Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA

ODLUKU

Odbija se apelacija H. J., iz Tuzle, protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev. 261/99, od 17. veljače 2000. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

Obrazloženje

1. Činjenično stanje

Rješenjem Općinskog suda u Tuzli, broj RI-36/96, od 20. ožujka 1998. godine, u pravnoj stvari predlagateljice K. J., iz Tuzle, protiv protivnika predlagatelja H. J. iz Tuzle, radi određivanja nositelja stanarskog prava na stan, K. J. je određena za nositeljicu stanarskog prava na trosobnom stanu u Tuzli, ulica Narodnog fronta broj 3, stan broj 10, površine 71 m2, a H. J. je prestalo svojstvo nositelja stanarskog prava na tom stanu i naloženo mu je da se, pod prijetnjom prinudnog izvršenja, iseli iz stana u roku od 15 dana nakon što mu predlagateljica osigura nužni smještaj, kao i da joj naknadi troškove sudskog postupka.

Drugostupnim rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-701/98, od 14. svibnja 1999. godine, žalba H. J. je odbijena i prvostupno rješenje potvrđeno.

Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev. 261/99, od 17. veljače 2000. godine, revizija H. J. protiv drugostupnog rješenja je odbijena.

Smatrajući neprijepornim da je brak između gđe. K. J. i gosp. H. J. rastavljen po članku 55. Obiteljskog zakona i da ni jedna od stranaka nije željela nastaviti bračnu zajednicu, iz čega se ne bi moglo zaključiti koja je od stranaka više doprinijela poremećaju bračnih odnosa, nižestupni sudovi su u izvanparničnom postupku utvrdili: na temelju činjenica da s predlagateljicom K. J. živi zajedničko dijete stranaka, kćerka koja je student medicinskog fakulteta i da poduzeće u kojem predlagateljica radi nije u mogućnosti osigurati joj drugi stan, stambene potrebe predlagateljice su veće od protivnikovih; da su materijalne prilike K. J., koja ostvaruje dohodak u iznosu od 14,16 KM i nadoknadu za topli obrok u iznosu od 92,50 KM, oprečno protivniku H. J., koji kao tržišni inspektor ostvaruje mjesečno 651 KM i naknadu za topli obrok 80 KM; da zdravstveno stanje protivnika, koji je ratni invalid sa invaliditetom od 20 %, nije teže od zdravstvenog stanja predlagateljice, koja boluje od hipertenzije i reumatizma; da je protivnik predlagateljice H. J. na predmetnom stanu postao nositelj stanarskog prava na temelju ugovora o zamjeni za stan koji je dobio iz osnova radnog odnosa; da prema tomu utvrđene pravno relevantne okolnosti opravdavaju da se za nositeljicu stanarskog prava na predmetnom stanu odredi predlagateljica K.J.

Posebno se ističe da je u predmetu apelacije rješenjem Osnovnog suda u Tuzli, broj R-I-28/93, od 11. siječnja 1994. godine, predlagateljica K. J. određena za nositeljicu stanarskog prava na prijepornom stanu, a protivniku predlagateljice H. J. prestaje to svojstvo danom pravomoćnosti rješenja, kome se i nalaže da, pod prijetnjom prinudnog iseljenja, iseli iz stana u roku od 15 dana nakon što mu K. J. osigura nužni smještaj. Narečeno rješenje potvrđeno je drugostupnim rješenjem Višeg suda u Tuzli, broj Gž-161/94, od 28. srpnja 1994. godine, donesenom po žalbi H. J. Rješenjem Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, broj Rev. 40/96, od 3. lipnja 1996. godine, donesenom po reviziji H. J., predmet je vraćen prvostupnom sudu na ponovni postupak zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U ponovnom postupku odlučeno je kako je narečeno u rješenju koje se apelacijom pobija.

2. Apelacija

Gosp. H. J. iz Tuzle, koga zastupa gosp. V. M., odvjetnik iz Tuzle, je podnio Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev. 261/99, od 17. veljače 2000. godine. Apelant tvrdi da su pobijanim rješenjem, kao i rješenjima nižestupnih sudova, povrijeđena njegova ljudska prava na fer postupak pred sudom u građanskim stvarima, na dom i imovinu, te jedakopravnost supružnika i u slučaju rastave braka glede međusobnih građanskopravnih prava i obveza, koje jamči Ustav Bosne i Hercegovine (članak II/3. pod (e), (f) i (k)) i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 6. stavak 1. i članak 8.) i njezini protokoli (članak 1. Protokola broj 1 i članak 5. Protokola broj 7).

Glede fer postupka apelant se žali da su sudovi manipulirali dokazima, tj. uzimali u obzir dokumenta s neistinitim sadržajem (npr. potvrda da je plaća K. J. 14 KM; da je kćerka redovit student i nakon 12 godina studiranja; da poduzeće u kojem K. J. radi nije u mogućnosti riješiti joj stambeno pitanje; da apelant ne pobija da mu je stan dodijeljen i za članove obitelji, iako je on dobio kadrovski stan bez obzira na broj članova obitelji). Dalje navodi da je invalid 40%, a ne 20%, te da je više puta nudio zamjenu predmetnog stana za dva manja, ali je to K. J. odbijala, a kao posebit problem, ističe to što je sud pribavio dokaze o socijalnom stanju nastalom nakon više godina od podnošenja zahtjeva za određivanje nositelja stanarskog prava na predmetnom stanu.

Apelant smatra da je pobijano rješenje utemeljeno na odred- bama Zakona o stambenim odnosima koje su neprimjenljive, jer zanemaruju njegov doprinos u stjecanju stana i njegova ulaganja kroz radni vijek i izravno su oprečni pravu na stan koje jamči članak 8. Europske konvencije i članak 1. Protokola br. 1, kao i s odlukama Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu glede primjene zakona koji reguliraju stambenu oblast. Ističe da je predmetni stan trebalo kvalificirati kao zajednički stečenu imovinu, čime bi se ispoštovao i članak 5. Protokola br. 7 Europske konvencije, koji jamči jednakopravnost supružnika i u slučaju rastave braka glede međusobnih građanskopravnih prava i obveza. Zato predlaže da Ustavni sud pobijano rješenje ukine i donese privremenu mjeru zabrane iseljenja iz stana do konačnog rješenja na sudu.

3. Postupak pred Ustavnim sudom

Na temelju članka 16. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 2/97, 16/99, 20/99 i 24/99 - prečišćeni tekst), o apelaciji je izvješten Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine koji je donio rješenje koje se apelacijom pobija, kao i drugi sudionik u izvanparničnom postupku - predlagateljica K. J. iz Tuzle, i od njih zatraženo da dostave svoje odgovore.

Gđa. K. J. u svom odgovoru, dostavljenom 27. srpnja 2000. godine, u cjelosti pobija narečeno u apelaciji. Ističe da je u dosadašnjem postupku utvrđeno da su njene potrebe za rješavanjem stambenog pitanja veće, da sve pravno relevantne okolnosti, uključujući i činjenicu da je kćerka stranaka redovit student, opravdavaju da se ona odredi nositeljicom stanarskog prava, te da je i ona nositelj ljudskih prava i temeljnih sloboda i da u tom pogledu ne postoji prednost jedne pred drugom strankom. Osim toga, smatra da ne postoji osnov za donošenje privremene mjere koju apelant predlaže, jer ne postoji bilo kakva okolnost koja bi upućivala na nastanak štete apelantu, koji nije ni definirao u čemu bi se šteta sastojala.

4. Dopustivost predmeta

Na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacijsku ovlast u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Pitanje koje proizilazi iz apelacije odnosi se na povredu apelantovih prava koje jamče Ustav Bosne i Hercegovine i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i njezini protokoli. Slijedom narečenog, Ustavni sud je mjerodavan glede ove apelacije.

Prema članku 11. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može odlučivati o apelacijama samo ako su protiv presude koja se apelacijom pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi prema zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj primio odluku o posljednjem rabljenom pravnom lijeku.

Predmetnom apelacijom pobija se rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, protiv kojeg nema pravnih lijekova. Apelantov zastupnik je primio rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine 27. travnja 2000. godine, a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 24. svibnja 2000. godine.

Zato, Ustavni sud smatra apelaciju dopustivom.

5. Ocjena Ustavnog suda

Na temelju članka 26. Poslovnika, Ustavni sud kod odlučivanja ispituje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu.

Gosp. H. J. se žali da su pobijanim rješenjem Vrhovnog suda povrijeđena njegova ljudska prava koje jamče sljedeće odredbe:

Članak II/3, pod e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine koji u svom relevantnom dijelu, glasi:

"3. Popis prava - Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2. što uključuje:

  • e)
    pravo na pravično saslušanje u građanskim �.. stvarima;
  • f)
    pravo na privatni i obiteljski život, dom i prepisku.;
  • k)
    pravo na imovinu."

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji u svom relevantnom dijelu glasi:

"1. Svatko, tijekom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obvezama".. ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na temelju zakona".".

Članak 8. iste Konvencije, koji u svom relevantnom dijelu glasi:

"Svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske".

Članak 1. Protokola broj 1 na Europsku konvenciju, koji glasi:

"Svaka fizička i pravna osoba ima pravo mirno uživati u svojoj imovini. Nitko ne može biti lišen imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ne utječu ni na koji način na pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebitim da bi regulirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih dažbina ili kazni.".

Članak 5. Protokola broj 7 na Europsku konvenciju, koji glasi:

"U svezi braka, tijekom braka i u slučaju njegovog raskida, supružnici su jednakopravni glede međusobnih građanskoprav- nih prava i obveza i u svom odnosu prema djeci.Ovim se člankom države ne sprečavaju da preduzimaju nužne mjere u interesu djece.".

Ustavni sud konstatira da se revizija gosp. H. J. pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine odnosi na njegovo građansko pravo i iz toga proizilazi da se članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjuje u ovom slučaju. Prema tome, Ustavni sud će preispitati da li je spor pred Vrhovnim sudom bio fer onako kako to članak 6. zahtijeva, odnosno da li je Vrhovni sud povrijedio članak 6. Europske konvencije i članka 5. Protokola broj 7.

Prema članku 20. Zakona o stambenim odnosima, ako se u slučaju rastave braka raniji bračni drugovi, koji su zajednički nositelji stanarskog prava, ne sporazumiju koji će od njih ostati nositelj stanarskog prava, o tomu, po zahtjevu jednog od njih, odlučuje mjerodavni sud, u izvanparničnom postupku, vodeći računa o stambenim potrebama oba bračna druga, njihove djece i drugih osoba koja zajedno s njima stanuju, o razlozima iz kojih je brak rastavljen, kao i o drugim socijalnim okolnostima. Istim člankom Zakona je propisano da je raniji bračni drug, koji je po odluci suda prestao biti nositeljem stanarskog prava, dužan iseliti iz stana, zajedno sa korisnicima stana koji čine njegovo kućanstvo, kada mu se osigura nuži smještaj.

Ustavni sud uviđa da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u predmetu primijenio relevantne odredbe Zakona o stambenim odnosima i da ne postoje dvojbe da je postupak bio vođen na nepravičan način. Ustavni sud, zato, zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede članka 6. Konvencije niti članka 5. Protokola broj 7.

Glede članka 8. Konvencije, koji štiti pravo na dom i članka 1. Protokola broj 1 koji štiti pravo na imovinu, Ustavni sud konstatira da se konkretni predmet tiče postupka dodjeljivanja stanarskog prava jednom od bračnih drugova nakon rastave njihovog braka i da su sudovi odlučili na temelju propisa o izvanparničnom postupku. Ustavni sud nije našao elemente koji bi ukazivali da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na poštivanje doma, zajamčenog člankom 8. Konvencije niti do povrede prava na imovinu, zajamčenog člankom 1. Protokola br. 1 na Konvenciju.

Pod ovim okolnostima Ustavni sud ocjenjuje da pobijano rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine nije povrijedilo Europsku konvenciju niti njene protokole, te da je, zato, ovo rješenje suglasno Ustavu Bosne i Hercegovine.

6. Zaključak

Ustavni sud je zaključio da odbija apelaciju.

Na temelju članka VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Ovu odluku donio je Ustavni sud u sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Kasim Begić i suci Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović, prof. dr. Snežana Savić i Mirko Zovko.

U 12/00

18. i 19 kolovoza 2000.
Neum

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Kasim Begić, v. r.