Aktio

VISOKI PREDSTAVNIK ZA BOSNU I HERCEGOVINU

ODLUKA

Imajući na umu sve gore navedeno, donosim slijedeću

ODLUKU

Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data članom V Aneksa 10. (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem je Visoki predstavnik ovlašten da "pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom";

Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Vijeća za implementaciju mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, "donošenjem konačnih odluka, kada to bude smatrao neophodnim," u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) i "mjere u svrhu obezbjeđenja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta";

Pozivajući se također na Odluku od 27. aprila 2000 god. kojom sam proglasio zabranu, između ostalog, raspolaganja, dodjele, prenosa ili prodaje imovine u državnoj svojini, uključujući raniju imovinu u društvenoj svojini ("Službeni glasnik BiH", br. 13/00, "Službene novine Federacije BiH", br. 17/00 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 12/00) i kojoj sam 20. decembra 2000. god. produžio rok važenja do 30. marta 2001. god. ("Službeni glasnik BiH", br. 34/00, "Službene novine Federacije BiH", br. 56/00 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 44/00);

Konstatirajući da uslovi koji bi trebali omogućiti organima vlasti entiteta i države da raspolažu ili na drugi način dodjeljuju imovinu u državnoj svojini, uključujući raniju imovinu u društvenoj svojini, na način koji je u najboljem interesu građana i kojim se ne vrši diskriminacija ne postoje u cijeloj Bosni i Hercegovini;

Produžavam rok važenja Odluke donesene 27. aprila 2000. god. do 31. jula 2002. god. i, radi potpune preciznosti, izričito izuzimam od primjene ove odluke

  • -
    zakup imovine u državnoj svojini na kojoj se nalaze poslovne ili druge prostorije, koje su vlasništvo preduzeća u državnoj svojini, i
  • -
    dodjelu imovine u državnoj svojini, uključujući raniju imovinu u društvenoj svojini, koja je izvršena prije 6. aprila 1992. godine.

Osim toga, do datuma koji će biti dogovoren sa Visokim predstavnikom, ili do 31. jula 2002. godine, odnosno do ranijeg datuma od ta dva, organi vlasti Bosne i Hercegovine i entiteta dužni su preuzeti punu odgovornost da osiguraju da se dodjela imovine u državnoj svojini, uključujući i raniju imovinu u društvenoj svojini, vrši na način koji je u najboljem interesu građana Bosne i Hercegovine i kojim se ne vrši diskriminacija.

Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

Broj 95/01
30. marta 2001. godine
Sarajevo

Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, s. r.