USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 54. i 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 4. i 5. maja 2001. godine, donio je
ODLUKU
OBRAZLOŽENJE
Odbija se apelacija gosp. I. Z. protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine Rev. broj 271/99 od 18. januara 2000. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Činjenično stanje
- 1.Podnosilac apelacije je gosp. I. Z. iz Sarajeva.
- 2.Činjenice predmeta, koje proizilaze iz izjava podnosioca apelacije i dokumenata dostavljenih Sudu, mogu se sumirati kako slijedi:
- 3.Podnosilac apelacije je korisnik usluga Javnog preduzeća "Elektroprivreda Bosne i Hercegovine" - "Elektrodistribucija" Sarajevo, na osnovu ugovora po pristupanju o isporuci, odnosno, preuzimanju električne energije.
- 4.Javno preduzeće "Elektroprivreda Bosne i Hercegovine" je 10. aprila 1998. godine, zbog neplaćanja računa za utrošak električne energije, isključilo električnu energiju apelantu.
- 5.Apelant je 19. juna 1998. godine pokrenuo parnični postupak protiv "Elektroprivrede Bosne i Hercegovine" - "Elektrodistribucija" Sarajevo pred Općinskim sudom II Sarajevo. Predmet spora u građanskoj parnici bio je zahtjev apelanta da mu tuženo Javno preduzeće "Elektroprivreda Bosne i Hercegovine" - "Elektrodistribucija" Sarajevo isplati iznos od 38.000 DEM, na ime štete uzrokovane isključenjem električne energije u njegovom stanu.
- 6.Općinski sud II Sarajevo, presudom broj P 1606/98 od 7. januara 1999. godine, odbio je tužbeni zahtjev. Sud je istakao da je tuženo Javno preduzeće "Elektroprivreda Bosne i Hercegovine" - "Elektrodistribucija" Sarajevo, prije isključenja struje 10. aprila 1998. godine, u nekoliko navrata upozoravalo apelanta na neplaćene račune koji su mu dostavljani. Sud je našao da je Javno preduzeće postupilo u skladu sa Zakonom o elektroprivredi ("Službeni list RBiH", br. 1/93 i 13/94) i Općim uvjetima za isporuku električne energije ("Službeni list SRBiH", broj 6/92 i "Službeni list RBiH", broj 2/93), te je, stoga, zaključio da preduzeće nije odgovorno za bilo kakvu štetu koju je apelant mogao pretrpjeti u smislu člana 184. Zakona o obligacionim odnosima. U presudi je konstatovano da su apelantova potraživanja za namirnice, izgubljeno vrijeme i lijekove, apsolutno neosnovana, jer nije bilo dokazano da je bilo koja radnja tuženog uzrokovala izdatke apelanta.
- 7.Kantonalni sud u Sarajevu je, svojom presudom broj Gž- 200/99 od 14. aprila 1999. godine, odbio žalbu apelanta i potvrdio prvostepenu presudu.
- 8.Vrhovni sud FBiH je, 18. januara 2000. godine, donio presudu Rev. br. 271/99 kojom je odbio zahtjev za reviziju koju je apelant 1. juna 1999. godine podnio protiv presude Kantonalnog suda od 14. aprila 1999. godine, utvrdivši da je neosnovan.
II - Apelacija
- 9.U svojoj apelaciji Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, apelant pobija presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, navodeći povrede svojih prava iz člana II st. 2. i 3. pod a), b), c), d), e) i f), te st. 4. i 6. Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 2. stav 1., člana 3., člana 4. stav 1., člana 5. stav 1., člana 8. stav 1., kao i čl. 13. i 14. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, te iz člana 22. i člana 25. stav 1. Opće deklaracije o ljudskim pravima.
III - Postupak pred Ustavnim sudom
- 10.Apelacija je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine podnesena 14. aprila 2000. godine, a dalje je precizirana 9. maja 2000. godine.
- 11.Prema članu 16. Poslovnika Suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i Javnog preduzeća "Elektroprivreda Bosne i Hercegovine" - "Elektrodistribucija" Sarajevo, kao učesnika u postupku, zatraženi su odgovori na apelaciju. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine dostavio je 31. jula 2000. godine podnesak u kome konstatuje da nema potrebe odgovorati na apelaciju apelanta jer se svi odgovori mogu naći u pobijanoj presudi.
- 12.Javno preduzeće "Elektroprivreda Bosne i Hercegovine" - "Elektrodistribucija" Sarajevo nije dostavilo odgovor.
- 13.Na traženje Ustavnog suda, Općinski sud II Sarajevo dostavio je na uvid kompletan spis.
IV - Dopustivost
- 14.Prema članu VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud) ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 15.Članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda propisano je da Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 16.U konkretnom slučaju, osporena presuda Vrhovnog suda Federacije BiH je presuda protiv koje nema daljnjih pravnih lijekova. Apelat je, stoga, ispunio uvjet iscrpljivanja pravnih lijekova.
- 17.Apelacija je podnesena u propisanom roku, jer je apelant primio presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine 18. aprila 2000. godine, a apelacija Ustavnom sudu dostavljena je 20. aprila 2000. godine.
- 18.Slijedi da je apelacija dopuštena.
V - Ustavni sud je ocijenio
- 19.Prema članu VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima iz Ustava koja proizilaze iz presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Apelaciona jurisdikcija Suda je, stoga, ograničena na ustavna pitanja, i Sud općenito nije nadležan da preispituje da li su niži sudovi ispravno primijenili zakone i utvrdili činjenice.
- 20.Apelant navodi da su povrijeđena njegova ljudska prava i poziva se na više članova Evropske konvencije o ljudskim pravima. Prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, Konvencija se primjenjuje direktno u Bosni i Hercegovini i ima prioritet nad svim drugim zakonima. Ustavni sud je, stoga, nadležan da preispita da li je ijedno od prava zaštićenih Konvencijom, na koja se apelant poziva, u ovom slučaju povrijeđeno.
- 21.Apelant se, također, poziva na više odredbi člana II Ustava Bosne i Hercegovine. U tom pogledu, nije potrebno da se Sud izjašnjava, jer su ista ta prava predviđena odgovarajućim članovima Evropske konvencije.
- 22.Konačno, apelant se poziva na Univerzalnu deklaraciju ljudskih prava. Međutim, Univerzalna deklaracija je drugačijeg pravnog karaktera i nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini.
- 23.Slijedi da se Ustavni sud može ograničiti na razmatranje pitanja da li su povrijeđena apelantova prava iz Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama na koje se on poziva.
a) Član 6. Konvencije
- 24.U pogledu člana 6. Konvencije, apelant navodi da postupak u njegovom predmetu nije bio okončan u razumnom roku i da su sudovi nepotpuno utvrdili činjenice.
- 25.Član 6. stav 1. Konvencije, u svojim relevantnim dijelovima, glasi:
"Svako tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama Š�Ć ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona. Š�Ć"
- 26.Ustavni sud konstatuje da se potupak pred sudovima tiče apelantovih građanskih prava i da je član 6. primjenjiv na taj postupak.
1. Dužina postupka
- 27.Sud ističe da, prilikom ocjenjivanja dužine postupka o građanskim pravima, period koji se uzima u razmatranje treba računati od dana kada je postupak pokrenut pred sudom do konačne presude u premetu (v. Evropski sud za ljudska prava, Guincho protiv Portugala, presuda od 10. jula 1984, serija A br. 81, str. 13, st. 29). Sud zapaža da je apelant 19. juna 1998. godine pokrenuo parnični postupak protiv JP "Elektroprivreda" i da je postupak okončan 18. januara 2000. godine, kada je Vrhovni sud Federacije BiH donio presudu u predmetu. Postupak je, dakle, trajao jednu godinu i sedam mjeseci.
- 28.U skladu sa kriterijima ustanovljenim sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava (v. Evropski sud za ljudska prava, predmet Vernillo protiv Italije, presuda od 20. februara 1991. serija A, br. 198, str. 12. st. 30.) i, imajući u vidu okolnosti predmetnog slučaja, Sud smatra da dužina postupka nije bila pretjerana i da je, stoga, postupak okončan u razumnom roku.
- 29.Sud, stoga, zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana 6. Konvencije u odnosu na dužinu vođenog postupka.
2. Pravo na pravičan postupak
- 30.U pogledu apelantovih navoda da su sudovi pogrešno utvrdili činjenice, Ustavni sud primjećuje da nije u njegovoj nadležnosti da preispituje način na koji su sudovi utvrdili činjenice predmeta, izuzev ako postupak nije sadržavao povredu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. Konvencije.
- 31.U ovom slučaju, apelant nije naveo nikakvu proceduralnu grešku ili neregularnost koja bi mogla da utiče na pravičnost postupka ili bilo kakav drugi element koji bi postupak učinio nepravičnim. Nikakvi takvi elementi ne proističu niti iz spisa koji je dostavljen Ustavnom sudu.
- 32.U skladu s tim, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede člana 6. Konvencije niti u ovom pogledu.
b) Član 13. Konvencije
- 33.Apelant se, dalje, žali da nije imao na raspolaganju efektivnih pravnih lijekova, protivno članu 13. Konvencije, koji glasi:
"Svako kome su povrijeđena prava i slobode predviđeni u ovoj konvenciji ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred nacionalnim vlastima, bez obzira jesu li povredu izvršila lica koja su postupala u službenom svojstvu."
- 34.Ustavni sud ističe da, prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, jedino podnosilac koji ima osnovan zahtjev o povredi svojih prava iz Konvencije, ima pravo, prema članu 13. Konvencije, na efektivan lijek (v. npr. Evropski sud za ljudska prava, Silver i dr. protiv Ujedinjenog kraljevstva, presuda od 25. marta 1983., serija A, br. 61). Sud sumnja da bi se apelant u ovom slučaju mogao osnovano pozivati na povredu prava iz Konvencije. U svakom slučaju, Sud primjećuje da je apelant imao na raspolaganju pravna sredstva. Protiv presude Općinskog suda je mogao uložiti žalbu Kantonalnom sudu, a protiv presude Kantonalnog suda Vrhovnom sudu.
- 35.Slijedi da član 13. Konvencije u konkretnom slučaju nije bio povrijeđen.
c) Član 14. Konvencije
- 36.Apelant navodi da je bio diskriminiran tokom sudskog postupka, što predstavlja povredu člana 14. Konvencije, koji glasi:
"Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji obezbjeđuje se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status."
- 37.Općim uvjetima za isporuku električne energije, koji su važili u vrijeme nastanka spornog odnosa ("Službeni list SRBiH", broj 6/92 i "Službeni list RBiH", broj 2/93) i važećim Općim uvjetima za isporuku električne energije ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/99), donesenim u skladu sa odredbama Zakona o elektroprivredi, propisana su uzajamna prava i obaveze isporučioca električne energije i kupca električne energije. Prema odredbama čl. 55. i 57. Zakona i odredbama člana 106. stav 1. tačka 13. i stav 3. Uvjeta, isporučilac električne energije može obustaviti električnu energiju kupcu - potrošaču ako on u određenom roku ne plati naknadu za utrošenu energiju.
- 38.Kako podnosilac apelacije nije dokazao da je u primjeni ovih odredbi prema njemu postupano drugačije nego prema drugim osobama u istoj situaciji, Sud smatra da u ovom slučaju nema naznaka diskriminacije.
- 39.Slijedi da apelantova prava iz člana 14. Konvencije nisu bila povrijeđena.
d) Ostale odredbe Konvencije
- 40.Konačno, apelant se poziva na član 2. Konvencije, koji štiti pravo na život, član 3. Konvencije, koji zabranjuje podvrgavanje mučenju, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju, član 4. Konvencije, koji zabranjuje držanje u ropstvu ili položaju ropske zavisnosti, član 5. Konvencije, koji osigurava pravo na slobodu i ličnu sigurnost, član 8. Konvencije, koji štiti pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.
- 41.Sud je razmotrio i ove navode, ali je zaključio da su neosnovani. Nisu nađene ikakve naznake povreda bilo kojih drugih odredbi iz Konvencije i njenih protokola.
VI - Zaključak
- 40.Ustavni sud je odlučio da, iz navedenih razloga, odbije apelaciju.
Na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda BiH su konačne i obavezujuće.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sljedećem sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i sudije prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.
U 17/00
4. maja 2001. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Snežana Savić, s. r.