USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 54. i 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 31. augusta i 1. septembra 2001. godine, donio je
ODLUKU
OBRAZLOŽENJE
I - Činjenično stanje
- 1.Činjenice koje su predočili apelanti su sljedeće:
- 2.Apelanti S. P. i Đ. K., sa stanom u ul. Borisa Kidriča broj 11 i 13 (sada Kralja Alfonsa XIII) Banja Luka, zahtjevom od 3. februara 1989. godine, zatražili su i dobili saglasnost Zbora stanara zgrade Borisa Kidriča broj 11 i 13 za dogradnju, odnosno adaptaciju potkrovnog prostora, s obzirom da stanuju u toj zgradi i imaju potrebu za većim stambenim prostorom.
- 3.Općinski sekretarijat za imovinsko-pravne i stambene poslove 5. decembra 1990. godine donio je Rješenje broj 04-475-1074/90 kojim se utvrđuje da SP "Rudi Čajavec" DP "Elektromehanika" iz Banje Luke ima prvenstveno pravo pripajanja dijela zajedničke prostorije i to dio tavana u površini od 25 m2 koji se nalazi u zgradi u ulici Borisa Kidriča broj 13/II iznad stana broj 11, u Banjoj Luci. Ovaj dio zajedničke prostorije pripojit će se stanu broj 11 u ul. Borisa Kidriča broj 13/II na kome je nosilac stanarskog prava S. P. Investitor "Rudi Čajavec" DP "Elektromehanika" dužan je da u roku od 30 dana od dana konačnosti ovog rješenja nadležnom organu za poslove urbanizma podnese zahtjev za izdavanje urbanističke saglasnosti za pretvaranje zajedničke prostorije u stan, te da u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja o urbanističkoj saglasnosti podnese zahtjev za izdavanje odobrenja za građenje. Pretvaranje zajedničke prostorije u stan mora se završiti najkasnije u roku od jedne godine od dana konačnosti odobrenja za građenje. Investitor je dužan da radove izvodi pod nadzorom SIZ-a stanovanja. Navedeni rokovi mogu se investitoru produžiti iz opravdanih razloga, ali najduže šest mjeseci, a ukoliko se investitoru ne odobri produženje navedenih rokova, ili ako ni u produženom roku investitor ne završi radove, prestaje mu pravo na pripajanje zajedničke prostorije stanu.
- 4.Općinska komisija za urbanizam, saobraćaj i komunalne poslove 18. januara 1991. godine donijela je Rješenje broj 11-364-135/91 kojim se SP "Rudi Čajavec" DP "Elektromehanika", kao investitoru, daje urbanistička saglasnost za adaptaciju dijela tavana u stambeni prostor i pripajanje postojećem stanu u ulici Borisa Kidriča broj 13/II, a u svemu prema urbanističko-tehničkim uvjetima broj 11-364-19/90.
- 5.Općinska komisija za urbanizam, saobraćaj i komunalne poslove općine Banja Luka, donijela je 29. novembra 1991. godine Rješenje broj 11-360-299/90 kojim se odobrava SP "Rudi Čajavec" DP "Elektromehanika", kao investitoru, da može pristupiti adaptaciji dijela tavana u stambeni prostor i pripojiti ga postojećem stanu u ul. Borisa Kidriča broj 13/II pod određenim uvjetima.
- 6.Rješenjem SP "Rudi Čajavec" DP "Elektomehanika - Komisije za stambene odnose broj K-R-19-34/90 od 26. decembra 1990. godine utvrđeno je, između ostalog, da sve obaveze koje nalaže Rješenje Sekretarijata za imovinsko-pravne i stambene poslove Općine Banja Luka broj 04-475-1074/90 od 5. decembra 1990. godine, u pogledu zahtjeva za izdavanje urbanističke saglasnosti, zahtjeva za izdavanje odobrenja za građenje, rokova za izvođenje radova, osiguranje stručnog nadzora nad izvođenjem radova kao i obaveze investiranja, preduzeće prenosi na konačnog investitora S. P.
- 7.S. P. se 6. jula 1999. godine obratio "Čajavec-Stanu", radi rješavanja stambenog pitanja, s obzirom da je 1993. godine zamijenio svoj jednosobni stan za trosoban pa da mu se, u slučaju da bivši vlasnik trosobnog stana zatraži povrat stana, omogući povrat ranijeg stana sa nastavkom dogradnje započetog tavanskog prostora. Ako raniji vlasnik ne zatraži povrat stana, predlaže da se omogući G.D., da prema odgovarajućem rješenju, nastavi adaptaciju tavanskog prostora, a njemu, S.P., d pravična naknada.
- 8.Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Banja Luka - Odjeljenje za imovinsko-pravne poslove donijela je 10. novembra 1999. godine Rješenje broj 25-475-502/99 kojim se utvrđuje investitoru SP "Rudi Čajavec" DP "Elektomehanika", iz Banje Luke, gubitak prvenstvenog prava pripajanja dijela zajedničke prostorije i to dio tavana u površini od 25 m2, u ul. Borisa Kidriča broj 13/II iznad stana broj 11, na kome je nosilac stanarskog prava S.P., ostvarenog rješenjem općinskog Sekretarijata za imovinsko-pravne i stambene poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove Općine Banja Luka, broj 04-475-1074/90 od 5. decembra 1990. godine, s obzirom da je u postupku utvrđeno da investitor SP "Rudi Čajavec" DP "Elektromehanika" u utvrđenim rokovima nije završio pripajanje ostvareno rješenjem Općinskog sekretarijata za imovinsko-pravne i stambene poslove Općine Banja Luka, broj 04-475-1074/90 od 5. decembra 1990. godine u smislu odredbi člana 15. stav 6. i člana 16. stav 1. Zakona o nadziđivanju zgrada i pretvaranju zajedničkih prostorija u stanove u zgradama u društvenoj svojini.
- 9.Protiv ovog rješenja S.P. je 19. novembra 1999. godine izjavio žalbu Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove.
- 10.Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove, rješavajući po žalbi S. P., donijela je 22. decembra 1999. godine Rješenje broj 04-475-32/99 kojim se odbija žalba S. P. U Rješenju je navedeno da je ono konačno u upravnom postupku i protiv njega nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor tužbom kod Vrhovnog suda Republike Srpske u roku od 30 dana od dana prijema ovog rješenja.
- 11.S. P. je 8. februara 2000. godine podnio tužbu Vrhovnom sudu Republike Srpske protiv rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banje Luke zbog bitnih povreda pravila postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
- 12.Vrhovni sud Republike Srpske 13. juna 2000. godine donio je presudu broj U 191/2000 kojom se tužba S.P. iz Banje Luke protiv tužene Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka broj 04-475-32/99 od 22. decembra 1999. godine u predmetu utvrđuju gubitak prvenstvenog prava pripajanja dijela zajedničke prostorije stanu, odbija kao neosnovana, a podnesci "Čajavec holdinga" ZDP "Elektromehanika" Banja Luka od 24. marta 2000. godine označeni kao "podnesak umješača", a 10. aprila 19. aprila i 12. maja 2000. godine označeni kao "podnesak zainteresovanog lica" se odbacuju. U presudi Vrhovnog suda se navodi, između ostalog, da su nadziđivanje i pretvaranje zajedničkih prostorija u stanove kao i prateći poslovi u vezi s tim, poslovi od općeg interesa u smislu člana 2. Zakona o nadziđivanju zgrade i pretvaranju zajedničkih prostorija u stanove u zgradama u društvenoj svojini, kao i da je odredbama člana 15. stav 4., 5. i 6. i člana 16. Zakona određeno da se nadziđivanje mora završiti u roku od godine dana od dana konačnosti rješenja o odobrenju za građenje, odnosno u najdužem roku od godine i po dana, jer u protivnom slijedi gubitak tog prava, a što se utvrđuje deklarativnim rješenjem nadležnog organa. Te odredbe Zakona su stroge, kogentne, norme. Inače radi se, po mišljenju Vrhovnog suda, o jednostranačkoj upravnoj stvari, gdje se u ulozi stranke pojavljuje samo investitor, a kako je prvostepeni organ imao dokaz da odobreno pripajanje nije dovršeno u jednogodišnjem roku, a ni do dana kada je izvršila kontrolu Urbanističko-građevinska inspekcija Grada Banja Luka, tj. do 18. oktobra 1999. godine, organ uprave je mogao da odluči na način kako je to učinjeno u osporenom rješenju. Vrhovni sud, također, ističe da je na gubitak predmetnog prava bez uticaja činjenica da je tužilac u proteklom roku bio angažovan u vojsci Republike Srpske, kao i činjenica da mu vjerovatno preostaje da se ponovo vrati u predmetni jednosoban stan, iz kojeg se, kako tvrdi tužilac, iselio 1993. godine. Dakle, ostaje nesporna činjenica da investitor ni nakon višekratnog prekoračenja datog roka, nije iskoristio ostvareno pravo prvenstva, sve do dana izvršene kontrole, tj. do 18. oktobra 1999. godine, dakle, ni nakon toliko vremena od završetka rata na ovim prostorima.
II - Apelacija
- 13.U apelaciji koju su podnijeli MDP "Čajavec holding", ZDP "Elektromehanika" iz Banje Luke i S. P. iz Banje Luke, ul. Kralja Alfonsa XIII/19, navodi se da je prvostepenim rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove - Područna jedinica Banja Luka broj 24-475-502/99 od 10. novembra 1999. godine oduzeto apelantu prvenstveno pravo pripajanja stanu dijela tavana površine 25 m2. Ovaj dio tavana, kao dio zajedničkih prostorija, nalazi se iznad jednosobnog stana na kojem je apelant S. P. imao stanarsko pravo prije 30. aprila 1991. godine.
- 14.U apelaciji se ističe da je tokom postupka pred upravnim organima, a i u tužbi Vrhovnom sudu Republike Srpske, ukazivano da apelant S.P., u smislu odredbi Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine, ima pravo i obavezu da se vrati u svoj stan sa svim pravima koje je imao do 30. aprila 1991. godine.
- 15.Pravo prvenstvenog pripajanja dijela zajedničkih prostorija (dijela tavana) apelantu S.P. je pripalo 5. decembra 1990. godine te ga je on kao pravo stečeno prije 30. aprila 1991. godine namjeravao koristiti s obzirom da se vratio u jednosoban stan u ul. Kralja Alfonsa XIII/19 (ranije Borisa Kidriča).
- 16.Ovaj stan je po strukturi jednosoban i njemu, odnosno njegovoj višečlanoj porodici, je neodgovarajući, pa mu je, stoga, dodijeljeno pravo da tavanski prostor koji se nalazi iznad njegovog stana pretvori u stambeni prostor. Apelant tvrdi da je u ovaj tavanski prostor uložio znatna sredstva. Ovaj tavanski prostor smatra se pripatkom stana u koji se vratio 24. augusta 2000. godine. S obzirom da i upravni organ i Vrhovni sud Republike Srpske, iako su bili dužni, nisu postupali po odredbama Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine time su povrijedili njegova prava na nepristrano i pravično suđenje te njegovo pravo na imovinu, pa se stoga predlaže da Ustavni sud Bosne i Hercegovine ukine presudu Vrhovnog suda Republike Srpske zbog kršenja ustavnih prava apelanta iz člana II/3. tač. e) i k), prava na nepristrano i pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima, na mirno uživanje imovine iz člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije, kao i odredbi Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenoj imovini, te da predmet vrati na ponovni postupak Vrhovnom sudu Republike Srpske. Ujedno je predloženo da se odredi privremena mjera zabrane upravnim organima Republike Srpske da ometaju apelanta u korištenju prvenstvenog prava pripajanja dijela zajedničkih prostorija - potkrovlja u Banjoj Luci, ul. Kralja Alfonsa broj XIII/19.
III - Postupak pred Ustavnim sudom
- 17.Ustavni sud je zatražio od Vrhovnog suda Republike Srpske i Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka da se izjasne o apelaciji.
- 18.Vrhovni sud Republike Srpske dostavio je odgovor u kome se ističe da apelanti nisu iscrpili sve pravne lijekove koji su mogući po zakonima o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 26/94), jer MDP "Čajavec holding" ZDP "Elektromehanika" Banja Luka nije u zakonom utvrđenom roku pokrenuo upravni spor protiv konačnog rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka broj 04-475-32/99 od 22. decembra 1999. godine kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv rješenja Područne jedinice Banja Luka broj 25-475-502/99 od 10. novembra 1999. godine već ga je naknadno angažovao u takav spor apelant S.P. svojim podnescima od 24. marta, 10. aprila i 12. maja 2000. godine označenim kao "podnesak umješača", odnosno "podnesak zainteresovanog lica". Osim toga, iz razloga datih u apelaciji bilo je moguće protiv presude u roku od 30 dana podnijeti zahtjev za njeno vanredno preispitivanje u smislu čl. 20. i 45. stav 1. Zakona. Kako apelanti nisu koristili ovaj pravni lijek, Vrhovni sud smatra da se apelacija ne može razmatrati s obzirom na odredbe člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Pored toga Vrhovni sud smatra da pobijanom presudom nisu povrijeđena prava apelanta, pa tako ni prava iz Ustava Bosne i Hercegovine - člana II/3. tač. e) i k) kao i Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
IV - Dopustivost
- 19.Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 20.Prema Poslovniku Ustavnog suda, Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio (član 11. stav 3.).
- 21.Prema Zakonu o upravnim sporovima upravni spor se može voditi samo protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu, odnosno u prvom stepenu protiv koga nema mjesta žalbi u upravnom postupku, kao i slučaju kada nadležni organ po zahtjevu, odnosno o žalbi nije donio odgovarajući upravni akt (čl. 6., 7. i 8.). Protiv pravosnažnih odluka sudova u Republici i Vrhovnog vojnog suda donesenih u upravnom sporu stranka može podnijeti Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Taj zahtjev može se podnijeti zbog povrede zakona, drugog propisa ili općeg akta ili zbog povrede propisa o postupku koja je mogla uticati na rješenje stvari (član 20. stav 1.). U ovom slučaju, apelanti su se obratili Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, u smislu člana VI/3.b) Ustava ističući da su osporenom presudom Vrhovnog suda Republike Srpske povrijeđena prava iz člana II/3. tač. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na nepristrano i pravično saslušanje iz člana 6. Evropske konvencije te pravo na imovinu, odnosno pravo na mirno uživanje imovine iz člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije o ljudskim pravima. Cijeneći navedeno, postavlja se pitanje da li su u konkretnom slučaju u smislu člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta. Polazeći od činjenice da se s jedne strane, prema gore navedenom zakonu, može uložiti zahtjev i za vanredno preispitivanje sudske odluke i to u slučajevima povrede zakona, drugog propisa ili općeg akta ili zbog povrede propisa o postupku koja je mogla uticati na rješenje stvari, a da, s druge strane, podnosioci apelacije traže da Ustavni sud, saglasno svojim ustavnim nadležnostima, ocijeni da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja pitanja sadržanih u Ustavu, koja se prvenstveno odnose na zaštitu najvišeg nivoa ljudskih prava i osnovnih sloboda (član II Ustava - Ljudska prava i osnovne slobode) predviđenih u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud cijeni da se pravnim lijekovima, na koje se odnosi član 11. Poslovnika Ustavnog suda, mogu smatrati samo oni koji apelantu mogu omogućiti uspjeh u sporu, a u konkretnom slučaju postupak pred Vrhovnim sudom RS predstavljao je posljednji efektivan pravni lijek.
- 22.Apelacija protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-191/2000 upućena je preporučenom pošiljkom Ustavnom sudu 1. septembra, a dostavljena 5. septembra 2000. godine. Prema članu 13. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, podnesak upućen Sudu smatra se zaprimljenim danom prijema u Sudu, odnosno danom predaje preporučenom pošiljkom. U izvještaju Srpskih pošta navedeno je da je pošiljka (R-3271) isporučena "Čajavec holdingu" "Elektromehanika" Banja Luka 4. jula 2000. godine. Iz toga slijedi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je i propisano Poslovnikom Ustavnog suda.
- 23.Ustavni sud, stoga, zaključuje da je apelacija dopustiva.
V - Ocjena Ustavnog suda
- 24.Apelanti navode da su pobijanom presudom povrijeđena njihova prava koja su zagarantirana sljedećim odredbama:
Član II/3. pod e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, koji u svom relevantnom dijelu glasi:
"3. Popis prava - Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima...;
- k)Pravo na imovinu."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koji u svom relevantnom dijelu glasi:
"1. Svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom obrazovanim na osnovu zakona."
Član 1. Protokola broj 1 na Evropsku konvenciju glasi:
"2. Svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
- 3.Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni".
- 25.Ustavni sud konstatuje da se upravni spor, koji je vođen po tužbi S. P. pred Vrhovnim sudom Republike Srpske, odnosi na njegovo građansko pravo i iz toga proizilazi da se član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjuje i u ovom slučaju. Prema tome, Ustavni sud ne nalazi da je potrebno utvrditi da li je došlo do povrede građanskih prava MDP "Čajavec holding" ZDP "Elektromehanika", ali će preispitati da li je postupak pred Vrhovnim sudom bio fer onako kako to zahtijeva član 6., odnosno da li je Vrhovni sud povrijedio član 6. Evropske konvencije.
- 26.Prema Zakonu o nadziđivanju zgrada i pretvaranju zajedničkih prostorija u stanove u zgradama u društvenoj svojini ("Službeni list SRBiH", broj 32/87) koji se primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu člana 12. Ustavnog zakona za provođenje Ustava Republike Srpske ("Službeni glasnik RS", broj 21/92), nadziđivanje i pretvaranje zajedničkih prostorija u stanove, kojima se obezbjeđuje izgradnja stanova pod povoljnim uvjetima, racionalnije korištenje prostora i gradskog građevinskog zemljišta i urbanizacija gradova, naselja gradskog karaktera i drugih naseljenih mjesta, u smislu ovog zakona, su poslovi od općeg interesa (član 2.).
- 27.Nadziđivanje, odnosno pretvaranje zajedničkih prostorija u stanove, mora se završiti najkasnije u roku od godine dana od dana konačnosti rješenja o odobrenju za građenje, a ako se nadziđivanje, odnosno pretvaranje zajedničkih prostorija u stanove iz opravdanih razloga ne završi u roku od godine dana, investitoru se može produžiti rok za završetak radova najduže za šest mjeseci. Investitoru, kome nije odobreno produženje roka, ili koji ni u produženom roku ne završi radove, prestaje pravo na nadziđivanje odnosno na pretvaranje zajedničkih prostorija u stanove (član 15. st. 4., 5. i 6.). Gubitak prava za nadziđivanje, odnosno na pretvaranje zajedničkih prostorija u stanove iz gore navedenih razloga, utvrđuje se rješenjem općinskog organa uprave nadležnom za imovinsko-pravne poslove (član 16).
- 28.Ustavni sud uočava da je Vrhovni sud Republike Srpske u predmetu primijenio relevantne odredbe Zakona o nadziđivanju zgrada i pretvaranju zajedničkih prostorija u stanove u zgradama u društvenoj svojini, te da ne postoji sumnja da je postupak vođen na nepravičan način. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede člana 6. Konvencije.
- 29.U pogledu člana 1. Protokola broj 1 koji štiti pravo na imovinu, Ustavni sud konstatuje da se konkretni predmet tiče postupka utvrđivanja gubitka prvenstvenog prava pripajanja dijela zajedničke prostorije i to dio tavana u površini od 25 m2, u ulici Borisa Kidriča broj 13/II, iznad stana broj 11, na kome je nosilac stanarskog prava S. P., ostvarenog rješenjem Općinskog sekretarijata za imovinsko-pravne i stambene poslove Odsjeka za imovinsko-pravne poslove Općine Banja Luka, broj 04-475-1074/90 od 5. decembra 1990. godine. Ustavni sud smatra da je to što je investitoru SP "Rudi Čajavec" DP "Elektromehanika" utvrđen gubitak prvenstvenog prava pripajanja dijela zajedničkih prostorija, iz zakonom utvrđenih razloga, ne bi moglo smatrati povredom prava na imovinu, jer se u konkretnom slučaju radi o gubitku prvenstvenog prava pripajanja zajedničkih prostorija koji su u Republici Srpskoj sada državna svojina, i stoga se ne bi moglo zaključiti da je došlo do povrede apelantovih imovinskih prava iz člana 1. protokola 1 Konvencije.
- 30.Stoga, Ustavni sud cijeni da osporena presuda Vrhovnog suda RS nije povrijedila Evropsku konvenciju niti njene protokole, a nije bilo ni drugih povreda Ustava.
VI - Zaključci
- 31.Ustavni sud je zaključio da apelacija mora biti odbijena.
- 32.S obzirom da je Sud donio odluku u meritumu, nije potrebno da odlučuje o apelantovim zahtjevima za donošenje privremene mjere.
- 33.Na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Ovu odluku Sud je donio jednoglasno u sljedećem sastavu: predsjednik Suda, prof. dr. Snežana Savić, sudije prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.
Odbija se apelacija MDP "Čajavec holding" ZDP "Elektromehanika" Banja Luka i S. P. iz Banje Luke, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-191/2000 od 13. juna 2000. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
U 3/01
31. augusta 2001. godine
Neum
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Snežana Savić, s. r.