Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 54. i 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 2. i 3. novembra 2001. godine, donio je

ODLUKU
OBRAZLOŽENJE

Odbija se apelacija D. T., iz Boškovića, protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj Kž-40/01 od 7. februara 2001. godine i rješenja Osnovnog suda u Gradišci broj K-95/98 od 4. oktobra 2000. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", ''Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Činjenično stanje

  • 1.
    Podnosilac apelacije je D. T., iz Boškovića, koga zastupa Đ. K., advokat iz Gradiške.
  • 2.
    Činjenice predmeta, koje proizilaze iz sadržaja apelacije i dostavljenih dokumenata, su sljedeće:
  • 3.
    Osnovni sud u Gradišci 10. maja 2001. godine donio je presudu K-95/98 kojom je okrivljeni D. T., koji se nalazi u pritvoru zbog krivičnog djela ubistva zbog koga je osuđen nepravosnažnom presudom na 11 godina zatvora, proglašen krivim zbog počinjenog krivičnog djela prevare iz člana 158. stav 3. Krivičnog zakona Republike Srpske - posebni dio i krivičnog djela nedozvoljene trgovine iz člana 129. stav 4. Krivičnog zakona Republike Srpske - posebni dio, u vezi sa članom 129. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, pa se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
  • 4.
    Protiv presude Osnovnog suda u Gradišci, broj K-95/98, Okružnom sudu u Gradišci uložio je žalbu okrivljeni D. T., kojeg zastupa branilac Đ. K., advokat iz Gradiške.
  • 5.
    Osnovni sud u Gradišci 4. oktobra 2000. godine donio je rješenje kojim se, na osnovu člana 382. Zakona o krivičnom postupku, ova žalba odbacuje kao neblagovremena.

U obrazloženju rješenja je navedeno da je iz dostavnice, koja se nalazi u spisu, vidljivo da je okrivljeni ovu presudu primo 28. jula 2000. godine. Rok za izjavljivanje žalbe je 15 dana, a to znači da je krajnji rok za podnošenje žalbe protiv ove presude bio 14. august 2000. godine.

  • 6.
    Branilac okrivljenog podnio je tom sudu žalbu protiv navedene presude 5. septembra 2000. godine, a to znači nakon proteka roka za podnošenje žalbe. Sud je istakao da se rok za podnošenje žalbe računa od dana dostavljanja presude okrivljenom. Kako je žalba podnesena poslije isteka roka za žalbu, ona je kao neblagovremena morala biti odbačena.
  • 7.
    Branilac okrivljenog D. T. izjavio je Okružnom sudu u Banjoj Luci žalbu na rješenje Osnovnog suda u Gradišci od 4. oktobra 2000. godine.
  • 8.
    Okružni sud u Banjoj Luci 7. februara 2001. godine donio je rješenje broj Kž-40/01 kojim se žalba, izjavljena na rješenje Osnovnog suda Gradiška od 4. oktobra 2000. godine, odbija kao neosnovana. U obrazloženju rješenja navedeno je, između ostalog, da je članom 123. stav 4. Zakona o krivičnom postupku regulisano da rok za izjavu pravnog lijeka teče od dana dostavljanja pismena okrivljenom, a da će se sve odluke dostaviti i okrivljenom i njegovom braniocu. Kako je okrivljeni D. T. presudu primio 28. jula 2000. godine, a branilac okrivljenog izjavio žalbu koja je neposredno primljena u Osnovnom sudu Gradiška 5. septembra 2000. god., što znači po isteku roka od 15 dana, to je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe člana 382. ZKP i žalbu branioca okrivljenog D. T. odbacio kao neblagovremenu.

II - Apelacija

  • 9.
    Apelant, D. T., traži zaštitu svojih prava zagarantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine, tj. člana II st. 2. i 3. tačka e) smatrajući da su rješenjem Osnovnog suda u Gradišci broj K-95/98 od 4. oktobra 2000. godine i Okružnog suda u Banjoj Luci povrijeđena njegova prava na sudsku zaštitu, pravo na djelotvoran pravni lijek i da je prilikom dostavljanja presude učinjena diskriminacija u dostavljanju kada je u pitanju odbrana okrivljenog D. T. čime je povrijeđen član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant ističe da je presuda od 10. maja 2000. godine dostavljena javnom tužiocu 17. augusta 2000. godine, drugookrivljenom M. V. 13. jula 2000. godine, a njegovom braniocu 12. jula 2000. godine, dok je apelantu D. T., koji se nalazio u vrijeme dostave u istražnom zatvoru Tunjice - Banja Luka, presuda dostavljena 26. jula 2000. godine, a njegovom braniocu, čiji je ured u mjestu suda, 21. augusta 2000. godine. Branilac apelanta je, u roku od 15 dana nakon prijema presude, uložio žalbu 5. septembra 2000. godine.
  • 10.
    Apelant D. T. smatra da je sud morao voditi računa kod dostave presude i presudu dostaviti u razumnom roku braniocu, a ne 25 dana od dana dostave okrivljenom (apelantu) jer je okrivljeni presudu primo 26. jula 2000. godine.

U ovom slučaju, u apelaciji se ističe daje branilac, koji je okrivljenom D. T. bio postavljen po službenoj dužnosti, trebao da odigra bitnu ulogu, a pogotovu ako se uzme u obzir težina krivičnog djela i zapriječena kazna za to djelo.

Da bi se izbjegle ovakve anomalije, Federcija Bosne i Hercegovine je izvršila izmjenu člana 123. Krivičnog zakona prema kome se u Federaciji rok za žalbu računa kako od dana dostavljanja presude okrivljenom, tako i njegovom braniocu, a što Republika Srpska nije učinila.

  • 11.
    Apelant traži da Ustavni sud, saglasno svom Poslovniku, donese privremenu mjeru kojom se obustavlja izvršenje presude Osnovnog suda u Gradišci broj K-95/98 od 10. maja 2000. godine, jer tim izvršenjem mogu nastupiti neotklonjive štetne posljedice.

III - Dopustivost predmeta

  • 12.
    Prema članu 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njom pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 13.
    Sud konstatuje da je apelant, obraćajući se žalbom Okružnom sudu u Banjoj Luci, iscrpio sve pravne lijekove po ovom pitanju. Naime, prema Zakonu o krivičnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 26/93, 14/94 i 6/97) protiv presude drugostepenog suda dozvoljena je žalba sudu koji odlučuje u trećem stepenu, samo u zakonom određenim slučajevima, u koje ne spada žalba na rješenje drugostepenog suda kojim se odbacuje žalba protiv rješenja o odbacivanju žalbe kao neblagovremene (član 391.).
  • 14.
    Punomoćnik apelanta primio je rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci 27. februara 2001. godine.
  • 15.
    Apelant je preporučenom pošiljkom od 25. aprila 2001. godine uputio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci od 7. februara 2001. godine i rješenja Osnovnog suda u Gradišci od 4. oktobra 2001. godine.
  • 16.
    Stoga Ustavni sud smatra apelaciju dopuštenom.

IV - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 17.
    Apelant je 25. aprila 2001. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj Kž-40/01 od 7. februara 2001. godine i rješenja Osnovnog suda u Gradišci broj K-95/98 od 4. oktobra 2000. godine.
  • 18.
    Ustavni sud je, u skladu sa članom 16. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, dostavio apelaciju Okružnom sudu u Banjoj Luci radi davanja odgovora na apelaciju.
  • 19.
    Okružni sud u Banjoj Luci u svom odgovoru navodi tok krivičnog postupka u predmetu K-95/98 kojim je apelant D. T. oglašen krivim i osuđen na izdržavanje zatvorske kazne. Međutim, sud nije diskutovao o tome da li je žalba D. T. blagovremeno predata ili nije.

V - Relevantni zakoni

  • 20.
    Zakon o krivičnom postupku

Član 123. Zakona, u relevantnom dijelu, glasi:

"...(4) ako okrivljeni ima branioca, optužnica, optužni prijedlog, privatna tužba i sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu, kao i žalba protivne strane koja se dostavlja radi odgovora, dostaviće se i braniocu i okrivljenom po odredbama člana 122. ovog zakona. U tom slučaju rok za izjavu pravnog lijeka, odnosno odgovora na žalbu teče od dana dostavljanja pismena okrivljenom....."

Član 359. glasi:

"(1) Protiv presude donesene u prvom stepenu ovlaštena lica mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostavljana prepisa presude.

(2) Pravovremeno izjavljena žalba ovlaštenog lica odgađa izvršenje presude. "

Član 382. glasi:

"Žalba će se odbaciti rješenjem kao nepravovremena ako se utvrdi da je podnesena poslije zakonskog roka. "

VI - Ustavni sud je odlučio

  • 21.
    Ustavni sud razmatra da li su rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci, odnosno rješenjem Osnovnog suda u Gradišci, povrijeđena prava apelanta sadržana u članu II tač. 2. i 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava ("Službeni glasnik BiH", broj 6/99).
  • 22.
    Član 6. Konvencije u svom relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom... "

Ustavni sud zaključuje da je član 6. Evropske konvencije primjenljiv u postupcima, kako pred Okružnim tako i pred Osnovnim sudom.

  • 23.
    Pošto je članom 123. Zakona o krivičnom postupku predviđeno da, ako okrivljeni ima branioca ... sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu... dostavit će se i braniocu i okrivljenom lično... U tom slučaju rok za izjavu pravnog lijeka, odnosno odgovora za žalbu, teče od dana dostavljanja pismena okrivljenom, Ustavni sud zaključuje da je Okružni sud u Banjoj Luci, odnosno Osnovni sud u Gradišci, postupio u skladu sa zakonom. Međutim, postavlja se pitanje da li su osporena rješenja u skladu sa standardima i kriterijima iz člana 6. Evropske konvencije.

Ustavni sud primjećuje da je, u skladu sa članom 6. Evropske konvencije, na nacionalnom pravu da obezbijedi određene vremenske granice unutar kojih će se žalbe moći uložiti, kao i da odredi druge uvjete za korištenje takvih lijekova. Pitanje povrede člana 6. Evropske konvencije može se postaviti samo u posebnim situacijama gdje su vremenska ograničenja ili drugi uvjeti toliko restriktivni da oni, ustvari, stvaraju ozbiljne praktične prepreke za korištenje lijeka. Pravilo po kojem se vremenski rok računa od dana kada je presuda dostavljena okrivljenom, a ne od dana kada je dodijeljena njegovom braniocu, ne može se smatrati daje takve prirode koja bi dovela u pitanje povredu člana 6. Prema tome, povrede člana 6. nije ni bilo.

  • 24.
    Ustavni sud uzima u obzir i činjenicu da je branilac okrivljenog advokat, dakle stručno lice koje je dužno da poznaje propise i da se stara o pravima svoga klijenta u okviru predmeta u kome je određen za branioca.
  • 25.
    Apelant se poziva i na povredu nediskriminacije iz člana II/4. Ustava, odnosno člana 14. Evropske konvencije, koji glasi:

"Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurano je bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status. "

  • 26.
    Prema pravnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, diskriminacija postoji ako se osoba ili grupa osoba u analognoj situaciji različito tretiraju, a ne postoji neko objektivno i razumno opravdanje za različit tretman (odluka Evropskog suda za ljudska prava Belgijski jezički slučaj, od 23. jula 1968., serija A broj 6).
  • 27.
    Podnosilac apelacije ne daje nikakv razlog na osnovu kojeg se može zaključiti da je apelant bio tretiran drugačije od ostalih osoba u istoj situaciji. Činjenica, što je u konkretnom slučaju u različitim vremenskim terminima okrivljenim, odnosno njegovim braniocima uručena presuda, ne daje osnova za zaključak daje apelant tretiran drugačije od ostalih osoba u konkretnom krivičnom postupku. Stoga Ustavni sud zaključuje da su tvrdnje apelanta o diskriminaciji neosnovane.

VII - Zaključak

  • 28.
    Ustavni sud je zaključio da apelaciju odbije.
  • 29.
    S obzirom da je Sud donio odluku u meritumu, prijedlog za donošenje privremene mjere bio je bespredmetan.
  • 30.
    Prema članu IV/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Ovu odluku Ustavni sud je donio većinom glasova (osam naprema jedan) u sljedećem sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i sudije prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.

U 36/01

2. novembra 2001. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Snežana Savić, s. r.