Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA

ODLUKU
OBRAZLOŽENJE

Odbija se apelacija O. R. iz Sarajeva protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj U-1113/99 od 17. maja 2000. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

Gospodin O. R. iz Sarajeva je, 28. marta 2000. godine, uložio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud). Apelacija je bila dopunjena podnescima od 3. maja 2000.godine i 12. juna 2000. godine. Apelacijom se pobijaju presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud) broj U-185/91 od 14. marta 1991. godine, presuda Vrhovnog suda broj U-229/97 od 9. jula 1997. godine, rješenje Vrhovnog suda broj Uvl-22/97 od 28. aprila 1991. godine i rješenje Vrhovnog suda broj U-1113/99 od 17. maja 2000. godine.

I - Činjenično stanje

  • 1.
    Rješenjem broj 07/A-KDŽ-KJ-473-103/79 od 28. novembra 1979. godine Općinske komisije za urbanizam, građenje i imovinsko-pravne poslove i katastar Općine Centar Sarajevo, izvršena je eksproprijacija stambene zgrade sa pratećim objektima - vlasništvo O. R.
  • 2.
    Prema Sporazumu broj 05/B-473-103/79 od 19. aprila 1985. godine, zaključenim između O. R. i Zavoda za izgradnju grada Sarajeva, Zavod za izgradnju grada se obavezao da će kupiti dvije garaže i prenijeti ih u vlasništvo na lice koje odredi O. R.
  • 3.
    U Ugovoru zaključenom 5. septembra 1985. godine između Grada Sarajeva - Zavoda za izgradnju grada Sarajeva, sjedne strane i O. R. i Dž. R., kćerke O. R., s druge strane, navedeno je da Zavod za izgradnju grada prenosi u vlasništvo bez naknade garažu broj 24 na O. R, a garažu broj 25 na Dž. R., obje sagrađene u naselju Đuro Đaković "Ciglane", te da će se nakon pribavljanja katastarskih, odnosno zemljišno-knjižnih podataka sačiniti poseban ugovor provodiv u zemljišnim knjigama. Također je ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud u Sarajevu.
  • 4.
    Zaključkom Općinske uprave za geodetske poslove, katastar nekretnina i imovinsko-pravne poslove općine Centar Sarajevo (u daljem tekstu: Općinska uprava) broj 05/B-475-77/97 od 4. aprila 1997. godine, odbačen je zahtjev O. R. za uknjižbu prava vlasništva na garažama u zemljišnim knjigama, zbog nenadležnosti. Rješenjem Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) broj 01-475-62/97 od 28. aprila 1997. godine, odbijena je žalba O. R. izjavljena protiv navedenog zaključka Općinske uprave.
  • 5.
    Po tužbi O. R. protiv rješenja Federalne uprave, Vrhovni sud je 9. jula 1997. godine donio presudu broj U-229/97 kojom se tužba O. R. odbija iz razloga što se u ovom predmetu ne radi o upravnoj, već o građansko-pravnoj stvari.
  • 6.
    O. R. se, nakon toga, ponovo obratio Vrhovnom sudu sa prijedlogom za ponavljanje postupka okončanog presudom Vrhovnog suda od 9. jula 1997. godine. Vrhovni sud je donio 1. novembra 1997. godine rješenje broj U-394/97 kojim se prijedlog za ponavljanje postupka odbacuje. U rješenju je navedeno, između ostalog, da u prijedlogu za ponavljanje postupka O. R. nije naveo ni jedan zakonski osnov za ponavljanje postupka.
  • 7.
    Zahtjevom od 17. decembra 1997. godine za vanredno preispitivanje sudske odluke od 17. decembra 1997. godine, O. R. je predložio da se preispita zakonitost rješenja Vrhovnog suda od l. novembra 1997. godine kao i sve odluke suda donesene u izvršenju sporazuma o naknadi za njegove eksproprisane nekretnine. Također je zatražio da se one ponište i udovolji njegovom zahtjevu za uknjižbu prava vlasništva na garažama u zemljišnim knjigama. Vrhovni sud je 28. aprila 1999. godine donio rješenje broj Uvl-22/97 kojim je odbacio zahtjev kao nedozvoljen. U obrazloženju ovog rješenja je navedeno da se ne može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje odluke Vrhovnog suda.
  • 8.
    O. R. je nakon toga zatražio obnovu postupka okončanog rješenjem Vrhovnog suda od 28. aprila 1999. godine. Vrhovni sud je 17. maja 2000. godine donio je rješenje broj U-l l 13/99 kojim se tužba O. R. odbacuje kao nedozvoljena. U obrazloženju ovog rješenja Vrhovni sud je naveo da se ponavljanje postupka, kao vanredno pravno sredstvo, može koristiti prema odredbi člana 52. Zakona o upravnim sporovima samo protiv pravosnažne sudske odluke. U konkretnom slučaju završen je kompletan sudski postupak, jer je presudom Vrhovnog suda broj U-229/97 od 9. jula 1997. godine odbijena tužba O. R. podnesena protiv rješenja od 28. aprila 1997. godine, a rješenjem istog suda broj U-394/97 od 1. novembra 1997. godine odbačen je prijedlog O. R. za ponavljanje postupka okončanog presudom broj U-229/97 od 9. jula 1997. godine. Konačno, rješenjem suda broj Uvl-22/97 od 28. aprila 1999. godine, odbačen je kao nedozvoljen zahtjev O. R. za vanredno preispitivanje sudske odluke. Dakle, u ovoj pravnoj stvari iscrpljena su sva pravna sredstva. Zakon o upravnim sporovima ne predviđa ponavljanje postupka protiv vanrednog pravnog lijeka, pa zato nema zakonskog uvjeta za podnošenje tužbe za obnovu postupka.

II - Apelacija

  • 9.
    U apelaciji podnesenoj 28. marta 2000. godini, dopunjenoj podnescima 3. maja 2000. godine i 12. juna 2000. godine, O. R. pobija presudu Vrhovnog suda broj U-185/91 od 14. marta 1991. godine, presudu Vrhovnog suda broj U-229/97 od 9. jula 1997. godine, rješenje Vrhovnog suda broj U-394/97 od 1. novembra 1997. godine i rješenje Vrhovnog suda broj Uvl-22/97 od 28. aprila 1999. godine.
  • 10.
    O.R. smatra da su osporene odluke Vrhovnog suda nezakonite i da mu je oduzeto pravo na naknadu za dvije eksproprisane garaže. On navodi da oko 10 godina traži izvršenje svog prava. O. R. je dostavio i rješenje Vrhovnog suda broj U-1113/99 od 17. maja 2000. godine navodeći da je i ono nezakonito kao i sve ranije navedene odluke tog suda.
  • 11.
    U podnesku od 11. septembra 2001. godine, O. R. ističe da mu Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo nije dao ugovorenu naknadu za eksproprisane nekretnine, a daje Vrhovni sud povrijedio zakone Federacije, član II Ustava Bosne i Hercegovine, član 1. Protokola broj l na Evropsku konvenciju, te član 17. Opće deklaracije o pravima čovjeka.

III - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 12.
    U skladu sa članom 16. Poslovnika Ustavnog suda, apelacija i dopune apelacije dostavljeni su Vrhovnom sudu radi davanja odgovora na navode iz apelacije.
  • 13.
    Vrhovni sud u svom odgovoru od 27. februara 2001. godine daje razloge za donošenje rješenja Uvl-22/97, presude U-229/97, rješenja U-394/97 i rješenja broj U-1113/99. U pogledu rješenja U-1113/99 od 17. maja 2000. godine, Vrhovni sud navodi da apelacija, s obzirom da je podnesena 2001. godine, nije podnesena u propisanom roku. Vrhovni sud predlaže da se apelacija odbaci ili odbije kao neosnovana jer osporenim odlukama Vrhovnog suda nije došlo do povrede apelantovih prava na imovinu.

IV - Dopustivost

  • 14.
    Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 15.
    Članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda propisano je da Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome osporava iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 16.
    U ovom predmetu osporena presuda U-185/91 od 14. marta 1991. godine dostavljena je apelantu 24. aprila 1991. godine, presuda broj U-229/97 od 9. jula 1997. godine, 2. augusta 1997. godine, rješenje broj U-394/97 od 1. novembra 1997. godine, 21. novembra 1997. godine i rješenje broj Uvl-22/97 od 28. aprila 1999. godine 18. maja 1999. godine.
  • 17.
    S obzirom da je apelacija protiv navedenih odluka Vrhovnog suda podnesena 28. marta 2000. godine, dakle znatno poslije roka utvrđenog u članu 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud ne može ispitati predmet u pogledu ovih odluka.
  • 18.
    Međutim, osporeno rješenje broj U-1113/99 od 17. maja 2000. godine, koje je O. R. osporio u svojoj dopuni apelacije od 12. juna 2000., je podneseno u roku utvrđenom u članu 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 19.
    O. R. se žali na navedeno rješenje. On smatra daje Vrhovni sud odbacivanjem njegovog zahtjeva za ponavljanje postupka povrijedio zakon. Također smatra da se spor vodi pred Vrhovnim sudom više od 10 godina i da zbog nezakonitih odluka tog suda i osporavanja njegovih prava na pravičnu naknadu, traži zaštitu svojih prava pred Ustavnim sudom.

V- Ocjena Ustavnog suda

  • 20.
    Ustavni sud će ispitati da li je rješenje Vrhovnog suda broj U-1113/99 od 17. maja 2000. godine, kojim je tužba apelanta za ponavljanje postupka odbačena kao nedozvoljena, u saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
  • 21.
    Prema Zakonu o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 8/2000) pravni lijekovi su žalba na odluku najvišeg suda kantona (član 41.), zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (član 45.), zahtjev za zaštitu zakonitosti (član 47.) i ponavljanje postupka (član 52.).
  • 22.
    Ponavljanje postupka okončanog presudom ili rješenjem nadležnog suda ponovit će se na zahtjev stranke u slučajevima utvrđenim u članu 52. ovog zakona.
  • 23.
    Vrhovni sud konstatuje u osporenom rješenju da je u konkretnom slučaju završen kompletan sudski postupak, jer je presudom Vrhovnog suda broj U-229/97 od 9. jula 1997. godine odbijena tužba O. R. podnesena protiv rješenja od 28. aprila 1997. godine, a rješenjem suda broj U-394/92 od 1. novembra 1997. godine odbačen je njegov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog presudom suda broj U-229/97 od 9. jula 1997. godine, te konačno odbačen kao nedozvoljen zahtjev tužitelja za vanredno preispitivanje sudske odluke rješenjem Vrhovnog suda broj Uvl-22/97 od 28. aprila 1999. godine. Vrhovni sud je zaključio da su u ovoj pravnoj stvari iscrpljena sva pravna sredstva propisana u Zakonu o upravnim sporovima, jer u ovom zakonu ne postoji propis prema kojem je ponavljanje postupka u ovakvim slučajevima moguće.
  • 24.
    Ustavni sud je utvrdio navedene činjenice o postupku pred Vrhovnim sudom uvidom u spise Vrhovnog suda broj U-229/97, U-394/97, Uvl-22/97, te U-1113/99.
  • 25.
    Stoga, Ustavni sud zaključuje da odluka Vrhovnog suda da odbaci apelantov zahtjev za ponavljanje postupka nije u suprotnosti na bilo koji način sa pravom O. R. predviđenim u članu 1. Protokola broj l na Evropsku konvenciju niti se, u ovom slučaju, pojavljuje bilo koje drugo sporno pitanje ustavnog karaktera.
  • 26.
    U pogledu Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka, Ustavni sud ističe da ona nije instrument koji ima ustavni karakter u Bosni i Hercegovini.

VI- Zaključak

  • 27.
    Ustavni sud zaključuje da apelacija O. R. nije osnovana i da je kao takvu treba odbiti.
  • 28.
    Odluke Ustavnog suda su, prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, konačne i obavezujuće.

Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno u sljedećem sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i sudije prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.

U 9/01

21. decembra 2001. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Snežana Savić, s. r.