Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 54. i 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 28. i 29. septembra 2001. godine, donio je

ODLUKU

OBRAZLOŽENJE

I - Činjenično stanje

  • 1.
    Podnosilac apelacije je gosp. T.K., iz Sarajeva.
  • 2.
    Činjenice predmeta, koje proizilaze iz dokumentacije dostavljene Sudu, mogu se sumirati kako slijedi.
  • 3.
    Zamjenik javnog tužioca, Osnovno javno tužilaštvo Sarajevo, je 18. septembra 1996. godine podnio Osnovnom sudu II Sarajevo optužnicu protiv T.K., sina P. i majke D., rođ. u mjestu Gornja Raštalica, općina Hadžići. T.K. je okrivljen da je provalio u tuđu garažu i oduzeo putničko motorno vozilo vlasništvo druge osobe (P.M.), čime je počinio krivično djelo teške krađe iz člana 148. Krivičnog zakona Republike Bosne i Hercegovine.
  • 4.
    Općinski sud II Sarajevo je, 11. decembra 1999. godine, Rješenjem broj Kv-745/99 (K-682/96), obustavio krivični postupak protiv T.K. Sud je odlučio obustaviti krivični postupak zbog toga što je 11. decembra 1999. godine stupio na snagu federalni Zakon o amnestiji, kojim je za krivično djelo koje je okrivljenom T.K. stavljeno na teret data amnestija, a oštećeni P.M. je sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućen na parnicu.
  • 5.
    T.K. je 15. decembra 1999. godine podnio Kantonalnom sudu u Sarajevu žalbu na rješenje Općinskog suda II Sarajevo, kojim je obustavljen krivični postupak protiv njega. Žalio se da je optužen za krivično djelo koje nije, niti je mogao učiniti, jer se u vrijeme navodnog izvršenja krivičnog djela, kao i cijeli ratni period, nalazio u Sarajevu sa svojom porodicom, i imao radnu obavezu u firmi u kojoj je bio, a i sada je zaposlen, o čemu posjeduje relevantnu dokumentaciju; da nije bio pozvan na sud niti saslušan na glavnom pretresu po optužnici i nije imao priliku da dokaže svoju nevinost, te da mu je optužbama protiv njega nanesena kleveta, uvreda, povrijeđena čast i dostojanstvo.
  • 6.
    Kantonalni sud u Sarajevu je, 2. novembra 2000. godine, odbio žalbu T.K. Kantonalni sud je, povodom pismenog podneska zamjenika kantonalnog tužioca, kojim se ukazuje da bi trebalo prethodno utvrditi da li je T.K. osoba koja je primila rješenje o obustavi postupka i podnijela žalbu protiv tog rješenja, utvrdio je da je upravo T.K., sin P, osoba protiv koje je podnesena optužnica i prema kome je doneseno rješenje o obustavi postupka, što je, prema dostavnici u predmetnom spisu, potvrdio svojim potpisom i protiv kojeg je uložio žalbu, te zaključio da su time otklonjene sumnje u identitet okrivljenog.
  • 7.
    T.K. se obratio i federalnom tužiocu sa zahtjevom za zaštitu zakonitosti, u kome, uz ranije iznesene tvrdnje, navodi da je u međuvremenu došao do saznanja da je predmetno krivično djelo izvršio drugi T.K.

Federalni tužilac je, aktom broj KTZ-62/2000 od 9. januara 2001. godine, obavijestio T.K. da, nakon uvida u spis Općinskog suda II Sarajevo, nije našao zakonskog osnova za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv navedenih sudskih odluka.

II - Apelacija

  • 8.
    Gosp. T.K. apelacijom pobija rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu od 2. novembra 2000. godine i rješenje Općinskog suda II Sarajevo od 11. decembra 1999. godine. Navodi da su ta rješenja, kao i obavještenje federalnog tužioca, povrijedili njegova ljudska prava i čast, jer je "proglašen krivim" za djelo koje nije izvršio (podnesak apelanta od 4. januara 2001. godine), da je neosnovano optužen i amnestiran, a da uopće nije pozvan na pretres na kome bi dokazao da se u ovom slučaju ne radi o njemu nego o drugoj osobi istog imena i prezimena. Apelant moli Ustavni sud da zaštiti njegova ljudska prava koja su mu povrijeđena (podnesak apelanta od 19. februara 2001. godine).

Odbija se apelacija T.K. iz Sarajeva protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj Kž-266/00 od 2. novembra 2000. godine i rješenja Općinskog suda II Sarajevo broj Kv-745/99 (K-682/96) od 11. decembra 1999. godine.

III - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 9.
    T.K. je, 4. januara 2001. godine, predao neposredno Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine podnesak: "Zahtjev za ocjenu ustavnosti provedenog postupka", koji je naslovio na: Ustavni sud Federacije BiH. Na traženje da se izjasni od kojeg ustavnog suda traži zaštitu ljudskih prava za koja tvrdi da su mu povrijeđena, T.K. je 19. februara 2001. godine dostavio novi podnesak, u kome se izjašnjava da njegov raniji podnesak (od 4. januara 2001. godine) treba da razmatra Ustavni sud Bosne i Hercegovine.
  • 10.
    Na osnovu člana 16. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je 23. marta 2001. godine zatražio od Kantonalnog suda u Sarajevu da odgovori na navode apelacije. Kantonalni sud u Sarajevu nije odgovorio na ovaj zahtjev.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

IV - Relevantni domaći zakoni

  • 11.
    Zakonom o amnestiji ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/99) oslobađaju se krivičnog gonjenja, ili u potpunosti od izrečene kazne ili neizvršenog dijela kazne, sve osobe koje su u periodu od 1. januara 1991. godine do 22. decembra 1995. godine učinile bilo koje od kaznenih djela predviđenih u odgovarajućim krivičnim zakonima koji su primjenjivani na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, osim kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, kaznenih djela definisanih u Statutu Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, te određenih drugih teških kaznenih djela protiv života, dostojanstva i morala, razbojništva i drugog (član 1.).

Postupak o primjeni amnestije po ovom zakonu propisan je čl. 2. do 6. istog zakona. Prema njima, ako protiv osoba iz člana 1. ovog zakona nije pokrenut krivični postupak, postupak se neće ni pokrenuti, ako je postupak u toku - obustavit će se, a ako je osobi iz člana 1. ovog zakona pravomoćno izrečena kazna zatvora, bit će oslobođen od izvršenja te kazne u cjelini ili u dijelu koji nije izvršen (član 2.); rješenje o primjeni amnestije donosi sud koji je sudio u prvom stepenu, po službenoj dužnosti ili na prijedlog okrivljene, ili osuđene osobe ili osobe koja u korist okrivljene osobe može izjaviti žalbu, a ovo rješenje sud je dužan donijeti u roku od tri dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, odnosno u roku od tri dana od prijema prijedloga (član 3.); protiv rješenja o primjeni amnestije žalbu mogu izjaviti tužitelj, okrivljeni i njegov branitelj, osuđeni i osoba koja u korist okrivljenog može izjaviti žalbu u slučaju da je ona podnijela prijedlog za davanje amnestije, a žalba protiv rješenja o primjeni amnestije ne zadržava izvršenje rješenja (član 4.); na dostavljanje pismena, računanje rokova i postupak po žalbi odgovarajuće se primjenjuju odredbe federalnog Zakona o krivičnom postupku (član 6.).

  • 12.
    Vezano za odredbu člana 6. Zakona o amnestiji, da se na postupak po žalbi na rješenje o primjeni amenstije odgovarajuće primjenjuju odredbe Zakona o krivičnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98), član 388. tog zakona, u svom relevantnom dijelu, glasi: "(1) O žalbi protiv rješenja prvostepenog suda odlučuje drugostepeni sud u sjednici vijeća ako ovim zakonom nije drukčije određeno."

V - Dopustivost

  • 13.
    Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 14.
    Članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine je utvrđeno da Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 15.
    Prema Zakonu o amnestiji ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/99) rješenje o primjeni amnestije donosi sud pred kojim je krivični postupak u toku, odnosno sud koji je sudio u prvom stepenu, po službenoj dužnosti ili na prijedlog okrivljene ili osuđene osobe ili osobe koja u korist okrivljene osobe može izjaviti žalbu (član 3. stav 1.); protiv rješenja o primjeni amnestije dozvoljena je žalba, koja ne zadržava izvršenje (član 4.), na postupak po žalbi na rješenje o amnestiji odgovarajuće se primjenjuju odredbe federalnog Zakona o krivičnom postupku (član 6.).

Protiv rješenja o obustavi krivičnog postupka zbog amnestije okrivljeni T.K., prema Zakonu o krivičnom postupku, nije imao mogućnost da koristi vanredne pravne lijekove (zahtjev za ponavljanje postupka, zahtjev za zaštitu zakonitosti). Prema tome, T.K. je iskoristio sve pravne lijekove moguće po zakonima Federacije Bosne i Hercegovine za konkretnu situaciju.

  • 16.
    Kantonalni sud u Sarajevu je 2. novembra 2000. godine donio rješenje broj Kž- 266/00, koje je Osnovni sud primio 28. novembra 2000. godine, nakon čega je rješenje dostavljeno apelantu. Apelacija protiv rješenja Kantonalnog suda podnesena je Ustavnom sudu 4. januara 2001. godine, dakle u propisanom roku od 60 dana.
  • 17.
    Prema tome, apelacija Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda od 2. novembra 2000. godine i rješenja Općinskog suda od 11. decembra 1999. godine je dopustiva.

VI - Ustavni sud je zaključio

  • 18.
    Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima iz Ustava koja proizilaze iz presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Apelaciona nadležnost ograničena je na ustavna pitanja i Sud, općenito, nije nadležan da preispituje da li su redovni sudovi pravilno primijenili zakone i utvrdili činjenice.
  • 19.
    Apelantovi navodi odnose se na to da su Kantonalni sud i Općinski sud, svojim rješenjima, kao i federalni tužilac, svojim obavještenjem, kojim je "proglašen krivim" za djelo koje nije učinio te da je "neosnovano optužen i amnestiran" a da nije pozvan na pretres na kome bi dokazao da se u ovom slučaju ne radi o njemu nego o drugom T.K., povrijedili njegova ljudska prava, čast i dostojanstvo.
  • 20.
    Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II stav 1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da obezbijede najviši nivo ljudskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II stav 2. prava i slobode određene Evropskom konvencijom i u njenim protokolima, direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad ostalim zakonima.
  • 21.
    Član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Konvencija) u svom relevantnom dijelu glasi:

"Svako ima pravo da zakonom određen, nezavisan i nepristrasan tribunal, pravično, javno i u razumnom roku odluči ... o krivičnoj optužbi protiv njega."

  • 22.
    Utoliko što je T.K. bio optužen za tešku krađu, on je bio krivično optužen u okviru značenja člana 6. stav 1. Konvencije, i dok god je on bio tako optužen, sud je imao pravo da odluči o toj optužbi.
  • 23.
    Međutim, pravno stanje se promijenilo kada ga optužba više nije teretila. U stvari, odustajanje od optužbe je rezultat amnestije, a analogna situacija bi se javila da je javni tužilac povukao optužbu, npr. da je ustanovio da su dokazi preslabi da bi doveli do osude. U takvim okolnostima, više nije postojala optužba o kojoj bi se odlučivalo.
  • 24.
    U ovom predmetu, Općinski sud II Sarajevo je odlučio, u skladu sa Zakonom o amnestiji, da obustavi krivični postupak protiv T.K. Ova odluka nije predstavljala odluku o optužbi protiv T. K, a kako je on bio oslobođen krivičnog gonjenja, nije se više mogao pozivati na pravo na sudsku odluku o njegovoj krivici ili nevinosti u pogledu krivičnog djela za koje je bio optužen.
  • 25.
    Ustavni sud, stoga, zaključuje da nije došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i odgovarajućih odredbi člana II/2. i 3. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 26.
    Član 6. stav 2. Konvencije glasi:

"Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže."

  • 27.
    Nasuprot tvrdnjama apelanta, Sud zapaža da u konkretnom slučaju odluka Općinskog suda o obustavi postupka, u skladu sa Zakonom o amnestiji, kao i sudska odluka da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžeta suda, ne izražavaju stav da je T.K. kriv za krivično djelo za koje je bio optužen.
  • 28.
    Stoga Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede člana 6. stav 2. Evropske konvencije i odgovarajućih odredbi člana II/2. i 3. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 29.
    Prema izloženom, Sud je odlučio da odbije apelaciju T.K.
  • 30.
    Na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno u sljedećem sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić, sudije prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović, Mirko Zovko.

U 24/01

28. septembra 2001. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Snežana Savić, s. r.