da je ovaj zakon objavljen kao takav u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" 26. siječnja 2000. godine ("Službeni glasnik", broj 2/2000), kao ni u njegovoj biti, koja se, bio on ili ne suglasan Ustavu, tiče sfere koja potpada pod zakonodavnu ovlast Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine prema članku IV/4. (a) Ustava Bosne i Hercegovine. Parlamentarna skupština je slobodna mijenjati čitav tekst ili dio teksta ovog zakona u budućnosti, pod pretpostavkom da se ispoštuje odgovarajuća procedura.
- 7.Ovlast zaštite Ustava, dodijeljena Ustavnom sudu sukladno prvoj rečenici članka VI/3. Ustava, precizirana st. (a), (b) i (c), i čitana u svezi s člankom I/2. Ustava, koji glasi da je Bosna i Hercegovina demokratska država koja funkcionira sukladno zakonu i na temelju slobodnih i demokratskih izbora, dodjeljuje Ustavnom sudu moć kontrole usuglašenosti s Ustavom svih akata, bez obzira na autora, dok god se ta kontrola temelji na jednoj od ovlasti pobrojanih u članku VI/3. Ustava.
- 8.Ustavnost Zakona o državnoj graničnoj službi od 13. siječnja 2000. godine je pobilo jedanaest članova Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, što je jedna četvrtina ovog doma, na temelju članka VI/3. (a) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 9.Ovlast Ustavnog suda da preispita suglasnost s Ustavom Zakona o državnoj graničnoj službi koji je donio Visoki predstavnik djelujući kao institucija Bosne i Hercegovine je, zato, utemeljena na članku VI/3. (a) Ustava. Prema tome, zahtjev je dopustiv.
III. Bit zahtjeva
- 10.Podnositelji zahtjeva pobijaju suglasnost Zakona o državnoj graničnoj službi s Ustavom Bosne i Hercegovine glede članka III/5. (a) Ustava, koji glasi:
"Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost za one poslove o kojima se entiteti suglase; koji su predviđeni u Aneksima 5-8 Općeg okvirnog sporazuma; ili koji su potrebiti za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke neovisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu s podjelom nadležnosti između institucija Bosne i Hercegovine. Mogu se po potrebi osnovati i dodatne institucije za obavljanje takovih nadležnosti."
Navodi podnositelja zahtjeva da, prema članku III/5. (a) Ustava, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine obvezno mora tražiti predbježnu suglasnost Narodne skupštine Republike Srpske da bi dostavilo prijedlog Zakona o državnoj graničnoj službi Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, su neutemeljeni. Doista, narečeni članak razlikuje tri međusobno neovisne hipoteze: Bosna i Hercegovina će preuzeti ovlasti (1) u onim stvarima u kojima se o tomu postigne suglasnost entiteta; (2) stvarima koje su predviđene u Aneksima 5.-8. Općeg okvirnog sporazuma; ili (3) koje su potrebite za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke neovisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, sukladno podjeli ovlasti među institucijama Bosne i Hercegovine prema člancima III/3. i III/5. Ustava. Predsjedništvo je Parlamentarnoj skupštini predložilo Zakon o državnoj graničnoj službi na temelju treće hipoteze. U ovom kontekstu treba razmotriti samo članak IV/4. (a), koji predviđa da Parlamentarna skupština donosi zakone potrebite za provođenje odluka Predsjedništva. Budući ovaj članak ne zahtijeva suglasnost entiteta, procedura koju je slijedilo Predsjedništvo uoči donošenja Zakona o državnoj graničnoj službi nije oprečan Ustavu Bosne i Hercegovine.
- 11.Podnositelji zahtjeva pobijaju, također, i suglasnost Zakona o državnoj graničnoj službi s odredbama članka III/2. (c) Ustava, koji predviđa ovlasti entiteta. Članak III/2. (c) glasi: "Entiteti će ispuniti sve uvjete za pravnu sigurnost i zaštitu osoba pod svojom jurisdikcijom, održavanjem civilnih ustanova za primjenu pravnih propisa, koje će funkcionirati sukladno međunarodno priznatim standardima uz poštovanje međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, iz članka II ovog ustava, i poduzimanjem ostalih odgovarajućih mjera". Članak III/2. (c) se ne može tumačiti u smislu ustroja isključive ovlasti entiteta da kontroliraju međunarodne državne granice, već ovlašćuje entitete da preuzmu garanciju javnog reda "pod svojom jurisdikcijom". Osim toga, Zakon o državnoj graničnoj službi, u svojim čl. 2, 4. i 5, podržava ovu odgovornost entiteta i predviđa politiku suradnje i asistencije između državne granične službe i entitetskih policijskih snaga, koja treba doprinijeti garanciji javnog reda pod jurisdikcijama entiteta.
- 12.Ustav Bosne i Hercegovine pobraja, između ostalih u članku III/1, isključive ovlasti institucija Bosne i Hercegovine. Ovaj članak stavlja u njihovu ovlast sve vanjske aktivnosti Bosne i Hercegovine, kao što su vanjska politika, vanjskotrgovinska politika, carinska politika, monetarna politika, ustroj i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava i kontrola zračnog prometa. Osim toga, prema članku III/1. (f) i (g), u ovlasti institucija Bosne i Hercegovine spadaju i politika i reguliranje pitanja imigracije, izbjeglica i azila, kao i provođenje međunarodnih i međuentitetskih kaznenopravnih propisa, uključujući i odnose s Interpolom.
- 13.Nadalje, temeljni princip prava države na samoobranu, koji je inherentan pojmu suvereniteta države, podrazumijeva pravo poduzimanja svih nužnih koraka za zaštitu svog teritorijalnog integriteta, svoje političke neovisnosti i svog međunarodnog subjektiviteta, uz poštovanje drugih općih principa međunarodnog prava. U kontekstu Bosne i Hercegovine, utemeljenje Državne granične službe doprinosi garanciji ovog temeljnog principa. Zakon o državnoj graničnoj službi, koji osigurava pravo institucija Bosne i Hercegovine na sprovođenje svojih ovlasti, zato, nije oprečan članku III/2. Ustavu Bosne i Hercegovine, i suglasan je sa ovlastima utemeljenim člankom III/1. Ustava i upotpunjenim člankom III/5. Ustava.
- 14.Ustavni sud zaključuje da Zakon o državnoj graničnoj službi nije oprečan Ustavu Bosne i Hercegovine.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sljedećem sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Kasim Begić i sudije Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović, prof. dr. Snežana Savić i Mirko Zovko.
Ova odluka je donesena sa sedam glasova "za" i dva "protiv".
U 9/00
3. studenoga 2000. godine
Banja Luka
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Kasim Begić, v. r.